Ovo je priča kako je mala Nika ugledala sretne roditelje.
Unaprijed se ispričavam za moje literarne nemogućnosti, ali ja sam još pod dojmom cijelog događaja pa molim da me ispričate.
Sve je počelo 16.8. u 3 ujutro kada je bucki iscurio famozni čep. Tu smo noć uglavnom probdjeli jer su bucki počeli lagani bolovi koje je ona usporedila s predmenstrualnim bolovima. ja sam nažalost morao na posao te sam ju tako ostavio kod kuće da se sprema za unaprijed planirani pregled u trudničkoj ambulanti. bucka je odlučila da neće ići prerano u bolnicu jer da joj je s tim bolovima teško čekati u čekaonici, a računala je da će kasnije možda biti manja gužva. tada sam ja odlučio da malo iskoristim činjenicu da mi je otac ginekolog i da je radio u vinogradskoj prije dosta godina te sam ga upitao za savjet. dogovoreno je da bucka ne ode na pregled nego da se odmah javi u rodilište. nakon toga ju je pregledao doktor i rekao joj da će u ponoć dobiti klistir te ako se sve bude razvijalo po planu da bi ujutro trebala roditi. u ponoć je dobila ricinusovo ulje. u 3 ujutro joj je pukao vodenjak. nakon toga su joj dali klistir, te joj rekli da zove muža. ja sam u bolnicu došao u 4, a u rađaonu su me uveli u 4:10. u 5 je dobila drip kako bi pojačali i produljili trudove. sestre su cijelo vrijeme bilo izuzetno ljubazne i brižne i rado su odgovarale na milijun pitanja koje je postavio zabrinuti otac :)
procedura je išla otrpilike ovako: za vrijeme truda bucka je stiskala moju ruku :-) i to moram reči ni približno onoliko jako kako sam očekivao, a ja sam pokušavao pomoći s disanjem tako da sam i ja disao s njom. između trudova brisao sam joj znoj s lica vlažio usne mokrom gazicom i masirao kukove i noge.pa opet trud pa pauza,pa ... bucka je čak u par navrata između trudova uspjela i zadrijemati na minutu. oko 7:30 trudovi su postali toliko snažni da je bucka imala problema s disanjem kroz cijeli trud, a ja sam se trudio pomoći joj koliko sam mogao. iako mi se u to vrijeme činilo da sam prilično bespomoćan bucka kaže da joj je u tom periodu najgore bilo kad su me zamolili da iziđem na par minuta dok ne prođe vizita, pa pretpostavljam da moja nazočnost ipak nije bila beskorisna :D
sestra je prvi puta provjerila da li je bucka spremna za porod u 8 sati, ali bucka još nije bila spremna na suradnju. oko 8:30 došao je doktor i na moje iskreno čuđenje u 8:45 sve je bilo gotovo i srečica je bila na maminim prsima. zbilja me iznenadila kratkoća te zadnje faze poroda. ovom prilikom se najiskrenije zahvaljujem sestrama, doktoru Bolanči i docentu Klariću na tome što su nam ovo iskustvo učinili još ljepšim. nakon toga su mene otpravili van a bucki je sljedilo šivanje.
ne znam da li sam nešto izostavio ali toliko dojmova mi se mota po glavi da ih jednostavno ne mogu pretočiti u riječi.
sve sam znao kako će to izgledati i vidio sam već porode na tv-u i slušao od prijatelja koji su to već prošli, ali taj trenutak kada novi život izlazi iz majčinog tijela je nešto neopisivo. ponosan sam na moje dvije cure i jedva čekam sve buduće zajedničke trenutke. :love: :love:
mamina priča će vjerojatno biti nešto bolnija od moje ;) ali mislim da će se i bucka s večinom napisanog složiti.
puno hvala svim forumašima na čestitkama a TATAMATA ako ima koja pojedinost koju sam zaboravi a zanima te, stojim ti na raspolaganju.
sve u svemu :D :D :D :D :D :D :D
