Mnogo lica neplodnosti

Ja sam tvoja kcerka, kojoj si dala i posvetila zivot. I ja tebi zelim dati unuku, da ti mami smijesak na usne u starosti, da se smije od uzivanja kad ti nezgrapnim prsticima poteze kosu. Placem ti na telefonu kad me uvjeravas da ce sve biti dobro i da se samo trebam opustiti i prepustiti se u Bozje ruke. Znam da se brines za mene, da ides na hodocasca, da se zavjetujes, za mene i za moju najvecu zelju. Tvoj put nije moj put, ja nemam tu utjehu. Ja imam vjeru u znanost i statistiku, koja tinja sve slabije nakon svakog negativnog testa i jos jednog propalog postupka. Znam da zelis ponijeti moj bol, samo kad bi to mogla. Volim te mama. I zivim za trenutak kad cu i ja cuti te tri carobne rijeci.


Nastavite dalje.... ja sam tvoja susjeda, prijateljica, kuma, sestra, kolegica, uciteljica, teta u vrticu, sluzbenica na salteru, lice u tramvaju... mi nismo nevidljivi cak i kad ne znaju za VV, SD ili Maribor. Mi smo mnogo lica. Recimo im.

Doduše, malo sam se ispucala neku noć, ali pisat ću još..pino :love:

baš si me pogodila s ovom temom. Naime, ja imam curicu začetu prirodnim putem i kad smo htjeli mm i ja dalje (oduvijek smo sanjali o troje) sok i tuga i nevjerica i bol - 5 spontanih, nakon toga hrpa pretraga, uglavnom nista nadjeno, pa dva neuspješna AIH i sad cekam prvi prirodni IVF - ako do njega uopće i dođe.

Sve do sada bilo mi je dosta nezgodno i neugodno previše pisati na ovom pdf-u jer kad bi čitala postove ostalih cura svaki put sam si mislila, pa ja nisam ništa prošla, imam uz sebe jednu prekrasnu curku, kako je tek njima koje još nisu majke i prolaze sve te bitke - stimulacije, punkcije, gubitke, bore se s neupućenima, zločestima i vjetrenjačama da ostvare svoja prava i želju da budu roditelji. I zato se ovaj put želim obratiti svojoj kćeri....

najdraže moje, živote moj, ni sama ne znam kako da više odgovorim na tvoja brojna pitanja - mama kad ćemo dobiti bracu ili seku? Kada si mi prije nekoliko mjeseci rekla da ćemo jednom biti velika obitelj - tata, ja, ti, braco, seka, ribica i pas mislila sam da ću se ugušiti od tuge. Iako smo tvoj tata i ja tek na početku našeg MPO puta, i iako ne znam konačan ishod, obećajem ti, anđele moj, da ćemo tata i ja dati sve od sebe i tada - jednog dana, možda budemo veeeeelika, ma najveća i najsretnija obitelj, a ako naše želje i molitve ne budu uslišane, stisnut ćemo se nas troje i naša srca bit će jedno veliko, najveće..... voli te najviše na svijetu tvoja mama

Ja sam tvoja mama, iako se još nisi ni rodio/rodila... Jedino što želim je uživati u tvojim blagim udarcima dok te budem nosila pod srcem i pripremati se za tvoj dolazak. Čeka te i tata, divan je vidjet ćeš, zaljubit ćeš se u njega na prvi pogled. On će život posvetiti da te nasmijava i štiti, da te vozi na trening, čita ti priču prije spavanja i gleda s tobom crtiće jer ih potajno i sam voli.
ne mogu dalje suze samo krenule................

:love:

Citiraj:

---

ksena28 prvotno napisa

ne mogu dalje suze samo krenule................

---

...ja ne mogu ni počet... :cry:

:love: svima koje su mame u srcu!

dok čitam ove redove moje zlato se igra pored mene
i sve mi se opet vratilo
a suze teku bez prestanka :cry:
htjela sam nešto napisati, al ne mogu :cry:
:love: :heart:

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

dok čitam ove redove moje zlato se igra pored mene
i sve mi se opet vratilo
a suze teku bez prestanka :cry:
htjela sam nešto napisati, al ne mogu :cry:
:love: :heart:

---

xxx

milo moje, mamino sunce, znas kako te ja i tata volimo, jer ti si razlog za koji mi zivimo i radimo, bez tebe je pusto i tuzno...jedva cekam da budes sa mnom...da vidim plusic na testu, da tvoje srce kuca pod moje, da osjetim tvoje micanje, da ti tata pjeva pesmice, da cujem tvoj glas, i tu predivnu recenicu mama, tata cestitam. I tvoe bake i dede jedva cekaju da nam dodjes, a imat ces i predivnog macka kojem mozes vuci rep koliko hoces..bas sam tati pricala neki dan kako jedva cekam da nam isaras sve zidove, da nas dzris budne pa i da nam popisas krevet i da nam non stop bude kuca razbacana s tvojim igrackama. E da, i znas sigurno cemo ici u Hrvatsku kad se rodis...imaju predivno more, a i tu su tete koji us bili uz mene dok sam te cekala, i koji su mi bili najveca potpora pa zato zelim da te upoznaju :heart: Zlato moje...nestpljivi smo vec, nemoj nas ostaviti da jos dugo cekamo....

Ajme, grcam :cry:

:cry: :cry: :cry:

Cure :love: :heart: :heart: :heart:

Princezo mamina, kraljeviću mamin, kako uživam dok te držim u naručju! Uživam u svakom tvom milom pogledu, u tvom dječijem tihom stenjanju, obožavam tvoj najslađi miris! NE! NE! Opet sam se probudila! Bio je to još jedan san. Kut sobe je prazan, nema tvog krevetića, nema najslađeg mirisa, nema najmilijeg pogleda...samo moja znojna piđama i nova praznina jer Tebe nema princezo mamina, kraljeviću mamin!

Evo čitam sad sve što je novo od jutros...pakiram se... idemo s našom predivnom princezom na more...

Nadam se da ću u petak uspjeti do tv-a da vidim što se događa...

Ipak, u međuvremenu...jednostavno moram pisati...pisati iz jedne druge perspektive, ne one od nekada, nego ove od sada...

Dakle

Dragi moji...Ja sam vaša susjeda, znanica, poslovna suradnica, sugrađanka...dolazim u vašu trgovinu, moja se djevojčica igra s vašom u parkiću...
Često me pitate, pitate moju djevojčicu...'kada će ti mama roditi bracu ili seku', 'ah, kakva divna obitelj, trebali biste još jedno dijete, pa što čekate, djevojčica vam je već velika', 'bi li ti, zlato voljela bracu ili seku?'
O da, imam spremne odgovore...ovisno...nekome ozbiljne - ne ide uvijek kako bismo željeli, nekada - radimo na tome, nekada samo - vidjet ćemo, ali uvijek neodređene...
Ma ne zamjeram ja to vama. Nije to zloća, ni blizu tome, znam...
Ali ne znate vi, dragi moji da mi je za doći do moje princeze trebalo 5 godina, ne znate koliko smo puta moj suprug i ja plakali, koliko smo puta šutjeli, koliko smo puta nazvali roditelje, brata, sestru, najbolju prijatelje...i rekli - opet ništa...mogla bih još toga reći, no rekla sam da neću o tom vremenu...

Ono što ne znate o našem životu danas, dragi moji, jest da kad vi odete kućama, svojim obiteljima, kad se vi ujutro probudite, popijete kavu, odete na posao, rješavate svoje druge brige i probleme - znam da ih imate i suosjećam sa svakom vašom tugom - mi odlazimo u jedan naš sasvim poseban svijet...

Moja će djevojčica doći kući i navečer, kad legne u krevet, svaku će večer samoinicijativno zamoliti Boga da joj podari bracu ili seku. Ne, neće niti jednu večer to zaboraviti s dubokom, dječjom, nepoljuljanom vjerom da će joj molbe biti uslišane...
Ja ću se dići prije zore i otići pješice na autobus (jer moj suprug ostaje s djevojčicom i vozi je u vrtić) pa u Zagreb da bih bila već u 7 sati u bolnici i prvim se autobusom vratila nazad isti dan...da još stignem uspavati svoju princezu.
Često ćemo i moj suprug i ja ustati prije zore i prenijeti našu uspavanu princezu u auto...i svi se zajedno voziti do Zagreba. Moja će se princeza oblačiti u autu i jesti krafne iz obližnjeg dućana dok sam ja već gore i čekam svoj red između tolikih drugih predivnih i hrabrih ljudi.
Često ćemo nas dvoje povesti svoju djevojčicu na nekoliko dana u Zagreb...spavat ćemo kod prijatelja, rodbine...seliti se malo kod jednih, malo drugih...da, iako su to divni ljudi koji nas rado primaju, ipak ne smetamo previše...
Ponekad će se ta djevojčica razboljeti...biti bolesna u tuđem stanu...čuvat će je ljudi koje jedva poznaje dok smo mi u bolnici...
Ponekad ćemo je bolesnu morati ostaviti kod bake i djeda, i morat će biti bez mame i tate jer se postupak ne može prekinuti...
Ponekad će biti bez mame jer mama možda mora u bolnicu...
Ponekad će djevojčica, morati propustiti predstavu u vrtiću, nastup sa svojom plesnom skupinom, jer je s roditeljima u Zagrebu u postupku...Istina, češće će tata voziti cijeli dan da djevojčica ipak stigne i ne propusti ništa važno od svog života. Češće će je tata voditi u kino, zoološki, muzej...dok je mama u bolnici na nekom od čekanja...da djevojčica ne bude zakinuta ni u čemu, da ne osjeti opterećenje, nego sreću jer je sama čista sreća naših života i jer to zaslužuje samim svojim postojanjem...

I da, nakon svega... nakon još jedne negativne bete...kad mama kaže da neće više ići u Zagreb...djevojčica je moli da ide još. Tada joj kažem da je tako bolje...neće više ustajati rano, vozati se u autu, morati ostajati kod nekoga...a ona mi odgovara...'mama, ništa to meni nije teško...samo da dobijem bracu ili seku!'
I krećemo dalje...i sretni smo, ali istovremeno i tužni...često nam je teško i željeli bismo živjeti normalno, ali ne žalimo se...smijemo se, jer nas troje imamo jedni druge, i imamo nju...
I zato kad nas vidite u gradu, nećete po našim licima nikada zaključiti kakvu borbu vodimo...ali nas ne pitajte zašto nemamo još jedno dijete/brata/sestru...
Kad vidite obitelj s jednim djetetom...ne pitajte - dobronamjerno, znatiželjno, s čuđenjem - zašto su sami...možda smo to mi...
Možda je to neka druga obitelj koja nije sama odabrala...
Možda ćete neku mama, nekog tatu ili neku nesuđenu seku povrijediti vašim pitanjem.
Dragi moji, nikada ne znate kakva se sudbina krije iza sretnih osmijeha.

Jer, da, neizmjerna je sreća zakucala na naša vrata kad nam se pridružila naša princeza...ali jedan dio naših srca još je uvijek malo prazan.

:love:

ajme smrc :(
hvala ti za jos jednu perspektivu

:heart: :love:

:heart:

ljubavi moja...čekam te već dugo...ja sam tvja mama i postajem jako nestrpljiva.Sve mi teže pada to iščekivanje iz mjeseca u mjesec.A da samo znaš kako je tata nestrpljiv mada to ne želi priznati. Pripremio je već bezbroj crtića za tebe, a još uvijek ih gledamo sami. A kako je tek u strahu...kako će te nositi, kako ti promjeniti pelene, kako te hraniti i oblačiti. Ja znam da će to njemu sve jako dobro ići. I baki jako fališ. Već je kupila trenirku i naaaaaaaajmanje tenisice za šetnju. Ustvari smo svi jako nestrpljivi i željno očekujemo tvoj dolazak i sa grčem želucu se nadamo da ga neće odgoditi neki zli ljudi...
ljubavi,vole te mama i tata

cure.... :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

Ja sam tvoja tetka. Danas si spavao pokraj mene i gledala sam te male rucice i prstice kako drze moju podlakticu. Mazila sam tvoju kosicu i razmisljala o Boze kako bih voljela da jedno ovakvo zlato bude moje. Sreca je kad ti pritrcis i pogledas me svojim plavim ocima i pomilujes njezno po obrazu , kao da me tjesis, kao da kazes , strpi se samo jos malo , jedno malo zlato , poput mene grlice i tebe zauvijek. I ono tvoje slatko gugutanje kad ti ja kazem Hajde duso pricaj tetki nesto .Kako samo rasiris ruke i objasnjavas mi , a ja klimam glavom jer iako te ne razumijem znam da si sigurno u pravu. Jedna takva mala dusa mora biti u pravu. Ali kad ugledas svoju mamu, kada potrcis njoj i kada vidim tu eksploziju ljubavi koju joj poklonis samo osmijehom, shvatim da ja jos uvijek ... ipak samo za tugu znam .. Voli te tvoja tetka

BHany, ispričala si moju priču od riječi do riječi :love:
pokušala bih i ja napisati nešto ali toliko ste me rasplakale...........
cure :love:

:love:

Cure, ljubim vas. I nadam se s vama.

cure ja ne mogu ovo čitati :cry: :cry: :cry:

još do nedavno sam se osjećala isto tako :love:

:love: :cry:
***
htela sam napisati nesto svom sinu koga nosim nakon 5 godina borbe sa neplodnosti, ali ne mogu, placem...
***
jedno od lica neplodnosti su i rane koje su ostale u nama, koje smo ili cemo uskoro biti mame, ja uvijek kada vidim trudnicu kazem blago njoj, pa se sjetim da sam i ja trudna. neke rane nikad ne zacele, ostaju kao putokazi u nasim zivotima.

Ja sam tvoja sestricna. Znam da znas da muz i ja ne mozemo imati djecu i da pokusavamo vec dvije godine, jer nista u nasoj obitelji ne moze ostati tajna. Pokusala si me utjesiti, kako su djeca puno posla i da samo zamislim kako mogu putovati, uzivati u zivotu, i imati vise samo za nas dvoje. Ti imas dva prekrasna sina i trudim se razumjeti da ceznes za ljetovanjem u Egiptu, a ne mozes ici. Sto bih dala da mozemo razmijeniti mjesta! Zelim brinuti o nogometnim utakmicama i Zagrebackim malisanima i ocjenama i razdvajati ih kad se potuku. Zelim to daleko vise od egzoticnih putovanja na kojima nikad nisam bila, toliko da cu dignuti kredit da mogu kupiti lijekove koji kostaju cijelu jednu placu, za malu malu sansu da i ja moram ostati kuci jednog dana. Osjecam se kao beskucnik kojem si upravo rekla kako je puno posla imati kucu, ti koja imas i kucu i vikendicu. Ali ne kazem ti sve to jer osjecam da cu se udavit vlastitim suzama. Promumljam nesto o jelu na stednjaku i sklopim slusalicu.

cure moje :cry: :cry:
baš sam u :( jer su mi odgodili operaciju
i sad ovo čitam :cry:

Cure molim Vas za jednu dozvolu da link sa ovim vašim postovima stavim na svoj profil na facebook-u. Pratim ovaj forum već godinama, puno toga sam od vas naučila i saznala. Naša mala obitelj dijeli vašu sudbinu.

Hvala.

VanjaTR moj post možeš staviti, ako ti se svidja. Trebale bi i druge cure pristati, treba stavljati na druga mjesta izvan ovog foruma da se ljudi koji ne razumiju malo informiraju. Da im bude malo bliže ovo kroz što mi prolazimo.

Vanja ovo je javni forum i mislim da curama neće smetati link, al neka same kažu
i dobro je da netko još vidi kako nam je, možda netko i proba shvatiti....

duga30 hvala ti sviđaju mi se svi vaši postovi na poslu sam i dok sam ih čitala pustila sam suze i rekla svojim kolegama da sam zapravo povremeno sretna da im sjedim okrenuta leđima da ne vide sve moje reakcije. Hvala na pristanku molim i ostale cure da mi dozvole da i njihove postam tako da stavi cijeli link na facebook.
Hvala vam na svemu.

cure, meni je tako teško ovo čitati, grcam i ne mogu prestati nakon svake priče...

BHany :love: eto i moje skore budućnosti.....

Vanja, kako ti je Ginger rekla, ovo je javni forum i slobodno link možeš staviti gdje želiš.
A posebno kad ga stavljaš s najboljim namjerama :love:

Drage moje hvala vam velika, nas dvoje već više od 10 godina pokušavamo postati tata i mama. Najprije smo nekoliko godina lutali, a onda sam otkrila ovaj forum i stranicu Roda i krenula na prava mjesta već smo 4 godine pacjenti na VV. Ovo što sam ovdje pročitala su isto moja najintimnija razmišljanja i želje.

Vanja slobodno mozes da stavis i moj post ako ti se svidja :love:

moje nije dovršeno, ali odgovor na tvoje pitanje je DA

Vanja, stvarno mislim da ne moras pitat za dozvolu ni sad ni ubuduce, ako stavis link na originalne postove tj. temu. Hvala ti sto zelis da se cujemo dalje.

Ako mi posaljes mejl na protivmpozakona@gmail.com, stavit cu te na email listu gdje namjeravam slat informativne sadrzaje, pozive za akciju, i (subjektivno) najljepse postove na forumu.

Napisi nam i ti jedan paragraf, jednu crticu iz tvog staza neplodnosti. Otkrij jos jedno nevidljivo lice neplodnosti.

Ma volim pitati, već sam stavila link i ovo je samo jedna od reakcija

"Pročitala sam i plakala ko malo dijete. Ja imam sina od 3 godine i sretna sam...a sada tek vidim i koliko...
Mogu samo misliti kako je svim tim hrabrim ženama, i tebi Vanja. Želim Vam svima ispunjene želja!!! Drži se"

ajme BHany :love:

ako mogu ja malo drugačije-
i nakon ponovnog neuspjeha sjedimo moj muž i ja i pijemo kavu-a on me tješi:Pa što sada,biti će možda drugi puta,pogledaj Karla-ima troje djece koja idu u školu,ne može ići na more,digao je kredit za kuću,teško mu je kraj troje djece otplaćivati.A ja sa spuštenom glavom i suzama koje cure u potocima odgovaram;ALI JA BIH SE TAKO RADO S NJIM MIJENJALA. :cry: