Printable View
vi koji ste jos uvijek single...imate li zelju za jos djece?
eto iako sam sama sad nakon 3 godine kad gledam bebe oko sebe mislim se kako bi bilo lijepo imati jos jednu...makar solo..opet kad se vratim u realnost se mislim ...nije jos vrijeme.....prvo dok jednu osobu dobro upoznas..pa ostalo.....barem 10ak godina :lol:
no..kad vidim trudnice zamisljam sebe opet trudnu i zasvida mi se pomisao 8)
i meni se bude želje
oduvijek sam htjela čopor klinaca, bar troje
naivno, nisam mislila da bi ikad mogla ostat ovak solo, a i zvjerko bi htio brata ili sestru. al to što kažeš: dok ja uopće nekog nađem pak se ohrabrim njega će već proć ta faza. a mene? ko zna....
ja bi također mom sinku željela dati brata ili seku ali kod mene su dva problema , prvo naći onu pravu osobu koja bi prihvatila mog sina a drugo je moje zdravstveno stanje .
prije bi se odvažila ući u vezu sa nekime tko već ima klince nebi nikada radila razliku između njegovih i mog klinca , smatram ako se ljudi vole onda treba voljeti i dijete te druge osobe. :) :) :) :)
Pa, zato je između mojih razlika 11 godina. I puno se bolje slažu nego što sam očekivala.
ja ih na sreću imam dvoje..ali sam uvijek željela barem troje...ako se poklope svi elementi kao našoj giti zašto ne... :*
uf.... bolna tema... oduvijek sam željela barem troje :cry:Citiraj:
single prvotno napisa
ali... više se ne sjećam ni kako se rade :/
Miha :love: .
tog se barem nije teško sjetiti :mrgreen:Citiraj:
miha prvotno napisa
e drage moje , moj sin je i tako od pocetka bio prepusten samo meni a da bi mu zeljela podarit brata ili sestricu bi i to svi oko mene znaju jos od kad je Tonko bio sasvim malen !
Jednoga dana ce i to doc na red i iskreno receno bilo bi lijepo to podjelit s nekim mada i u drugoj situaciji mislim da moj sin treba i zasluzuje imati nekog svog jednog dana kad mene vise nebude!
a tko zna mozda ... :*
Jako rado - još barem jedno!
No...Ovisi kada ću napokon sresti nekog s kime ću to i poželjeti (obostrano)! Sve mi je nekako dalje ta izglednost, tako da, poput vlatkepeno, razmišljam i o tome kako bih bez ikakvih problema mogla prihvatiti njegovu djecu...
Nije mi bio nikakav problem prihvatit činjenicu da ću sama odgajati svoje dijete, da ćemo biti sami, ali da mi se isto ponovno dogodi, ne znam kako bih...
Od kad sam solo nisam srela još nikog ko bi mi bio interesantan, a kad sretnem jednog dana, živo me zanima hoću li se moći prepustiti...
hm... o ovoj temi sam nedavno razmisljala..
oduvijek sam se zamisljala sa puno djece i to mi je nekako bila zelja i buducnost., sve do nedavno sam i dalje to uzimala kao da ce tako i biti. Medjutim, prije skorog vremena sam selila stvari i ideja je bila rijesiti se svega nepotrebnog, pa su na red tako dosla kolica, robica koju je moje dijete preraslo, krevetic.. i sve one stvari koje sam mislila cuvati za svoje drugo dijete. Moram priznati da sam u glavi prosla prilicno bolno razdoblje "mirenja sa cinjenicom da vjerojatno necu imati drugo dijete". Nisam ocekivala da ce mi to toliko puno znaciti niti da ce me uhvatiti tolika tuga., ali ipak, mislim da sam se sada u svojoj glavi pomirila sa cinjenicom da necu imati vise djece.. pre vise me stresa kostalo sve ovo i previse patim kada me moje dijete pita za svog tatu ( kojeg pre rijetko vidi ) da bi se mogla opustiti i prepustiti jos jednom riziku imanja djeteta sa nekim.
hm... sta je tu je.. u svakom slucaju, divim se onima koji smognu hrabrosti probati sa nekim ponovno iz pocetka
Drage moje !
Evo da sa vama podijelim nešto , kakao vrijeme odmiče i kakao moje zlato raste ja ponovo dobivam volju u želju za još jednim djetetom . nekako bi voljela ispraviti to što u svojoj prvoj toliko željenoj trudnoći nisam baš uživala kao što sam to željena ( na žalost bila sam pod konstantnim
stresom, usamljena i zanemarena ) . Voljela bih trudnoću doživjeti onako
kakao treba / blaženo/ no ne znam kad će se to dogoditi i dali će se uopće dogoditi :(