Kako D.čuva baka i živimo na selu, dani mu prolaze u igri sa klincima iz susjedstva,te kad se uputimo u park pun djece ,meni krene grč u želucu , a mislim i D.Kako nije vičan biti u društvu nepoznatih klinaca, vidim određenu nesigurnost kod njega te uvijek traži da ja budem tik do njega , što me čini jedinom u cijelom parku jer svi klinci njegove dobi jure sami, pa ga pokušavam nagovoriti da ide sam, pa se ipak bojim za njega jer se klinci guraju na toboganu pa se bojim da ga ne sruše, ili se vrtuljak prebrzo okreće a on se toga boji...Ne znam ni sama kako se postavit u takvim situacijama, dajte koji savjet .
