Tko jede oceane?

Dobila sam jutros na mail zanimljiv clanak pa proslijedujem i ovdje

Tko jede oceane? Plastika.
Tko jede kemikalije otopljene iz plastike u oceanima? Mi.
Što možemo napraviti? Uz malo truda jako puno.

Plastika pojela tekućinu (I. dio)
Gdje čovjek zagazi, tu trava ne raste. Ta toliko istinita izreka može se prenijeti i na slučaj s čovjekovim neracionalnim korištenjem plastičnih proizvoda za prenašanje stvari i tekućina – plastičnih vrećica i boca. U prvom dijelu dajemo osvrt na plastične boce.
http://www.adriaticdiving.com/?wave=magazine,102

naslov topica "tko jede oceane" nema veze s ničim u tekstu. samo je jedna rečenica u kojoj se uopće pojavljuje riječ ocean i to:
"Jeste li također svjesni koje količine BPA svake godine primaju oceani te tko na kraju taj BPA konzumira putem morske hrane?"

Dalje nema nikakvog objašnjenja. Ne, ne znam koliko BPA svake godine primaju oceani. Ne, ne znam koliko se BPA može naći u ribi. Da li on uopće ako i dođe do ocean, je li on probavljiv, završava li u jetri ribe, odnosno na koji način i u kojoj količini može završiti u mom tanjuru. Riječ ocean se pojavljuje i ispod slike smeća u moru: "BPA lako završava u oceanima - fotografija snimljena u Tihom oceanu". Slika uopće ne predstavlja plastične boce, nego smeće općenito u kojem ima hrpetina toksičnih tvari, koje su u usporedbi s inertnom plastikom daleko opasnije i ne pokazuje opasnost od plastičnih boca, nego od neodgovornog običnog čovjeka.

Nadalje, autor ovog članka, inače ekonomist i turistički djelatnik po struci, ne navodi od kojeg su materijala načinjene boce za vodu. Tek spominje u dijelu teksta koji se osvrće na znanstvenu studiu (koja je, kaže uredništvo tog časopisa, preliminarno i mora se još potvrditi) polikarbonat kao izvor BPA. One silne boce o kojima se piše nisu od polikarbonata (PC) niti od poli(vinil-klorida) (PVC), nego od poli(etlien-tereftalata) (PET) koji ne sadrži BPA.

Dakle, ne ulazeći u realne opasnosti BPA plastična ambalaža načinjena od PET-a, PE-HD-a ili PE-LD-a, PP-a, PS-a (to su najčešći materijali, obratite pozornost na otisnute kratice u vašem hladnjaku) ga uopće ne sadrži.

Inače, nitko ne osporava toksičnost BPA.

Isto tako nitko ne osporava da treba piti vodu iz vodovoda, a kupiti bocu samo iznimno. Trebamo se boriti za to da nam održavaju vodovodni sustav, jer iako je Hrvatska zemlja s kvalitetnom vodom, vodovodni sustavi su nam zastarjeli i kada ja otvorim slavinu kod sebe na poslu, teče narančasta kapljevina koju mi ne pada na pamet piti. Budući da mi je država poslodavac, mogu zaboraviti da će se netko pobrinuti za to. Nosim si vodu od kuće, ali sada po vrućinama ću ipak morati povremeno kupiti jer mi poslodavac ne dopušta čak niti klima uređaj pa i voda i ja već oko podne dosegnemo previsoku temperaturu.

Ne trošite energiju u krivom smjeru. Borite se za vodovode, a ne protiv PET ambalaže koja niti ne sadrži BPA. I opet da ponovim, minimirajte potrošnju svega, i vode (ne mislim na piće) i plastične ambalaže i goriva i odjeće i cipela i boje za kosu i .... tako definitvno možete učiniti nešto za okoliš.

Jelena, respect.

Eh da još i da na ovo odgovorim, kaže autor:
"Osobno imam dva 1,5-litrena aluminijska spremnika i vrlo sam s njima zadovoljan. Vjerujte mi, u trenutku kada svjesno odlučite da nijedan oblik ambalaže nećete trenutno odbacivati, trajni spremnik za vodu vam prestaje biti teret. Štoviše, lako postaje najbolji izbor za prijenos tekućine. Također ga je, djelomično i zbog lijepog izgleda, lako svrstati u osobni komad opreme bez kojeg ne idete na put ili izlet. Ima ih raznih veličina, oblika i boja, pa je lako izabrati jedan za svaku različitu prigodu."

Kažem ja:
Osobno imam jednu bočicu od pola litre u kojoj sam kupila vodu jednom prilikom i punim ju vodom iz slavine i dalje nosam sa sobom, ne kupivši još jednu aluminijsku bočicu čija su proizvodnja i prijevoz do Hrvatske opteretili okoliš više nego proizvodnja moje bočice i koja će kad tad isto završiti na otpadu, ali ju nitko neće reciklirati. Moja PET bočica također ima manju masu od ove aluminijske i iako je aluminijska ljepša i pasala bi mi uz šiki miki mountain bike kojeg na žalost nemam, važnije mi je očuvati okoliš nego pokazivati sjajnu bočicu. Moja bočica meni posluži neka 2 mjeseca, onda ionako negdje opet kupim vodu pa imam novu. Isto tako za kampiranje imam plastični spremnik za vodu kojeg svake godine ponovo ponesem sa sobom, napunim vodom i objesim na drvo. Ne mislim da te aluminijske ne valjaju, ali treba procijeniti kakvi smo mi korisnici i treba li nam prije nego ju nabavimo.

Pitam se koliko bi bilo optimalno imati takvih aluminijskih bočica da mi pašu uz svaku prigodu?

Ne mogu se oteti dojmu da većinu tekstova protiv plastičnih vrećica piše ekipa kojoj su se vrećice nagomilale na propelerima preskupih jahti. Cijela haranga mi se nekako ne uklapa u odnose ukupne proizvodnje plastičnih vrećica, običaja zbrinjavanja smeća na deponijama i ukupne površine mora.
Pri tome ne mislim da su vrećice u moru OK, ali ne vjerujem da je zbog toga što je Paši od Bahraina vrećica pokvarila krstarenje dovoljan razlog za nakaradno pretjerivanje.

Svi nekako Znamo da nam se ne pise dobro, al nikak da to osvjestimo. Kao europa ce uskoro bt sahara, al kaj nas briga za to kaj ce bit za xy godina... Recimo ostavljamo racunala da su ukljucena non stop jer kao nece im nista biti, a to kaj trose struju hbga... Trosimo vodu kao da nam sutra nece trebati i bla bla...

http://www.independent.co.uk/environ...t-1643957.html

http://www.independent.co.uk/environ...s-1645358.html

http://www.foe.co.uk/campaigns/clima...nge_index.html

i za kraj
ak imate volje, love i vremena - poklonite si za svetog nikolu putovanje i odite u kopenhagen http://klimaforum09.dk/en/Home/tabid/300/Default.aspx

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

Svi nekako Znamo da nam se ne pise dobro, al nikak da to osvjestimo. Kao europa ce uskoro bt sahara, al kaj nas briga za to kaj ce bit za xy godina... Recimo ostavljamo racunala da su ukljucena non stop jer kao nece im nista biti, a to kaj trose struju hbga... Trosimo vodu kao da nam sutra nece trebati i bla bla...

---

Ovo je sve dobro poznato. Šparam vodu kad mogu, srce me boli kad ljudi puste da curi "dok si samo nešto izvade iz ormarića". Svoj dio odradim koliko mogu, ali što to vrijedi kada, koliko sam čitala, zagrebački vodoopskrbni sustav pušta na sve strane i moje šparanje je pomalo komično u tom svjetlu.

Doktrina katastrofe dopušta ignorantima da pišu o stvarima o kojima nemaju pojma, a ljudi potpuno nekritično prihvaćaju. Nikoga ne zanimaju dobre vijeti, već samo katastrofične i onda samo filtriraju "plastika buuuu". Novinar nema nikakve odgovornosti za ono što je napisao. Tko bi sad išao sudski kontra ovog autora što piše gluposti? A naslovi katastrofe prodaju novine, nema veze je li istina ili nije.

Smatram se ekološki svjesnim i upravo zato POTPISUJEM.

Ekološku svijest se nažalost prečesto brka s mokrim snovima marketinga koji nam nastoji zavaljati nekakvu "zelenu" umotvorinu, poput štednih žarulja koje niti traju koliko na njima piše, niti daju upotrebljivo svjetlo, a nisu nimalo zelene kada ih se odlaže. Zapravo su toksične.