povirite u naš svijet

uzivajte u plodovima hvalevrijednog projekta...


Tko?
To smo slikali mi, drugaši i četvrtaši Osnovne škole Marin Getaldić iz Grada.

Što?
S dobivenim fotoaparatima za jednokratnu upotrebu krenuli smo u akciju poput pravih fotografa u potrazi za savršenom fotkom! Imali smo na raspolaganju cijeli vikend. Raštrkali smo se po ulicama i plažama, tražeći savršenu pozu, smiješne trenutke i gradske skrovite kutke.

Zašto?
Grad je naš dnevni boravak, tinel i saloča. Svaka ulica, naše je igralište. Lokrum, Banje i Porporela - naše su tarace. Upoznajte nas u našem okruženju. Dođite vidjeti gdje i kako živimo, igramo se i učimo. Nije što su naše i što su stvarno krasne, ali ove fotografije 'govore sve jezike' i svima su jasne!

Super, ima jako dobrih!
Pozdrav malim Dubrovčanima
8)

Sjajne su! Neki izvikani fotografi se mogu slobodno zavuči u neku rupu.

Super su :D

:zaljubljen:

stvarno ima prekrasnih slika.
bravo mali Dubrovčani :*

:heart:

predivno :D
a Banje :heart: mislim sad prije nego ih opet "urede" onim ograđenim dijelom s ležaljakama me tako podsjećaju na djetinjstvo

enci, divno! :heart:

Krasno!

Stvarno za svaku pohvalu i ideji i realizaciji!! Prekrasno!

hvala u ime djece, drago mi je da vam se svidja. ima jos predivnih fotki, mozda i najbolje koje prikazuju intimniju obiteljsku atmosferu nisu na webu.

Predivno! Stvarno hvalevrijedno!

Pohvale za ideju, a fotografije me oduševljavaju (ipak sam ja mala iz Grada). Bravo!

Odlična i ideja i realizacija! Fotke su stvarno predivne i govore 1000 riječi.

No, moja je škola iz Ministarstva dobila nekakave upute, gdje preporučuju da se na fotkama, koje se rade u organizaciji škole i koje se stavljaju na web, izbjegava prikazivati učenike, tj. dijete ne bi smjelo biti prepoznatljivo na fotki (eventualno zblurano lice)... Vi niste dobili takve upute?

izvrsna ideja

hvala, enci! meni svaka slika miriše.

(a 44. je mrak!)

hvala, enci! meni svaka slika miriše.

(a 44. je mrak!)

o ozlozbi

dream, ne znam za te upute jer u projektu nazalost nisam znacajno sudjelovala.

Odlicne fotografije!

Mirisu na djetinjstvo. :heart:

koje prekrasne slike!
živjela sam u Gradu do petog razreda i na svakoj slici našla dio svojih dječijih lutanja uz zidine, na porporeli, ispred Kneževog dvora... sjetila se kupanja na Banjama.
Joj jedva čekam doći za godišnji. Kad se sjetim tih vremena, i vidim moju djecu koju vozim u školu, dolazim autom uzeti iz škole, vozim na aktivnosti... tužno. Ja sam svigdje sama lunjala od prvog osnovne, možda i prije :heart:

bas tako petra, ima dubrovnik puno mana ali po meni je za djecu neprocjenjivo upravo to odrastanje u slobodi, spontanosti i ljepoti okruzenja. kasnije kad i ako pozele vise, svijet je pred njima.

enci, upravo to! to je nešto što moja djeca nažalost nikad neće okusiti - bar ne u mjeru u joj sam ja tu slobodu, kao dijete, žiivjela.
Nego enci, pitanje - mi smo svako ljeto u dubrovniku, živimo u starom gradu i pitam se - mogu li Petru koja ima 5 i pol godina poslati naprimijer samu u butigu, po kruh ili tako nešto. Mi živimo iza roka, butiga je ulici od puča, stvarno blizu, i ona zna put, ali opet strah me... Petra bi htjela, a ja se bojim.
Jel taj moj strah proizvod našeg života ovdje, gdje dijete ne može samo jednu sekundu na ulicu, ili je opravdan (zbog mase turista itd...).
Jel ti svoju djecu puštaš?
Sjećam se kad sam bila mala da sam išla sama do kioska po štrumpf sličice, do butige po kruh, čak sama s prijateljicom na kupanje (što Petra do svoje 12te vjerojatno neće), ali ovo prvo bi me stvarno zanimalo....

petra i enci, baš me ova vaša korespodencija izazvala...
I ja se sjećam predškolske dobi kad smo uživali u sigurnosti našega Grada. Jer su se svi znali i nije se dijete moglo izgubit. Ponekad zimi još se taj dah osjeti...ali evo primjera:

Sjedali smo na Puiškoj placi, junior od tri godine se vrtio oko nas. U jednom trenutku pošao je u smjeru južno od Gospe. I ja čekam...jer zimi on uredno učini đir okolo. Onda pođem na drugu stranu (kraj Trubadura) jer ga tu očekujem. I ugledam veeliki broj ljudi prema Peskariji. Što li mi je sve u djeliću sekunde prošlo kroz glavu. A bio je ožujak...

Ne želim reći da Petra ne može sama u butigu, ako ste u Gradu naviknut će se na gužvu (iako ovisi odakle i u koju butigu ide). Ali to više ni9je onako kako pamtimo. (Evo sam zaključila nešto novo :/ ).

slazem se sis, ljeti je u gradu stvarno prevelika guzva zbog cruisera, to su doslovno horde ljudi koje se krecu u istom smijeru, pogotovo tijekom dana. u sumrak i uvecer je druga prica. petra, mog uskoro petogodisnjaka ne bi ljeti pustila samog do butige u gradu. za godinu, dvije, hocu.

šteta, ipak se i dubrovnik onda promijenio... nije više onaj stari.
nego sis, enci - koje ste vi godište? možda se i znamo iz škole (osnovne)?

Moram priznati da su slike odlične pogotovo su mi se svidjele večina crno bijelih fotki