ovisan o mami?

malo sam :/ ne znam ni sama kako da ovo nazovem i u čemu je u stvari problem... miš zadnjih dana, tjedana visi po meni ko majmunče. svaki put kad me ponovo ugleda, a nisam mu bila na vidiku tipa 10 min - prala suđe ili nešto, a on je za to vrijeme s tatom u drugoj prostoriji - to je doživljaj, osmjeh od uha do uha, "trk" prema meni ili pružanje ruku i grljenje, griženje i visi dijete na meni. ne smijem ga pustiti, ne smijem otići, ne smijem ga ne uzeti istog trena, inače vriska, plač neutješni :/ a i sisa svako malo, onako za bezveze. malo mi postaje naporno to stalno dojenje, pogotovo jer mu se bliži godina dana i nakon toga sam mislila smanjivati dojenje, a ne pojačavati :roll: a stalno ga mazim, nije da ga inače ne mazim, pa da se mora pomaziti na siki...
zašto je toliko ovisan o meni? ima li netko iskustva, teoriju, rješenje? umara me fizički kad ga moram stalno pridržavati (digne se uz mene i stoji tako, penje se, grli me) i psihički kad kod svakog odvajanja od mene, samo ga spustim na pod da nešto uzmem, napravim, plače sav u suzama. :(
je li to neka faza? mama-faza?

najvjerojatnije ste usli u fazu separacijske anksioznosti
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=155&Show=1443

Joj, tocno znam kako ti je, samo nas to pere vec koja 3 mj. i (znam da nije utjeha) uopce ne nazirem kraj, sve je gore! Ali na cesto cicanje vec sam se naviknula, jer je oduvijek cesto visio na cici, do 8. mj. svakih sat vremena - sad "samo" svaka 2 sata, nekad i rjedje. Moj malac doduse hoce biti puno na podu, jako je ziv pa voli jurcati po stanu, verati se uz namjestaj i sl., ali samo ako sam i ja uz njega. Ako nisam, onda me prati u stopu. Ako ga ostavim s tatom da se malo odmorim ili nesto napravim, izdrzi (ako je jako dobre volje, a tata se jako potrudi) max. pola sata. Jednom sam ga ostavila s mojom mamom (koju btw jako voli i vidja svaki dan) na doslovno sat vremena da odem nesto kupiti. Mama me zvala nakon 10 min. a junak u pozadini neutjesno urla iz petnih zila i morala sam se vratiti! A dodatan mi je problem i to neprestano veranje po meni i pruzanje rukica da ga primim, jer mi vec lagano umiru ledja - a inace bas nije tip djeteta koje se voli nosati, pa mu brzo dosadi, pa ga opet moram spustiti da malo prolunja, pa mi opet pruza rukice da ga primim... i tako unedogled.

Citiraj:

---

manal prvotno napisa

svaki put kad me ponovo ugleda, a nisam mu bila na vidiku tipa 10 min - prala suđe ili nešto, a on je za to vrijeme s tatom u drugoj prostoriji - to je doživljaj, osmjeh od uha do uha, "trk" prema meni ili pružanje ruku i grljenje, griženje i visi dijete na meni.

---

E s ovim se nazalost totalno mogu poistovijetiti :/ . Uporno pokusavam kad god imam priliku ostavljati ga bas samog s tatom, bakama, tetom, dok sam ja u drugoj prostoriji, da se navikne, ali zasad mi bas i ne ide :/

Moja mala od 7 meseci voli biti na podu,igra se dok ne ogladni ili joj se ne prispava.
Ali,samo ako sam u vidokrugu.
Ne mogu nista obaviti od nje :(
Prosto je smesno kako kad vidi da se udaljavam pocne tuliti kao sirena,pa pojacava frekvenciju kako odmicem sve do vristanja a smanjuje i ucuti kako se priblizavam :lol:
Isto ako je s nekim u drugoj prostoriji(tatom,bracom)ako me ugleda na tren zove mamamama dok joj ne pridjem :P
Za sada mi je to slatko bas,iako su mi skoro vezane ruke,ali sta ce to biti kasnije.....videcemo...

Moja L može biti bez mene u drugoj prostoriji i pritom se igrati bez da me stalno vidi. Naravno često prođem ili zapjevam preko kuće da me vidi i čuje. Svaki put osmjeh od uha do uha. Ponekad mi je toliko učini milo, da sjednem pored nje i ne mogu se odvojiti.
Bože kako dijete voli svoju mamu, e to je zaista ljubav, bezgranična i tako čista :heart:

Da :heart:

ajme, ali ta faza anksioznosti traje kako čitam iz teksta do 3. godine :/ a valjda se tijekom vremena drugačije odnosno različito manifestira, ili?
a za nepovjerovati, jutros je htio tati i prvi put nije htio kod mene, par minuta. :roll: ma i meni je to bilo slatko i još je na neki način, ali kažem, naporno je kad ništa ne mogu napraviti i tužno mi je da ga ja zanimam najviše od svega :/ doduše, kad dođe recimo baka ili netko drugi koga voli, onda mogu malo odmaknuti.
alyssa, kod nas sve tako slično. koliko je tvoj dečko star?

[quote="manal"]ma i meni je to bilo slatko i još je na neki način, ali kažem, naporno je kad ništa ne mogu napraviti i tužno mi je da ga ja zanimam najviše od svega :/ doduše, kad dođe recimo baka ili netko drugi koga voli, onda mogu malo odmaknuti.[quote]
X

[quote="manal"]alyssa, kod nas sve tako slično. koliko je tvoj dečko star?[quote]
Ma vidim ja da se lovimo po temama :lol: . Ali zasad ja vodim, cini mi se da te (jos) nema na temi malo povise ove (ona o zahtjevnoj djeci) :mrgreen: . Inace, moj malac je mjesec dana mladji.

Evo mene u klub. Krijem se od vlastitog djeteta, jer sve je normala dok me ne vidi, a onda ga moram uzeti ili je očajan. Najteže je kad smo kući sami, onda sve moram sa njim na boku, a nisam baš neka mladica, počela su mi otkazivat koljena.

pa to je to, i ja se sakrivam po kući. sreća (možda) što imamo više prostorija, pa se mm i miš mogu preseliti negdje gdje ja nisam. ali mi tako bezveze da se moram šuljati po kući, da ne mogu kao mm normalno ući u prostoriju i izaći... još mi se u stvari čini da je maltene sretniji kad ja nisam around, lijepo se igra, zabavlja s drugim ljudima, a kad sam ja u blizini, samo visi na meni, doslovno... :(

(OT: alyssa, dođem i na tu temu kad počne godišnji, pa se opet bacim na forumisanje ;) i sad tek kužim tvoj potpis! a ja mislila 8. razred i čudim se... profesionalna deformacija)

Mis mo imali tu fazu neka dva mjeseca i čini mi se da su se stvari popravile unatrag par tjedana. Nadam se da jesu jer se vraćam na posao idući tjedan :(