Lijepo iskustvo i opet ću :-)
Bila sam naručena u ponedjeljak 8.6. na zadnji pregled u bolnicu prije termina.
Dan prije smo se dogovarali tko će me voziti .Toliko sam trudnoću super podnosila i bila aktivna da bi se i sama odvezla (na što su moji poludili), ali mi je jedina pomisao bila 'što ako me ostave , tko će doći po auto' ....od kud ta pomisao ? Pa zato što su moji bili sve više nervozniji zbog dana D , pa su me tjerali da idem već jednom roditi.
Pošto je nećakinja imala rođendan dan prije , u nedjelju , stalno sam govorila da moram prvo probati rođendansku tortu , te ću onda roditi (iako mi je termin bio 11.6.) :)
U noći na ponedjeljak me probudila lagana bol u predjelu leđa , te sam pomislila da je to sigurno zato što smo bili dugo na rođendanu i zato što sam mjesila i pekla male pizze .Nisam se dala smesti , te sam uredno nastavila spavati s pomisao 'ma proći će' !
Izvukla sam se iz kreveta kada je suprug otišao na posao te se bacila pod vrući tuš .....znam da sam nešto čitala o tome da pomaže ako su pravi trudovi.Čak sam nabacila i depilaciju da ne moram gledati 'njihovu britvu'.
Čak sam dobila i 'trčkalicu' , prirodno čišćenje.
Nazvala sam svoju sestru oko 7h ujutro te podjelila svoje sumnje jer sam prvorotkinja i nisam baš sigurna kako to ide.
Obavila sam jutarnju kupnju u dućanu te prošetala do nje na kavu ....lagana bol je još uvijek bila tu , ali ništa kao što sam očekivala.
Došle smo do zaključka da su to sigurno lažnjaci , mada su bili svakih 5min po 20-30sek.Odlučila sam ne ići na pregled da se moja intuicija oko ostanka u bolnici ne obistini .
Vratila sam se kući , a sestra je otišla na posao.Dogovorile smo se da će u slučaju nužde ona izaći s posla jer je dogovor bio da će biti sa mnom na porodu.Suprug još ništa ne zna , rekoh možda je lažna uzbuna , a on je paničar , pa je za sada bolje ovako .
Pomisao na to da ću možda danas ugledati svoju bebicu natjerala me na to da pospremim stan , usisam i pokupim veš ....jer , kako će moj sin doći kući u neuredno ? :mrgreen:
Već je bilo 10h , obavjestila sam muža (nek bude u niskom startu) . Nakon nekog vremena dolazi mi moja sestra koja je zgibala s posla jer 'ima osjećaj da će to brzo krenuti'....a ja totalno flegma sa istim intezitetom boli.
Stavljam još jednu kavu za smirenje te odlazim na wc jer imam 'mokri osjećaj'....nisam se stigla ni skinuti , kada sam čula dovoljno glasan 'puk' te topli mlaz vode po nozi .To je to!!!Puknuo je vodenjak!!!
Mom uzbuđenju nema kraja!Pa rođendanska torta je čarobna !!! :mrgreen:
Trudovi spočinju biti svake 3-4min po oko 40 sek. , ali još uvijek blagi.Nas dvije uzimamo stvari te se na pola puta nalazimo sa mojim mužem kojem su na očigled kapali grašci znoja...a ja onako cool !
Dolazimo u bolnicu Merkur u 12h.U ambulanti su mi ispustili plodnu vodu do kraja te rekli da sam otvorena 5cm.Vauuuu, pa ja sam već na pola puta!
Šalju me u rađaonu , daju mi klistir iako sam naglasila da sam 'to obavila'.Smještaju me u prvi box i dr kaže 'pa vi ste otvoreni skroz'!!!!Taman se namjestim , trudovi počinju biti jači , a ono sa plafona krene takva poplava da su me morali premjestiti !
Ulazim u drugi box koji mi se čini intimniji , jer je zadnji ,tiši , a i u sobi je samo danjsko svjetlo .Daju mi drip uz obrazloženje da trudovi nisu dovoljno jaki.Boli me luđački!
Nakon onih mojih trudova , ovo nisam očekivala.Prostajala sam ih sve i bilo mi je puno lakše nego ležati .Žeđ mi je bila ogromna tako da sam onu cijelu mokru gazu pocuclala koju mi je babica dala za osvježenje lica.Moju sestru na kraju nisu pustili da bude na porodu jer je na odjelu bila neka faca , pa da ne bi oni dobili po prstima.
Par puta su me stavljali na stol 'kao , idemo roditi' , širili međicu , skupilo se more doktora , tiskala sam , više nemam pojma tko mi se sve nije naslanjao na trbuh i ništa....čak su uzeli bebici krv iz glave .Vratila bi se opet na noge.Nitko mi ne govori ništa . Luda sam!Sva sreća da čujem ctg .
Zadnji povratak na stol je bio sa epi , opet naslananjem na trbuh ,a neki dr me toliko širio dolje da je bol bila jača od truda te je vakum bio u pripravnosti .
Kad sam to vidjela, onako umorna , dobila sam toliku snagu za tiskanjem , ne želeći da na mojoj bebi to koriste . Svom snagom sam omotala nekakvu gumu/špagu oko ruku koja je bila fiksirana na oba nogara (od nje sam zaradila na kažiprstu ogromnu masnicu ) te dala maksimum od sebe.
Bilo je 15:15h kad sam čula plač , sva bol je bila kao rukom odnešena!
Rodio se mali zdravi princ Mihovil , 3700g i 51cm !!!Kad su mi ga dali onako golog , mojoj sreći nije bilo kraja ! Kao da sanjam!
Problem oko poroda je bio u tome što je bebač držao rukicu pokraj glave , te mu je bilo tako teže se roditi.Od tada se zezamo da je to drugi Kožulj :mrgreen:
Nakon poroda su me stavili na hodnik te su pustili unutra moga muža , mamu i sestru.
Moj muž je bi toliko ispreplašen da mislim da mu je pao kamen sa srca kada me vidio da se smijem te kad sam rekla 'opet ću roditi!'.
Sretna sam što mi je trudnoća i porod prošao skoro pa školski (da nije bilo dripa i epi) , a i za prvorotkinju relativno brzo (3sata).To što sam rodila u ponedjeljak prije termina , mislim da je razlog što sam se nekako podsvjesno psihički pripremila ....i naravno , rođendanska torta je zaslužna za to :mrgreen:
Bilo mi je jedno novo , lijepo iskustvo te me ojačalo kao čovjeka....a da ne pričam o tome kako sam izgubila bilo kakav fizički sram !
Nadam se da će mi sljedeći porod biti barem približno takav , te se nadam da druga beba ipak neće htjeti biti Kožulj :mrgreen:
