Problem na ljetovanju...

Bili smo prošli vikend u Zadru.
Doputovali bez problema, ali navečer, frka...
Moja Mia u plač. Hoće doma, hoće baki, s njom bi se igrala...
Zaspala je brzo jer je bila preumorna. Ujutro na brzinu spremanje na plažu, malo kupanja i ubrzo ponovo plač... hoće doma. Do naveče dobila temperaturu. Subota čitav dan spuštamo temperaturu, nikakvih drugih simptoma viroze, bolesti bilo čega osim "HOĆU DOMA" ...
U nedjelju stigli doma, došla svojoj baki, a temperatura nestala bez traga...
Zar joj je bilo toliko ružno, ili joj toliko fali baka (ide u vrtić, nije s njom stalno)? :?
Zar moramo čekati da odraste pa da idemo na ljetovanje ili je slušati kako plače? :cry:
Ima li tko sličnih iskustava?

Nemam baš takvo iskustvo, ali imam doma jednog frajera od tri godine koji je najsretniji u svojoj svakodnevnici. I mi smo bili 4 dana na moru i već je drugi dan počeo pričati da bi išao doma. Nije bilo ništa drastično, ali se osjetila sjeta u glasu. Jednostavno je takvo dijete ( za razliku od seke 8) ).
Što se tiče temperature, jednodnevne temperature su dosta česte (pogotovo po ljeti). Prije tjedan dana su i moji klinci imali. Nikakvih drugih simptoma, samo tempica koja traje jedan dan.
Možda joj se jadnoj samo sve poklopilo :love: . Biti će bolje drugi put.

Možda je bila nervozna zbog bolesti. Pokušajte drugi put s nekim kraćim izletom.

Andrej je do cca treće godine teško prihvaćao višednevna putovanja, mislim baš zbog spavanja. Veselio bi se kad bismo stigli, i to, ali ubrzo bi rekao "Ja bi doma" i to bi eskaliralo skoro do plača.
Dok se jednom nisam dosjetila u čemu je stvar i rekla mu: "Sad smo tu doma! Sljedeća 4 dana ovo je naš dom."
Odmah je to prihvatio i više nije bilo problema.
Kako je stariji, sve radije putuje, evo, neki dan smo se vratili iz Gorskog kotara, a on pita kad ćemo opet na put :)