Nedoumice

Nisam baš tip forumašica, ali ipak mislim da ću ovdje dobiti bolje savjete nego igdje. Tko zna bolje nego onaj tko je probao?
Moj 'dragi' i ja smo u braku dugoina i svadimo se od početka. Tko zna zašto smo uopće ostali skupa. Imamo i prekrasnu djecu. Problemi su nam se skupljali, rasli, postalo je samo je vremena tko će prvi eksplodirati. Oboje smo bili na rubu, ali je ipak on bio taj pa se spakirao i otišao.
Nisam plakala za njim, naprotiv, osjetila sam veeeliko olakšanje. No, tu su ipak djeca, a on je otišao samo tri ulice dalje. Dolazio ih je viđati svaki dan tri puta, a onda jedan dan rekao da bi mi se vratio. To je bilo dva tjedna poslije.
Ja sam mu rekla da to nema smisla, a on me malo molio, malo prijetio, malo opet molio, a sad kaže da je spreman sve promijeniti, čak i ono što je bio temelj njegovog poimanja obitelji i još puno toga, a što nije bio spreman mjenjati sve ove godine. Da mu vjerujem ili ne?
Moje ludo srce mi kaže: 'Primi ga nazad', a glava 'Ne vjeruj mu ni riječi'.
Čak i kad bi on pristao na sve moje uvjete, tada on ne bi bio sretan što bi dovelo do novih sukoba. A tu su i djeca. Taman su počeli prihvaćati da tata više ne živi s nama. Ako ga sada primim na 'probni rok' a poslije se ipak rastanemo, kako će oni to doživjeti?

Ma, znate što? Meni treba potvrda da ne griješim ako ga ne primim. Ne znam da li bih mogla opet živjeti s njim, a ne želim se osjećati kriva.
Hajde sad, budite prijateljice, pa recite iskreno!