Mama u apstinencijskoj krizi od dojenja
Nakon 22-mjesečnog dojenja svoga malog sisavca E. Prije dva dana sam odlučila definitivno prestati dojiti. Moji razlozi su višestruki ali najviše sam to odlučila zbog kronične iscrpljenosti zbog stalnih noćnih podoja...zapravo u protekloj je godini uglavnom i dojio po noći a po danu samo kad bi išao spavati ili ako bi bio nešto uznemiren ili bolestan (sto je bilo rijetko). Naša je sisajuća povijet imala i uspona i padova...Počelo je prilično dobro, s navalom mlijeka u moje grudi dva dana prije nego se rodio, odmah smo dobro startali s dojenjem još u rodilištu (dosta sam čitala prije o ispravnim položajima, tehnici isl, a i činilo mo se totalno prirodno...a i očito sam imala sreće, kad čitam o nekim drugačijim iskustvima)...i sve je bilo super do 3.mjeseca...Još na početku sam se oboružala pumpicom jer su mi grudi bile obilno napunjene pa sam često morala olakšati bol, ali time bih samo pogoršavala jer bi se one još više napunile...joj da sam bar tada znala za čudotvorni KUPUS.. (koji mi upravo šarmantno viri iz grudnjaka, ali sad iz drugih razloga). I tako sam ja imala problem prenapunjenih grudi koje su u snažnim mlazovima štrcale mlijeko u ona mala razjapljana ustašca, da se moj sinčić počeo zagrcavati i gušiti... s vremenom bi skroz odustao, a ja sam znala da je i dalje gladan , što je i on suptilno putvrđivao vriskom...Doslo je do toga da bi samo potegao par puta dok se bujica ne bi pokrenula a tada bi stao...nisam imala pojma sta radit, a patronažna se samo šalila da mogu biti sretna sto imam toliko mlika i nije mi nista pametno znala pomoci...u nedostatku boljeg rješenja, a preplašena da ćemo morati odustati od tog divnog predivnog načina hranjenja, ja sam sebe ispumpavala i on bi hlapljivo gutao mlijeko na bočicu...međutim nakon par dana nije htio ni čuti za sisu jer mu je na bočicu išlo polakše...i tako sam ja pumpala i pumpala dobrih mjesec dana...dobila žuljeve i tikove stiskanja šake na prazno... svjesna da tako neću moći dugo...toliko sam htjela nastaviti dojiti da sam odlučila učiniti sve da opet nađemo pravi ritam, i pomirila sam se s dva dana vriskanja i gladi, s bolnim kvrgavim grudima, dok nije prokužio kako s jezikom kontrolirati mlaz...i trajalo je to dosta dugo i svi su se čudili kako to on čudno doji s jezikom isplaženim van , obuhvativši ustima samo pola bradavice, mama bi mi govorila kako nije dobro uhvatio sisu...i nisu shvaćali kakav je on moj genijalni tehničar.. .takav da se kroz neko vrijeme sustav ponude i potražnje uskladio i mlijeko je počelo ići puno polakše, a on opet počeo sličiti na normalnog mljackajućeg sisavca..A ja sam bila preponosna na oboje! I tako sisali smo do dugo u noć duuuugih (a često i prekrasnih) godinu i 10 mjeseci. Propustili smo i par ranica od prvih tragova zuba, dočekali pridošlih 12 , a dočekali i da dotični kaže «daj sisu», «daj drugu», da ih sav ozaren izvuče obe i kaže «mama dvi» kao da se upravo popeo na Mont everest, ili najnovije pomahnitalo skakanje kad me vidi da dolazim (nakon malo dužeg razdvajanja) «Jupi, jupi sisa!» ...samo malo... a ne «jupi, jupi, mama»...i tako sam se počela osjećati kao izraslina na vlastitim sisama...ili kao sise s nogama . to me je počelo frustrirati. Isuse, pa postala sam ljubomorna na vlastite sise+nisam se pošteno naspavala (ako računam i trudnoću) skoro 3 godine+ i on se stalno budio zbog sisa jer nije znao drugačije zaspati. Ja sam se od početnog ljubitelja pretvorila u mrzitelja dojenja... a onda je prespavao kod bake-probudio se jednom i prespavao noć...tad sam shvatila da se radi samo o navici, i to o lošoj navici za oboje...s obzirom da sam vec nekoliko puta pokušavala prestati –bez uspjeha jer sam jedna od onih kojoj je tolerancija na dječji plač 0-odlučila sam pribjeći nepopularnoj metodi ostavljanja s tatom, djedom i bakom, a ja pobjegla k sestri u Zadar...Sve sam mu lijepo objasnila, i činilo se kao da me razumije! Lijepo me poljubio i rekao «Bok mama»! Otišla sam na put, svejedno puna dvojbi i spremna da se sutra vratim i odustanem.. Naoružavši se pumpicom, čajem od kadulje, kupusom i ledenim oblozima. I iako se ova metoda danas bas ne preporuča zbog potencijalnog traumatiziranja djeteta, ovdje sam izgleda jedina traumatizirana JA! Čas plačem, čas se smijem, hormoni me pucaju ko ludi, stalno sam gladana ...od svakog zvuka čujem njegov glas...na teškom sam odvikavanju od sisavca ljudi moji.!!! A ON? Danas je dan 2. a on me jos nijednom nije ni spomenuo, dapače neće ni da mi se javi na telefon jer se igja s bakom i popravlja stol s didom! Spava «didi na rukici»...i po noći se prvu noć probudio jednom (i rekao «bako daj papiti»-popio bočicu i nastavio spavati-a inače bar 8 puta traži sisu i to jednu pa drugu!), a drugu noć samo jednom i popio malo vode! To se meni nije nikad dogodilo otkad se rodio!!! Probudio se samo jednom! Morala sam napisat još jednom da povjerujem! I tako sad vi meni recite tko tu pati? E jedino, sad, kad se vratim moram biti uporna ako me bude tražio...Nadam se da ce mi mliko do onda uglavnom nestati...mislim biti tu još dva-tri dana.I iako sam tako odlučila i iako sam sretna što zasad sve ide glatko...nekako sam i tužna što se više nikad neće priviti uz mene i ljubiti sike ili kaubojski reći daj drugu...Nekako mi se stegne srce kad pomislim da je stvarno gotovo. Naravno da ćemo se mopći maziti i drugačije ali racio mi sad baš i ne pomaže...Tužna sam... I nekako kao da je tek sad stvarno izišao iz mene...a možda je to tako zato što smo sad prvi put razdvojeni duže od jednog dana... Ima li netko sličnu priču?Znam da ima ali daj me malo utješite...
