Tuđa djeca u vašoj kući....

Od kad su počeli praznici , moja djeca su uglavnom kući .
S njima sam ja ili mm, a zna se dogoditi da ostanu i sami nekoliko sati.
U susjedstvo je jedan dječak na čuvanju kod bake , godinu stariji od mog sina . Lijepo se slažu .
Sad , on je više kod nas nego kod svoje bake.
Povremeno im se pridruži i još jedna djevojčica pa znaju biti prilično bučni u svojim igrama i trčanju kroz kuću .
Sad , što mene smeta :mrgreen:
Smeta me što je on tu kod nas satima i da ga ja ne pošaljem doma ( a to mi
je malo , onako,kao da ga tjeram :/ ) i što se ponaša preslobodno ulazi u sve prostorije u kuć , koristi kompjuter i ponaša se kao kod sebe doma.
Kad je ručak ili kad dođem s posla želim malo mira, a u kombinaciji
njih dva to je nemoguće.
Danas je virio kroz ključanicu dok se moja kćer tuširala :shock: .
Ovaj moj se derao da to ne radi i cinkao ga kad je otišao doma.
Mislim da ću zabraniti da se igraju u kući.
Dvorišta , fala bogu , imamo pa nek se igraju vani .
napominjem da moj nikad ni nije bio kod njega u kući , ja mu roditelje ni ne poznajem , a s bakom sam na dobar dan.
Jesam li prestroga , jel se vama čini ok da zabranim svakodnevno
višesatno igranje u kući ?

ja uz svoje troje imam bar jos dvoje tudje djece na "punom pansionu". meni je to ok sve dok se mirno igraju. ne dozvoljavam tv ni pc i smiju se igrati jedino u dnevnom boravku. kad pocinju sa prepucavanjem, trcanjem ili bilo kakvim ponasanjem koje meni ne odgovara, ja ti to lijepo sve posaljem kuci, i to bez pardona.
lijepo je kad se igraju i kad se lijepo slazu, ali ja sam valjda "gazda u svoja 4 zida" i ja diktiram pravila igre i uopce me nije briga da li ce se tko osjecat da ga tjeram ili ne.

Ja bi za promjenu predložila da se malo igraju kod njega, pa vidjela reakciju. Naravno, ako bi ti svoga pustila. Ili ih pošalji na dvorište bez ikakvog objašnjenja. Očigledno je njegovoj baki tako lakše, da on visi kod tebe.

I kod mene je svakog dana bar dvoje na celodnevnom pansionu. A takodje i moje idu po komsiluku - imamo dva para devojcica i jedan par decaka sa kojima se odlicno slazu. Obicno nema problema - tiho se igraju u svojoj sobi, ponekad zavrte neku igricu na kompu...ako je vreme odmora, mm i ja cak i odremamo svoje bez uznemiravanja. Jedu zajedno, izadju napolje, pa se vrate ili odu drugde...
Devojcicu koja je par puta bila i napravila rsum u stanu, kopala po fiokama i nije htela da ide kuci (cuvala ih je sveki, pa, sva zgranuta, nije bila dovoljno odlucna u nameri da napravi razlaz i servira rucak) jednostavno vise ne primam u kucu - rekla sam deci da se, ako hoce, igraju napolju sa njom, ali da mi takva posast nije nuzna...znam da dete nije krivo sto je prepusteno samo sebi i bez nadzora, ali posto znam da ne vredi intervenisati kod roditelja (probali neki, bez uspeha), ipak sam resila da je nas kucni mir vazniji od divljih socijalnih kontakata...

i kod nas su na pansionu :)
najbolje mi je kad počnu žicati jelo ili kad me mali susjed neki dan pitao da zašto daans nisam spremila sobu :x :mrgreen:
u svakom slučaju moraju znati tko je gazda i bez pardona ih šaljem doma kad je potrebno

Nasi mali susjedi prakticki utrcavaju u dvoriste kad vide nas auto i u kucu ulaze zajedno s nama.
Ponekad je naporno, ali drago mi je da smo "ugodna kuca". Sto je zabranjeno nasem sinku, to je i njima, kazemo sto necemo tolerirat, opomenemo ako treba. Spavaca soba zabranjena, soba starijeg klinca isto osim ako ih on ne pozove, cipele se skidaju, ruke peru, tucnjave i psovke zabranjene, kad hocemo mir u dnevnoj sobi ili na terasi posaljemo ih negdje drugdje. Bez uvrede saljemo ih doma kad idemo van, raditi, spavati, jesti (ne uvijek, ako nam pase) i kad se svi skupa razulare.
Ne funkcionira sve pet, ali dovoljno dobro. Malo je povecana potrosnja sladoleda i keksa ali nema veze. Poceli smo kupovat jeftine kekse, haha. :mrgreen:

od svega mi je najčudnije da roditelji i/ili baka nisu poželjeli upoznati ljude kod kojih im sin provodi dane.
na tome bih inzistirala.

ostalo, djeca ko djeca...

Mi smo imali oko takvih situacija razgovore ugodne - i s djecom našom, i s djecom gostima.

Nakon kraćeg natezana ustanovili smo pravila igre i sad je sve ok. Ako se kod nas ide u krevet u 9, očekuje se da gosti odu u 8. Ako se kod nas ne ide na internet bez dozvole i nadzora, to vrijedi i za goste i za domaće. A za moju djecu to vrijedi i kad su u tuđoj kući.

A da mi rade cirkus u kući (i moji i tuđi) mislim da bih ih naglavačke izbacila van. Istog trena. S preporukom da slijedećih 3 tjedna ne dolaze blizu. Već sam par puta došla u napast (ima čak i topic o tome) ali umjesto radikalnih mjera ipak su prevladale diplomatske.

Tko želi u moju kuću (dijete, odrasli, svejedno) ima poštovati moja pravila. Isto tako, moja djeca kad odu u tuđu kuću, očekujem da poštuju pravila domaćina i ponašaju se u skladu s uobičajenim kriterijima pristojnosti.

Mislim, ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, ali granice dozvoljenoga trebaju biti postavljene mrvicu bliže nego smo spremni tolerirati.

meni nije problem tuđe dijete na sat, sat i pol ili djeca..... no frks


ali na 6 sati je i to sam lijepo prekinula, ako netko želi toliko čuvanje neka plati

ako nije rijec o B nekoliko najboljih frendova vec klincima koje B pokupi doma iz parka, bez problema postavim granice, posaljem kuci kada procijenim da je dosta, ali bez problema i nahranim, napojim pola parka i sl. :)

Volim kad dođu djeca, dapače, potičem to. Drago mi je da se moja djeca vole družiti i da druga djeca vole dolaziti k nama. Kad su kod nas, zna se - poštuju se pravila. Nemam nikakvog problema s time da tuđoj djeci postavim granice i oni to sasvim lijepo prihvaćaju. To su sve djeca s čijim se roditeljima znamo i postoji neki dogovor s roditeljima.

Kad bi mi djeca svakodnevno dovlačila na više sati nepoznatu djecu iz parka ne bih to zabranila, ali bih vremenski ograničila. Prije svega bih nazvala roditelje da znaju gdje su djeca i s njima bih se dogovorila što treba, a ako bi se djeca "preselila" k meni, poslala bih ih kući.

kod nas je stalno netko, ulaze, izlaze, jedu, gledaju crtice, igraju komp.... to su sve mali susjedi, nema nepoznatih
nije rijetko ni da ostanu na rucku ili veceri (u tjednu, kad dodjemo popodne)

kad se prijedje granica (skakanje po kaucu, igra lovice oko stola, penjanje na krevet i skakanje po njemu...isl.) onda upozorim, ako je potrebno potjeram ih sve van da se izluftaju
ako trebam mir, isto tako ih izlifram van

kod nas je cesto ekipa, znate da sam i jelovnike trazila po forumu
ali mi nije naporno jer je rijec o predivnoj djeci, ivarovim super frendovima, ali priznajem, i nije naporno i zato jer to nije svakodnevno, nego su danas kod nas, sutra kod drugog... pa u krug, prema nasim rasporedima
ja uvijek cvatem kad se poslije skole dogovore da su danas kod nas, bas mi je drago da vole tu biti

ali skroz mogu zamisliti dalmatinkinu situaciju jer mi se znala dogadjati na ljetovanju, em djeca koju ne poznajes u dusu pa se ne mozes opustit jer "promatras" - majka kobac, em nema odmora nego su uvijek kod tebe, nema rostiljade
pa ispadne da nemas godisnji nego imas djecji vrtic, jos se brines o stvarima o kojima doma ne bi, oce li sto zaflekat, slomit
sva sreca da sam to uspjela prekinuti jer evo cim se sjetim te frustracije, odmah se izivciram
zato dalmatinka, postavi granice

Ja imam jednu curicu u cjelodnevnom boravku i priznajem da mi je lakše s troje nego s mojih dvoje :oops: :
Jučer sam ju i u zološki s nama vodila i moj sin koji je inače stravično zanovjetalo kad je ona s nama pretvori se u sasvim drugo dijete. Bude ozbiljan i dobro odgojen, ne zeza me za svaku sitnicu.
Eto, ugodna simbioza.
Mala je starija dvije godine od Mislava i presretna sam što je stalno s njim jer je on u fazi totalnog osamostaljivanja i stalno sve hoće sam. S njom ga pustim u šetnju i u igru u drugoj ulici i u vožnju biciklom. Da nema nje grizla bih nokte. A curica je i preozbiljna, odlikašica, poslušna. Mama joj radi na poljima od jutra do mraka, a tata cuga. Niti ima nešto za ručak, niti je taj otac jučer našao shodno cijeli dan pitati gdje je dijete, jel jelo... Prestrašno...

Ja imam jednu curicu u cjelodnevnom boravku i priznajem da mi je lakše s troje nego s mojih dvoje :oops: :
Jučer sam ju i u zološki s nama vodila i moj sin koji je inače stravično zanovjetalo kad je ona s nama pretvori se u sasvim drugo dijete. Bude ozbiljan i dobro odgojen, ne zeza me za svaku sitnicu.
Eto, ugodna simbioza.
Mala je starija dvije godine od Mislava i presretna sam što je stalno s njim jer je on u fazi totalnog osamostaljivanja i stalno sve hoće sam. S njom ga pustim u šetnju i u igru u drugoj ulici i u vožnju biciklom. Da nema nje grizla bih nokte. A curica je i preozbiljna, odlikašica, poslušna. Mama joj radi na poljima od jutra do mraka, a tata cuga. Niti ima nešto za ručak, niti je taj otac jučer našao shodno cijeli dan pitati gdje je dijete, jel jelo... Prestrašno...

Citiraj:

---

lillifee prvotno napisa

ja uz svoje troje imam bar jos dvoje tudje djece na "punom pansionu". meni je to ok sve dok se mirno igraju. ne dozvoljavam tv ni pc i smiju se igrati jedino u dnevnom boravku. kad pocinju sa prepucavanjem, trcanjem ili bilo kakvim ponasanjem koje meni ne odgovara, ja ti to lijepo sve posaljem kuci, i to bez pardona.
lijepo je kad se igraju i kad se lijepo slazu, ali ja sam valjda "gazda u svoja 4 zida" i ja diktiram pravila igre i uopce me nije briga da li ce se tko osjecat da ga tjeram ili ne.

---

X potpisujem sve!
S time da ja imam dvoje vlastite (za sada), a nađe se svakodnevno barem 4-5 priključna! :lol:

Mojih po nekad nema cijeli dan, te su kod jednog susjeda te kod drugog, ponekad dođe pokoje djete k nama, a ponekad imamo i po 10-tero djece. Super mi je kad je MM doma pa ih on odvede van na graničar, utrke itd.
On uvijek osmisli neke sportske aktivnosti. Ne smeta mi toliko kad drugi dođu k nama, nego kad moji negdje odu pa ih nemam na oku. Uvijek se bojim da kod drugih nešto ne razbiju, oštete ili se povrijede, popiju (imam bujnu maštu).

Mogu se igrati u kuhinji ili u dječjoj sobi ili vani. Dnevni boravak i spavaća soba su za odrasle.

Ostale postove nisam citala ali oprosti ja nebih pustala dijete u kucu ciji roditelji to nisu odobrili. Dobro sada vjerovatno roditelji se i ne brigaju puno jer je tu kod vas non stop, jel'?

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Ostale postove nisam citala ali oprosti ja nebih pustala dijete u kucu ciji roditelji to nisu odobrili. Dobro sada vjerovatno roditelji se i ne brigaju puno jer je tu kod vas non stop, jel'?

---

Sori malo sam ispala stroga, zaboravila sam da ja nisam na balkanu :)

Kod nas su isto skoro svaki dan poslije skole dolazili klinci, dok ja nisam poludila i svima zabranila dolaske preko tjedna. Odmah poslije skole je pocela igra, a zadaca se pisala navecer. O ucenj nije bilo ni govora... Sada smiju klinci dolaziti samo vikendom i ne za vrijeme jela. Nas je dosta doma i koji puta nije bilo dosta hrane i za drugu djecu, a neugodno mi je da mi jedemo a netko drugi gleda. Uglavnom se igraju nekih drustvenih igri ili se kokaju, ponekad su na kompu. Kada pocne naganjanje i kreveljenje, dovidenja, mama te doma ceka.
I moji cesto znaju otici kod prijatelj, ali ne dozvoljavam cjelodnevne boravke. Mislim si kako meni zna smetati krdo djece doma, tako vjerojatno i drugima smeta.

Moj sin ne smije ici kod nikoga u kucu, u nasu kucu dolazi par klinaca, ali i to samo pojedinacno, kad ih ima vise odmah ih saljem van, ispred kuce ili ud dvoriste. I to smiju dolaziti samo neki koji se ne boje pasa (imamo dva psa, jednog divnog, drugog malog zivcanog).
Kod drugih u kucu smije ici samo ako idem i ja (sto ne znaci da on ne ipak ne ode, pokusa on svako malo :))
Kad se igraju ispred kuce, a ima ih vise od pet, onda izadjem i ja paziti na njih, jer uvijek nastane neki show program (sve su redom muski i svaki bi htio biti glavni). Ako mi se ne da, onda ih sve posaljem kuci. Izludim na zivce kad moj sin sve igracke iznese van, onda se u kucu vrati sa daleko manje igracaka. Svima sve posudjuje, nitko nista ne vrati. grrrr...

Moja curica ne spada u ovu skupinu, tek će sada navršiti 5 god. ali me zanima ova tema jer ovo ljeto su naše susjedice počele dolaziti k nama u dvorište, a starije su od N od 2-5 god. Ona se voli s njima igrati i jedva čeka kad će koja doći ili se pojaviti na ulici. Ona nikada nije sama vani, uvijek ju netko nadgleda. Problem je što bi ona išla k njima u dvorište (ili u kuću) a ja ju nemam onda na oku, pa me jako strah svega što bi se moglo dogoditi i sl. I inače, ne razumijem nikako da pustim dijete kod nekoga koga ne poznam, nije mi jednostavno niti kad koga poznam, ali ovako, nema šanse. Šta ja znam šta se dešava u svakoj kući, i da li ima kakvih pacijenata kojih se treba čuvati. Možda tako razmišljam jer je ona još mala, ne znam, ali me jako strah. Najsretnija sam kad se one lijepo igraju u mom dvorištu i meni na oku.

moja nikako da se pomiri sa novim vrticem, skoro 1 god.

djeca su vec formirala neke svoje grupice, medjusobno se posjecuju na rockasima, pa ja forsiram kucne posjete

jedina djevaojcica u susjedstvu rijetko dodje, voli pohodit po kuci, oblacit Martinu robu, obuvat moje cipele, kad je upozorim pogleda me tako pokunjeno, tipa necu vise nikada i nastavi po starom

ja toleriram jer dodje rijetko, a Marta presretna jer joj neko dodje