Domovi za umirovljenike - zasto ima toliko horor prica?

Eto, nasavsi se u situaciji da se stariji clan obitelji zeli/ mora upisati u staracki dom, trazeci "varijante", na povrsinu su isplivale svakakve stvari. Necu se baviti rekla-kazala tj neprovjerenim pricama, ali od ljudi za koje znam da ne lazu i da nemaju razloga za to, saznali smo sljedece:

- starije se ljude vrlo cesto po domovima mlati :?
- sestre koje ih cuvaju, ignoriraju njihove potrebe (zamijeniti pelene ili oprati do podne) jer eto piju kave i pricaju, ili ih ima premalo pa ne stignu sve na vrijeme
-sredstva za smirenje su u sirokoj upotrebi
- neki privatni domovi koji slove za super imaju cijene od 8000kn na gore, tko si to u ovoj drzavi moze priustiti?
- da li i tko uopce to kontrolira i radi li se na poboljsanju situacije? Usporedbe radi, da se u vrticu neke od tih stvari dese, padale bi glave, u starackom domu - nikom nista.
Da ne spominjem da ljudi starije dobi cesto pokupe da su "prolupali" kad treba i ne treba, i nemaju se kome obratiti, nemaju internet, nemaju forum (ne znaju koristiti). A to su ipak nasi roditelji, nase bake...

U zadnje vrijeme jako puno razmišljam o tome kako naše društvo, kad na ovaj svijet stiže novi život, veseli mu se i priprema mu lijepu dobrodošlicu, a kad ovaj svijet netko napušta, ne želimo ga gledati ni biti u njegovoj blizini.

Gledam svoju baku i svog trogodišnjeg sina, u tolikim su aspektima jednaki, ali je on je svima sladak, a ona uglavnom ide ljudima na živce ili je se u najboljem slučaju "dobrohotno" posprdno komentira. Jako mi je to ružno.

Dobro pitanje si postavila, zašto vrtiće stalno obilaze inspekcije, a za staračke domove nikog nije briga? Valjda misle da će njihovi štićenici ionako uskoro umrijeti, pa nema veze?

Sve je to zbog ove glupe kulture u kojoj je na cijeni samo mladost i ljepota, a starce nitko ne želi ni ne treba. Što je jezivo kad pogledaš da su nam ti ljudi posvetili čitave svoje živote i voljeli nas najviše na svijetu, a mi im se odužujemo tako da ih šutiramo među nepoznate ljude koji će s njima postupati tko zna kako :cry:

Nažalost, ništa ti lijepoga ni optimističnoga nemam za napisati o ovom pitanju! Da ne misliš da osuđujem bilo koga tko članove svoje obitelji smješta u dom, i moja je baka isto u domu jer drugog rješenja nije bilo. Ali stalno se pitam je li ga stvarno nije bilo ili smo ipak mogli smisliti nešto drugo, samo smo bili previše komotni. I srce mi se cijepa zbog toga i muče me isti strahovi kao i tebe :(

Meni je stvarno žalosno kako se naše društvo odnosi prema starim i nemoćnim osobama, i čini mi se da je svaki dan sve gore i gore, i da svaka nova generacija ima sve manje suosjećanja i poštovanja.
I jako mi je ružno kada starci svojoj djeci postanu samo obaveza i teret, a još gore od toga je kada im to otvoreno daju do znanja.
Je li tome kriv odgoj ili jednostavno ovakva okolina, stvarno ne znam.
Ljudi kao da često zaborave da će i sami jednog dana dočekati starost, i da će im tada, više nego ikad trebati topla riječ.

Citiraj:

---

Cookie prvotno napisa

Gledam svoju baku i svog trogodišnjeg sina, u tolikim su aspektima jednaki, ali je on je svima sladak, a ona uglavnom ide ljudima na živce ili je se u najboljem slučaju "dobrohotno" posprdno komentira. Jako mi je to ružno.

---

Točno to.
Moja baka s kojom sam odrasla se u zadnje vrijeme lagano "gubi". No, još živi sama, izričito odbija doći kod moje mame, izričito odbija gospođu za čišćenje, prva je kad treba pobrisati lift nakon što ga netko uprlja.
Sama kupuje meso i plac namirnice za moje roditelje, mog brata i nas (3 kućanstva ne računajući njeno) i eventualno je netko može doći dočekati na tramvajskoj stanici, drugo ne dozvoljava.

Dom nam nije opcija - jednako kako je ona nas odgledala, tako ćemo i mi nju ako će biti potrebno. (iako stalno ponavlja "daj Bože da umrem pre nego postanem teret")


Nekako imam dojam da kad ostariš da više nisi u stanju brinuti za sebe svi bi te najradije "pod tepih". Dok su djeca slatka briga, stariji su nužno zlo :/ - takav dojam barem ja imam, nadam se da se varam.

neću ulaziti u aspekte mladi-stari i opće prihvaćen stav društva o njima, samo sam se htjela osvrnuti na neke tvrdnje iz prvog posta.

za vrijeme faksa sam morala odraditi praksu u jednom državnom staračkom domu. i stvarno nije bilo tako kako ti kažeš. osobno, nikada ne bih radila u staračkom domu. međutim, osoblje tog SD-a je bilo i predano i iskreno da svim korisnicima olakša boravak i učini ga ugodnim, koliko se to može. prošla sam sve odjele doma, pa i stacionar. i nikada nisam vidjela da sestre ostaju sjediti na kavi ako su pozvane, dapače. bilo ih je premalo, i bile su nezadovoljne zbog toga, naravno, ali su se trudile koliko su mogle.
dom u kojem sam bila je imao brdo aktivnosti za zainteresirane, a socijalna radnica se stvarno trudila svakog uputiti na neku od aktivnosti.

o privatnim domovima sam čula svašta, od tog da cijena ovisi o tome gdje živi ekipa koja plaća, tipa neće reći istu cijenu ako kažete da ste u blizini, ili ako živite u švicarskoj, i trebate negdje smjestiti starijeg srodnika. automatski cijena skače u nebesa. kao i da postoji dilanje lijekovima (info iz druge ruke, ograđujem se jer ne znam da li je istina). privatni domovi nisu podložni tolikim kontrolama i inspekcijama kao državni.

isto tako, ta praksa mi je u potpunosti razbila predrasudu koju sam mala prema SD-ovima. upoznala sam puno zanimljivih ljudi i dosta pričala sa njima, a najbolje sam zapamtila jednu gospođu koja je već godinama u domu, nema djece, udovicu, koja je lagodno živjela na svim kontinentima (njene riječi). njen komentar je bio da je u domu kao i sa svim u životu, onako kako si sam napraviš. možeš sjediti kao tužna vrba kraj prozora i tupo gledati van, ili se priključiti stolu tri metra dalje koji se trese od smijeha (tome sam svjedočila svaki dan). btw, njena sestra se u istom tom domu udala. i rekla da su joj to najbolje godine života, jer konačno živi kako želi, što je imalo za značiti da svi operlitaju oko nje. :mrgreen:

I naše iskustvo s domom umirovljenika (Ksaver :love: ) bilo je pozitivno. Naš nonić (djed mm-a) je prije 2 godine preminuo u dobi od 97 godina. Zadnjih 7 (ili čak bliže 8) proveo je u domu, jer je tako želio. Bio je udovac, nije želio biti nikom na teret, a teško pokretan... Imao je vlastitu sobu. Doma bi ionako veći dio bio sam, a to nije dolazilo u obzir.

Obilazili smo ga tjedno (nekad svi, nekad samo mm) i to stvarno nije izgledalo ni blizu horor-pričama.

Osoblje je bilo ok, drugi korisnici (bilo ih je raznih) isto ok - tu se ljudi druže koliko im zdravlje dopušta, imaju svoje zanimacije i sl.

Meni ne bi bio nikakav problem u kasnijoj dobi donijeti odluku da odem na takvo mjesto, ali bih obratila pažnju na izbor ustanove jer vjerojatno nisu baš sve jednake.

Edit gornjeg posta:

Onaj smajlić gore je zapravo broj 8 + zagrada...

Moja prabaka je u domu. Nažalost gubila se, cijeli dan bila sama u stanu, šećeraš, .... i niz problema. I sve smo gurali dok nije slomila kuk i trebala joj je 24h briga, a svi radimo.
Pa je rekla da bi ipak probala sa domom. I sad joj je super. Od kad je u domu živnula je, nije joj više dosano pjeva u zboru, hoda uz pomoć hodalice. Obilazimo je 2x tjedno. Sad veli da joj je žao da nije i prije otišla u dom jer ovak je potrošila godine u samoći i svu živčanoću iskaljivala na nama a ima 82g.
SD je državni na Sveticama.
A za privatnjake sam čula svašta. Neki dobri, neki horor.

Ja nisam cula nikakve horor price ali kad se mm-ov djed razbolio, a i ima 86 god. i trebala mu je njega 24 sata na dan jer doslovno nije mogao ni sam jesti niti otici na wc, mi smo ga ipak ostavili kod sebe, skombinirali nekako da je netko uvijek doma, u njegovu sobu stavili baby monitor da ga cujemo i preko dana i preko noci, svi su ga vec otpisali, uvjereni da je pitanje dana kad ce umrijet ali...On se potpuno oporavio! Kaze njegov lijecnik da je to zahvaljujuci tome sto smo ga ostavili doma i da je medicinski fenomen sta se toga tice. Evo ga sad, sam ide u ducan, pricuva praunuka na par minuta, nevjerovatno je bistar i naprosto je divan! A mi ponosni i na njega i na sebe!

zaista jako je tesko uopce znati sto je ispravno ili ne.
Nasa baka je jos uvijek doma, mama je inzistirala da je ona gleda i pazi i da je nedamo u dom (sokirani doslovno izjavom prve nam susjede o njenom iskustvu). Ali baka je nepokretna i teska a mama se jedva krece od kicme, i odobrili su patronaznu koja dolazi samo 3 puta na tjedan. Neki dan je vec bilo 11:30 a baki je od noci trebalo promjeniti pelenu...sto da kazem.
Nazalost, kao i sve, ako imas para si na konju, ako ne, snadji se druze.

Citiraj:

---

BP prvotno napisa

zaista jako je tesko uopce znati sto je ispravno ili ne.
Nasa baka je jos uvijek doma, mama je inzistirala da je ona gleda i pazi i da je nedamo u dom (sokirani doslovno izjavom prve nam susjede o njenom iskustvu). Ali baka je nepokretna i teska a mama se jedva krece od kicme, i odobrili su patronaznu koja dolazi samo 3 puta na tjedan. Neki dan je vec bilo 11:30 a baki je od noci trebalo promjeniti pelenu...sto da kazem.
Nazalost, kao i sve, ako imas para si na konju, ako ne, snadji se druze.

---

Da, da... tesko je naci najbolje rjesenje, a da svi budu zadovoljni, da nitko ne trpi i da nikom ne bude tesko. Drzite se!

BP, mozda bi bilo rjesenje naci osobu za pomoc oko starijeg clana domacinstva... da ne velim "tetu cuvalicu" ??? Ne znam... MOJA baka za to dugo nije htjela ni cuti, sve dok se to nije pokazalo jedinim mogucim rjesenjem, a da ostane u svom domu. Morala je imati nadzor, a unutar obitelji to se nije moglo rijesiti bez pomoci sa strane.

Koliko sam uspjela cuti, cijene takvog cuvanja kod kuce su astronomske :/

ima i tetu cuvalicu koja uskace par sati dnevno. Problem je sto je baka teska i nju objektivno jedna osoba ne moze urediti. Cijena je relativno ok, ali ako usporedim sa djecjom tetom cuvalicom je ogromna. Znam nije isto i ne mogu mjesati kruske i jabuke...dobro, za sad je to donekle poslozeno.
vise me muci, a zato sam i otvorila topic, u sto se pretvorilo drustvo i svijest i sto ja znam sve ne prema starijima, zaista ko da su smetnja i da svi jedva cekaju da se presele sa ovog svijeta. :cry:
grozno

Ja nikad nisam čula nikakve horor priče o domovima umirovljenika. Kod nas privatni koštaju oko 3000 kn i koliko znam super su uređeni i o ljudima vode brigu 24 sata. Znam žensku koja je radila kao socijalna radnica u jednom domu i pričala je da stalno organiziraju zabavne sadržaje za starčeke i da im je super. Jedino je spominjala da je tužno kaj ima jako puno onih za koje djeca uopće ne pitaju.

Cijena čuvanja starije osobe, da joj jesti, promjeni pelenu i pazi na nju je oko 30 kn po satu. S time da one ništa ne rade postanu,m ne kuhaju samo podgriju hranu. Rade samo njegu starije osobe i kao paze ju dok je sama.

Htjela bi vam samo ispricati kako je i nasem dedi dolazila sestra svaki drugi dan, da ga okupa i izmasira. Kasnije, kad mu je vec bilo znatno bolje, on je i dalje htio da ona dolazi jer eto, mlada cura ga kupa, njemu se svidjelo :lol:
Jednom ga je cak skoro "ulovila", on je krenuo u ducan a ona taman dolazi, on se brze bolje skine u pidzamu i u krevet!
:lol:

A kazem, 87 godina mu je!

Nda, cijene su (i domova i patronažnih i čuvalica) :roll: .

koksy, ma deda je super! :)

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Htjela bi vam samo ispricati kako je i nasem dedi dolazila sestra svaki drugi dan, da ga okupa i izmasira. Kasnije, kad mu je vec bilo znatno bolje, on je i dalje htio da ona dolazi jer eto, mlada cura ga kupa, njemu se svidjelo :lol:
Jednom ga je cak skoro "ulovila", on je krenuo u ducan a ona taman dolazi, on se brze bolje skine u pidzamu i u krevet!
:lol:

A kazem, 87 godina mu je!

---

Joj tako je i moj deda. Sa 85 godina smo mu morale ići kupovati nove košulje i kravate, te famozni gospodski drveni štap jer ne može valjda imati one medicinske štapove. Naime, deda je imao moždani udar i slomljeni kuk, ali jedan dan (osim u bolnici) nije proveo u trenirci, već hlače, košulja, kravata.
Dan prije nego bi mu došla patronažna smo ga morale brijati da bude sav skockan.
Deda moj :cry:

zaista me fascinira kako su neki ljudi jaki duhom :-)

Citiraj:

---

BP prvotno napisa

Neki dan je vec bilo 11:30 a baki je od noci trebalo promjeniti pelenu...sto da kazem.

---

čekaj vi ste čekali sestru da joj promjeni pelenu
a dolazi samo 3puta tjedno :?

kad je moja baka ležala mi smo je i mijenjali i kupali i hranili .........
uspjela se oporaviti pa je živjela sama ali kad više nije mogla otišla je
u dom i bila zadovoljna tamo je našla i udvarača :heart:

ne nismo cekali sestru, zvali smo susjedu i na ho-ruk u troje smo promjenili pelenu. Ali poanta je u tome, da tko nema dobrih susjeda ili mogucnosti prizvati nekog, mora ovisiti u patronaznoj :evil:

Citiraj:

---

BP prvotno napisa

ne nismo cekali sestru, zvali smo susjedu i na ho-ruk u troje smo promjenili pelenu. Ali poanta je u tome, da tko nema dobrih susjeda ili mogucnosti prizvati nekog, mora ovisiti u patronaznoj :evil:

---

pa zato i ljudi smjeste svoje stare u dom jer se nisu u mogućnosti brinuti
o njima
a patronažna nije dužna mijenjati pelene ona je samo dužna vas poučiti kako se to radi,za to je nadlažna -njega u kući-
ali i to opet mora odobriti socijalno pa opet zavisi šta dobiješ i koliko u
svakom slučaju nije lako ni onome tko se brine a ni onome o kome se brinu
ja sam u biti horor priče čula samo o nekim privatnim domovima kao
državni su ok :/

zna li netko kako se rješava dom u slučaju kad penzija nije dovoljna za plaćanje...??

znam da postoji varijanta da doplaćuje netko drugi, no što u slučaju kad osoba koja želi u dom posjeduje nekretninu, ne želi doplatu - želi nekretninu dati kao zalog (a ne želi ju prodati)? da li uopće može dati tu nekretninu u zalog, i pod kojim uvjetima?

i što se događa ako osoba iskoristi (teoretski) 10000kn doplate - a nekretnina vrijedi npr. 500.000.

recimo - osoba odluči da više ne želi biti u domu, i želi "otkupiti" svoj dug. može li?

jesam ga zakomplicirala :mrgreen:

Malo offtopic, ali mozda netko zna...

Tko su ljudi koji dolaze kuci kao pomoc trece osobe? Osoba koja je danas dosla mom djedu stigla je iz Senoine, a djed ga je dobio na preporuku svoje doktorice opce prakse. Djed i baka zive sami, ali imaju puno i kusur godina i, na nagovor doktorice, pristali smo da netko povremeno dodje i pomogne oko stvari koje djed ponekad sam ne moze, a ne zeli da mu itko od nas pomaze (npr. kupanje).

Imaju li oni kakvu medicinsku naobrazbu? Sto zapravo rade? Jesu li osobe od povjerenja?

Osoba koja se danas pojavila na vratima... evo, ne znam kako bih ga opisala, a da ne zvuci prestrasno. Saznali smo samo njegovo ime (imamo i broj mobitela), znamo tko ga je poslao jer smo se sami raspitali prije njegova dolaska - on nam nista nije rekao. Na pitanja o tome sto ce, zapravo, s djedom raditi, i kada, nije nam znao/htio/mogao dati odgovor...

Moj prvi dojam - bojala bih se ostaviti mu kamen da mi ga pricuva. Sestrin dojam - ne spominjati da su baka i djed vecinu dana ipak sami u svojem stanu jer... tko zna sto bi se moglo dogoditi.

Prema onome sto je rekla doktorica i sto sam cula od prijateljica koje su imale pomoc u kuci za bake i/ili djedove, ocekivali smo neku patronaznu sestru (ili brata). Mislim da ovaj momak to nije bio.

mozda on obavlja civilnu sluzbu :?

ali ako je na preporuku doktorice nebi valjda trebalo biti problema.

Sorcie, zaista ne znam kako to i da li uopce funkcionira.

Kaae, stvarno ne kužim.
Doktorica vam može preporučiti usluge patronažne, čak možete tražiti od HZZO-a nadoknadu dijela troškova, to će ti bolje objasniti liječnica.
A ovaj koji vam je došao, je li naplatio kupanje (inače patronažne kod nas naplaćuju 160 kn)?

mislim da sve ovisi o tome da li su stariji nepokretni ili nisu.
Ako su skroz nepokretni, patronazna (ili njega u kuci ne znam koji je pravi naziv), mora na teret hzzo i okupati osobu.

Djed je pokretan, skoro uvijek (89 godina + dva mozdana udara + atrofija misica u nogama). Dakle, uglavnom ide, a ima dana kad ne ide, ili ide jako tesko. U pravilu mu ne treba kupanje, moze sam.

Ovaj djecarac je dosao na preporuku djedove doktorice opce prakse, dan nakon sto smo zvali hitnu jer smo mislili da je dobio jos jedan mozdani udar (u istom danu je pao, nije mogao govoriti i sjediti, itd.) Ispostavilo se da je bila rijec samo o virozi s visokom temperaturom koja je, zbog godina, tako djelovala, a doktorica je rekla da, s obzirom na stanje i godine, ima pravo na 'pomoc trece osobe'. Sve je na teret HZZO-a i djedovog dodatnog osiguranja, takodjer u HZZO-u.


Probat cu ponovno razgovarati s doktoricom jer se bojim da od ovog decka nista necu saznati.