Sebičnost u broju djece

Da li ste sebični? Samu sebe sam iznenadila s nekim razmišljanjima. Da pojasnim, imamo jedno dijete, i svakako želimo još jedno, niti 3. nije isključeno. Po nekom našem planu razlika između 1. i 2. bi bila oko 3 ili 4 godine. Ne bih se sad opet htjela upustiti u raspravu o idealnim razlikama. Sad su nam se poklopile neke okolnosti da bi možda nešto ranije trebali razmišljati o drugom, ili ne bi trebali, nema veze (okolnosti su takve da ih možeš na oba načina tumačiti). :/
Ponekad se ulovim u razmišljanju da mi je prerano za 2., tek smo "odahnuli", uzeli malčice zraka,... Nismo više u fazi da se stalno nanašamo, stalno zabavljamo, da stalno traži moju pažnju (dobro ima i takvih dana - danas je jedan),... uglavnom osjećaj je da smo "okusili" malo slobode (kod mene je to u vidu malih stvari, npr. zaigra se s nečacima, i 20 minuta ne traži da ja sudjelujem,...) :shock: , kad je MM na putu, više ga ne zovem 10 puta na dan da sam več iscrpljena, luda, da mi je teško,... i sad kao da sebično ne želimo odmah natrag (ne nikad, nego trenutno).
Isto tako imam osjećaj kao da je maleni tek sad počeo više uživati u nekim događajima s nama, onak razumnije,... Npr. danas kad smo se probudili, još smo se sat vremena izležavali, bacali po krevetu, nije bilo žurbe raditi nešto drugo, što sad uz malu bebu ne bi mogli,... Što mislite o svemu, da li ste ikad bili "sebični" u planiranju obitelji???

svi ljudi su sebični u planiranju obitelji
samo su izgovori tj. razlozi drukčiji, neki društveno prihvatljiviji neki ne
neki kažu da bolje da je razlika mala = čitaj: igrati će se skupa pa ću imati mira, neću se ja morat igrat sa njima

ja hoću još jedno dijete, ali ne još, ne sad,
jer nisam spremna, moram dobrano napuniti baterije da bih opet prošla kroz trudnoću, porod, buđenja po miljon puta na noć, nosanja, iscrpljenošću, ,miljon objašnjavanja ....

našla sam 'razlog' : želim djeci pružiti mogućnost studiranja a to znači minimalnu razliku od 5 godina, a ne da imam 2-oje djece na fakultetu istovremeno 8)

Slažem se da su svi ljudi sebični u planiranju obitelji...zapravo, to uopće ne bih nazvala sebičnošću...Jer što onda nije sebično...ne razmišljati o sebi i svojoj mogućnosti davanja (sebe) tom djetetu pa "naštancati" djecu i onda im pružiti nervoznu, preumornu i nezadovoljnu sebe?? :?
Mislit na sebe trebamo, to nije nikakav grijeh..Kad smo kod toga, evo jedne anegdote, ali istinite..Neki dan u hotelu (na moru) mi već u sobi (mm, naše dvije cure i mm)a na hodniku neka beba plače na sav glas...MM se nasmije i kaže "Kako je lijepo čuti kad beba plače!...A znate li zašto?Jer znam da nije moja pa ja ne moram ustati!!" (već je bio legao u krevet) :lol: :lol: :lol: Ne pada mi na pamet zbog toga mu reći da je sebičan, naradio se on dosta dok su klinke bile bebe...a i sad...

ne ,meni je broj djece ( djeteta ) nametnut. ( istina oslobađa)

sad sam si ok s tim. napokon.

puno sam o tome i sama razmišljala...
evo imam ih dvoje velika razlika u godinama(8g.) nenamjerno već tako se dogodilo...
I iskusila sam slobodu i malo mira kad narastu i ne traže više tvoju 100% pažnju. moram reći da mi se dopalo.. Isto tako znala sam da nikad ne bih ostala na samo jednom djetetu,ali kad razmišljam o trećem..bih,ali sam sebična...

Želim kad ova malena malo naraste,da mi ostane vremena da uživam s MM-om,da imamo vremena samo za sebe -makar kratko..Tako nam je bilo kad smo samo jednu imali..i bilo je lijepo..

Tako da zato sam sebična,jer imati više djece,znači davati im se više,više biti iscrpljen i imati manje vremena za sebe i svoj intimni život.
Kad tako razmišljam žao mi bude,jer volim biti trudna i imati malu bebu ali to je takvo moje trenutno razmišljanje. :)

To nije sebično nego normalno. Pa neće mi susjed valjda odlučivati o broju djece i vremenskom razdoblju kad bi mi bilo najidealnije to sve obaviti :mrgreen: naravno da kalkuliramo, bilo bi žalosno i neozbiljno kad nebi, kad su te stvari u pitanju

Citiraj:

---

Daisy@ prvotno napisa

Tako da zato sam sebična,jer imati više djece,znači davati im se više,više biti iscrpljen i imati manje vremena za sebe i svoj intimni život.
Kad tako razmišljam žao mi bude,jer volim biti trudna i imati malu bebu ali to je takvo moje trenutno razmišljanje. :)

---

Ovo podebljano i mene muči.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

neki kažu da bolje da je razlika mala = čitaj: igrati će se skupa pa ću imati mira, neću se ja morat igrat sa njima

---

:lol: Sori, al moram!

Ne znam, nismo se opterećivali nikad u stilu jel moramo i kad moramo.
Htjeli smo sami ovako. Da se igraju skupa, jelte :mrgreen:

Upće ne mislim da je planiranje obitelji onako kako nama paše sebično.
Dapače, mislim da je pametno, pa čak i nužno ako želiš uživati u svojoj djeci i pružiti im najbolje i najviše od sebe.

Kod mene je razlika 6,5 godina. I rekla sam sebi nakon E. nema više djece! Ja to ne mogu zbog zdravlja, neprospavanih noći, njenih neprestanih bolesti, itd. I nisam mislila da sam sebična. Mislila sam da bi bilo dobro da ima nekog kad mene ne bude, ali ja to ne mogu. I dalje nisam razmišljala. A onda je ona počela cviliti da svi imaju nekog, da bi ona sestru, a može i brata. I onda više nisam mogla ne čuti. I tako sam tek nakon 5,5 godina uspjela zaboraviti sve bolesti, neprospavane noći, porod, i sve drugo. I bila sam spremna. Neprestano zaboravljamo da im trebamo i sljedećih 60 godina i da zbog toga ponekad moramo biti sebični. Nisi sebična.

Imam dvogodišnjakinju. I imam još godine i godine ispred sebe da bi rađala, dojila, nosila.
Ona će narasti, krenuti u školu, stvari će se izmijeniti i vidjet ću kako i što želim dalje. Ali za sada (jako dugačak period u mom slučaju) je pametnome jedna dosta (opet, na nas se odnosi)

ja sam baš neki dan raspravljala na tu temu...moja razmišljanja nisu baš naišla na plodno tlo, al dobro..moja razmišljanja rijetko budu onak za široke mase...
jer ja, naime, tvrdim da jedino može biti sebično donjeti dijete na ovaj, ovakav svijet...ili još gore, u ovaj moj ovakav život kojeg ne možeš ni za glavu ni za rep...

Dakako, voljela bih da L. ima brata ili sestru.... Ali jednostavno sada nije vrijeme za to...Čak ni ne znam hoću li ikada misliti da je došlo pravo vrijeme :/

Nasa trenutna sebicnost, koju bih ja radije nazvala racionalnoscu, diktira broj nase djece: imamo ih ravno - nijedno. I jos neko vrijeme bi tako trebalo ostati.

S jedne strane su zelje, s druge razum.. a ovo drugo, zasada, jos uvijek pobjedjuje.

Ja sam sebična - želim samo jedno dijete.
Nažalost, MM je još "sebičniji" - on ih želi minimalno dvoje, optimalno 4. (a vidjet ćemo sutra tko je imao zadnju)

Moram se nasmijati na sve ovo. Kaže MM jučer¨" ja bi odmah još troje". Pa čovječe tek sam ovo rodila. Teško sam ostala trudna, ali ipak mislim da će druga tr malo pričekati.

meni treba definirati - sebicno.
jer ako se pita o br. djece naravno da je faktor JA i faktor MM tu bitniji nego npr. demog. stanje RH ili zelje svekrve...

Znam da to nije tako kod svakog, ali iako imam nekoliko zaista dobrih prijatelja i roditelje koji su još uvijek zdravi i "pri ruci" nema odnosa kao sa sestrom. Iako je starija 7g. i prošlo je vremena do kad smo se počele zaista razumjeti mislim da niti jedna od nas u nekim situacijama nema neku drugu osobu kojoj se u konačnici obrati, bilo nešto dobro ili loše. Iako dobro lakše dijeliš s bilo kime dok kad je loše mnogih nema ili ti je lakše nazvati nekog tko zna kako diše. Pri tom naglašavam da smo prilično različite, ali i predobro se znamo...
Toliko o dijelu gdje bih htjela da moja cura ima takvu osobu u svom životu, a drugo je što sam ja htjela još jedno malo i mirisno stvorenje, što nisam htjela rađati blizu 40-e i što imam pomoć i podršku baka -dida servisa i divnog muža. Da, sebično je s moje strane bilo da sam dobrim dijelom željela manju razliku jer sam htjela što više biti doma s E. dok je još i ona mala.
UGL. mislim da svatko im a svoje, više ili manje promišljene, razloge i za br. djece na koju se odluči i za razmak između njih.
Ova trudnoća mi je puno teža nego prva i mislim da će to biti to za nas.

Ako je to sebicno, onda sam definiivno i ja sebicna.

Htjela bi jos jedno, jako. Ali, osim straha da se ne ponovi scenarij prve trudnoce, meni se NEDA. Taman je malac dovoljno velik da mi sam kaze ili pokaze sta hoce, napokon se mozemo igrati zajedno a ne samo da se ja beljim i glupiram a on me iz lezeceg polozaja zacudeno gleda.
Napokon je prestao trpati sve u usta, beskrajno sliniti, a i pelene smo skinuli!
I sad bas onako istinski uzivam i bas mi se neda sve ispocetka.
Iako, da sad zatrudnim, sigurno mi nebi bilo zao, sigurno bi se veselila tom malom bicu i svim carima novorodenceta. Al do tad, neda mi se, uzivam! :)

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

To nije sebično nego normalno. Pa neće mi susjed valjda odlučivati o broju djece i vremenskom razdoblju kad bi mi bilo najidealnije to sve obaviti :mrgreen: naravno da kalkuliramo, bilo bi žalosno i neozbiljno kad nebi, kad su te stvari u pitanju

---

X

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Ako je to sebicno, onda sam definiivno i ja sebicna.

Htjela bi jos jedno, jako. Ali, osim straha da se ne ponovi scenarij prve trudnoce, meni se NEDA. Taman je malac dovoljno velik da mi sam kaze ili pokaze sta hoce, napokon se mozemo igrati zajedno a ne samo da se ja beljim i glupiram a on me iz lezeceg polozaja zacudeno gleda.
Napokon je prestao trpati sve u usta, beskrajno sliniti, a i pelene smo skinuli!
I sad bas onako istinski uzivam i bas mi se neda sve ispocetka.
Iako, da sad zatrudnim, sigurno mi nebi bilo zao, sigurno bi se veselila tom malom bicu i svim carima novorodenceta. Al do tad, neda mi se, uzivam! :)

---

Baš si nekako opisala moja razmišljanja, potpisujem.

I ja potpisujem koksy, bez onog dijela s pelenama (čestitam!)

Meni osobno je puno sebičnije roditi dijete samo tako - bez ikakvih uvjeta, stvarne želje, vremena..
Da se razumjemo - ne mislim na materijalne uvjete već na to da mi je sebično imatii dijete ako mu se ne želim posvetiti - da se tako izrazim.

Potpisujem icyoh.
Mislim da trebamo donijeti onoliko djece na svijet kolika nam je stvarna želja, nas i naših partnera. Po meni bi jedino bilo sebično ne uvažiti partnerovu želju za više/manje djece.

Citiraj:

---

lucij@ prvotno napisa

Potpisujem icyoh.
Mislim da trebamo donijeti onoliko djece na svijet kolika nam je stvarna želja, nas i naših partnera. Po meni bi jedino bilo sebično ne uvažiti partnerovu želju za više/manje djece.

---

Naravno da je ovo podebljano jedino točno, ali ja govorim o sitnim "sebičnim" odgodama.

Kod tih sitnih, sebičnih odgoda ja se uvijek sjetim jedne iz mog kraja: "Kad sam mog`o nisam mog`o, a sad mogu pa ne mogu" . ;)

Citiraj:

---

lucij@ prvotno napisa

Po meni bi jedino bilo sebično ne uvažiti partnerovu želju za više/manje djece.

---

Onda sam ja sebicna.
MM bi silno htio jos jedno,a ja mislim da to vise ne mogu. Imam teske trudnoce i porode i bojim se sve to prolaziti jos jedanput.

A tek kasnije!
Kad bih ih imala troje,a MM cesto nije doma zbog posla i mnogih drugih obaveza koje ima,uhhh....
Zasad mislim da nista od toga.
No sva sreca,pa imam jos desetak godina da se predomislim :D

Pod "uvažiti" nisam mislila nužno pristati samo zato što partner želi.

Nina, nadam se da ćeš se predomisliti. Ja sam danas vidjela svoju djevojčicu pa sam sva razdragana :saint:

ja sam kasno počela, sad više ne znam je li to bilo zbog objektivnih razloga (nisam imala stalan posao) ili zbog sebičnosti (možda bi mi sadašnji poslodavac prije ponudio posao da sam ostala trudna).
zato sad nemam problema sa sebičnošću, jer smatram da nemam više puno vremena.

Oooo,kakva tema...
Potječem iz obitelji s puno djece...ali nitko mi ne diktira koliko i kad ću imat drugo. Imamo jedno. Imat ćemo još. Jedno, dvoje...a, ne zna se :)
Nakon prvog porodiljnog, tražila sam novi posao..bilo je teško, znate i sami, mama s malom bebom i nije neki materijal za dobrog radnika, sudeći po reakcijama na koje sam naišla..jedan mi je čovjek rekao "A što će ti posao, idi rađaj male Hrvate!"
Nisam znala jel bi u tom trenutku povraćala ili pala u nesvijest..neću dalje komentirat, da ne pretjeram...živimo od plaće, a ne da bi se u prsa busali s tim koliko smo djece rodili za domovinu...volim svoje dijete i želim još, jedino što me koči je konstantna nestabilnost na radnom mjestu..a ja želim samo otić na porodiljni i vratiti se na to radno mjesto nakon što godina dana prođe.
Kad si to osiguram, imat ću još djece. Jel to sebično?

ja čim sam rodila prvo i došla iz bolnice, mm i ja odmah smo se složoli ; što prije još jedno...
kad je mala imala 9mj opet sam ostala trudna, :D
sam mi mali ima 15mj i jedva čekam sljedeću trudnoću....


ali ajde, meni su trudnoće bile super, porodi fantastični (oba manje od sata... ;) ), klinci spavaju cijelu noć od nekih 5/6mj starosti, po danu isto dosta spavaju, lijepo se igraju zajedno, nisu boležljivi........i da ne nabrajam dalje i vjerujem da je to sve pridonjelo tome da već razmišljamo o trećem, naveliko

a ovo dal je sebično ili ne, mislim da nije...
svatko zna da li je spreman na više djece ili nije (razlog mi je manje bitan...dal su financije, zahtjevno dijete, ili neš treće, svatko od nas ima neki svoj razlog....

isto je pitanje karijera ili obitelj (konkretno više djece ili djeca uopće)?!
Ja osobno ne težim nekoj karijeri na poslovnom planu, možda ponekad (jednom mj) i pomislim kako bi se lijepo bilo vratit na posao nakon 3,5g doma, al brzo me prođe želja.... 8)

Problem je kad si u vezi već par godina, u braku godinu, dvije, a i dalje si sebičan i ne želiš još dijete, jer je to na neki način obaveza, a ti voliš svoju samostalnost i neovisnost. Ali, onda ti jednog dana padne na pamet da već imaš 35 godina i onda zastaneš i pitaš se "čekaj, pa kada ću ja napokon poželjeti bebu?", jer biološki sat otkucava i sve dalje su sve rizičnije trudnoće. I eto, to je valjda bio ključni element na temelju kojeg smo i mi prošlo ljeto počeli raditi na bebi.
Drugo dijete, ne znam da li će ga biti, jer prije toga bi nam trebao veći stan. A ako ćemo čekati još 3-4 godine, to bi značilo da ću imati drugo dijete u 40-oj?! Uf, teška je to tema :)

oooooo, hvala ti na temi, evo bar jednom u životu mogu se sebi pokloniti :saint: :saint: (za ostale nije obavezno ;) ).

O ne ja to ne smatram sebičnim.
Čak dapače smatram odgovornim planiranje obitelji.
Mogla bih puno na ovu temu ali mislim da niej potrebno. :mrgreen:

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

O ne ja to ne smatram sebičnim.
Čak dapače smatram odgovornim planiranje obitelji.
Mogla bih puno na ovu temu ali mislim da niej potrebno. :mrgreen:

---

Ima tu i jednog i drugog.Nia Zg je je dobro opisala neku vrstu sebičnosti (kod nekih se susreće s odgovornošću, kod nekih ne).
Ti si možda mislila na ekipu s desetero djece, od koji je pet u domu za nezbrinutu djecu, a ostali skapavaju, dakle, prije neodgovornost nego nesebičnost.
U pravu si, ima tu svega, tanka je linija razdvajanja. Sebičnost je češća ova urbana, tipa - volim putovanja, izlaske, jesmo odlično situirani, no ne bih dijete prije 40-e.
Ili je i to samo stil života, svakome na volju.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Sebičnost je češća ova urbana, tipa - volim putovanja, izlaske, jesmo odlično situirani, no ne bih dijete prije 40-e. Ili je i to samo stil života, svakome na volju.

---

Meni ovo nije sebičnost nego stil života. Po tome ispada da oni koji djecu ne žele su sebični, a oni koji žele su nesebični (ne znam što je suprotno).
Sebično je imati dijete / djecu ako nismo spremni na njih, a ne obrnuto.

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Sebičnost je češća ova urbana, tipa - volim putovanja, izlaske, jesmo odlično situirani, no ne bih dijete prije 40-e. Ili je i to samo stil života, svakome na volju.

---

Meni ovo nije sebičnost nego stil života. Po tome ispada da oni koji djecu ne žele su sebični, a oni koji žele su nesebični (ne znam što je suprotno).
Sebično je imati dijete / djecu ako nismo spremni na njih, a ne obrnuto.

---

Ja se slažem s Nenom. Nekako uvijek mislim, da su naši roditelji razmišljali ovako kao mi danas, nas vjerojatno ne bi ni bilo :/

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Sebičnost je češća ova urbana, tipa - volim putovanja, izlaske, jesmo odlično situirani, no ne bih dijete prije 40-e. Ili je i to samo stil života, svakome na volju.

---

Meni ovo nije sebičnost nego stil života. Po tome ispada da oni koji djecu ne žele su sebični, a oni koji žele su nesebični (ne znam što je suprotno).
Sebično je imati dijete / djecu ako nismo spremni na njih, a ne obrnuto.

---

jednom sam pročitala zanimljivu kolumnu gdje je tip kojeg ispituju kad će imati djece popisao razloge koje čuje kod svojih bližnjih za i protiv djece. Po njemu su sebičniji ispali ovi koji žele djecu nego oni koji ne žele, jer su svi razlozi za bili "sebični", tj. htjeli su nešto za sebe, ljubav, obitelj, itd., dok se među razlozima protiv našlo jedno par "nesebičnih" - briga za planet, tako nešto. No mislim da čovjek ne bi dobro prošao da je kolumnu objavio na ovom forumu.

Moje je osobno mišljenje da svatko ima pravo na odluku. Pa ako netko hoće ne imati djece jer se ne misli toliko im se posvetiti, to mi je daleko poštenije nego roditi djecu pa im se ne posvetiti...

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Sebičnost je češća ova urbana, tipa - volim putovanja, izlaske, jesmo odlično situirani, no ne bih dijete prije 40-e. Ili je i to samo stil života, svakome na volju.

---

Meni ovo nije sebičnost nego stil života. Po tome ispada da oni koji djecu ne žele su sebični, a oni koji žele su nesebični (ne znam što je suprotno).
Sebično je imati dijete / djecu ako nismo spremni na njih, a ne obrnuto.

---

Ja se slažem s Nenom. Nekako uvijek mislim, da su naši roditelji razmišljali ovako kao mi danas, nas vjerojatno ne bi ni bilo :/

---

Najprije, portretirati osobe koje neće djecu kao sebične je meni osobno grozno. Ide mi pod ruku s još nekim diskriminirajućim izjavama. Svi smo različiti te izbori koji nisu naši ne moraju nužno biti loši.
Ja osobno bih se vrlo uvrijedila da mi netko (tko nema djecu) kaže da sam sebična/površna/kakva god jer imam dijete.

I mislim da djeci trebaju neki osnovni uvjeti (ponovo - ne mislim isključivo na materijalne). I daleko sebičnije je imati djete samo tako, ne pružiti mu dovoljno ljubavi, vremena... i onda još biti duboko uvjeren da nisi sebičan jer imaš dijete (a ne "baviš" se njime).

Ma sve je to u redu, ja prva nikoga ne diskriminiram, samo si tako malo razmišljam... Da su moji čekali da imaju vlastiti stan od 100 kvadrata i dovoljno novaca da svake zime idemo na skijanje, vjerojatno mene i sestre na kraju ni ne bi bilo.
Meni je dovoljno to što su me voljeli i željeli, a sve smo ostalo riješili u hodu! Danas će njihovi unuci imati ohoho djedovine.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Ma sve je to u redu, ja prva nikoga ne diskriminiram, samo si tako malo razmišljam... Da su moji čekali da imaju vlastiti stan od 100 kvadrata i dovoljno novaca da svake zime idemo na skijanje, vjerojatno mene i sestre na kraju ni ne bi bilo.
Meni je dovoljno to što su me voljeli i željeli, a sve smo ostalo riješili u hodu! Danas će njihovi unuci imati ohoho djedovine.

---

a isto su onda mogli imati i petero djece :mrgreen: