Dali se obratiti i psihologu?

Već neko vrijeme čitam o bronhitičarima , astmašima , sinusašima ali nikako da se priključim . Moram prvo ispričati svoju priču jer ja još uvijek nemam konkretnu dijagnozu što je mom djetetu i ti me dovodi do ludila . Po nekom mom mišljenju on ima blagu astmu , ali ne znam , možda i griješim..

Uglavnom : Moj R. sada ima 2 godine i skoro 8 mjeseci . Zdravo je i veliko dijete , veće od većine svijih vršnjaka , jako voli papati i zdravstveni karton mu je bio prazan do druge godine .
Kada mu je bilo 2god i 2 mj legao je u krevet potpuno zdrav bez ikakvih simptoma prehlade i oko 5 ujutro počeo je kašljeti i jako teško disati , pluća su mu se dizala , nije mogao dva slova izgovoriti u jednom dahu , škripao je užasno . Otišli smo na hitnu prestravljeni , tamo su mu automatski nakon pregleda dali inekciju i inhalirali ga ventolinom . Nisam imala pojma o čemu je riječ , doktorica je rekla samo da je to opstrukcijski bronhitis i uputila nas u njegove pedijatrice tokom dana na kontrolu .
Njemu je odmah bilo bolje , vratili smo ga kući i nastavio je spavati . Sa inhalacijom smo nastavili sljedećih par dana i njegova nas je pedica na moju inicijativu uputila na testtiranje za alergije .
Ona mi je odmah rekla da se ne zabrinjavam previše ??!! , da je sve to normalno , da se mnogo djece nakon druge goodine pojave slični problemi i nikada se ne utvrde uzroci i to nakon dvije tri godine nestane samo od sebe ?!
Na nalazu iz krvi pojavila se tek blaga alergija na jaje koje on nikada nije ni jeo al eto . Donijela sam joj nalaz , ona je rekla da to nije ništa strašno , da pripazim na ta jaja i to je to.
Ja sam ipak tražila i kožno testiranje , te bris grla i nosa , mada je ona rekla da to nije potrebno . Napravili smo i to , i svi nalazi su bili uredni .
Nije nas htjela nigdje više slati , samo nas je upozorila da se ne puši u kući , da ne usisavam , dižem prašinu i te stvari . Nemamo životinju nikakvu u kući , nismo se selili , u kući se ne puši , makla sam za svaki slučaj perjanicu , namamo zavjese , lustere , ništa što bi nam moglo dodatno nakupljati suvišnu prašinu , prestala sam usisavati i pazim koliko god mogu . Zapisivala bih što je pojeo i gdje smo bili tokom dana ne bih li mogla povezati nešto u slučaju da se napadaj opet desi .
Naravno i desio se u 3 mjeseca 4 puta , svaki put oko 5 ujutro , tokom vikenda , završili bi na hitnoj , inekcija i zatim inhalacija ventolinom par dana i to je to .
Doktorica se nije previše zabrinjavala , on je fizički bio dobro , nije oslabio ni na hrani ni u igri , odmah nakon prve inhalacije činilo se kao da mu više i na treba .
Išli smo i u bolnicu kod jedne alergologinje koja mu je bez pregleda i ikakvog obješnjenja dala Singular i rakla da dođemo na kontrolu za par mjeseci i doslovno nas istjerala iz ordinacije . Od nje sam išla odmah u njegove pedice koja mi je rekla da mu ona ne bi davala Singular a ja kad sam pročitala upute sam se složila s njom .

Sada je bio najduži period da nije imao napadaj , puna dva mjeseca , i onda opet ispočetka , inekcija , inhalacije , sirup Aerius i šturo obješnjenje moje doktorice da to nije ništa , da je on super i da nas nema više gdje poslati i da će njemu biti dobro , ja sam više sita i nje i te u bolnici , nitko mi ništa ne zna reći , nitko mu nije postavio dijagnozu , a ja ne znam kako da se ponašam i što dalje da radim ?
upoznala sam dosra žena sa sličnimproblemima i jedna od njih mi je dala misliti . Naime , jedino što sam ja uspjela povezati u svim tim svojim praćenjima što je jeo , gdje je bio , što se promijenilo , jest to da je on dobio seku sa par mjeseci prije nego je ova agonija počela , Jako je ljubomoran i jako vezan za mene ali nikad nisam primjetila da je to baš nešto strašno zabrinjavajuće . Da ne dužim , predzadnji napadaj je bio isti dan kada sam ja otišla u bolnicu na operaciju , a zadnji napadaj prvi dan mog povratka na posao .
To je sve što sam uspjela povezati a zamislila sam kad sam upoznala gospođu koja je prošla što i ja i koja mi kaže da je vrlo vjerovatno da je to njem na bazi psihe , da su i njenoj maloj bili svi nalazi uredni , da su se izludili hodajući neznam gdje sve , ali da su se u to vrijeme dosta selili i imali jako puno problema , i u toj fazi njoj je bilo najgore , dok sada kad su riješili stambeno pitanje ona već 3 godine nije imala nikakvih problema i žena je uvjerena da je sve to bilo na bazi psihe i sad se ja pitam:

Dali je moguće da psiha može utjecati na sužavanje dišnih puteva ?

Dali da ga odvedem psihologu mada ne znam iz čega bi on to mogao otkriti? Planirala sam ići homeopatu , čula sam nešto vezano za Zadar , da li ići u Zagreb u Srebrnjak ili možda privatno ponoviti sva ta testiranja prije psihologa ? Ne znam što dalje ? Inače na području smo Splita i još nisam srela nikoga stručnog tko se postaio prema mom djetetu kao da mu uopće jest nešto nego nam nitko ne govori ništa i smatraju da je on zdravo dijete s povramenim kašljem koji se bez problema riješi sa ventolinom i to je to .

Oprostite što je sve nadugo i naširoko , mogla bih ja tu još satima pričati , ali stvarno ne znam što dalje , a vidim da vas tu nažalost ima jako puno sa sličnim problemima tako da vas molim pomagajte sa bilo kakvim savjetima .

Hvala... :)

Mislim da si sama odgovorila na postavljeno pitanje i svaka ti čast šta si primjetila sama gdje bi mogao ležati problem..Javim ti se na pp kasnije.Imam jednu osobu sa diplomom koja se jako dobro razumije u probleme slične tvom gdje se bolesti baziraju na psihološkom aspektu pa ti može pomoći sa savjetom. :love:

hvala Dijana na odgovoru .Ima li još tko ?

Mislim da trebaš dijete odvesti na poštenu obradu na Srebrnjak.
Ako ima astmatične napade i troši Ventolin onda treba biti na konstantnoj terapiji koja služi upravo tome da se korištenje Ventolina svede na minimum.

Ja o tom Ventolinu nisam imala pojma u početku , dali su mu ga i bilo mu je bolje , tek poslije sam na netu pročitala svega i svačega .
Pokušali smo sa sirupima i bisolex kapima , izlaženjem na zrak , tuširanjem pa ništa . Uvijek bi završili na kraju na injekciju , a ovdje ga stvarno nema tko obraditi , svi govore da je on super i da ti nije ništa strašno :shock:

A gle, psiha radi svašta. Moj stariji je jaaaaaaaaako osjetljivo djete i svaka mala promjena u njegovom životu izaziva burnu reakciju svih vrsta.

Bilo je tu osipa, svrbež ušiju, proljev, promjene u ponašanjima, tikovi i gotovo stalno pišanje u krevet.

Nema ti tu nekog točnog načina da to izbjegneš jer neke stvari u životu se moraju desiti i on se mora naučiti s tim živjeti. Puno pomognu beskrajni razgovori i priprema na određene promjene, puuuuuuuuno ljubavi i strpljenja.