nenavezanost na mamu

Kao što sam rekla u naslovu, moja djevojčica od 20 mjeseci nije uopće vezana za mene. Od rođenja je izrazito zahtjevno dijete i MM i ja smo se uvijek maximalno trudili, zajedničko spavanje, nošenje, dojenje...i puno, puno nježnosti i igranja.
Ali...ja se iskreno nadam da je to neka faza ali mislim da predugo traje da bi bila samo to. Od kad sam počela raditi čuvaju je moja mama i teta naizmjenično. I od tada, već više od pola godine, svaki dan isti scenarij, ja u 5 dođem doma, jedva čekam da je primim i izljubim, a ona bježi od mene. Kad je uzmem u ruke (tj. otmem od tete ili mame) vrišti, plače i pruža rukice bilo kome samo da je ja ne uzmem doma. Ok, razumijem to da joj je u toj kući jako zabavno, ima milion ljudi 3 psa, 4 mačke, ogromno dvorište i uvijek je neka akcija, ali nikako ne mogu shvatiti da joj ja ni malo ne falim. Čak i ako prespava tamo, jako rijetko i ako me ne vidi 2 dana opet je ista situacija.
Počela sam ramišljati da ona mene zapravo uopće ne voli :cry:
Ne znam kako jedna tako mala djevojčica uopće nema potrebu biti s mamom samo zato jer joj je u noninoj kući zabavnije.
I zaboravila sam napisati i MM i ja se jako trudimo oko nje, zbilja se puno igramo i šećemo, a ona pristane ići s nama kući jedino ako je podkupimo sa nekakvom igraonicom ili nečim sličnim!
Kad napokon stignemo, uz 10 minuta vriske kući, sve bude super, stalno me grli i ljubi, mazila bi se i igramo se, sve dok joj teta ne uđe u vidokrug, onda opet poludi i gura me od sebe!
Da li je to samo faza 2godišnjakinje ili je ona zbilja tako koristoljubiva?
Molim vas recite mi da je faza, da ste imale slično iskustvo i da je prošlo jer ću :cry: :cry:

Joj, ne znam što da kažem, ja sam mlada mama i nemam iskustva. Nas tek čeka razdvajanje. Ali, moja susjeda ima sličan problem sa svojim dečkićem (koji ima skoro pa 2 godine) kojeg čuva teta čuvalica (jer ona radi). Kad dođe po malog, mali neće kući, plače, mora ići teta s njima doma (sva sreća, žive u susjedstvu). Mislim ono, grozno. Ja nekako mislim da nije stvar da te dijete ne voli, možda upravo suprotno, mu puno nedostaješ, pa to izražava na taj način. Ne znam što da ti kažem za utjehu, javit će se već netko pamtniji. Eto, možda je to jedna od prednosti jaslica, ne može im biti tako dobro, da ne požele ići kući :lol:

meni je tako poznat taj osjećakj o kojem pišeš. kad sam počela raditi nakon drugog djeteta J je imao 12 mjeseci i krenuo u jaslice, a na privikavanje je s njim išao mm. mene je na poslu očekala degradacija i rad u smjenama, često po čitav tjedan popodne. i kad bi napokon došla doma, jedva dočekala da ih zagrlim i poljubim, poigram se s njima, moje malo dijete bježi od mene. :(

kad bi ga krenula presvuć/nahranit/ umit/dat mu pit/ igrat se... samo je vikao nećeš ti !!! :(

srce mi se lomilo i stvarno sam se pitala dal on to mene ne voli?!
i onda se prvi put razbolio, ja sam išla na bolovanje s njim. prvih dva dana od ukupno dva tjedna kaj smo bili doma je bilo koma, ali onda se vratilo sve na staro i opet sam mu bila super.
i sad sa 2,5 godine ima nekad te izjave nećeš ti, ali me to više ne pogađ toliko.

sigurno je faza vezana uz tvoj odlazak na posao i sigurno će proći. sa malo strpljenja i puno ljubavi, a to ti koliko vidim nije problem. :* :love:

Nemam osobno iskustvo, ali rekla bih da je to mali protest. Možda nisam u pravu, ali probaj razmisliti i u tom smijeru. A možda i samu sebe želi uvjeriti da nije ovisna o tebi jer joj je to trenutno potrebno za preživljavanje. A moguće je da je to neka faza koju i druga djeca prođu. Moj nećak (2 godine) zadnjih dana kad god padne zove mene, a mamu neće ni pogledati. Meni je smiješno i s obzirom da nisam osobno pogođena tim činom vidim to kao nešto što će proći za koji dan ili tjedan i čini mi se da tako malo zafrkava mamu. Ali šogorici se svaki put srca slama.

hi, F. ima isto takav način reagiranja, ali malo blaže. Ja se tudim ne forsirati, pustim ga nek se mazi i visi po mojoj mamii dok su tu, ali on sam nakon nekog vremena počne mene tražiti. S 2. strane , nama je zgodnije jer ga čuvaju kod nas doma, pa ga ne moram voditi doma. Izdrži, to je samo faza. Na sina.i način te kažnjava jer nisi s njom. bar sam ja to tako doživjela reakcije svog

Hvala cure :*
I meni je ispočetka bilo smiješno ali sada me već strašno pogađa!babyboys ovo što si rekla o bolovanju je i kod mene isto! Samo vikend joj je dovoljan da se sve vrati u normalu i zbilja svake nedjelje mi se dvije super družimo i primjetim da se ponovno zbližimo, a onda od ponedjeljka opet frka. Još k tome i tata nam je terenac, tako da mislim da se možda i izgubila u svemu tome! Ja u popodnevnoj smjeni, tata dolazi svaki drugi mjesec, pa malo mama, malo teta, kad one ne mogu uzme je moja nona i još 100 drugih ljudi svakodnevno oko nje. Da je dobila jaslice sigurna sam da bi sve bilo bolje!
Samo se nadam da neće biti još gore jer mi još nije vikala "nećeš ti", ali kako stvari stoje i to bi mogla brzo! uf! :(

Eto, ja sam već isto pisala na nekoliko tema (i nisam nužno bila on topic :mrgreen: ). Moj je I isto tako jako vezan za nonu i dedu, što uopće nije bilo teško povezati s time da se oni kad je kod njih njemu posvete 100 %, što je nama nemoguće-ipak kad dođeš kući te čeka bar neki sitniji posao, ako ništa moraš prirediti jesti. A moja mama obavi sve prije no što on dođe k njima, pa si zato može priuštiti da mu se maksimalno posveti. Uglavnom, mjesecima nam je bilo isto kao i tebi, nije me htio ni pogledati kad bih došla po njega, ili, još gore-kao i tvoja urlao bi kad bih ga pokušala uzeti i poljubiti (mislim da ti to nema veze sa jaslicama, jer moj I ide u jaslice, i kod njih provede samo oko sat i pol prije no što dođem po njega).Ali-primijeti da pišem u prošlom vremenu-sad je to skroz drugačije! I dalje voli biti s njima, ali kaže mi mama da me stalno spominje, kad dođem, trči mi u zagrljaj i bez problema ode-čim me ugleda, viče noni i dedi "Pa pa" i ide prema vratima. Ja sam naravno procvala :heart:
Dakle, ne brini, sve će to doći na svoje. Napominjem da je moj I dva mjeseca stariji (ovo je vezano za Anemoninu temu o fazama koje sva djeca otprilike u isto vrijeme prolaze), pa možda i ti u isto vrijeme dočekaš promjenu :love:

Meni se čini da je to tipično....

S jedne strane - ovo što Svimbalo kaže, none i dede imaju za našu djecu često više vremena (i nepodijeljene pažnje) što djeci odgovara.

S druge strane - i svi mi drugi roditelji koji smo imali/imamo djecu u jaslicama ili kod teta čuvalica susrećemo se s istim problemom (ili činjenicom - ne bih to nazvala problemom).

Evo malo o tome: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=77536

Vratit će se dijete mami nakon nekog vremena.... Sve što možeš učiniti da se taj period skrati je OSIGURATI VRIJEME ZA DIJETE kad nećemo misliti što sutra skuhati, što obući, da li je kada čista itd... Djeca trebaju nas, da sjednemo s njima na pod i bavimo se njima. Sa 100% svoje pažnje. Strpljenja i sretno! :heart:

arilu, postoje djeca koja jednostavno nisu maze, ne vole se maziti, ljubiti, grliti i sl. Ja sam bila takvo dijete. Znam da je teško za mamu, ali kaj sad. Na moju sreću, moja je velika maza, pa se nas dvije itetako raspištoljimo nježnostima: ljubljenjem, grljenjem, maženjem, nošenjem i sl.
Znam da ti je teško, ali morati ćeš prihvatiti da je to njezin karakter, to ne znači da te ne voli - ja svoju mamu i dan danas obožavam :heart:

arilu, moja djevojčica od skoro pet godina se gotovo svaki dan kad se ja vratim sa posla sakrije pod stol, viče nee nee došla je mamica, ta grozna tetica, i neće sa mnom razgovarati. To ti je, ja mislim, ljutnja što nas nema skoro cijeli dan.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

arilu, moja djevojčica od skoro pet godina se gotovo svaki dan kad se ja vratim sa posla sakrije pod stol, viče nee nee došla je mamica, ta grozna tetica, i neće sa mnom razgovarati. To ti je, ja mislim, ljutnja što nas nema skoro cijeli dan.

---

čuj, nemoj se ljutiti kaj ti ovo kažem, ali mislim da bi trebala provjeriti da netko nekaj ne priča djetetu protiv tebe - malo mi je pretjerana ta reakcija da bi bila samo ljutnja. I mene nema skoro pa cijeli dan + utorkom i četvrtkom ide tati i ne vidim je do 8 navečer, a i jedan cijeli dan vikendom (tatin dan za viđanje), ali smo jako bliske i jako mi se veseli kad me vidi i nosi odmah papuče, uzima mi vrećicu iz ruke ako je imam i odmah pusa i sl.

mi smo s J. imali sličnu fazu koja polako ide svom kraju. Od njegove 1.godine, od kada sam počela raditi, više vremena je provodio s tatom. i tako je tata postao glavni. Bez tate ništa. Normalno, osjećala sam se isto ko i ti, preispitivala sam se da li sam dobra majka. Svašta. Dugo je trajalo, još uvijek traje, ali eto, sve više moj sin traži mene...kad dođem s posla trči mi u zagrljaj, odmah me vodi za ruku naa igranje, navečer me grli i ljubi....jedino je jop problem kad ga umor svlada, onda tata mora ići s njim leć, ne mama. Ali i to će se sredit. Polako. Bit ćemo mu jednako važni :heart:

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

arilu, moja djevojčica od skoro pet godina se gotovo svaki dan kad se ja vratim sa posla sakrije pod stol, viče nee nee došla je mamica, ta grozna tetica, i neće sa mnom razgovarati. To ti je, ja mislim, ljutnja što nas nema skoro cijeli dan.

---

čuj, nemoj se ljutiti kaj ti ovo kažem, ali mislim da bi trebala provjeriti da netko nekaj ne priča djetetu protiv tebe - malo mi je pretjerana ta reakcija da bi bila samo ljutnja. I mene nema skoro pa cijeli dan + utorkom i četvrtkom ide tati i ne vidim je do 8 navečer, a i jedan cijeli dan vikendom (tatin dan za viđanje), ali smo jako bliske i jako mi se veseli kad me vidi i nosi odmah papuče, uzima mi vrećicu iz ruke ako je imam i odmah pusa i sl.

---

Pa i mi smo jako bliske. Nakon pet minuta.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa i mi smo jako bliske. Nakon pet minuta.

---

drago mi je da sam u krivu. :love: :heart:

elin, i ja sam bila dijete koje nije bilo mazasto, ali moja Neva je na sreću veeelika maza, stalno me grli i ljubi! I sve ostale moje rođake. Ali jednostavno sam joj, uz sve moje napore, dosadna! Kad se šećemo bez problema bi otišla sa bilo kojom tetom koja je zove sa sobom i meni daje pa-pa!
Možda moram čekati da se dobro upozna sa svim mojim rođacima i da joj oni postanu dosadni!
A to da se ljuti na mene jer me nema, je možda moglo biti kada sam tek počela raditi, prije 7 mjeseci, ali sad već točno zna od koje osobe će što dobiti i ovisno o njenim željama toj osobi pruža rukice. Vrišti i kad je mama uzima od tete ili obrnuto!

Nekako sam sve više sigurna da je to, kao što je Peterlin rekla, tipično za tu dob, posebno kod izrazito aktivne djece. Možda je to samo jaka želja za upoznavanjem novih stvari, jednostavno znatiželja!
I to mi je super osobina kad se uzdignem iz situacije i pogledam objektivno, ali kad vidim malu dječicu koja se čvrsto drže mame, ne mogu, a da ne budem malo ljubomorna!

arilu, ja sam vjerojatno u krivu. Moja mala ima 23 mjeseca i fakat smo bliske da ne možemo biti bliže (zna mi uzeti ruku i zagrliti samo ruku i staviti na sebe onak, samo od dragosti), ali kod nas je opet druga priča - MUBM otišao i neko je vrijeme stalno išla za mnom i primala se za mene, tako da niti do WC-a nisam mogla otići. Tvoja je vjerojatno samostalnija od moje jer moja ima stalno tu potrebu da bude sa mnom, a ja sam potpuno smetnula sa uma da moje dijete može biti to koje odskače (zbog ovog napisanog).

elin nisi u krivu, uopće. svako dijete je priča za sebe. Ako je tvojoj djevojčici otišao tata, normalno je da joj treba jako puno pažnje, dijete, ma kako bilo malo sve osjeti, a to da ti grli ruku je po meni najnormalnija reakcija.
Slično i meni Neva radi kad tata ode na brod.

moja je jako vezana za mene, ali često cvili kad treba ići doma od bake.
kad sam ju pitala zašto više voli biti kod bake rekla mi je da se kod bake sve smije. :mrgreen:

Meni je ta situacija potpuno normalna i događalo mi se često, neće od bake, neće iz vrtića, neće od tate, plače ko lud, upravo oko druge godine, a na puno drugih primjera i situacija sam vidjela da me jako voli i treba. Pa nemaju dvogodišnjaci naš mozak kojim racionalno mogu prosuditi da je sad vrijeme za odlazak kući niti mislim da roditelji trebaju izigravati cirkusante da bi djecu namamili doma. znam da je to teško, pogotovo što i okolina gleda i donosi zaključke, ali kao i sve drugo kod klinaca - pričekaj strpljivo da dođe na još jednu razvojnu razinu kad, gotovo sam sigurna, neće htjeti bez tebe ništa i nikuda.

nisam imala fazu jer sam 3 g. na porodiljnom,no čitala sam u knjizi od brazeltona da se takvo ponašanje upravo i manifestira zbog potiskivanja osjećaja faljenja mame i tate,koje onda eruptira na taj način kada predmet faljenja dođe.hmm,ne znam kako to bolje prepričati,davno je kad sam to čitala.ajde pogledaću navečer dal mogu naći to poglavlje pa ti pošaljem.

premda se zapravo nikada nisam odvojila od m. na nacin da me nema po cijele dane, poznato mi je ovo o cemu pricate. m. je cesto imala faze kad bi djelovala kao da smo joj posve nepotrebna,. jednostavno nije imala nikakav strah od odvajanja niti bi pitala za mene. jedna psihologica je cak imala prilike to primijetiti ali je rekla da je to znak da je dijete jako samouvjereno i da je to zapravo super. jer npr. djeca majki zlostavljacica su su najprivrzenija. tako da je to mozda samo znak da su vam djecica u odlicnom psihickom stanju, sretna i s dovoljno energije da manipuliraju s mamicama. evo svoju 5-ogodisnjakinju sam upravo jedva ispratila van s bakom jer je cendrala i tepala "ja bi mami, ja bi svoju mamicu". mislim da je prvi put u zivotu dobila strah od odvajanja (ali samo zato jer se u tom trenu htjela igrati sa mnom s konjicima, inace obozava ici s bakom van)...ne bi se ja previse zbog toga zabrinjavala...narocito kod dvogodisnjakinja, u toj dobi je sve dopusteno ;)