Hiperaktivan, zahtjevan, drugačiji..skupljam snagu za dalje
K. je od prvog dan posebno dijete. Rodio se malen (2700gr) što je vrlo brzo nadoknadio stalnim boravcima na prsima. Tako je uspio u prva 3 tjedna dobiti 1800gr. Kao dojenče je malo spavao, uglavnom je to bila stanka izmađu dva podoja. Puno je plakao, pa su to pripisivali kolikama koje su trajale i trajale, pa kad je prošlo vrijeme u kojem se javljaju kolike proglasili su to produženim kolikama. podoji su trajali 3-5 min i uglavnom je za vrijeme podoja "lamatao" nožicama i ručicama, a kad je počeo puzati sisao bi i radio krugove oko mene, bacao se dok je dojka bila u ustima. Nikad nije imao mira. Uspavljivao se na prsima (od početka spava s nama u krevetu), a kada nije uspjelo onda nakon sati nošenja ili vožnje u kolicima. San nikada nije trajao duže od sat, dva i onda sve ispočetka..Od samog početka se nije volio previše maziti. Kako je rastao primjetila sam da nešto nije u redu jer je nekako bio sam sebi dovoljan, igrao se sam sa sobom,nije previše reagirao na naša tepanja, grimase i igru u koju smo se htjeli uključiti. Bio je naizgled veselo, simpatično dojenče, pa su ljudi oko mene, čak i pedijatar na neki način ismijavali moje nedoumice. Rekli bi "to je muško dijete", oni su takvi, ne vole se puno maziti i malo su sporiji u reakcijama. Motorički razvoj je prolazio kako treba, dok je govor išao usporenije, npr nije ponavljao za mnom slogove niti je previše percipirao što mu se govori. Jedino na što je zbilja reagirao bila je televizija i tu je mogao satima mirno sjediti i pratiti pa smo mu to povremeno i dozvoljavali (što se i danas kajem). Napokon je moje sumnje potvrdila med. sestra na razgovoru za vrtić. Naime, u dobi od 16mj K. se uopće nije odazivao na svoje ime, nije znao pokazati gdje je mama, gdje je igračka, rijetko bi ostvarivao kontakt očima. Zapravo, nije uopče reagirao na njezine riječi. Kad me sestra pitala "mama jeste li vi sigurni da vaše dijete čuje?!" smrzla sam se i promrmljala "da, sigurna sam, kad čuje miješanje kašice jer voli papati dođe za stol, ili kad je u drugoj sobi pa čuje tv dotrči.." Odmah po tom razgovoru odjurili smo pedijatru gdje sam tražila uputnicu za psihologa i logopeda. Logopedica je nakon razgovora koji je trajao više od sata rakla "mama a di ste do sad bili, zar ne vidite da s djetetom nešto nije u redu?!" Uglavnom, K. nije reagirao na njene naredbe tipa "daj loptu, dođi teti, gdje je mama" isl. Veselo je trčkarao oko njenog stola i prevrtao igračke. Kad je u jednom trenutku kraj njega zazvonio telefon podešen na najjači zvuk a on ni da trepne i ona me upitala "pa dobro mama jel vaše dijete čuje". Upučeni smo na sve moguće pretrage, od neuropedijatra, eeg, orl pregleda, sve je bilo u redu. DG nespecifični poremečaj jezično govornog razvoja. Buduči da se mom djetetu metode dotične logopedice tipa "zgrabi dijete za lice da ne može pobječi i viče iz sveg glasa neku naredbu" na što bi se svako normalno dijete od 16mj rasplakalo, došli smo do ustanove Suvag gdje smo primljeni u program poticanja ranog jezično-govornog razvoja. K. je odonda napredovao (sada ima 2.5 godine). Dugo nam je trebalo da počne tražiti ono što želi, a to se i danas uglavnom odnosi samo na stvari koje stvarno voli (hrana, piće, pojedine igračke ako ih ne može sam uzeti) Odaziva se na svoje ime, ako nije u nekom svom filmu dođe kad ga pozovemo, češće ostvaruje kontakt očima, povremeno se hoće igrati s nama, povremeno reagira na naredbe (ne uvijek). Govori dosta riječi, počeo je i rečenice slagati. Ipak, imam osječaj da više riječi govori nego što razumije, npr. kad ga pitam želiš li piti on ponovi "piti" (ne razumije da i ne), zna pokazati dijelove tijela ali uglavnom ne odgovara na jednostavna pitanja tipa "kako laje pas, tko te vodio u park isl." I dalje je dosta nemiran, naše šetnje su uglavnom za mene sati aerobika, jer uglavnom on bježi na svoju stranu a ja ga lovim (sad sam u 9.mj trudnoće pa je to malo teže). Dobro je dok ga još povremeno mogu staviti u kolica jer bi inače bili potpuno izolirani od svijeta. Jer kad K. neće naprijed, već u neku drugu stranu onda to traje i traje u nedogled. I dalje nemirno spava, često se budi u plaču. Sad je u fazi protesta kad mu nešto ne odgovara baca se i plače. I dalje se ne voli maziti. Stalno je u pokretu, nikad nema mira i ne zadržava se na jednoj stvari duže od par sekundi. Oduvijek stalno nešto brblja, ali nerazumljivim govorom. Sad se to brbljanje smanjilo ali i dalje ima dana kad odluta u neko svoj svijet i govori samo sebi razumljivim govorom. Ponekad imam osječaj da se nikada neće sam skinuti, obuči ili sjesti na wc jer to ponavljamo svaki dan ali njega to jednostavno ne zanima. Od prvog dana naša oblačenja izgledaju tako da ga ja lovim po krevetu a on se bori. Sada je već težak (ima 16kg) pa je naravno to sve skupa teže. MM i ja dosta radimo s njim, pričamo, igramo se, prema uputstvima logopeda, ponekad uspijeva, ponekad ne ali ide naprijed, to je dobro. Svaki puta na kontroli K. zna nešto novo ali opet se pokaže da nezna nešto što je davno trebao znati. Dani nam prolaze a ja se pitam jesam li dovoljno učinila za svoje dijete, gdje smo pogriješili? Odavno sam odustala od usporedbe s drugom djecom i moja očekivanja spram njega ne sežu daleko jer znam da dijete napreduje svojim tempom i drugačije ne može. Ipak, željna sam pomaziti svoje dijete, odkad se rodio čekam da stane, da uspori, da me pogleda i upita nešto. Imam bezbroj pitanja na koje mi nitko ne zna dati smislen govor. Primjerice, kako odgajati dijete koje ne razumije u potpunosti što mu se govori? Sistem kazne i nagrade ne pali kao ni popustljiv odgoj. MM je iz primitivnije okoline pa često dodje u napast da disciplinu tjera "šibicom po guzi" što ja naravno nedam. Puno čitamo i informiramo se, da li je u pitanju hiperaktivnost ili nešto treće, nitko mi još nije dao odgovor, a u biti me dijagnoza i ne zanima jer znam da ne postoji "magična pilula" koja će sve riješiti. Sad dolazi drugo dijete i ja se pitam kako dalje..Morala sam ovo podijeliti s vama, pa ako se itko dijelom pronalazi u ovoj priči, svaki mi savijet puno znači.
