Printable View
Drage mame, nedavno sam pisala o kumi koja je rodila anđela u 33 tjednu. Možete li me uputiti, jučer je zamolila da doznam, a trenutno nema dostupan Internet, koliko dugo može ostati na rodiljnom dopustu? Koji zakon ili podzakonski akti to reguliraju? hvala
Tina, možda da pitanje postaviš na podforumu Rodini pravni savjeti.
Mislim da ćeš tamo prije dobiti odgovor.
http://www.roda.hr/forum/viewforum.p...83fec65741ac21
3 mjeseca a nakon toga može na postporođajnu depresiju, jer če vjerovatno u njoj i biti :(
Tina,
ovdje je tablica sa pravima i visinom naknada.
Po isteku ta 3 mjeseca, ako će biti potrebno može se otvoriti bolovanje zbog depresije, baš kako je rekla RozaGroza.
Ja imam najsvjezije informacije jer sam ja bila na porodiljnom nakon smrti djeteta.
Od 1.12009 dosao je novi propis gdje majka moze biti na porodiljnom najvise 90 dana.
Zbog toga je meni i zakljucen porodiljni (ja sam bila duze od toga, ali dolaskom novog propisa morali su mi ga zatvoriti).
Nakon proteka tog vremena moguce je na bolovanje ako postoje psihicki problemi zbog gubitka djeteta, ali iskljucivo ako je bilo hospitalizacije u psihijatrijskoj ustanovi.
Ja sam redovito isla psihijatru, bila sam cak i na terapiji, i imala sam preporuku psihijatra za produzetak bolovanja ali bez obzira na to nisam dobila produzenje porodiljnog jer nisam bila hospitalizirana (hvala Bogu na tome).
Marsupilami meni je komisija isto iznegirala u potpunosti nalaz psihijatrice, i ovim rječima me otpravili: Držte to pod kontrolom ljekovima i nazad na posao!
Ja sam ostala u šoku, iako moja psihijatrica tvrdi da če sve biti OK i da će me ostaviti na depresiji i bla bla...
Ali sami taj osječaj da moraš odlaziti na komisiju, kao da prosim i glumatam radi nekih pišljivih par somova kuna!!! Prestrašno iskustvo, koje neču ponavljati, naručena sam opet za 3 tjedna. Al ne idem, radije neću uopče biti na bolovanju, iako radit ne mogu, dat ču si otkaz u firmi. Pa nek budem još jedna nezaposlena na berzi rada.
Uvijek može priložiti nalaz psihijatra ili svog liječnika da ima naznaka depresije i da nije sklona socijalizaciji pa ako joj treba može tako duže ostati doma.
Sve je to individualno,sama će osjetiti što je z anju bolje dugo biti sa svojima ili što prije se uhvatiti u koštac sa realnošću.
Tina72 evo meni se blizi istek 90 dana koje sam dobila.
Zakon ti kaze da mama ima pravo biti na porodiljnom do kraja mjeseca u kojem je smrt nastupila plus jos tri mjeseca...sve skupa jako malo...a poslje toga moguće je otvoriti bolovanje...
sto se tice bolovanja...nisam htijela prolaziti kroz komisije..kao sto su cure napisale jednostavno mi se ne da objasnjavati ljudima da nisam dobro i moliti ih za nesto sto svaka zena bi trebala imati pravo kada se nađe u ovakvoj situaciji...
Joj RozaGroza potpuno te razumijem :(
Ja sam s tog porodiljnog direktno presla na dopust za njegu djeteta s teskocama u razvoju za mladjeg sina, ali da sam se morala vratiti na posao bila bih primorana dati otkaz jer moj posao je u zabavnoj industriji, nema sanse da bih to mogla raditi pa cak ni sada kada je proslo 10 mjeseci od nemilog dogadjaja a kamoli nakon samo 3 mjeseca :cry:
Eh da, meni su stalno na komisiji govorili "pa bolje vam je da se vratite na posao i budete medju ljudima, skrenut ce vam misli pa ce vam biti lakse".
Slazem se ja da je nekome tako lakse, vjerujem da ima zena koje se zele cim prije vratiti na posao i nastaviti dalje sa zivotom cim prije, ali nismo svi jednaki.
Svatko se sa gubitkom nosi na svoj nacin i mislim da nije u redu da komisija omalovazava zene kojima taj proces traje duze i ne priznaje nalaz psihijatra koji kao strucnjak zna bolje da li je zena spremna za rad ili ne.
A što više da komentiram, sve si rekla...meni zaista nakon 3 izgubljene djece u svega 2 godine, treba samoća, mir, ne želim nikog ni gledat ni slušat, i kao i ti Marsupilami, radim extra puno s ljudima, moram uvijek biti dobre volje i skoncentrirana 100%...a sad sam takvo rasulo da ja uopče ne mogu odraditi ni neke mehaničke poslove poput izračunavanja poreza za svoju firmu. Sve mm radi...doslovce smo na rubu bankrota jer je uvijek bilo obrnuto, ja sam radila 24/7, i fakat to obožavam...ali sad jednostavno ne mogu...provam ja, al ne ide...
I sve je zaista individualno, eto, nakon gubitka moje Tije, ja sam svega tjedan dana nakon počela i raditi, ići lagano na fitness, rekla sam sebi, ovo se sad dogodilo, nikad se više neće ponovit, moram bit hrabra i izdržat.
A sada, e pala sam na dno, i nikako se dignut...a ako to neka glupa komisija ne vidi, zaboli me. Neću molit za ono što bi mi nekako logično trebalo biti dano. Pogotovo kad je gubitak mojih dečkiju izazvan čistom nekompetencijom državnog doktora. Uf...neću ni počinjat...
Luana, osjećam se isto kao i ti, zato sam i ukinula bolovanje i ne idem na te komisije više...
Izgleda da je u svakom gradu drugačije. Kod nas u Istri, ako rodite prirodno imate pravo na 45 dana, a ako ste na carski, onda 3 mjeseca. Nakon toga, ako želite produžit, prvih mjesec dana vam dr može otvoriti bolovanje zbog depresije, nakon toga trebate ić na razgovor kod psihologa ili psihijatra i s time na komisiju, koja vam produžuje na mjesec dana. Nakon toga, ako i dalje želite produžit, trebate ići na razgovore sa psihijatrom jednom tjedno, ispunjavat neke testove i piti ljekove i s time na komisiju. Ja sam još ovaj mjesec doma pa počinjem radit jer se osjećam bolje i ne želim psihologe ni ljekove.
ja sam već pisala o svojoj situaciji, ali samo da ponovim ukratko kronologiju:
- 04.02.2009. rodio se naš anđeo (izazvani porod u 25 tjednu zbog velikih malformacija...)
- cijeli taj mjesec i sljedeći ostajem doma (sa informacijom da imam pravo na 45 dana...) jer mi je epiduralna otišla u mišić desne noge i stvorila 3 hematoma zbog kojih nisam mogla uopće hodati, a da ne spominjem bolove...
- nakon isteka tih 2.5 mjeseca, počinjem uviđati da se ipak ne mogu samo tako vratiti na radno mjesto_ srednja škola... tražim od doktorice uputnicu za komisiju i šaljem muža - dobijem još 20-ak dana...
- primjećujem naznake depresije - točnije definiram stanje u kojem se nalazim od početka, ali nisam znala da je to to, i tražim od svoje doktorice uputnicu za psihijatra
- od tada do danas, odlazim na razgovore svakih cca 15 dana (državna je, inače bi mogle i češće, ali nema slobodnih termina...), kao i na komisije svakih 15-20 dana - uvijek ide moj muž...
- ne pijem lijekove iako su mi preporučeni, nisam hospitalizirana...
- zadnja odluka komisije bila je 15.05. do 30.06., to znači da bih se trebala vratiti na posao 01.07.
- ne znam hoću li to moći izvesti, ali ako i ne uspijem, godišnji mi počinje oko 12.07., pa do cca 15.08., pa ću probati nešto dogovoriti...
uglavnom, znam kako se osjeća tvoja kuma, i vjerojatno si ona sama ne može pomoći u buri svojih osjećaja i hormona... neka netko drugi obavlja te komisije i neka se oan sa time ne zamara... ako joj je tako lakše, naravno...
Citiraj:
imate pravo na 45 dana[code] isto i kod nas,ali onda možeš produžiti uz nalaz/mišljenje liječnika,psihijatra...Ja nisam išla na komisiju,išla je moja mama i rekla da nisam sposobna i sve ok.Mogla sam ići ali mi se nije dalo tamo razglabati,ako shvate na ovaj način dobro ako ne ko ih šiša :x [/code]
Kad čitam... uf...
A nisam ni blizu vaših muka...makar to ne određuje kako će se netko osjećati.
Ja sam dobrom voljom dr. dobila porodilnog 3 tjedna. MM je također bolestan. Puca me depresija, idem na kontrole ali se vraćam na posao. Trebaju mi novčići, jer sad bih mogla samo otvoriti obično bolovanje, a već sam i proglašena da se 'vučem' po bolovanju, da svi trpe zbog mene, da neće moći na godišnji...
Želim vam svima da izdržite kako god se snalazite, Ja skupljam snagu za sutra... AKo i napravim milijun grešaka baš me :evil: .
Pokušat ću, ako neće ići, ne znam :/
Ovako će nam biti dokle god postoje one (divim se ali ne podržavam, bez uvrede), koje se vraćaju na posao 3 dana nakon poroda ili bilo kakvih komplikacija. Nekome je tako lakše, ali nije svima. Nije li nas Bog stvorio različitima?
Držite se! :heart:
ono ča meni nije jasno je kako netko može samo tako odredit koliko traje naša tuga i oporavak. Sad bimo mi trebale nakon 45 dana - 3 mjeseca reć, ok sad smo dobro i idemo radit. kao da smo se oporavljale od gripe ili neke bolesti. A ako se pokušaš izborit za produženje šalju te psihijatrima i vode te ko teški psihički slučaj. Mislim da to nije fer i da bi trebali vratit kao nekad ča je bilo pravo na min 6 mjeseci. ni to nije dovoljno, ali bar je nešto. A one kao ona ministrica koje se vraćaju na posao par dana nakon poroda, to je za se zamislit. Pa kako joj nije teško napustit to malo stvorenje. Ja se od svog sina nisam odvajala ni sekunde, a kamoli pustila da mi ga netko drugi drži. Pustila sam, ali nije mi bilo baš po volji. A ako su gengi (novci) u pitanju, ajde, ali onda bar 45 dana daj si vremena za oporavak i prilagodbu.
Nadam se da nisam nikog uvrijedila. Ako jesam sorry :mrgreen: