Printable View
Malo glup naslov. Vezano za temu odlaska i ne odlaska u vrtić,... Zanima me da li i kako, mame čija djeca ne idu u vrtić radite doma s njima? Da li radite nešto "dodatno" s njima što bi npr. naučili u vrtiću? Da li smatrate da je potrebna doma neka vrsta "treninga" odnosno pripreme za suživot s djecom koja su išla u vrtić? (U smislu savladavanja nekih znanja, vještina,...)
Iako moje starije dijete (u kolovozu će imati 5 g.) ide u vrtić, zbog bolesti gornjih dišnih putova je često doma. A budući da sam prilično nezadovoljna (ne)radom ovogodišnjih teta s djecom, kupujemo mu različite "vježbenice" za djecu njegove dobi, gdje treba, npr. preslikati crtu, oblik, povezati oblike i sl. Bojanke ne voli, ali ga potičem da crta. U zadnjih godinu dana krasno je napredovao, i njegove bolje radove čuvamo u "mapi radova" koje voli sam pogledati i baš bude ponosnan na njih. :D .
Obožava da mu čitamo priče.
Jako, jako voli pjevati, pa ga potičemo da pjeva (tete ga hvale da je melodičan i da ima lijep glas).
Zajedno gledamo crtiće i komentiramo radnju.
Igra igrice na kompjutoru.
Neki dan, dok smo u čekaonici ambulante gledali likovni rad jedne vrtićke grupe, isti mu se strašno svidio, pa smo pokušali doma sami napraviti nešto slično (škarice, papir u boji, ljepilo). Začudio me žar s kojim je prionuo stvarati, jer ne voli glinamol, kockice i sl. - nisu mu zanimljive stvari koje treba raditi rukama, pažnja mu je prilično kratka i "plitka".
Ali iznad svega, on obožava biti u pokretu. Trčanje, natjecanje u trčanju s djecom iz ulice -br.1. na listi omiljenih aktivnosti. Sve igre s loptom, sve u čemu se treba nadmetati, skakanje, penjanje, plesanje - voli :)
Stiže ljeto, pa već sad ne može dočekati skakanje u more.
Postoje mnoge aktivnosti kojima se mogu popuniti dani. Iako boravku djeteta u vrtiću dajem prednost, kroz igru i druženje s drugom djecom, dijete može biti obogaćeno svim sadržajima koje bi steklo u vrtiću.
Moja curica ima 20 mj. i mislim da je svladala puno više toga doma s bakom nego da ide u vrtić. S bakom stalno priča, pa ima puuuuno širi vokabular od većine djece njene dobi pa i starijih. Idemo u grad svaki dan, sve joj pokazujemo, puno toga vidi i nauči.
Doma s bakom je puno naučila, već odavno razlikuje lijevo-desno, neke boje i slova, svaki dan broje kad idu po stepenicama pa je već zapamtila dosta. Zna brojalice, tj. ona nastavi kad stanemo, slaže lego kocke, baka joj čita priče i crta, P. šara olovkom.
Nemam pojma kaj djeca rade u vrtiću u toj dobi, ali mislim da se nitko s njima baš tak puno ne bavi.
vidim da ti je u potpisu 06/07 :mrgreen: .
neovisno o vrtiću - s djetetom se treba raditi. tj. uočavati što ga zanima, nuditi mu nove aktivnosti, pokazivati i objašnjavati ono što ne zna...
to (po meni) nema apsolutno nikakve veze s vrtićem. :mrgreen:
to je dijete od 2 godine, ne?
vjerovatno sto god da radis s njim doma, bit ce mu bolje nego da je u vrticu ;)
a nesto sto bi mogla propustiti, a sto vrticka djeca rade?
za tu dob mislim da je vazno da su sto vise vani, hodanje, priroda, tricikliranje, pijesak, voda, plastelin, bojice, knjige...i vjerovatno ce mu kasnije biti lakse ako omogucis povremeno igranje s vrsnjacima (park, rodbina i sl.).
moji su oboje u toj dobi bili doma, nis im ne fali, dapace
Moj je u toj dobi bio u vrtiću, isto mu ništa ne fali ;)
Često se forumom provlače priče da vrijeme provedeno u vrtiću samo šteti. Ne mogu se sjetiti niti jedne stvari za koju je I. zakinut zato što je vrtićko dijete i takve primjedbe su mi apsolutni no-no. Ne znam kakva vi to iskustva s vrtićem imate, ali moje dijete ponekad ne želi kući, želi ostati s "ekipom".
A sad na temu. Mi smo jako puno vani i trudim ga se uključiti u sve što radim na dvorištu, cvijeće, zalijevanje, metenje..
U kući, osim uobičajnih bojica, knjiga, lego kocaka (i mi ih slažemo unatoč tome što idemo u vrtić), igra s posuđem, puzzle, stalno pokušavamo smisliti nešto novo.
Neke stvari sam "pokupila" iz vrtića:
- nizanje velikih perli
- trganje papira iz časopisa i lijepljenje
- osjetilne kutije (različiti materijali u kutiji za razvijanje osjeta opipa)
- kutije na kojima izrežemo oblike pa kroz njih ubacuje kocke, loptice i sl.
Par ideja za igru s Megabloks kockama (ili nekim drugim te veličine) sam pokupila ovdje: http://www.megabrands.com/en/familyf..._id=0&x=32&y=6
Na toj stranici ima još dosta zgodnih ideja:
http://www.megabrands.com/en/familyfun/
Vezano za vrtić. Moje dijete ne ide u vrtić i ići će tek nakon 4. godine, jedino ako sam poželi prije. Do sad ga je čuvala baka, s još dvoje unučadi. curica 4,5 i njih dva dečka od 2 god, tako da im igre, trčanja, društva, pjevanja, parka,... ne nedostaje.
Sad smo uzeli i mladu čuvalicu na 4-5 sati, pa su sad i bojali vodenim bojicama, crtaju onim velikim kredama u boji i igraju se plastelinom,...
Naravno stalno je tu i zalijevanje cvijeća, "kuhanje", igranje s alatom u radioni, penjanje, i puno drugih svakodnevnih aktivnosti. Sad sam i ja na GO, pa se još više zabavljamo, pa me zanima što bi još mogli raditi, a da je zabavno, a na neki način i korisno. Pretpostavljam da se u vrtiću rade i neke druge zabavne igre.
Moja je vrlo kratko u vrtiću, stalno je bila bolesna ovih mjesec ipo tako da je više kod bake nego u vrtiću, ali je za to kratko vrijeme naučila neke igre i pjesmice koje mislim da baka jednostavno ne može sama. To su igre gdje u vrtiću sudjeluje više njih i onda sad ona nas kući svih diže sa stolica i svi se moramo igrati i ona će nas pobjediti :lol: , ona će biti prva. Pjeva i pleše baš ono dječji, u kolo, baka tako ne zna 8)
vjerovatno si kometirala moj post, pa da me krivo ne shvatis i moje dijete ide u vrtic i obozava ici, a ono sto sam napisala se vise ticalo manje djece i toga da dijete od 0-3 godina treba jedan na jedan paznju.Citiraj:
lucij@ prvotno napisa
moj se komentar ticao toga da ce djetetu od 2 godine sigurno biti bolje doma nego 8 sati u vrticu (narocito u nasim uvjetima 1 odgajatelj s 20-ero djece) i to stvarno i mislim, a cuj, ne moramo se svi u svemu slagati ;). moje iskustva su takva, tvoja onakva, boze moj.
ja sam htjela sugerirati anemoni da bude sretna ako dijete ne mora ici u vrtic, umjesto da razmislja o tome sto dijete propusta time sto ne ide u vrtic.
vodeni stol - velika posuda u visini stola s vodom u koju se mogu staviti razne igracke, plasticne kapaljke, spuzve i slicni materijali kako bi dijete moglo eksperimentirati s vodom. moji su u toj dobi sate i sate provodili na taj nacin.Citiraj:
Sad sam i ja na GO, pa se još više zabavljamo, pa me zanima što bi još mogli raditi, a da je zabavno, a na neki način i korisno.
ne virujem da je lucij@ uopće mislila na tebe jer se na forumu do sada (prije tvog posta) bezbroj puta pričalo o vrtiću i (ne)radu s djecom u njima.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
moja je krenila u vrtić s 2,2 godine i spasile se i ona i ja. ona je dite kojem treba društvo, ali veće i šire nego sam ja. i kod nje uopće nije istina da do 3. god. traži pažnju jedan na jedan.
u vrtić je krenila sa stvarno velikim predznanjem jer sam ja s njom kući jako puno radila, pričala, crtala, igrala se, svakodnevno šetala, odlazila u park, među ljude i njene vršnjake......s 1,9 god. je već i na engleskom znala dosta riječi. u toj je dobi i dosta složene rečenice govorila.....
u vrtiću je svoje znanje samo obogatila (s dosta pozitivnih stvari, ali bome je skupila i negativnih :mrgreen: ).
s 4,4 god. je prominila vrtić i tek tad sam shvatila što znači (ne)rad s djecom u vrtiću. u pola godine koliko je već u tom vrtiću ja ne znam da je iti jednu novu pjesmicu naučila. upisala sam je i na engleski u vrtiću koji je bio više nego tiha jeza. i to ne mislim samo ja nego svi roditelji koji su plaćali taj kvazi engleski (a sastojao se od bojanja bojanki i sličnih budalaština :roll: ).
bez obzira na vrtić ja i dalje radim s njom doma jer ona traži rad i angažman oko sebe. i upija ko spužva i ono što nikako nije primjereno njenoj dobi. ali dokle god traži ja sam tu da joj proširujem znanja. ima stvari koje je uopće ne zanimaju i na njima ne inzistiram (ne zanima je naučit slova i počet samostalno čitat :? ). zna napisat mama, tata, svoje ime i ime svog ljubimca plišanca, dada i nana i to je to.
nije da mi je svejedno jer mislim kako bi sa skoro 5 god. ipak mogla znat slova, ali.....tu nezainteresiranost kompenzira drugim stvarima, pričama, otkrivanjem svijeta koji nju zanima.
a dokle god nju zanima zašto pokemoni mogu evoluirat, a ne i njena mama :lol: .......učenje slova će pričekat.
bilo kako bilo, vrtici onakvi ili onakvi, za ili protiv vrtica...vratimo se temi - meni se cini, prema onome sto je napisala da anemoninom djetetu bas nista ne fali kod kuce ;)
Nađa je sad napunila dve, i zajedno smo od kad se rodila. Ja ništa posebno ne radim sa njom... Kuvam ručak, spremam stan, kačim veš, idem na pijacu, u prodavnicu, kupujemo odeću, knjige, odlazimo u park, kod prijatelja, rodbine, vozimo se autobusom, pešačimo.... Svo to vreme naravno pričamo, pevamo, objašnjavam.... Jednostavno živimo :)
Ja nisam baš preterano kreativna mama i ne ide mi baš "sedimo-na-podu-i-igramo-se" osim kad me ona pozove da se zajedno igramo. Tad je ne odbijam nikako i učestvujem sa njom. Ali to su igre koja ona sama osmisli. Volim da joj čitam i ona sama traži puno da čitamo ili pričamo o slikovnicama.
Sve one kreatvine stvari crtanje, slikanje, osmišljavanje novih igara ima sa tatom, bakom, dekom, ujakom.....
Ovog proleća se u našem dvorištu okupila ekipa od 6-7 klinaca uzrasta do 5 godina, Nađa je najmlađa. I vidim da joj prija to svakodnevno druženje sa istom decom, u istom okruženju. To je kao vrtić samo idu kući na ručak i spavanje. I mislim da je to OK i sasvim dovoljno za njen uzrast.
Sretna sam ja sretna što mi dijete ne ide u vrtić, ali me zanima da li mame druge djece koja isto tako ne idu, još nešto "posebno" s njima rade, osim ovog što sam ja napisala da radimo pod "redovno".Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
koliko sam uspjela shvatit ovo je topic na nastavak teme ČETVRORGODIŠNJAK S VRTIĆKIM STAŽEM U KUĆI, i tu se trebalo izlagat što se u kući može radit s djecom a da je edukativno, zanimljivo i sl. da zamjeni aktivnosti koje drugi rade u vrtiću!
A koliko vidim rasprava se nastavila u smjeru one teme, manje - više se i dalje raspravlja o tome kako je kome u vrtiću i tko šta misli o vrtiću??
Od rada s djecom vidim jedino veliki vodeni stol s igračkama!
Jesam li u pravu ili sam ja pobrkala lončiće :? ?
Ako sam u pravu podhitno nam treba tema V-za i protiv!!!
ispravak- V-za i protiv
Vrtić- za i protiv
Sa Svenom sam se puno više bavila nego sa Leonom iz jednostavnog razloga što sam imala samo njega i puno više vremena koje sam mu mogla posvetiti jedan na jedan.
Uz svakodnevne obaveze u kojima je uvijek i on sudjelovao, i uvijek se pričalo i objašnjavalo, puno smo čitali, slagali zajedno razne slagalice, umetaljke. Vani smo uvijek nešto skupljali pa doma od toga svašta radili. Jesen je za to idealna. Skupljali bismo lišće pa doma na ogromnom hameru vodenim bojama nacrtali drvo i lišće polijepili na njega.
Kestene smo spajali čačkalicama u razne oblike, životinje...
Po ljeti smo jako često na plaži skupljali kamenje koje nas je na nešto asociralo, pa smo ih doma u to nešto bojali vodenim bojama ili temperama.
Po zimi smo češće nizali razne stvari na špagu ili konac pa radili ogrlice i sl. Koliko sam samo tjestenine potrošila u te svrhe!
Od tijesta radili ukrase raznih oblika i onda ih bojali.
Izrezivali i lijepili sve i svašta.
A najviše od svega se pričalo, ispitivalo i objašnjavalo, i to uredno uz nešto drugo što bih radila za to vrijeme. Koliko se samo tako nauči!
Znali smo vani samo šetati i razgovarati o stvarima/pojavama koje bismo uočili usput. Od pare koja izlazi iz šahtova, golih stabala, ulične rasvjete, semaforima, tramvajima, asfaltu...
Sa Leonom je svega u puno manjoj mjeri jer ga Sven uvijek nadglasa i izbori se za mene, ali tješim se da će on uz Svena ipak "pokupiti" puno toga što ovaj nije mogao nego od nas odraslih.
Sad tek vidim da je pitanje za mame čija djeca ne idu u vrtić :oops:
Ipak, ne mislim da ima neke prevelike razlike.
A priprema za suživot sa drugom djecom se može učiti i u parku, gostima i drugim situacijama u kojima se zateknete sa ostalom djecom.
Možda u tim prilikama malo potaknuti važnost dijeljenja stvari, društvene igre (za malo stariju djecu)...
Tara ce krenuti u vrtic na jesen, do tad smo doma.
Ne mogu reci da s njom nesto posebno radim zato sto ne ide u vrtic. Radimo puno stvari, trudimo se biti kreativne, ali ne zato sto ne ide u vrtic vec zato sto nam je tako zabavno.
skupljamo one rolice od toaletnog papira pa izradujemo leptire, od kolaz papira i stapica za raznjice smo napravile cvijece i "posadile" cvjetnu gredicu, od kamencica i tempera radimo bubamare, bojamo prsticima po papiru i tkanini, plastelin i ticino su nam super zabava, pa si radimo covjeculjke, gljive, igracke....
radimo marionete i za tatu priredimo lutkarsku predstavu. crtamo i bojamo, pisemo, citamo knjigice, ucimo engleski, od slova na magnetice pisemo imena, igramo Babysmash.
ucimo plesati, idemo u igraonice, divljamo po Bundeku, idemo na bazene na kupanje...
svasta svasta.... ali tako nam je dan ispunjen, navecer svi umorni i sretni legnu u krevet.
pa u pravu si da je rasprava u jednom trenutku otisla u krivom smjeru ali nisi u pravu kad kazes da je od rada s djecom spomenut 'samo jedan veliki vodeni stol'. spomenuto je gomila drugih stvari, cak toliko stvari da se ja recimo nisam mogla nicega dodatnog ni sjetiti pa sam spomenula vodeni stol.Citiraj:
točkalica prvotno napisa
ako ti imas jos neke ideje za rad s dvogodisnjakom napisi.
Brunda, nema veze što tvoj ide u vrtić, ipak tražimo kao što je rekla tridesetri ideje za rad s djecom.
Vidim da ste navele dosta lijepih ideja kojih se ne bih sjetila, ajde, može još ideja. :D
Ja ga učim crtati, trikove kako se crta ovo, ono, kako se složene oblike svodi na jednostavnije, i u tome uživaCitiraj:
Anemona prvotno napisa
Učim ga pisati i čitati.
Učim ga vjeronauk.
Radim male kemijske eksperimente (npr. voda i ulje se ne miješaju... ocat i soda bikarbona šište, neke stvari plivaju, neke se toope, neke tonu...)
Učim ga šivati.
Radimo herbarij.
RAdimo kojekakve stvarčice, kutijice, okviriće za slike i sl.
Učimo o kalendaru, o godišnjim dobima, o značenjima naziva mjeseci.
UČim ga pjesmice, priče, poslovice.
Smiješno mu je obratiti pozornost na to kako nastaju pojedini zvukovi - npr. b, p, d, t stvaraju malu eksploziju, z, s, š kao da cure kroz zube, npr.
Učimo o prošlosti, vitezovima, Africi, životinjama, biljakama, o Zemlji, Svemiru...
Učim ga o pojedinim vrlinama, manama, bontonu, ponašanju... koristim priče, slikovnice i tako to.
Radimo i crtamo s onim dječjim časopisima - spajamo, tražimo razlike, što pripada, što ne pripada negdje...
Učim ga koristiti kompjuter, alat, vešmašinu...
Gledamo filmove, i prepričavamo ih.
Promatramo prirodu.
Učim ga engleski.
Uživam
:mrgreen:
Ifigenija, a što Curica radi dok vas dvoje, npr. učite engleski?
Ili radite kemijske eksperimente?
Meni je bilo kakav rad jedan na jedan potpuno nemoguć.
:oops: vodeni stol mi je jedini ostao u sjećanju dok sam čitalaCitiraj:
tridesetri prvotno napisa
hmm, trenutno nisam inspirirana, a i imam četvorogodišnjaka, al mi pada napamet, prigodne slikovnice, crtanje tj. više u toj dobi šaranje je dobro za razvoj motorike, otisak ruke može bit zabavan i mož poslužit kao uspomena, i stvari koje spadaju u životno-praktične aktivnosti- pomozi mami zalit cvijeće, uključit ga u takve zabavne jednostavne stvari!
javim se kad mi mozak proradi :?
sjetila sam se!!! to smo jučer radili, meni je bilo zabavnije nego njemu jer je malo grintav, ali smo dobro napravili.
Znate ono kao neka tvrda spužvica, bude recimo ko A4 velik i onda ima na sebi neke likove tj. rupe i u to moraš slagat komadiće koji su za to namijenjeni. znači npr. auto i i maš komadiće koji spadaju u auto. joj ne znam kako se to zove ali nadam s da je netko prepoznao.
Uglavnom to je onako nešto kao tvrda spužva, i kako odavno više to ne slaže i pola se pogubilo, ja sam to izrezala na male komadiće, ne premale. i onda na papriru(a4) ja napravila cvijet, a njemu ribicu, samo oblik olovkom, i onda smo te komadiće ljepili po crti. Dobiješ lijepu šarenu ribicu, možeš i na zid stavit ko slikicu. na kraju smo sve to ukrasili onim ljepilom na šljkice tako da je bilo još ljepše.
Ona ide spavat u 11 i spava negdje do 15 sati poslijepodne, pa pretežno imamo školicu u to doba.Citiraj:
apricot prvotno napisa
A ponekad joj dam olovke i ona kao crta. Ponekad se igra na podu kraj nas.
Vrlo rijetko posjednem dijete pa nešto učimo.
Engleski učimo dok hodamo, pjevamo, plešemo, ili smo u vrtu, ili kuhamo, ili se igramo, ili oblačimo.
Ona jako želi biti ko velika, pa više ili manje nastoji raditi što i mi. Ponekad je nemoguća, jer ne želi supstitut, nego baš umočit ruke u bracin projekt... pa se baš nagnjavim. Nekad dobije cicu, nekad nešto drugo, nekad joj pustim da i ona aktivno sudjeluje, a braco se smije, i tako.
Nekad viče ko da je koljemo, pa odustanemo.
Nekad je sve skladno, ko iz bajke.
Nekad procijenim situaciju, pa ništa ne pokušavam. Sjednem, i čitam romane, a jednim okom gledam na njih.
Ipak, većinom se ipak nešto da s njima... uz puno trikova i podmićivanja...
Improviziram :roll: :mrgreen:
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
točkalica prvotno napisa
Ovako bude i kod nas. Mučim dijete da se malo zabavim :lol: :lol: :lol:
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
točkalica prvotno napisa
Ovo mi se sviđa! Hvala na ideju!
Pardon na ovolikoj količini nenormalnih nasmijanih smajlića. Nešto sam krivo stisnula. Ne keseširam se baš toliko jer je post koji citiram totalno okej. Samo sam se htjela nasmijati tome kako mama uživa više nego sin u aktivnosti koja je kao prvenstveno zbog njega...
Pardon još jednom!
Ma u redu je, nisam krivo shvatila.
I ja se sebi smijem kad bi mu koji put najrađe rekla daj pusti me da se igram :lol: :lol: !
muško je ( kažem muško je jer curice njegovih godina koje ja znam imaju puno više strpljenja za sjedit za stolom i radit neke aktivnosti kao crtanej izrađivanje i sl.), dijete je i nema uvijek fali mu koncetracije i strpljenja za dosta toga, pa mu malo pomognem potaknem i tako, jer bi on ponekad najrađe započeo skuži nešto drugo i onda ajmo dalje.
A najgore od svega mi je na kraju igre kad kaže:"a tvoje je ljepšeeeeeeee", i onda obješnjaavnje kako to nije bitno, kako je lijepo da smo se igrali, da svatko radi na svoj način, da sam ja puno vježbala odmalena da bi to tako mogla....
Ono što je dosta važno za djecu, da seuz ostale uče i igre s pravilima, znači tipa čovječe ne ljuti i sl.
svaki put kad već pošaljem post sjetim se druge igre.
ovako: rolu od wc papira, od kolaž papira, ili čak od istog onog materijala koji sam malo prije opisala one tvrde spužvice, napravit oči ,nos, kosu, unutra zaljepit štapić za roštilj ( ovlovku il sl). možete ostavit olovku praznu, a može se n najoj napravit kao majica hlače i sl. to nam stoji u cvijetu trenutno!! na početku se može i ofarbat onaj kolut od papira meni je najbolje pastelama jer brzo ide, bojicama i flomasterim je dosta naporno i dugotrajno.
od iste role, tj. bilo bi bolje one dugačke za ruke brisat, u nju zabijajte čavliće male, ravno ukrivo svakako samo da vam se izađu na drugu stranu, onda začepite prvo jednu stranu ( kartonom, papirom) i stavite unutra, perlice, rižu, par čavlića, sve tako sitno i zveckavo, i onda zatvorite s druge strane i kad budete okretali to gore dolje čut ćete predivan zvuk, jako je fora!!
nek mi netko kaže kako da dodam slikicu koja je u mojim dokumentima.
Moj mali će za mjesec ipo 3 godine a u vrtić će najesen. I kao i vissnja, ne radim ništa posebno s njim, jednostavno smo skupa u svemu. Samo što je kod mene situacija takva da on ima brata i sestru, da su stalno nekakve igre u điru, uvijek je veselo, glasno i ubrzano, tako da mu nikad nije dosadno. Nkekakve zajedničke aktivnosti su ili izmišljanje priča, valjanje po krevetima, podu..glinamol, plastelin, crtanje,,to su stvari koje radim s njima. Inače zabavljaju se sami. Sve to ovisi o karakteru djeteta a i o broju djece. Ogromna razlika je kad se radi o mirnom djetetu ili o živahnom sa bujnom maštom. Ili opet neusporedivi su jedinci i više djece. Naravno da je teže i zahtjevnije kad imaš jedno dijete, pogotovo ako se ne zna samo zabaviti. Moji su društvenjaci, živahni i bujne mašte. I troje ih je. Kod nas je problem što nitko od njih nema prostora ni vrijeme samo i isključivo za sebe pa često idu na živce jedno drugom
isto ko ifigenija, kad je zainteresiran.
Samo ja nemam toliko ideja i hvala ti ifigenija na njima...
(inače, ide u vrtić, al neće do jeseni i "učimo" ovako i kad ide i kad ne ide)
Curica još uvijek dosta spava, il je jednostavno-na meni-dok to radimo. A uskoro će s nama, ona na pod na babygym, a mi u akciju :mrgreen: pa kolko uspije.
Moje su vrtićarke, no svejedno...
Radimo nešto slično ko ifigenija s njima, mlađa još onako usput :mrgreen:
Doduše, ne šivam baš i nismo radili kemiju... mogli bi... nadam se da neće biti previše zašto :mrgreen: jer mama ne zna :roll:
Mi još radimo kvizove neke: pravimo pitanja pa izvlačimo van i odgovaramo... nije neko natjecanje, više se onako zezamo. Ili ona zamisli da je neka princeza :mrgreen: i ne kaže mi koja, smao nabraja njene osobine i gdje živi, kakvi su predmeti oko nje, a mi pogađamo.
To mi je super :)
Nekad se igramo Dore istraživačice: ja im nešto sakrijem i nacrtam kartu i one onda traže po stanu.
Pa onda starija meni sakrije i crta kartu.
Imamo i mrzovoljnog trola sa zagonetkama, malu lopužu :) i tako.
Moji su bili jasličari od dobi 1 i 2 godine, pa vrtićanci do škole.
Ipak, i mi smo doma radili i kemiju i fiziku i šivanje i crtanje/slikanje/modeliranje i kuhali i ovo i ono...
U početku nudiš sve (i to traje dugo duuuuugo) a onda se djeca polako profiliraju i počnu stavljat težište na ono što im bolje odgovara (NE nužno što im bolje ide):
I tako moj stariji obožava s tatom rastavljat elektroniku i baviti se modelarstvom...
I tako moj mlađi sa mnom mijesi i kuha, šiva gumbe, crta i slika....
Imamo i kvizove. Imaju sad već dugo i vlastite zanimacije u koje mi nemamo pristupa (npr. na vrata svoje sobe objese cedulju "UNDER RECONSTRUCTION" i mi ne smijemo unutra dok oni ne dovrše projekt, npr. gradnju kazališta ili neznamnijačega drugog... Teslin laboratorij im je dugo bio glavna fora.
Ako je dijete doma s odraslom osobom, bit će više prilike da ZAJEDNO rade sve što im padne na pamet. Ne mora to u početku biti organizirana aktivnost, ali godinu-dvije pred polazak u školu dobro je da ima elemente i toga. I da ima nešto strukturirano (npr. taj i taj dan ide se u knjižnicu... lupam bezveze, ali tako nekako).
Za mlađu djecu koja nisu u vrtiću bitno je organizirati dvije stvari:
- edukativne aktivnosti (to smo već sve nabrojili)
- aktivnosti za socijalizaciju (svakako i jako bitno, da se prije škole nauče snalaziti u grupi) naročito za djecu-jedince koja imaju manje prilike družiti se s vršnjacima i/ili drugom djecom različite dobi: igraonica, društvo iz kvarta i slično
Također, bitno je poticati i osigurati razinu samostalnosti. I bez brige, sve što eventualno propustimo djeca će kad-tad pronaći. Nitko od nas ne zna sve. A trik je jednostavan - bavimo se onim što volimo (i što moramo) a djeca su uz nas. Bitno je obraćati pažnju na njih. Bitno je odgovarati na pitanja. Bitno je imati vremena za njih. Sadržaji će doći sami po sebi.
Ima ovdje baš lijepih ideja. Ovaj tren mi ne pada na pamet nešto za dodati. Htjedoh samo reći kako mi se sviđa ovo što kažu neke cure - jednostavno živimo. Lijepo je i zabavno igrati se na podu i izmišljati svašta. Ali moj B se zna usred takve neke aktivnosti dići, krenuti prema kuhinji i viče: 'magat, pomagat.' Osim toga, u zadnje vrijeme je super maštovit i znamo se po cijeli sat igrati bez ičega. Kaže npr.: 'torta, torta' pa nosimo tortu, pa palimo svijećice na njoj, pa ih brojimo, pa pjevamo 'sretan rođendan' pa pušemo, pa papamo, pa peremo suđe, pa svašta nešto, a sve to u krevetu bez ikakve torte. Moram samo paziti gdje smo što stavili jer je dosljedan i ako se slučajno naslonim na nešto prigovara. E to u vrtiću ne bi prošlo.
Ms.Mar, e baš to što i vi radite, igramo se i mi "nečega iz ničega". Beremo nevidljive jagode, trešnje, jedemo nevidljivu hranu,...
I. se jučer sa prijateljicom ujutro pecao (imaju štapove sa špagom i lavor vode), a nakon toga su se satima igrali plaže. Iznijeli su ležaljke, marame, sunčane naočale..
Navečer je moj sin prionuo na umjetnost i stvarao u "kombiniranoj tehnici". To mi je bilo super jer se sam dosjetio - lijepio je na papir Play Doch i zatim je bojicama popunjavao praznine. Ne moram vam pričati koliko sam kasnije čistila kuću od plastelina :roll: .