strah od boli

za mene nije vrijedilo ono 'kad vidiš bebu, odmah zaboraviš na porod i bol'. meni je trebalo nekoliko mjeseci da mogu svom mužu ispričati kako je bilo i šta se događalo, a da ne dobijem napad histeričnog plača... užas. :/

ne znam ni kako ni zašto niti je sad toliko bitno, al moj porod je bio užasan. ne bi to bio toliki problem da ja sad nisam opet trudna i termin mi je kraj rujna, tj. manje od 4 mjeseca. ničega me nije strah toliko koliko poroda. tog užasa, te boli, te panike (koja me uhvatila prvi put).. :(

jel ima itko neki pametan savjet kako da se smirim? već se sad počnem preznojavat kad pomislim na porod i ne znam šta bi sa sobom.

:cry:

a kakav ti je bio porod? aj nam ispricaj, istresi se malo, to pomaze :)

Samo jedan porod sam prošla, ali jedna draga osoba mi je pomogla da bol ne bude samo bol, već da bude korak bliže mom zlatu.

Debelo potpisujem mikku, ispričaj nam svoj porod, vjerojatno ćemo u tome svemu naći puno dobrih stvari i puno toga što je možda moglo biti drugačije.

U svakom slučaju, mislim da se ne trebaš bojati drugog poroda, možda se trebaš samo psihički pripremiti za njega, jer ako ideš u strahu, ništa dobro ti strah neće donijeti.

Imaš dovoljno vremena za pripremiti se i za bol i za novu bebicu.

Ja ti od sveg srca želim da ovog puta to bude zaista lijepo iskustvo :heart:

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Ja ti od sveg srca želim da ovog puta to bude zaista lijepo iskustvo :heart:

---

i ja se pridružujem ovoj želji :heart:

ali kako kažu: ni jedan porod nije isti, pa bi ti ovaj mogao proći čak i "bezbolno" (što ti od srca želim s obzirom na takvo traumatično prvo iskustvo).

ja bi se (ako je sudit po ovome o porodima) mogla već sad počet trest od straha jer je moj prvi porod bio milina. uopće ga nisam ni osjetila. rodila sam u doslovno tri truda. e sad kakav će bit ovaj, vidit ćemo za 20 i nešto dana. brrrrrrr. :mrgreen:

hvala vam na utješnim riječima :)

pred kraj trudnoće sam dobila paralizu desne strane lica, neki su govorili da je to od trudnoće, neki nisu znali od čega mi je to, al nije bila šala. fizijatrica mi je preporučila carski, jer je postojala opasnost da mi od napora tijekom poroda živac ostane tako 'oduzet'.
inače sam sitne građe, a nosila sam bebu od cca.4 kg, pa su mislili da imam trudnički dijabetes i da je beba od toga tako velika. uglavnom, doktor na sv.duhu (neću vam pisati imena, mislim da je to sad skroz nebitno) me je poslao na pretrage za carski - zbog te facijalne pareze i veličine bebe.

jednog lijepog petka sam počela krvarit, pa sam otišla na pregled. imala sam trudove koje nisam osjetila, ali su me poslali u predrađaonu. i ostavili su me tamo dan i po jer nisu znali šta da rade sa mnom zbog tog mog lica. u tom vremenu sam se nagledala i naslušala svačega, što nisam očekivala. recimo, kako izgleda trudnica na dripu. strašno. mislim da je to bio prelomni trenutak kad mi se u glavi počela slagat lista stvari koje ne želim da mi se dogode...
pustili su me kući i naveče sam počela osjetiti trudove. otišla sam u bolnicu kad su trudovi već bili dosta jaki i dosta česti (bar sam tako onda mislila). jako sam se sporo otvarala i mia se nikako nije htjela okrenuti na pravu stranu - stalno je bila licem na gore (prema trbuhu), a bebe se rađaju licem nadolje. i tako je prošla noć u iščekivanju da se ona okrene. okretali su je svako malo, al ona bi se uporna vrtila kako njoj paše. od svih tih trudova 'u prazno' jer nisam smjela tiskat ni ništa, njoj se glava uporno nabijala u zdjelicu, ali nije htjela sjest. pa se glava onda malo izobličila.. ugl, da skratim, dogovorila sam se sa doktorom da idem na carski, što je i bilo nešto što sam očekivala i čemu sam se nadala. samo sam morala sačekat da se isprazni dvorana jer su neku ženu baš 'carski porađali'.. u međuvremenu je došla smjena doktora. 'stari' doktor mi je obećao carski i da je sve riješeno i dogovoreno sa novom smjenom, i onda je otišao.
'novi' doktor me pregledao i zaključio da nema potrebe za carskim, da se situacija može riješit normalnim putem, da će oni to nabrzinu sredit. tu me počela hvatat panika. pokušavala sam mu sve objasnit, ali me nije htio slušat jer on zna bolje. pa mi je dao drip. bila sam izvan sebe, što od boli što od straha. mia se uporno nije htjela namjestit, ja sam imala trudove u prazno i to je tako trajalo, pa sam dobila još jedan drip. nije se ništa promijenilo, ja sam bila skroz otvorena, glava se vidjela, ali je bila pogrešno okrenuta i nije se htjela namjestit jer više nije mogla ni stat. pa je doktoru puko film i krenuli su me porađat. nije ni to išlo. pa je slučajno navratio još jedan doktor (šef) pa je priskočio u pomoć. šta da vam više kažem, izmjenjivali su mi se na stiskanju trbuha kad bi se koji umorio. završilo je tako da su me 2 babice držale, jedan mi je stiskao trbuh, a drugi se latio vakuum-pumpe (to je isto bilo na popisu ultimativnih užasa u mojoj glavi) koja je uporno ispadala van iz mene, a jedna draga doktorica me je pokušavala smiriti jer sam počela šakama tući doktora koji mi se naslanjao na stomak.. mia je izletila van i nije plakala. sve je bilo u redu, ali nije plakala. bila sam izvan sebe. nisam imala sat vremena sa svojom bebom i mužem jer su ju odnijeli, a mene odmah uspavali da me zašiju jer me ona pokidala iznutra svojom malom izobličenom glavom.

tri dana u bolnici sam provela na antibioticama, samljevenoj hrani i posebnoj njezi jer su shvatili da su se možda ipak zeznuli. prvo pitanje prve vizite prvog dana je bilo 'kako vam je lice?'. sva sreća, lice se vratilo u manje-više normalu. nakon izlaska iz bolnice sam morala na pregled i tretman šavova kod 'pametnog' doktora koji zna bolje.

trebalo mi je jako dugo da se oporavim, fizički. psihički izgleda da još uvijek nisam baš na čisto.

možda se nekim ovo uopće neće činiti strašno ni ništa posebno traumatično, ali meni je bilo. bila sam prestravljena, sve je išlo nekim smjerovima kojima sam se nadala da neće ići.

ne znam kako bi se sad smirila, kako bi si stvari u glavi složila da mi bude lakše, da se ne bojim toliko.

Draga,normalno je da se bojiš.
To što si proživjela je (meni ) gotovo kao silovanje.
Atak na tebe i na tvoje tijelo.I još sav taj silni stres prije samog poroda...
Iskreno,bilo bi dobro potražiti strućnu pomoć jer ono sa čim se ti nosiš je PTSP. :love:

Citiraj:

---

To što si proživjela je (meni ) gotovo kao silovanje.

---

I ja imam takav dojam. :(

Osim ovoga sto ti je sirius napisala, meni je pomoglo citanje pozitivnih prica s poroda i opcenito pozitivne (prema porodu) literature kojom sam se pripremala za drugi porod.

:love:

Joj :(
Zbilja su te izmučili, užasno mi je žao što si morala proživjeti tako nešto :(

Imaš jako dobar razlog da sada budeš više nego optimistična, jer...
Tu ćeš sada dobiti jako lijepih savjeta, među kojima da na idući porod ideš s planom poroda i povedeš nekog tko će se brinuti da se to sve ispoštuje.
Vidjet ćeš ovaj porod će bi ostati zaista u lijepom sjećanju, takav je nažalost trebao biti i prvi, ali eto, još uvijek rade "takvi" "stručnjaci - nestručnjaci, ili kako bi već to nazvala.

Nemoj se bojati boli, jer ovo što si ti doživjela je zaista bila bol i od "silovanja" kako su cure dobro napisale i od straha.
Inače, bol je puno, puno ljepša, ona te vodi to tvog zlata.

I kad ti dođe teško, znaj da smo uvijek tu :love:

Žao mi je zbog tvojeg strašnog iskustva. Puno se informiraj, zacrtaj što želiš i traži da to i dobiješ. Budi hrabra, glupo je za reči, ali mislim da gore od ovog što si prošla ne može biti. :/
Meni je pomoglo što sam se u trudnoći fokusirala samo na pozitivno, čitala sam samo pozitivne priče i sl. i stvarno ako imaš mogućnost potraži psihološku pomoč.

Priča ti je slična mom prvom porodu, i moje se dijete rodilo totalno izobličene glavice(2 ogromna hematoma, zajedno veličine ko glava), rezana sam do noge skoro, dodatno pukla, oporavak od poroda je trajao čitavo babinje-toliko dugo sam bila poluinvalid , bila sam pozitivna i optimistična po pitanju drugog poroda, i bio je :heart: odličan, doma sam imala trudove, došla otvorena i odjednom-beba blokirala u rotaciji, tu sam se u*rala u zamišljanju opet one glavice s hematomima, al sam se skulirala i zauzimala potrebne položaje i za pola sata se beba okrenula, a za još 10 minuta izašla van :mrgreen: (i to kontroliranog tiskanja bez epizotomije)

tako da...samo misli da neće bit opet isto, bit će SUPER!! :love:

zMaya,
ja isto nosim loša sjećanja na svoj prvi porod. Ali ipak nije bilo toliko strašno kao tvoj porod.
Ja sam prvo dijete isto rodila na Sv. DUhu.
Bez obzira i na neka pozitvna iskustva koja sam ovdje pročitala, rekla sam - nikad više!
Prve 3 godine druga trudnoća nije za mene uopće dolazila u obzir, baš zbog te traume koju sam tamo doživjela.
Prije drugog poroda (koji je bio predivan), mi je puno pomogao tečaj u VŽ rodilištu, razgovor s doktorom i pogotovo primaljom. I priče s ovog foruma.
Kod tebe je druga trudnoća došla dosta brzo, pa mislim da ne bi bilo loše da eventualno porazgovaraš sa nekom stručnom osobom.
Važno je da u svakom slučaju promijeniš stav, odmah daš do znanja što želiš, možda bi bilo dobro da ide mm s tobom u rađaonu ili netko u koga imaš povjerenja, netko tko bi se eventualno umjesto tebe borio da imaš dostojanstven i divan porod kakav svaka žena zaslužuje! :love:

ovo sto sam procitala, sledilo mi je krv u zilama - a mislila sam da sam ja imala strasan 1. porod :shock:

uglavnom, ako te moze utjesiti, i meni je 2. trudnoca dosla brzo (razlika je 17mj), i bilo me je jako strah samog poroda. povremeno sam padala i u depresiju, ali sam si pokusala objasniti da gore od prvog ne moze biti, da moze biti samo bolje. i bilo je odlicno!
svim :heart: ti zelim brz, lagan i sto bezbolniji porod!

hvala vam puno na pomoći, baš mi je to trebalo! da me neko razumije :) ako ništa drugo ne uspijem smisliti, svaki put kad me uhvati bed ću doći na ovu stranicu po podršku :)

Ma imat ćeš ti krasan porod, sigurna sam u to, a to ti i želim! Samo misli pozitivno, a i mi smo tu kad nas zatrebaš :love:

Cure su ti sve napisale. Ja bi ti samo dala podršku da se azista uspiješ osloboditi straha. MIslim da za ničim više ne žalim nego što me je u drugom porodu obuzeo strah.
Ne govorim o običnom strahu, bila sam paralizirana. Kolikogod sam imala to osvješteno i "borila" se sa svojim strahom na sve moguće načine kako mi je krenuo porod ja sam se počela tresti. Nikako nisam mogla zaustaviti drhtanje. Oduzela se skroz i bez obzira na autosugestiju, pokušaj meditacije, ništa, samo STRAH, nekontrolirano i izvan moje moći. Zbog toga sam si poslije skoro odgrizla nogu.
Jer znaš šta, imala sam najljepši mogući drugi porod. Trajao je 4 sata sve zajedno, zadnjih sat vremena sam bila u bolnici. Rodila brzo i lagano i odšetala iiz rađaone. Kao da nisam ni rodila.
MOgla sam imati najljepši porod mogući, mogla sam uživati u njemu i doživjet ga kako najljepši trenutak mog života, ali sama sebi sam to oduzela.
LJuta sam bila dugo na sebe i zato te molim da pokušaš prevladati strah i dopustiš si imati lijep porod. Pokušaj razmišljati da će ti biti porod iz snova, a ako i ne bude ( šta neće ;) ) tada, na licu mjesta se bori s tim. Nemoj unaprijed.

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

tada, na licu mjesta se bori s tim. Nemoj unaprijed.

---

:yes:

Ajoj,zaista mi je žao što si to doživjela :cry:

U kojoj bolnici planiraš roditi?
Ako ideš tamo na ove zadnje preglede,možda bi bilo dobro da ginekologu koji te pregledava ispričaš što ti se desilo i napraviš popis što ne želiš na porodu,i ako krene prema putu koji ne želiš da ti naprave carski.
Jer bolje je da se oporavljaš od carskog,nego da de oporavljaš od takvog poroda i dobiješ PTSP

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Ma imat ćeš ti krasan porod, sigurna sam u to, a to ti i želim! Samo misli pozitivno, a i mi smo tu kad nas zatrebaš :love:

---

:love:

baš ste drage, puno vam hvala :)

:love:

Citiraj:

---

zMaya prvotno napisa

baš ste drage, puno vam hvala :)

:love:

---

Ma zato smo tu, da svi zajedno funkcioniramo na način da jedna drugoj olakšamo, utješimo se i ponekad raspravljamo :mrgreen:
U svakom slučaju, imaš ovdje predivnih priča s poroda,neke su tako optimističke da ih ja nikad neću zaboraviti, a davale su mi snagu cijelo vrijeme dok sam čekala porod.

Cuj, sigurno bi ti pomogle Bachove kapi. One kod straha puno mogu napraviti, mogu se koristiti u trudnoci, a potpuno su prirodne!
Imas ovdje kratki tekst

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2753

hm, zvuči zanimljivo... a gdje se mogu nabaviti te kapi?

Terapeut odredi kombinaciju kapi nakon konzultacije. Razgovor se moze obavit i telefonski, a kapi se posalju postom. :)

Puno ~~~~~~~~~~~~~~! :love:

Vjerujem da ćeš imati prekrasan porod!!!

moj je prvi porod bio skoro pa ko tvoj, 1999.

drugi put je bila sasvim druga pjesma, vjerovatno sam i ja sazrila, ali sjetim ga se uvijek s ugodom...

sretno, draga, želim ti brz i lagan porod i krasnu, zdravu bebicu. :heart:

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

ovo sto sam procitala, sledilo mi je krv u zilama

---

i meni, prestrašno ...

zMaya želim ti svu sreću svijeta na drugom porodu!!

i probaj ako ikako možeš negdje preko nekoga povući kakvu vezu, poznanstvo bilo što tamo gdje ćeš ići na porod, to je jedino što ti korisno mogu savjetovati.

Ja sam rodila prije gotovo dvije godine.Bilo je to nezaboravno iskustvo.Bolno.Mislila sam definitivno da više neću rađati.Sada već razmišljam o novoj trudnoći i porodu....uhvatila me želja! :D

Danas kada s odmakom gledam na taj čin rođenja, shvaćam da je panika zapravo bespotrebna.Znam ...lako je to reći ovako, iz daljine, al naša tijela znaju roditi dijete...to je znanje zapisano prije milijun godina u našim stanicama.Ono što je bitno je da žena ima povjerenja u tu sposobnost svoga tijela.Ljudsko tijelo je najviši genij prirode, samo treba osluškivati njegove naredbe. Problem je nastao kada je čovjek počeo porođaj gledati kao nešto što treba iskontrolirati, sputati, nadvladati..ženu omamiti da što manje osjeća, da što manje bude svjesna cijele stvari.
Nadam se da ću ovu svjesnost i pamet moći primjeniti na drugom porodu! :lol:

cica-mica, baš lijepo i istinito napisano! :)

Potpisujem Sirus.

A kad pričaš o strahu, točno znam o čemu govoriš.

Puno pozitivnih misli, literatura o prirodnom porodu, pozitivne priče ovdje na forumu i jedna dobra doula na slijedećem porodu, mogu biti stvarno prekretnica za tebe.

Draga zMayjo, sve već rečeno potpisujem! Žao mi je što si morala proći kroz ovako loše iskustvo ali vjerujem da će ti se sve nadoknaditi sad! :love:
:heart: ~~~~~~~~~~~~ :heart:

Postoji jedna stara, poznata, ali univerzalna teorija STRAH-NAPETOST-BOL.
Po toj teoriji strah ustvari uzrokuje bol, tako da porod boli sigurno ako postoji strah. Naime, strah podiže adrenalin, adrenalin uključuje simpatički dio živčanog sustava koji djeluje na to da se stvori tenzija mišića maternice i blokira rad jedne grupe mišića maternice koja otvara ušće. I onda ustvari jedni mišići guraju prema dolje, strah blokira ove mišiće koji otvaraju i dolazi do jake tenzije koja stvara bol.

Zato ako ne želimo da nas boli, trebamo napraviti sve što možemo da se rješimo straha. Puno je pozitivnih priča s poroda koje su mnogima pravi protuotrov za strah.

Kailash, ja se u potpunosti slažem s tobom. Svašta sam slušala i čitala, ali i ujedno ostala svjesna da sam jedinka sama za sebe. Određena doza boli se mora proći, ali ništa strahotno i neizdrživo. Rodila sam prije mjesec i pol i jedva čekam da moje zlato malo poraste pa da mogu ići na drugo. :)

znate šta ja još dva mjeseca imam do poroda i kad se sjetim sva se preznojim od muke joj jako me toga strah ima ko kakav savjet kakao da se smirim kako da izbacim taj strah iz sebe

Citiraj:

---

lily24 prvotno napisa

znate šta ja još dva mjeseca imam do poroda i kad se sjetim sva se preznojim od muke joj jako me toga strah ima ko kakav savjet kakao da se smirim kako da izbacim taj strah iz sebe

---

Kad sve krene, vidjet ćeš da ćeš smoći snage i hrabrosti za sve :love: Do tad se usredotoči na pozitivne priče s poroda.

lily24 - probaj pricati s nekim o tim strahovima (ako ne s TM, uvijek se mozes nama izjadati). mene je u ovoj zadnjoj trudnoci bilo uzasno strah poroda, jer sam imala lose iskustvo 1. put, ali kad je jednom krenulo, ni sama ne mogu vjerovati koliko sam bila prisebna. i da, tesko je docekati taj famozni dan D, ali pokusaj taj period cekanja sto vise skratiti, tako da se bavis necim. odi u setnje, na kave s frendicama, citaj knjige, pospremaj...

i sve ce biti u redu :love:

Sigurna sam da će drugi porod biti puno lakši i brži i bez ikakvih posljedica za tebe i bebu, samo moraš vjerovati u to i pokušati se osloboditi straha i panike, jer to jako utječe na porod.
Obavezno povedi muža na drugi porod, on će paziti na tebe, pružit će ti potporu i u slučaju potpore boriti se za tebe u rađaoni.
A ako imaš fobije od ove bolnice, probaj otići u neku drugu bolnicu, jer porod definitivno treba biti pozitivno iskustvo za svaku ženu, a ne nešto čega se ne želiš sjetiti u budućnosti. Sretno :love:

tenx na pozitivnim mislima... baš sam danas bila na uzv i beba već ima 2800g, a ja još mjesec i po dana do poroda... :shock:
moram priznat da sam se smrzla kad sam čula :)

od ponedjeljka svaki dan čitam vaše postove, za redovitu dozu pozitive :D

hvala cure

Tako treba :love:
moj prvi porod nije bio krasan, ipak daleko lakši od tvoga, ali isto dugo nisam mogla govoriti o tome mirno.
Sad jedva čekam idući. Uvjerena sam da će biti prekrasan. Nema šanse da me opet zeznu.
Čitaj samo priče o prirodnim porodima i pokušaj se izboriti za nešto slično.

malo se kasno uključujem,potpuno razumijem tvoj strah jer mene hvata panika pri samoj pomisli da ću rađati.ali nekako vjerujem da će sve proći puno lakše i ugodnije nego prvi put.
javi nam svoje iskustvo daljnje :)

zMaya, ako sam dobro izračunala, već bi trebala maziti svoju novu bebicu :love2:
nadam se da je sve prošlo puno bolje nego prvi puta, pa ako još pratiš svoju temu, napiši nam kako si preživjela.....