Jos iskustava iz Petrove....

Evo jos iskustava iz Petrove, ne savjetujem citanje nekom tko je osjetljiviji (kao ja) jer nece moci spavati od horora koji sljedi:
-----------------------------------------------------------------------------------


Čitam ove stranice i ne mogu vjerovati da se u ovoj bolnici nije ništa na bolje promijenilo u zadnjih 13,5 god. Ratno stanje tada, dan uoći termina poroda dolazim po uputnicu za rodilište kad ono ginekološki užasno bolan pregled, neljubaznost liječnice. Cijeli dan bolovi, uvečer u 23 sata dolazim u rodiliste, vrata bolnice zaključana, obilazim okolo i zvonim da bi me ponovo vratili na gl.ulaz. Liječnik iako vidi da jedva hodam požuruje me i hoda ispred mene kao konobar koji me vodi do stola u restoranu. Uvode me u neku sobu daju spavaćicu i vode u rađaonu. U 23 i 35 rodila sam sina uz liječnika koji je usput gledao prekriženih ruku i komentirao da sam predhodnu trudnoću imala u Osijeku ili Zadru jer samo tamo režu s desne strane! Ja sam za to vrijeme ispucala umjesto da me doktor reže ! Poslije dva sata čekanja šivanje, a onda na odjel gdje sestri ni slučajno nije palo na pamet da mi pomogne leći na krevet. Jutarnja smjena ulazi sestra i vrišti u kojoj smo mi to štali odrasle pa stavljamo torbe na noćne ormariće (torbe je stavila sestra iz predhodne smjene!) Na upit da mi pomogne da se otuširam odgovara da se ne moram ni tuširati ako se sama ne mogu podići. Kako mi je suprug bio u Osijeku i došao samo na par dana drugi dan sam sišla dolje da ga vidim vratila se u sobu za vizitu, a rodilja do mene mi je rekla da su mi bebu donijeli na dojenje ranije iako mi ujutro nitko ništa nije rekao. Dolazi doktorica u vizitu i galami na mene da šta se ja šetam okolo da ne mislim na dojenje. Rekla sam joj da me nitko nije obavijestio da će mi donijeti bebu ranije , a i da nemam uopće mlijeka i da ni prvo dijete nisam dojila. NIKADA dok sam živa neću zaboraviti šta mi je odgovorila: PRVI SE MAČIĆI U VODU BACAJU !


Odmah poslije vizite nazvala sam suprga i u ponedjeljak u 11 sati izašla iz bolnice na moje traženje. Dijete sam rodila u petak u 23sata i 35 min. !Na izlazu iz bolnice bezobrazno su mi rekli da se varam ako mislim da će mi dijete primiti u bolnicu ako nešto ne bude u redu. Moj sin je za to kratko vrijeme u bolnici izgubio 450gr, jer ga nisu hranili iako sam i sestru upozorila da nemam mlijeko. Danas je moj sin hvala Bogu velik dečko iako je hranjen na bočicu kao i njegov brat, a liječnici koja je moje dijete uporedila sa mačićima želim da njeno svako žensko čeljade u obitelji doživi takav "njezin tretman". O Petrovoj samo ružno mogu reći, a iskreno nisam ni čula pohvale kada sam trebala ići tamo na porod. Prvog sina sam rodila u Osijeku prije 17,5god. i samo najljepše mogu reći o dr. Laušin i sestrama na 3 katu rodilišta gdje sam ležala. Sve ovo sto se dešava u Petrovoj je sramota za sve liječnike i sestre koje s ljubavlju rade svoj posao. Hvala Bogu na takvima!



--------------------------------------------------------------------------------



Moja je priča starijeg datuma i ovo je prvi put da sam je javno ispričala.
Trudnoću mi je vodio (preko veze) dr Joško Lešin. Redovno sam dolazila na preglede i osim što sam se previše udebljala, bilo je sve u redu. Pod kraj su mi noge jako naotekle, što nikoga nije zabrinulo. Na sam termin poroda, 26. 9. 1996. došla sam na pregled prilikom kojeg mi je dr Lešin rekao (i napisao) da sam još zatvorena, i da dođem za tjedan dana, osim u slučaju glavobolje. Nije mi napravio amnioskopiju, i nije reagirao na moje nabrekle i plave noge u 2 broja većim posuđenim cipelama, jer u svoje nisam mogla. Glava me nije boljela, ali 2 dana nakon toga osjetila sam užasne bolove u trbuhu i jako ritanje bebe. Trajalo je petnaestak minuta i prestalo. Nakon toga više nisam osjetila bebu. Navečer je moja svekrva (veza) nazvala dr Lešina kući i to mu rekla, međutim on je bio na putu, a njegova supruga joj je odbrusila da je pred porod normalno da se beba smiri. Drugi dan sam otišla u bolnicu na pregled i to je bilo to. Mrtvo dijete. Gdje sam bila do sad itd. Dr Kuvačić koji je ustanovio smrt razočarano je rekao sestri kako mu uvijek nešto mora pokvariti dan. Rekli su mi da mogu ostati u bolnici ili otići kući po stvari, pa se vratiti. Odlučila sam se za ovo drugo, jer me vani čekala mama koja je isto tako bila u totalnom šoku i nije se znalo koja koju kuda vodi. Tog dana u 18,00 pripremljena sam za klasični porod i smještena u rađaonu. Međutim, nisam se nikako otvarala ni dobivala trudove, pa sam tako sama kao pas, znajući što me čeka, slušala kako se kraj mene porađaju ŽIVA djeca. Ne biste vjerovali, to je trajalo 26 sati. Naime, rodila sam 1. 10. 1996. u 23,00, mrtvo dijete teško točno 4 kg. Nisam bila disciplinirana tijekom poroda, morali su me i vezati, a prilikom šivanja su me uspavali. Uglavnom, probudila sam se u sobi sa rodiljama, koje su dobivale bebe na dojenje.
Sad imam troje djece, sve sam rodila u Vinogradskoj. Najteže mi je bilo kad sam prije par godina u novinama čitala o pronalasku mrtve bebe iz Petrove na nekom odlagalištu smeća, kojom prilikom su liječnici izjavili za novine da se svaku ženu koja rodi mrtvo dijete pita da li ga želi sahraniti ili ostaviti u bolnici. Laž! Mene nitko ništa nije pitao, sama sam bila u tolikom jadu i šoku, zapravo uopće ne znam kako sam to preživjela, a moj suprug i obitelj nisu se tiz istog razloga sjetili, a od silne susretljivosti liječnika vjerojatno ni usudili ništa pitati. Zbog te jedne rečenice koju nitko nije izrekao, ja nemam miran san.
Suosjećam sa svima kojima se nešto takvo dogodilo i želim im, kad već ne mogu vratiti dijete, da barem viču na sav glas, da imaju hrabrosti koju ja nisam imala, jer to su ipak doktori, a ja imam samo srednju školu i što im ja mogu, a dijete mi ionako ne može nitko vratiti.
Htjela bih samo da dr Lešin ovo pročita, i da svakog 1. 10. zapali svijeću za moje dijete koje je zbog njegove nemarnosti umrlo.



--------------------------------------------------------------------------------


Nema bolnice o kojoj bi moje mišljenje bilo toliko podijeljeno nego u slučaju Petrove.
Sve je počelo prije 4 mjeseca spontanim abortusom (blighted ovum)... Svaka žena koja je to proživjela sigurno poznaje bol i razočaranje, šok i nevjericu koje proživljava od trena kada shvati da djeteta neće biti. Pregledao me zaista divan liječnik, pun razumijevanja i odveo na ultrazvuk kojim se trebala potvrditi dijagnoza. Tamo sam doživjela prvi šok - dr. Despot.
U životu nisam vidjela prepotentnije, bezobraznije i nehumanije stvorenje! Način na koji mi je saopćeno da plodova nema je bio u najmanju ruku odvratan. Gotovo se izderao na mladog liječnika i samo šo nije pljunuo: "pa vidiš da ovdje ničega nema!". Ležala sam poput komada namještaja raskrečenih nogu. Nije me se udostojio niti pogledati, uputiti jednu ljubaznu riječ dok sam se lomila poput stakla - slušala sam kako se o meni govori, a ponašao se kao da me nema i kao da mi je svejedno...
Napravljena je kiretaža 3 dana kasnije. Ne smijem nepravedno ispustiti dr. Blajića koji je zahvat izvršio vrhunski i pokazao se zaista ljubaznim.

Dva mjeseca nakon kiretaže pukla mi je cista na jajniku (česta pojava nakon ab-a). Dobila sam toliko snažne bolove u donjem dijelu trbuha da sam bila na rubu nesvjestice. Naravno, hitno sam morala u ambulantu u Petrovu... Slijedi noćna mora :


Scena 1. - dežurnom ginekologu se očito smrkava što mu se netko udostojio doći (bezobrazluk je pojaviti se s bolovima u njegovoj smjeni). Nakon što je pregled obavio bez imalo razumijevanja za grčeve koji su se pojačavali, odveo me je na ultrazvuk i bolje da ne pričam kako ga je obavljao. Vučemo se natrag u ambulantu i on me ostavlja pokraj stola da se snalazim dok je zvao kolegu na konzultacije. Meni sve gore... Povraća mi se... On šeće, zvižduće neku pjesmicu... Odlazi sa sestrom u sobu pokraj gdje gledaju televiziju i smiju se...

S cena 2. - ulazi nadrkani (oprostite mi na izrazu) liječnik i to što mi je izveo na stolu pod "pregled" ne mogu uopće nazvati pravim imenom. Možda je dovoljno spomenuti da sam nakon toga imala sličnu traumu kao nakon silovanja i seksualne probleme. Tako se postavio na mene kao da sam kriva što me boli uz niz dobacivanja tipa "a sto vam ja mogu", "vidite da ovdje nema ništa"... Na kraju pregleda sam počela gubiti strpljenje.
"Vi niste ginekološki problem!" gotovo se izdere na mene. Pogledala sam ga i jedva uspjela procijediti:
"Zbog toga što nisam ginekološki problem nije mi nimalo lakše."
"Šta vam ja tu mogu! Imate vi i drugih organa!"

Eto, tako sam u Petrovoj saznala da imam i drugih organa koji mogu boljeti... Ništa nisam komentirala, bilo je suvišno. Mogu samo reci da toliko gadova na hrpi već dugo nisam vidjela i da mi je iskreno žao što odlični i dragi liječnici stoje u njihovoj sjeni.

Zato velika hvala dr. Golobu i dr. Blajiću. Nadam se da ćete naći neko drugo radno mjesto, primjereno ljudima poput vas.



--------------------------------------------------------------------------------


Prošlo je skoro dvije godine od mog kraćeg boravka prije samog poroda u Petrovoj bolnici, za koje vrijeme je osoblje bolnice, od spremačica, sestara do doktora - s obzirom na uvjete u kojima rade - bilo izuzetno fer i simpatično. Presretna i lažno sigurna da će sve biti korektno kao i prethodna tri dana ulazim u rađaonu, prekrasno uređenu i dočekujem vrlo odbojan prijem koje osoblje rađaone nije trudilo prikriti niti pred odjelnom sestrom koja me dovela. Od tog trenutka, prepuštena toj bezobraznoj ekipi, a i trudovi su postali neuredniji, strepila sam od svakog njihovog ulaska jer su prolazeći kraj boksa komentirali : "Ova uopće nema trudove? Tko je ovu doveo?" i tako dva-tri sata. Trudovi se pojačavaju i u tom trenutku ulazi doktor Zekan, sjeda na krevet na kojm ležim, naređuje da se namjestim jer mi treba probušiti vodenjak.
Nezadovoljan kako sam se namjestila upućuje mi uvrijeđen pogled pun gađenja i prijezira kao da gleda nekog gadnog kukca koji ga nešto gnjavi te reče ( povišenim tonom ) "Dobro, jeste li se vi došli igrati sa mnom ?"
Nisam znala da li da plačem ili da mu odgovorim. Zaključila sam da je bolje da šutim jer sam bila u potpuno podređenoj situaciji i iskreno, bojala sam se da me ne povrijedi, i mene i dijete koje sam rađala.
Moji su se trudovi pojačavali, nitko ne ulazi, svi imaju važnijeg posla, srećom, neka željezna štanga kraj kreveta služila mi je kao oslonac i otpornik za vrijeme dok su me najstrašniji trudovi sa pritiskom na debelo crijevo rasturali.
Hvala ti željezna štango, bila si u tom trenutku jedino toplo ljudsko biće u rađaoni, nadam se da te nisam previše savinula !
Moj porod je hvala Bogu dobro završio, dr. Ćorić i dr. Rajić bili su vrlo profesionalni i korektni, no babice u toj smjeni bile su stvarno katastrofa. Da li možete zamiliti da se mlade babice, koje se pred doktorima prave anđeli, smiju izgledu vaše rasturene vagine, što je sto posto provjereno. Naime, na krevetu kraj mog na odjelu babinjača ležala je mlada mama koja je u rađaoni čula njihov razgovor i podsmjeh.
Strašno !!!!! Fuj!!!!
Jedva sam čekala da pobjegnem iz bolnice i sve zaboravim jer je hvala Bogu sve dobro prošlo. No cijelo vrijeme osjećala sam strašnu potrebu da to s nekim podijelim, bolnici nisam pisala jer sam znala da nema smisla, a i vis a vis ostalih divnih i korektnih ljudi koji bi se trebali zamisliti nad takvima koji ih sramote i ruše ugled njima koji u sebi imaju ljudske topline, znanja i žrtve za rad u nemogućim uvjetima.

-------------------------------------------------------------------------------------

Kolegica me jučer upozorila na ovaj site. Hvala Bogu da barem ovdje imamo priliku za ovakvo nešto !
Moram se nažalost i ja priključiti "laudama" dr. Šimuniću, kojem sam stigla na debelu preporuku moga ginekologa. Problemi standardni, neplodnost. Dakle, 8 mjeseci sam hodala gospodinu doktoru na preglede i konzultacije. Ambulantu ima samo, naravno, ujutro 2 puta tjedno, što znači da sam skoro dobila otkaz zbog izostajanja s posla, slobodnih dana, bolovanja i sl. Naručim se u neko vrijeme, pa čekam sat-dva i točno kad dođem konačno na red, on nonšarlantno izađe iz ambulante "na sastanak", a sestra me milosrdno pogleda i kaže kako će me "pogledati neki drugi doktor, ako želim...". I tako svaki drugi-treći put. Naravno, to uopće ako bi taj dan dr. Šimunić i bio u Petrovoj ! A kad bih imala sreću da me primi nakon čekanja, to bi izgledalo ovako :

S estra me prozove, ja uđem, pričekam koju minutu, uđe doktor i doslovno U PROLAZU mimo stola i stolice, nagne se nad moje nalaze i promrmlja : "Hm, ne znam, ponovite hormone te i te i dođite s nalazima" i - izađe !

Ni dobar dan, ni doviđenja, niti imaš priliku postaviti neko pitanje, niti je čovjek uopće zainteresiran za slučaj, niti ljudskog poštovanja, ma užas !!! Tako sam ja 8 mjeseci svaki put ispočetka ponavljala te i te hormone, naravno sve u privatnom laboratoriju, jer u to vrijeme Petrova nije imala reagensa za te pretrage, a nijedna druga bolnica vam ih ne želi napraviti jer niste njihov pacijent. Svaki put 5 hormona puta 120 kn, pa vi izračunajte....Naravno da sam ostale skuplje pretrage za koje bih u Petrovoj morala čekati par mjeseci, morala napraviti u IVF klinici ("jer tamo obično šaljemo pacijente, osim ako draga gospođo ne želite čekati, ali znate, nalaze trebamo odmah...").

Bila sam prirodno glupa i nisam shvaćala razlog takve nezainteresiranosti uglednog profesora...
Jedno jutro na UZV, nakon što se doktor opet nije bio pojavio, dopala sam u ruke drugom doktoru koji se vidljivo začudio zašto mi nije u tih 8 mjeseci propisana nikakva terapija, jer je ispalo da su moji problemi imali sasvim deseti uzrok ( koji je nažalost i uzrokovao konačnu neplodnost ).
Uglavnom, već dugo sam pacijentica tog drugog liječnika koji se prema meni odnosi ljudski, jest da ima puno posla i prepunu čekaonicu, ali barem mi je normalno objasnio o čemu se radi, obavijestio me o mogućnostima terapije, poboljšao mi uvelike kvalitetu života i ako nije pregrubo reći, kad uđem u njegovu ambulantu osjećam se kao ČOVJEK!

Razumijete li dragi doktori ??
Pacijenti od vas ( osim stručnosti, naravno )očekuju jedino to da se prema njima ponašate kao prema ljudskim bićima, da poštujete njihovo dostojanstvo! Zar ne razumijete da je već sam dolazak u bolnicu trauma, da je čovjek preplašen, pogotovo ako ne zna što mu je ? Razumijemo da je financijska situacija u zdravstvu katastrofalna i da su vaše plaće male, plaćat ćemo dodatne pretrage kojih nema u bolnici...ali nemojte nas tako ponižavati da moramo drhtati i razmišljati koliko treba staviti u kovertu, da li je to što stavimo uopće dovoljno, i kako se uopće ta prokleta koverta uručuje ! Naime, ima nas puno idiota koji to uopće ne znamo!
-----------------------------------------------------------------------------------

ima i par dobrih prica, doslovno samo par....zalosno