Kao što sam rekla u naslovu, moja djevojčica od 20 mjeseci nije uopće vezana za mene. Od rođenja je izrazito zahtjevno dijete i MM i ja smo se uvijek maximalno trudili, zajedničko spavanje, nošenje, dojenje...i puno, puno nježnosti i igranja.
Ali...ja se iskreno nadam da je to neka faza ali mislim da predugo traje da bi bila samo to. Od kad sam počela raditi čuvaju je moja mama i teta naizmjenično. I od tada, već više od pola godine, svaki dan isti scenarij, ja u 5 dođem doma, jedva čekam da je primim i izljubim, a ona bježi od mene. Kad je uzmem u ruke (tj. otmem od tete ili mame) vrišti, plače i pruža rukice bilo kome samo da je ja ne uzmem doma. Ok, razumijem to da joj je u toj kući jako zabavno, ima milion ljudi 3 psa, 4 mačke, ogromno dvorište i uvijek je neka akcija, ali nikako ne mogu shvatiti da joj ja ni malo ne falim. Čak i ako prespava tamo, jako rijetko i ako me ne vidi 2 dana opet je ista situacija.
Počela sam ramišljati da ona mene zapravo uopće ne voli :cry:
Ne znam kako jedna tako mala djevojčica uopće nema potrebu biti s mamom samo zato jer joj je u noninoj kući zabavnije.
I zaboravila sam napisati i MM i ja se jako trudimo oko nje, zbilja se puno igramo i šećemo, a ona pristane ići s nama kući jedino ako je podkupimo sa nekakvom igraonicom ili nečim sličnim!
Kad napokon stignemo, uz 10 minuta vriske kući, sve bude super, stalno me grli i ljubi, mazila bi se i igramo se, sve dok joj teta ne uđe u vidokrug, onda opet poludi i gura me od sebe!
Da li je to samo faza 2godišnjakinje ili je ona zbilja tako koristoljubiva?
Molim vas recite mi da je faza, da ste imale slično iskustvo i da je prošlo jer ću :cry: :cry:
