Na rubu smo živaca...

Eto moj dragi sin ima sada 25mj. i postao je nemoguć, ja i MM ne spavamo već mjesec dana i sve nam je teže, čak smo razmišljali da odemo psihologu.
Malac je izrazito bistro dijete jako puno prića i doma je samnom, dosta se bavim s njim tako da mogu reći da mu pažnje ne nedostaje, ali problem su noći on već mejsec dana se budi barem jednom oko 3, pola 4 i počinje se bacati po krevetu i vrištati, mislili smo da ima neke noćne more ili da se boji nečega i umirivali ga ali to je završilo još većom dernjavom, kada smo bili na moru susjedi su me svako jutro bitali jel on bolestan ili nešto...
Jednostavno se probudi i vrišti, spava u kinderbetu kraj nas sa spuštenom ogradicom tako da može doći kad poželi ali ne smijemo ga ni dotaknuti, ponekat viće da hoće mlijeko i kad mu dodam šalicu on je baci demonstrativno na pod i urliče neće vodu, ima fora ja bi gledao crtani ali teško je izvući da bilo što kaže jer se samo dere, probala sam na finjaka probala se ja izderati tipa TIŠINA!! ali ne pali, probali ga ignorirati to potraje i do 1h, noćas sam otišla s njim u drugu sobu i rekla da se smiri pa ćemo onda u kinderbet, napominjem da je on cijelo vrijeme budan dok to radi i evo neki dan mi je rekao da bi on pio maminu vodu za peglanje, svašta izmišlja.... lupa glavom u kinderbet, tuće se po glavi.... užas....
Meni je koma MM radi i ustaje svako jutru, možete misliti u kakvom je stanju na poslu , a ja sam trudna 31. tj. anemična sam skroz i nisam baš dobila na težinu užasno sam iscrpljena i bojim se rođenja drugog djeteta, kako će to funkcionirati, znam da mu je to faza i da će proći s vremenom aki kako se nositi s tim, neugodno mi je otići na more jer svi misle da ne znam šta radim s malim po noći probudi doslovno cijelu ulicu....

Nipošto nisam stručna, ali meni to liči na night terror, pisalo se po forumu o tome, mislim da se tema zove Noćni strahovi, i mislim da je na dobne skupine 1-3.
Pogledaj, možda ti pomogne.
Slično se dešava Ivanu, i otkrila sam (kao što cure i pišu na toj temi) da je najbolje ne dirati ga uopće, samo paziti da se ne ozlijedi pri bacanju, a ono što traži u bunilu, uvijek baci na pod svom snagom.
To obično bude ako je imao jako uzbudljiv dan pun događaja, ili se previše izmoriuo (npr. ako nije spavao popodne.)
Ima 23 mjeseca.

Ja bih se na tvome mjestu obratila liječniku. Bolje sad dok možda još imaš vremena, nego kad rodiš, biti će ti teže sigurno.

superx, pisalo se o ovom... vise manje svi isto....

faza je...
neuracunljivi su tada, cini se da je dijete budno, ali u biti nije....
on se toga niti ne sjeca....
najbolje je ignorirati, paziti samo da se ne baca ili ozljedi....
vjerovatno "probavljaju" nesto, ne znaju se drugacije nositi s tim...

u nasem slucaju nismo je smjeli doticati, jer bi jos vise podivljala...
ne vrijedi niti usutkavati...
trajalo je nekih 2-3 tj....

nek tm spava u dr sobi, po danu probaj da ti netko uskoci i preuzme ga, a ti si uzmi 2-3 h dodatnog sna/ i pazi na sebe zbog trudnoce...

da sam na tvom mj, ne bi mi bilo previse vazno sta ce dr reci i isla bi na more....


proci ce :love:

Hvala na savjetima, nisam bila našla ništa u pretražniku o tome, pokušavam leći s njim poslije podne i odspavati malo, koliko uspijem.
On ima bake koje mu sve dopuštaju i viđa ih svakodnevno i uopće ne želite znati kakvi su njihovi komentari na to, uglavnom ja i MM smo krivi, a on jadan pa zašto mu ne date bočicu malo mlijeka pa on je beba mora jesti po noći to mu se neće razliti.. :evil:
Može MM spavati u drugoj sobi ali on urla toliko da ga čuju susjedi tako da nema baš neke koristi, a ja preko dana to što uspijem s njim jer ako ga ostavim s bakama to je užas, trća za njim s hranom hrane ga s bonbonima i ostalim smećem,jer pa šta će mu biti od toga, na svaki njegov kme skaću , ljube nose..... a da vam ne prićam da je moja mam po zanimanju pedagog :cry:
Znam se uhvatiti kada on napokon zaspe i smiri se da onda ja počnem plakati od muke i straha kako ćemo kad dođe beba.

Bok :) !

Moj stav i mišljenje: ja bih sigurno išla psihologu.

(Mi smo išli za neke probleme s T. i to samo jednom i pomoglo nam je. Hoćeš-nećeš, oni ipak situaciju vide drugačije nego mi sami. To im je posao.)

Priznajem da nisam čitala topice u kojima se piše o ovome, no to što spominješ bake i njihovo ophođenje prema djetetu me podsjetilo na slijedeće:

primijetila sam da mi L. po noći dosta loše spava i često zacvili: "neeećuuu... (npr. papatiii ili šlapiceee) kad je tog dana bila na čuvanju kod dede-bake. I što je najbolje, ZNAM kako se oni ponašaju prema njoj, da je uvijek nutkaju hranom i govore joj da obuće šlapice i sl...
Nekako sam stekla dojam da dijete (moje, ne znam za tuđu) uvijek noću pokazuje kakav mu je bio dan.

Naravno da nemam nikakvih znanstvenih osnova, čisto iskustvo s (prvim) djetetom, ali eto spomenuh jer me podsjetilo.
U svakom slučaju, da se radi o meni i mome djetetu, potražila bih stručnu pomoć.

Kome se obratiti, imate li neki svjet kako provoditi s njim vrijeme poslije podne kada smo svi zajedno a da bude kreativno i njemu prilagođeno, kakve šetnje????

Mi smo išli u centar "Modus".

nekak mi zvoni da to ima veze sa tim što si trudna.obično i ima.definitivno potraži stručnu pomoć ako ti postane preteško se nositi s tim.

meni je isto upalo u oči to što si trudna,
i čini mi se da upravo tu činjenicu tvoj mališa "probavlja" preko noći.

kako se odnosi prema bebi u trbuhu? kako ste mu to predstavili?

evo me, eksperta 8)
pitaj što te zanima :)
nisam psiholog, no moje druženje sa istima je pokazalo da ni oni nekada nisu toliki stručnjaci koliki je majka koja ima takvo dijete doma 3 godine, načitala se svega i svačega i isprobala sve i svašta.
nije da sad pljujem po struci, bili smo i kod par iznimno dragocjenih stručnjaka

prvo, normalno ti je da ti roditelji prigovaraju, svi kroz to prolazimo, probaj se ne obazirati :roll:
tvoje dijete je normalno, dapače, puno je rasprava o tome na američkim sajtovima, da se radi u većini o iznimno bistroj djeci (ako ti je to kakava utjeha 8) )
radi se o noćnim ili strahovima ili morama. more su kada ružno sanja, probudiš ga i on ti zna ispričati
strahovi su nešto drugo. mi nismo s alenom mogli uspostaviti kontakt u toku napadaja. najbolje što možeš raditi je da paziš da se ne udari. vikanje na dijete, umivanje djeteta, pokušaj buđenja ili nagovaranja na suradnju, ljubljenje, nosanje...ništa ne pali dok napadaj traje. alen se je lupao u glavu i tražio s nogicama u šta bi mogao njih udariti..to je bitno da preveniraš. neki kažu da ako je u isto vrijeme svake noći, da pokušaš preventivno probuditi dijete malo prije. Možeš probati, kod nas nije palilo.

negdje oko treće godine mozak sazrije na taj način da strahovi prestaju i polako dijete postaje svjesnije u svojim napadima

mi smo granični slučaj kod nas je trajalo od dolaska iz rodilišta do 3 i pol godine. i dok sam bila trudna s drugim stvarno nije bilo lako i potpuno te razumijem kada kažeš da ti se ne ide nigdje jer će cijelo susjedstvo probuditi. ja bih unaprijed upozoravala susjede

doktorica u klaićevoj nam je dala nekako najbolje savjete. prvo mi moramo prihvatiti da je to normalna stvar i da nitko nije bolestan i da se to događa bez obzira jel dan bio stresan ili ne. drugo, djetetu treba dati puno suosjećanja i ni u kojem slučaju ga kriviti za išta jer ono nema pojma što se u stvari dogodilo

ono što je meni pomoglo u trudnoći bilo je...sad će ovo zvučati monstruzno hladno.... da ga primim, tako nosim, upalim tv i dok ga nosim gledam i pokušavam se koncentrirati na ono što se događa na programu (ono hororac u 3 ujutro :mrgreen: ). Bila sam potpuno svjesna da mu ja nikako ne mogupomoći osim da ga držim na sigurnom, a s druge strane, imala sam visoki tlak i nisam se smjela uzrujavati, tako da bi mi to pomoglo da ostanem koliko toliko normalna jer samo majka koja je to imala prilike doživjeti zna pod kojom vrstom stresa su svi koji su uključeni u napadaj
držim fige da brzo prođe :* (normalne faze traju po par mjeseci i gotovo)

još jedna stvar, ako dijete razgovara s tobom, ne znaći da je budno. meni je alen i trčao i vikao i uzimao predmete i govorio neću, kad bi ga nešto pitala, ali nije bio pri sebi.
važno je da se dijete ne budi iz tog stanja nego da mu se pomogne da što manje stresno odradi

i , naravno, moram reći da ne bi ispalo da nema rizika, postoje vrtse epilepsije koje se tako manifestiraju, no vrlo su rijetke. ako želiš biti sigurna, trebali bi napraviti parcijalnu deprivaciju, no dosta se čeka

Hvala na savjetima, evo zadnjih par noći su nam malo lakše.... ali svejedno ima nekih buđenja ali kraće traju i brzo se umiri mi se pravimo kao da se ništa ne događa samo gledamo da se ne pukne u nešto.
To što sam ja trudna prihvatio je vrlo mirno zna od početka trudnoće da je seka u trbuhu i pazi trbuh da me ne pukna tu i tamo se zaleti i poljubi ga...
Smislio je ime za seku i prića da će mi pomoći kad mama rodi jer je veliki frajer a ona će biti mala beba, na ništa ga nismo forsali to je došlo s vremenom kroz razgovor. Inaće nije baš ljubomoran uvijek kad sam ja držala druge bebe znao je doći do nas i pjevati nina nana.... i dragati bebe.
bojim se ponekad da baka utjeće na njega jer ona je dosta stara i jako drhti na svaki njegov pomak, udovoljava svim njegovim željama, nema kod nje ne može.... a onda kad dođe doma od nje poludi jer mu mi ne dopuštamo sve, ona je u stanju izvaditi 20 čaša različitih da on bira iz koje će piti vodu i onda sve to prati za njim :roll:

ivy, bas mi se svida kak si sve lijepo srocila.

mislim da je to ipak samo faza, da se radi o necem ozbiljnijem sigurna sam da bi roditelji promjetili jos neke simptome, promjene u ponasanju ili sl.
meni to izgleda kao djetetova borba sa samim sobim, sa odrastanjem i zivotom.

nije im lako.

puno je tajni jos, koje se skrivaju u malim glavicama

superx, vjerujem da ti je tesko. ako te tjesi bit ce ti lakse kasnije nego sada ( u trudnoci). kod mene je mala razlika, i zadnja 3 mj trud.bili su mi najnajtezi. ( niti ovo ludilo koje sad traje sa njih dvoje malih ne pada mi teze od one trbusine, mojih 30 kg ekstra, jednogodisnjeg djeteta koje jos ne hoda i kojeg posjednem na trbuh i vucem svuda sobom naokolo, nespavanja necu ni spominajti, jos i cicanje uz to..... :shock:


samo ponavljalj proci ce proci ce ..trazi pomoc od svojih..izdrzi nekako.. za maleckog ne brigaj, sve ce prihvatit bez problema, lakse se prilagodavaju nego mi ....a i ti strahovi i budenja su prolazni....

a kako to "ruzno" zvuci, ne zna onaj tko nije prosao....! da sam cula tude dijete tako u noc, skoro da bi policiju zvala.... :roll:

Moja cura je imala jako slicne napade placa u dobi od kojih 15-19 mjeseci. Probudila bi se usred noci i nicim izazvana krenula u tantrum, prestrasno. Samo je nekontrolirano vikala "ne ne ne..." govorili mi nesto ili ne, dirali je ili ne... Ja sam to sebi protumacila kao probavljanje stresa vezanog za moju trudnocu, koju je inace u svjesnom stanju prihvacala i vise nego odlicno. Dobro, bilo je tu i drugih stresova: odnos sa svekijima(u to vrijeme smo bili kod njih), gradnja kuce, ma svasta.
Nemam pravog savjeta vezanog za to. Mozda je dobro ono sto je netko gore napisao o vlastitom emocionalnom iskljucivanju - ono, svjesna si da nista ne pomaze, pa se iskljucis u sebi, kao da te ne dira...Tu si, prisutna i reagiras na sve njegove pozive, ali pokusas zastititi i sebe i bebu u sebi od stresa...

Prosla sam i ja kroz strahove vezane za rodjenje druge bebe. To je grozno, grozno, jer beba to osjeca, sigurna sam 100%. Potrudi se jako da se smiris, vrti pozitivne filmove u sebi, stogod te smiruje u tim strahovima. ZNAM da je tesko. Ja nisam uspjela onda, u trudnoci, i danas mi je tako zao...Jednostavno, vezivanje s mojim djecakom oduvijek mi je islo tesko, kao da je kroz posteljicu upio moje dvojbe vezane za drugu trudnocu, tj.njega. Uzasno se kajem zbog toga, iako znam da u datoj situaciji nisam mogla drukcije. Stoga, zbog sebe i zbog svog djeteta, pokusaj ne napraviti tu gresku prepustanja strahu.
Sretno! Saljem ti pozitivne vibre, znam da ti trebaju...

Hvala cure :love:
Nadam se da će s vremenom biti bolje.
A to da dijete osječa kao i ja je sigurno i ona čim se ja uznemirim počne izvoditi akrobacija po trbuhu, sva sreća da je MM jako smitena i razumna osoba pa mi pomogna u svemu i ima moć da me umiri i da ga mali obožava jer je jako puno s njim.

cure su vec rekla sve na tu temu.
kod nas je ta faza trajala oko 6 tjedana i nadam se (ISKRENO!!!!) da je sad konacno zavrsila.
zelim ti puno snage i imaj na umu da ce i to proci.

Ivy je rekla zaista sve!

E. je imala par takvih 'napada', po pravilu nakon jako napronog dana, i moja je sreca bila sto sam ranije vec citala o night terrors. Svejedno me uzasnuo osjecaj bespomocnosti, pomagalo je samo da je cvrsto drzim dok ne prodje :roll:

to se i nama događalo dosta dugi period to bacanje,vrištanje noću pa smo mislili sanja nešto,pa nas udara,vrišti ali eto srećom sve to prođe kao i ostale faze... :love:

da te i ja malo utješim; i moj mali od 2 god. također se ponekad noću budi plaćeći i vrišteći
slažem se sa @n@ jer sam i sama primjetila da to ima veze sa tim kakkav mu je bio dan. ako se događalo nešto uzbudljivo onda se to preko noći manifestira na taj način
mislim da je to sasvim normalno za njihovu dob i ne paničarim