mi polako prestajemo

Vec neko vrijeme se spremam napisati da smo mi pri kraju s dojenjem.

Negdje krajem rujna (tada je Leda imala 21 mjesec) prestali su njeni problemi s refluxom, odnosno prestala je pritiskati stomak, zaliti se da je boli i povracati kad se sagne. Naglo se smanjio broj podoja sa "milijun" puta dnevno na 6 puta po danu, a noc je ostala kao i prije 6-8 puta.

Kroz listopad dnevni podoji su se smanjili na 2 (kad bih se vratila s posla + za uspavljivanje), a nocni na 4-6.

U 11. mjesecu odjednom je pocela dojiti stalno. Ja ispocetka nisam kuzila sto joj je sad odjednom, mislila sam proci ce, ali to se nastavilo i kroz 12. mjesec. I negdje u doba njenog rodjendana, kad smo skoro svaki dan imale nekakve feste, okupljanja, goste, cestitanja i sl, skuzim sto joj je.

Shvatila je da je u centru paznje kad doji i trazila je kad god smo u drustvu (a to je cesto). Lijepo upita: "Mama, site!" (ne zna reci K :) ), ja dignem majicu, a ona ponosno pogleda oko sebe i priceka komentare: "A jos dojis!"(meni), "Ti si vec velika, ne treba ti to!" ili "To ti je FUJ, evo ti kolac!"(njoj) i onda tek uzme siku.

Cim sam to shvatila, odlucila sam s tim prekinuti. Cijelu noc 29.12 nisam spavala, smisljala sam sto cu (ako ona kaze... ja cu onda... i tako to) i na kraju odlucila odbiti joj ako trazi, osim 3 puta na dan.

Sutradan ona me pita, a ja joj kazem "Ne moze sada, hoces li piti vode?", a ona mi kaze da hoce, ali na slamku (to joj je tada bila najdraza zabava). Nakon toga nije trazila CIJELI DAN! Navecer idemo spavati i ja joj umjesto "idemo sikit" kazem "idemo citat pricu" i upalilo je!

Tada sam shvatila da je ona potpuno spremna na odvikavanje. Tu noc opet nisam spavala, jer me to strasno pogodilo - ja nisam bila spremna na odvikavanje! Srecom, nocu je trazila i kad sam je odbila, pocela je plakati i dala sam joj. Nakon tog podoja srce mi je bilo mirnije i zaspala sam.

Na Staru godinu opet nije trazila, nego samo nocu. Tu noc su mi dojke bile prepune, tvrde i mislila sam da cu se morati izdajati, ali ona je bila malo prehladjena, budila se 5 puta i sve je posisala. Super!

2.1. je trazila opet, ali u prepunom kaficu. Ponudila sam joj sok umjesto sisanja, a ona je samo rekla "Necu, ocem vode i slamcicu!" :) . Tu je noc trazila samo 3 puta. Poslije i rjedje.

Sada smo samo na 1-2 nocna podoja. 1 podoj joj dam obavezno (negdje oko ponoc), a drugi joj nekad i odbijem kad sam preumorna "Ne moze sad, spavaj" i ona se okrene i zaspe. Mozda bih joj probala odbiti i taj jedan nocni podoj, ali me strah da to ne prihvati i prestane traziti potpuno. :(

Znam da vjerojatno zvuci glupo, ali ja sam se nekako pripremila dojiti bar do 3 godine, pa je ovo njeno ponasanje jos uvijek sok za mene. Ali isto mi je nekako lijepo znati da mi dijete odrasta, da nasa prica o dojenju zavrsava na najljepsi nacin,

a nije zanemariv ni gust kad svima onima koji su mi govorili "Imat ces ti problema, nikako je neces moci odviknuti!" kazem "Odvikla se sama." :D

cestitam na super kraju predivnog dojenja.....
:), bravo leda

i zavidim vam :)

Ledina mama, tako je bilo i kod nas. Zapravo još brže i lakše. Evo, skoro mjesec dana je prošlo, a meni je još uvijek teško oko srca.
Ali sretna sam što sam ga dojila ovoliko dugo i što je sam odlučio prestati. Krug je zatvoren.
Još do prije par dana mlijeko se i dalje stvaralo, osjećala sam napetost u grudima, kvrge pod prstima. Jučer više ništa. Jedno razdoblje naših života je gotovo.

Mislim da je vrijeme da je vrijeme da počnem razmišljati o drugom djetetu... :wink:

Da, Barbi, sjecam se tvojih postova sa M&B. Drago mi je sto su prosle one kvrge i problemi.

A glede onoga "tesko oko srca" neki dan popodne je gledam i tako sam pozelila da mi zatrazi dojiti da mi je mlijeko navrlo, onako da sam osjetila trnce i bol u dojkama.

Meni je sigurno vrijeme za drugo dijete.

blago vama, ja sam svoje odradjala i sad kad razmisljam o prestanku dojenja, ne mogu se utjesiti "budem slijedece dijete dojila" :P

Blago ti se, blago ti se, blago ti se!

Ja sam pod stalnim presingom da ga moram hitno odviknuti (od strane MM-a), jer smo već planirali ići na IVF i odgodili radi dojenja. Sad je plan da idemo na proljeće. Mislim ono, pa proljeće je za 2 mjeseca, a Luka doji milijun puta na dan. On dnevno spavanje od 2 sata tri puta prekida i zove me radi dojenja. A zamisli što je onda s noćnim spavanjem.

S druge strane, meni je užitak dojiti ga, i strah me prestati jer ne mogu sa sigurnošću znati da ću imati još jedno dijete. Tko zna da li je onaj uspjeli IVF bio smješak s neba?

Uh, Danci ... :(