nužnost ležanja

Ovako, nakon prvog poroda koji je bio dosta težak doslovce sam ležala 2 tjedna, bila sam iscrpljena, bolio me rez, imunitet mi pao, nisam imala nimalo energije..Sad- nakon drugog poroda- čista suprotnost, nisu me rezali, porod je bio jako lagan i brz, osjećam se odlično! Nakon dolaska kući drugi dan sam peglala, treći išla birati namještaj, normalno obavljala sve kućanske poslove, pa čak i pomalo pretjerala. Danas sam se zamislila kad me vidjela susjeda, starija žena koja je medicinska sestra, čudila se što radim u dvorištu, neka odem ležat u krevet..Patronažna mi rekla da imam dosta spuštenu maternicu i par dana sam imala strašne bolove no to su bile kontrakcije za koje mi je dežurni ginekolog rekao da je normalna pojava, posebice nakon drugog poroda i da zapravo što me više boli to je znak da će se maternica prije vratiti na mjesto. Ti bolovi su prestali pred dva dana. Jeste li vi mirovale nakon dolaska kući? Do sad sam bila uvjerena da ako se dobro osjećam mogu sve, ali eto današnja reakcija sestre me zabrinula i pitam se mogu li naštetiti svome zdravlju ako nastavim tim tempom?

ja sam samo čula da se nakon poroda (40 dana, babinje) ne smije dizati ništa teško. razlog je bio da se maternica vrati nazad.
mislim, normalno je da nosaš bebu od 5kg, ali ne i starije dijete koje ima 15-20kg.

Mislim da treba biti umjeren. E sad, gdje je granica pretjeranog i umjerenog.....svaka od nas bi si ju trebala znati odrediti.
Ja sam, baš kao i kristina_zg, skona tome "dobro se osjećam pa mogu potegnuti", no mislim da je ipak bolje iz 5. brzine prebaciti u neku manju jer posljedice mogu doći kasnije (u 50+).

Hodaj, kreći se, radi i sigurna sam da u tome nema ništa lošeg, ali ne zaboravi i odmoriti. Posla ćeš/ćemo uvijek imati, ali zdravlje je samo jedno!

ma joj..a ja još bila sva ponosna i važna što mogu sve kao i prije :oops: Dobro, sad što je tu je, od sad ću se više čuvati

Ja te kristina potpisujem u prvom postu. Od riječi do riječi.

Ne štedim se, dižem Janu (digla sam je kad su došli po mene u rodilište, nisam mogla odoljeti), od 4.-5. dana nosim Maru u marami/slingu.

Isto su me plašili sa spuštanjem maternice, pokušala ubaciti u nižu brzinu, ali pored drugog djeteta shvatila sam da to nije moguće. Pa odlučila da će u pedesetima sve biti u redu. :mrgreen:

Osam dana nakon poroda su nas pustili kući (ostali smo duže u bolnici zbog žutice).
Došla sam kući, okupala se (točnije izribala) i nahranila svoje dijete, kad je zaspala obukla sam se i izvela vani svog psa (jako ga volim i puno mi je nedostajao).
Moram priznati da mi je šetnja (iako je bila kiša) jako godila i zbilja mi je dala snage. Govorili su mi da mi je prerano izlaziti :/ ali ja sam se super osjećala i malo šetnje mi u svakom slučaju nije škodilo (to je šetnja od cca 10 minuta).

Istina, nisam dizala ništa teže od 3 kg.

Drugi porod...
Rodila u nedjelju u podne.Bebu su trannsportirali zbog zdravstvenih razloka odmah po porodu u drugu kliniku.
U ponedjeljak popodne MM me je odvezao na nekoliko sati u drugu bolnicu da sjedim uz nju .
U utorak rano ujutro tražila sam otpust i provela nekoliko satii vadeći rodni list za bebu jer je hitno trebala putovnicu,te to popodne nekoliko sati sjedeći uz inkubator.
Ostalih pet dana svaki dan me je muž odvezao u 11 u bolnicu i čekao me da krenem kući oko 19.
Osmi dan sam sama počela voziti ,a kako su bebu odvezi na drugi odjel provodila sam sa njom vrijeme od 09 ujutro od 21 sat navećer sjedeći na stolcu kraj krevetića(ako je bilo dovoljno stolaca).Sa sobom sam svaki dan nosila ruksak sa el.izdajalicom(jel ih bolnica nema),torbu sa pićem i hranom,odjećom za bebu i novinama.
21 dan bebu su transportirali avionom u Njemačku ,a ja sam krenula sa vlakom(jer za mene nije bilo mjesta u avionu) .Nosila sam kofer,el.izdajalicu i još jednu torbu sa sitnicama,sama.
Našla sam taksi sama ,sa svim stvarima, i smeštaj ,i bolnicu ,i bebu...
Sve ostale dane provela sam cijeli dan uz bebu i prvi put sam ju dovela kući kad je imala gotovo puna dva mjeseca.
Preživjela sam,a vjerojatno i moja maternica,bolova i tegoba nemam pa pretpostavljam da je sve u redu.Jer još nisam stigla ginekologu.
Naime ,u međuvremenu je moja kćer imala još jednu operaciju u inozemstvu pa nisam stigla.
Svakako ne preporučam taj tempo,neke mame sa takvim tempon koje sam sretala u bolnici, su imale problema sa spuštenom maternicom.

kako ja vec neko vrijeme imam neki "issue" sa zlatnim sredinama, krajnostima i slicnim stvarima, ovo je moje misljenje o temi...


prelijepo je kad nakon poroda mozes gotovo normalno funkcionirati. iskusila sam i onaj tezi oporavak (srecom, samo jednom) i ove "high-five" osjecaje i snagu nakon poroda (srecom, tri puta ;))

al jedno ne smijemo smetnuti s uma: rodile smo djecu - ta djeca nas trebaju. i treba biti svjestan toga da im nista nece biti niti u daljnjem zivotu nedostajati ako ih mama ne odvede u dvosatnu setnju peti dan po porodu. al ce im biti i onda i zauvijek ako ta majka nekad kasnije bude imala problema sa svojim zdravljem samo zato jer se (pod zescom dozom adrenalina i ostalih "usputnih" supstanci) junacila i cinila se sama sebi superzenom... (ne, ne mislim da ce netko umrijet ako ode setat 89 sati nakon poroda - ali nemocna majka ce jednom kasnije biti teret ne samo sebi - vec prije svega svojoj voljenoj obitelji :/ )


a s druge strane su situacije kao ova koju je, nazalost, prozivjela sirius :( :love:

kad te nuzda tjera i kad nemas drugog izbora - napravit ces ono sto najbolje mozes i znas i jos puno, puno vise od toga. i, vjerujem i znam, nikad kasnije u zivotu neces zazaliti zbog toga sto si uradila... pa ma kako to utjecalo na tvoje vlastito zdravlje i zivot - jer si uradila sto je trebalo da pomognes svom djetetu. zivotno pomognes.

i tu je sva razlika.


budimo sretne, spretne i sposobne majke :) svakako - al uvijek budimo svjesne granica svog zdravlja i tijela i svega sto nas odredjuje. i, onda kad nije nuzda, ne gurajmo te granice - ostavimo to za one slucajeve kad njihovo pomicanje bude stvarno i nuzno potrebno :love:

I,da ,još nešto...
Kao što Itala mudro zbori,da sam mogla birati izabra bih drugačije.
I dopustila bi da me maze.I ležala u krevetu mazeći se sa bebom.
I srkala bih toplu juhicu koju mi je skuhao netko drugi.
I ne bih iz rodilišta skakala na hrpu nespeglanog veša/prašinu na policama/ribanje pločica na terasi/velike kupovine u dučanu/i ...nadopunite niz.
Zahvajljujem svome tijelu što je izdražalo nametnutu torturu i što me nije iznevjerilo.Ali da sam mogla poštedila bih ga...

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

I,da ,još nešto...
Kao što Itala mudro zbori,da sam mogla birati izabra bih drugačije.
I dopustila bi da me maze.I ležala u krevetu mazeći se sa bebom.
I srkala bih toplu juhicu koju mi je skuhao netko drugi.
I ne bih iz rodilišta skakala na hrpu nespeglanog veša/prašinu na policama/ribanje pločica na terasi/velike kupovine u dučanu/i ...nadopunite niz.
Zahvajljujem svome tijelu što je izdražalo nametnutu torturu i što me nije iznevjerilo.Ali da sam mogla poštedila bih ga...

---

jako lijepo rečeno... :love:

i jako mi je žao što si to morala iskusiti kod sasvim drukčije okolnosti :love: :heart:

litala, ali to što govoriš znači da pouzdano znaš da je forsiranje nakon poroda povezano s kasnijim problemima? Da ne bih zvučalo napadno, zaista me zanima kako se uspjelo povezati jedno s drugim.

Mislim, sve kažemo da nam forsiranje nije naškodilo zdravlju, ali to je trenutno, baš bih htjela imati neki opipljivi "dokaz" o kasnijim mogućim komplikacijama.

Iako ništa ne bih mijenjala, velim probala sam i vidjela da ne ide.

sirius :love2:

evo imam ja primjer- moja mama, nakon drugog poroda bila joj je dosta spuštena maternica, kako nije bila u mogućnosti mirovati i bolje se čuvati, sada ima problema sa spuštenim mjehurom.. :(

mislim da se treba čuvati , i ne pretjerivati jer sam čula od jako puno žena da je nakon drugog poroda imalo problema sa spuštenim mjehurom..
I mislim da se s tim ne treba igrati ...
Ja jedva čekam da rodim drugo pa da uživam barem tjedan dva u krevetu jer to mi je s prvim bio najlijepši period u životu...

Slažem se curama gore koje kažu da ne treba pretjerivati (nužda kao kod Sirius je na sreću iznimka), i ja sam sa svih strana čula to o spuštanju maternice, mjehura i sl, uključujući liječnike. Pri tome ne mislim da treba ležati 2 tjedna ili više ako se žena dobro osjeća. Ja sam se super osjećala odmah nakon poroda i otišla sam do dućana nakon 4 dana, u šetnju s bebom nakon 7-8 dana, lagano redila po kući, ali nisam radila generalku, dizala teške stvari, hodala satima, trčala i sl. Vidjet ćemo kako će biti drugi puta, ali nemam namjeru niti sada drugačije i više nego prvi puta. MM će biti doma, bit će pomoći oko starije kćerke od strane baka i/ili tete koja je sada čuva, i nemam namjeru izigravati super-ženu, ali niti nemoćnu ženicu (osim ako ne daj Bože, porod bude težak, pa objektivno neću moći puno).

Ja sam oba puta bila totalno na adrenalinu i nabrijana.. jer sam se osjećala dobro...
Prvi puta nisam bila svjesna da moram usporiti tempo jer kontinuirani napori tek počinju i da ću se neprimjereno brzim tempom skroz izmoriti (što mi se i dogodilo).. Mene je ubijalo nespavanje iz dana u dan.. mjeseci.. godine..
Drugi put sam bila pametnija.. iako sam bila i aktivnija zbog starijeg klinca.. ali sam se odmah ufurala u sporiji ritam..

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

I,da ,još nešto...
Kao što Itala mudro zbori,da sam mogla birati izabra bih drugačije.
I dopustila bi da me maze.I ležala u krevetu mazeći se sa bebom.
I srkala bih toplu juhicu koju mi je skuhao netko drugi.
I ne bih iz rodilišta skakala na hrpu nespeglanog veša/prašinu na policama/ribanje pločica na terasi/velike kupovine u dučanu/i ...nadopunite niz.
Zahvajljujem svome tijelu što je izdražalo nametnutu torturu i što me nije iznevjerilo.Ali da sam mogla poštedila bih ga...

---

Potpisujem, da sam mogla i ja bih drukčije...

moja sveki se junačila, sad ima problema sa spuštenim mjehurom i mora na op.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

kako ja vec neko vrijeme imam neki "issue" sa zlatnim sredinama, krajnostima i slicnim stvarima, ovo je moje misljenje o temi...


prelijepo je kad nakon poroda mozes gotovo normalno funkcionirati. iskusila sam i onaj tezi oporavak (srecom, samo jednom) i ove "high-five" osjecaje i snagu nakon poroda (srecom, tri puta ;))

al jedno ne smijemo smetnuti s uma: rodile smo djecu - ta djeca nas trebaju. i treba biti svjestan toga da im nista nece biti niti u daljnjem zivotu nedostajati ako ih mama ne odvede u dvosatnu setnju peti dan po porodu. al ce im biti i onda i zauvijek ako ta majka nekad kasnije bude imala problema sa svojim zdravljem samo zato jer se (pod zescom dozom adrenalina i ostalih "usputnih" supstanci) junacila i cinila se sama sebi superzenom... (ne, ne mislim da ce netko umrijet ako ode setat 89 sati nakon poroda - ali nemocna majka ce jednom kasnije biti teret ne samo sebi - vec prije svega svojoj voljenoj obitelji :/ )


a s druge strane su situacije kao ova koju je, nazalost, prozivjela sirius :( :love:

kad te nuzda tjera i kad nemas drugog izbora - napravit ces ono sto najbolje mozes i znas i jos puno, puno vise od toga. i, vjerujem i znam, nikad kasnije u zivotu neces zazaliti zbog toga sto si uradila... pa ma kako to utjecalo na tvoje vlastito zdravlje i zivot - jer si uradila sto je trebalo da pomognes svom djetetu. zivotno pomognes.

i tu je sva razlika.


budimo sretne, spretne i sposobne majke :) svakako - al uvijek budimo svjesne granica svog zdravlja i tijela i svega sto nas odredjuje. i, onda kad nije nuzda, ne gurajmo te granice - ostavimo to za one slucajeve kad njihovo pomicanje bude stvarno i nuzno potrebno :love:

---

Potpisujem...pogotovo boldano!

neznam, ja se osjećam tako da bi mi stvarno bilo čudno ležati :/

ali...ne radim teške kućanske poslove, ne dižem ništa teže od Tonke, radim lakše poslove, igram se sa starijim djetetom, šetam...(rodila sam prije 2tj)...čini mi se neprirodno izležavat se po čitave dane :/

uostalom, kupila sam vježbe poslije porođaja od SV Schuster i sugerira vježbanje od 7. dana nakon vaginalnog poroda bez epizotomije, tako da mi ležanje stvarno nema smisla...


nije baš da radimo u polju i forsiramo se ko naše bake, ipak mi nemamo takav stil života :/

I ja se nisam previše štedjela, silom prilika, pa mi se krvarenje nekoliko puta pojačavalo nakon što bi već skoro prestalo. I stalno sam si govorila kako sam dobro i kako se normalno osjećam, a tek sad kad gledam s odmakom od par mjeseci kužim da se tek sad dobro osjećam i da mi je nivo energije normalan, a da sam prvi mjesec bila totalno koma. Iako se to na meni nije vidjelo.
Nisam inače pobornik bapskih priča i savjeta iz davnina, ali definitivno sam sigurna da 6 tjedana babinja nije bezveze i da ih je zaslužila svaka majka.

Citiraj:

---

Nisam inače pobornik bapskih priča i savjeta iz davnina, ali definitivno sam sigurna da 6 tjedana babinja nije bezveze i da ih je zaslužila svaka majka.

---

x