Gotov sam

Evo jučer me opet moje dijete iznenadilo. Bili smo u parku, a ja več lagano ludim, jer moram završiti ručak, a i lagano se kuham, jer je sunce pripeklo, uglavnom, meni se ide doma.
Moje dijete se spušta toboganom, penje po penjalici,... ja velim idemo doma, njemu se još ne ide (maloprije smo došli,...)
Naravno, ja kao prava "dosljedna mama" stojim kraj izlaza iz parka i uvjeravam: Dođi M., mama još mora ručak završiti,... Bila sam sama sebi smiješna, jer to nikako nije moj način, ali dobro, sunce mi udarilo u glavu.
Maleni se popne na vrtuljak i vrti se, vrti,... ja stojim i dalje na izlazu i nakon dvije minute siđe s vrtuljka, dođe do mene i kaže: Gotov sam, idemo doma! :?
Pričam to MM, on veli da je na isti način i njemu prvi dan rekao kad se poigrao na svim spravama.
Čini mi se da je razumno tražio još 2 minute, da se popne i na vrtuljak, na njemu još nije bio. Znači nije dramio, urlao, bunio se, ili nešto slično,...
Da li i vaši to rade?

Da, stariji, logičar, on je to radio na sličan način još od jaslica... On bi čak unaprijed NAJAVIO što namjerava, sve unaprijed isplanirao o odradio. Nije išao na sve sprave (ne voli vrtuljak, pa ga je zaobilazio, ali znao je isprobati sve ljuljačke, čak čekati na red na neku ODREĐENU koja mu je falila u kombinaciji ako bi drugo dijete bilo na njoj).

Ali mlađi, kreativac, nema nikakvog osjećaja za vrijeme ni sada... Taj je zujao po igralištu kako mu je taj čas došlo. Dobro se snalazio u prostoru, ali na način koji je meni bio :shock: (odlutao mi je na putu od garaže do ulaznih vrata u sekundi u dobi manjoj od 3 godine - sakrio se u grmlje dok sam ja zaključavala vrata, a ja skoro iskočila iz kože...)

Takvi su i sada - u školi! :mrgreen:
Stariji je organiziran i temeljit, a mali zvrkast ali snalažljiv (ako zaborave zadaću, veći završi ovako :cry: iako je to izrazito rijetko, a manji nadrlja bilo kako i snađe se u sekundi!)

Je, moja mala to radi isto. Kad ju pustim da bude u parku koliko hoće, dođe do kolica i veli "doma". Uglavnom kad joj se počne spavati ili je već gladna. A kad ju hoću prije odvesti doma onda urla i ne da se. Neki dan sam joj rekla: Bok, ja idem doma. A ona meni veli Bok, mahne mi, okrene se i otrči u park. A inače se od mene ne odvaja i stalno urla za mnom, doma šizi ako sam u drugoj sobi ili ako odem u dućan.

Mi smo se urahatili od kad je naučila brojati (upala mi je mrvica kolača u tastaturu, ubit će me MM). Onda se dogovorimo koliko još pa odbrojavamo i onda nema drame. Ali do tada je bilo raznih predstava i performansa :roll:

Sorry cure, mi se valiki uvalili na vaš pdf :oops:
Dok je bila u ovom uzrastu zahtjevala je stalnu kreativnost u pregovaranju da bi se odlazak (sa rođendana, igrališta ...) obavio bez drame, i u glavnom nije palilo. Obično smo se kačili za neko drušvo da svi skupa napustimo event, i to bi prolazilo relativno mirno.