Završili smo s noćnim dojenjem...

... i zajedničkim spavanjem...
I sada, nakon 4 prospavane noći...ja sam tužna!

Dakle, pisala sam o tome već na forumu, dugo smo to planirali i desila se prilika. Bila nam je baka u posjetu, prespavala i Iva je sama "izrazila želju" da bi spavala u svom krevetu kada ga je vidjela složenog za spavanje.
I bez problema prihvatila promjenu, ne traži više cicu po noći, što sam i pretpostavila da će tako biti, ja spavam cijelu noći i sva sam zbunjuena ujutro, sada se opet nikako naspavati, imam osjećaj da sam lakše podnosila onaj stari režim...
I sada meni moje dijete fali...Tužna sam jer vidim da me moja mala bebica, moja princezica ne traži po noći i baš sam tužna nekako.
Neću je vraćati, samo bih zbunjivala, nju a uostalom vidim da je njoj dobro, spava ko velika.
Ali eto, baš mi je nekako teško se pomiriti s tom činjenicom!

:cry:

:love:
točno o tome razmišljam ovih dana...mi nemamo još tu namjeru ali u zadnje vrijeme mi se stalno to mota po glavi...
što kad taj dan dođe??
kako ću ja to?
koga ću maziti 100 puta po noći??

neku noć je jakooo dugo spavao, 4 sata u komadu- to je za nas zabrinjavajuće i ja si mislim ma neće valjda zaboraviti na mamu i ciku...i kad se konačno probudio...nitko sretniji od mame :oops:

:love: prvo jedan da ne budeš tužna. Dete ti je odraslo.

A sad, razumem te. I ja bih bila tužna da N ode iz našeg kreveta (ono istina, za sada nema gde ni da ode :roll: ). Ali sam bila presrećna kada je, pre skoro 3 meseca prestala da sisa noću. Ja sam sad naspavana i :D

A šta znaš, možda vam se vrati za koji dan.

Znam da s vraćanjem u naš krevet vraćamo i noćno dojenje, a to je ono što ne želim.
A ona dok je pored mene...cica mora biti u ustima, ne cijelu noć ali je kako bi se reklo na "Izvol'te" pa se ženska fino i ponudi...
Ali da mi fali da ju mirišim i mazim, fali mi...


Mislim, uspavam ju na sebi (ne na cici), mazim ju i onda ju bar još jedno pola sata držim na sebi nakon kaj već zaspi, a kada ju trebam spustiti u krevet, ne mogu ju prestati ljubiti, gledati, stiskati...čudo da dijete spava, da se ne probudi! :oops:

I Eva je konačno počela spavati u svojem krevetiću (pokraj nas), ali ona još uvijek traži cicu po noći pa onda samo ostane sa mnom u krevetu do jutra. Mislila sam da ću se osjećati kao ti, tužno i prazno, ali baš naprotiv, super mi je, konačno se mogu rastezati po krevetu.

i ja sam imala malu apstinencijsku krizu kad je dorian presao u svoj krevet.

al brzo me proslo, jer se on jos uvijek budi po noci za cicanje, samo se sjedne u krevetu i veli mama, cicu :roll:

tak da ti uzivaj :*

nama su za kraj ostali samo nocni podoji, sad kad je gotovo ja sam sretna. iskreno jer meni je dojenje nije najdraza stvar u odnosu s djetetom (iako sam dojila balerinu 22 mjeseca, a bc-a 15-16). uglvnom ja se osjecam nekako drugacije, kao da opet pripadam sebi. mozda sam ja pak egoisticna majka, ali ja sam sretna :oops:
doduse balerina je jos kod nas u sobi, ali u svom krevetu. mozda jer je cijelu noc mogu drzati za ruku nije dovelo do te tuge o kojoj ti pricas.