Buduci da mi se blizi drugi porod da se malo prisjetim i zabiljezim kako je bilo na prvom porodu. Sorry duga je prica…
Nas zeljeni bebac stvoren je putem stimuliranog IVF u KBC Rijeka gdje su mi 5. dana transferirali samo jednu galopirajucu blastocistu jer su se bojali staviti vise zbog mojih prijasnjih operacija. I tako se moj bebac primio i nastavio i dalje rasti petom brzinom. Vec sa 12 tjedana bio je veci za 2-3 tjedna od prosjeka, pa sam se ja stalno nadala, a super rodit cu ranije. Na kontrolama je sve bilo super, do predzadnje kontrole u 36. tjednu kad je dr. rekao o gospodjo pa vi ste otvoreni 2 cm i sve je dolje mekano, idite doma i spremite se za porod. Bit ce to ubrzo a i porod ce vam biti jako brz. Malo me uhvatio strah ali svejedno sam ja jos otisla sa kolegama sa posla na kavicu i da pokupujem ono sto mi treba za porod i tako pomalo do doma.
Doma smo dogradjivali sobu za bebaca i renovirali spavacu, farbali dnevni i naravno da sam i ja pomagala, prala, cistila, kuhala za 10 ljudi i nista se nije dogadjalo. Dani su prolazili i ja docekala novu kontrolu. Dr. kaze beba je velika i preko 4 kile, sve je u redu i spremno, dajte vi to malo pozurite sa najprirodnijom metodom, sexom. Nista, dosla doma i ja i muz u akciju ali nista. Ocekivajuci tako svaki dan, danas cu roditi, pocela sam se ceskati stalno, dlanovi, tabani, noge da sam sve plavice nabila na preponama i na koljenima, svaku vecer bi se budila oko 3-4 i isla povracati. Smijala sam se kako je kod mene sve naopako, umjesto kao sve zene da povracam na pocetku trudnoce ja zadnjih mjesec dana imam vecernje mucnine. Ali nista ja to nisam bas uzimala za ozbiljno, mislila sam to je zbog nervoze i svakodnevnog iscekivanja. Dok me mama par dana prije poroda nije opomenula, ma daj prestani se cesati ko da imas sugu. E onda sam sjela i proguglala da bi to mogla biti kolestaza i uhvatila me panika, ali i strah od induciranog poroda. Bila je subota i svi navalili na mene ajmo u bolnicu, ali ja tvrdoglava ma necu, ostaviti ce me tamo i inducirati porod ili ce me poslati doma da ako se cesem vec mjesec dana mogla sam se jos strpiti do ponedjeljka kad mi je bio termin i kad sam trebala na pregled u bolnicu.
I tako smo se vecer prije ja i muz spremali za bolnicu, uredjivali frizuru :lol: i ujutro u bolnicu na pregled. Ponijela sam ja i torbu znala sam sta me ceka. Na pregledu dr. Pr malo zbunjen ali ok. Prije toga sam bila na CTG nesto sitno trudova skoro nista. Kazem ja njemu da se cesem i pokazem plavice a on sav u panici. Da sta nisam dosla ranije i bla bla. Nista ajde vi na 4. kat da vam izvade krv i da vas hospitaliziraju.
Prije toga na porti dajem sve one podatke i dolazim na 4. kat. Uzimaju mi krv, mokracu i salju me u sobu. Dolazi opet sestra po mene ajmo, ja pitam gdje ona, pa stavit cemo vas na drip da vidimo kako reagirate. I tako mi prikopcali drip i CTG i tu pocinju muke. Svakih pola sata pojacavaju drip za 5 kapi i ja moram stiskati gumb na CTG-u kad osjetim bebu. Ajme ukocila sam se tamo lezeci na boku 3 sata, dakle do 30 kapi i tri truda u 10 minuta. Glava me je bolila od zvuka CTG-a. i nis vrate me nazad u sobu i kao da brojim pokrete bebe i ako me uhvate moji jaki prirodni trudovi, da im se javim. To je vec bilo oko 4 popodne. Jos sam isla na UTZ kod dr. Fr koji je komentirao pa znate vi kolika vam je beba i sigurno ste dobili preko 20 kila, ja sam mu odbrusila da znam i da sam dobila 10 kila na sta je zasutio a i meni nije bilo do price sa njim, jedva sam cekala da idem nazad u sobu.
Prali su me trudovi jos od dripa i dalje otprilike 2-3 u 10 minuta. Dosli su mi muz i mama u posjetu ali vec je bilo proslo vrijeme posjeta oko 6 pa sam se ja spustila van i sa njima popila kavu i izvijala se hodnicima od trudova. U sobi skacem po pilates lopti, stalno na wc idem, trudovi me peru i dalje sve jace i jace. Cure u sobi mi govore daj odi se javi sestrama, a ja i dalje tvrdoglava, pa rekle su tek kad budu jaki i redovni trudovi. A meni su se izmjenjivali na 2, 3, 4 minute. I nis ipak ja odem kod sestara i one mene opet na ctg pol sata, trudovi 3 u 10 minuta negdje do 70. skidaju me sa toga i da idem u sobu, da necu ja jos i u hodniku srecem mladjeg dr. Vl kojeg znam, pita me kako je, a sestra umjesto mene pa ima trudove ali nista strasno i on ajde da vas malo pregledam kad sam vec tu. Na pregledu ja 9 cm otvorena i on ajmo odmah u radjaonu bez klizme bez icega. A ja kako sam se cijeli dan mucila ideci na WC ali nis se nije dogadjalo, ja njemu ja bi ipak klizmu, a on se poceo smijati nitko ne bi klizmu a vi trazite. Kaze nema vremena za to, vi cete roditi za pol sata.
Tad su mi se sestre pocele ispricavati, kao oprostite, mi smo mislile da nije porod jos brzo i pomogle mi obje u sobi spakirati stvari i ja sam za 5 minuta bila u radjajoni. Da, jos sam doktora pitala da bi ja radjala na stolcicu ali mi je rekao da zbog velicine bebe a i IVF trudnoce – kao rizicne da oni ne bi riskirali. I pitam ga je su li dosli nalazi od krvi i imam li kolestazu i on pogleda i kaze da, da i to kakvu. Na putu u radjaonu zovem muza da dodje, a kako je on mene zvao dok sam bila na CTG-u, a nije me mogao dobiti, on je vec dosao u grad i bio kod prijatelja koji zive na ulazu u bolnicu tako da je i on dosao nakon 5 minuta u radjajonu.
Tamo su me prikopcali na CTG i legli na lijevi bok, bilo je negdje 21:30. Dosli su neki mladi dr. Ve mlada babica i stara babica i on meni sad cemo vam prokinuti vodenjak i dati drip. A ja pa sta bas morate, a on pa ako vi ne zelite necemo ali ici ce brze, a ja a ajde dobro. Prokidanje vodenjaka nisam ni osjetila samo sam osjetila topal mlaz vode kako se slijeva niz noge. Ukljucili drip i tad pocinje festa, trudovi svake minute i to boze sacuvaj, ali ajde mislim se izdrzat cu tih pol sata. Muz mi daje vode i mi malo pricamo, povremeno dolazi stara babica i prica sa muzem, tako da su se njih dvoje zapricali ko dvije babe placarice i pitaju mene jel mi smeta to, a meni podne. Ja pitam sestru kad ce to doktor je rekao da sam vec trebala biti gotova, a ona pa necemo se zuriti beba nikako da se spusti do kraja, velika je i pomalo cemo.
Tako sam durala 4 sata do 1:30 neopisivo jake trudove dok babica nije jednom rekla ajmo tiskati, nekako sam se prisilila ali nije islo, bila sam vec izmorena od svega. Kaze ona i muz ali ajmo jos malo vec se vidi kosica, tad sam pitala kakve je boje jel plav il crn. Tad me je muz pogledao onako pogledom kakve ce boje bit, pa krvave. Vec su me zarezali da nisam ni osjetila, kateter mi ja isto stavljala ali tako njezno da nista nisam osjetila, babici hvala.
I jos sam par puta tiskala i doktor mi se nalego na trbuh, babica cupala bebu van i u 1:40 rodio se plavi decko 4680 i 55 dug, apgar 9/10. Tata je presjekao pupcanu vrpcu malo smo se mazili sa bebom, slikali. Nakon pol sata porodila sam posteljicu od kile, i pitala sam da je vidim boze sacuvaj ali ajde. Utom je dosao i dr. Vl i on dobro ste se namucili ali decko je tu, a ja njemu a di je onih vasih pol sata. I onda je pocelo sivanje nesto sam osjetila, nesto ne ali bilo je negdje oko 30 i nesto savova. Tata se jos vratio nakon sivanja malo smo se mazili sa bebom i onda je on otisao i bebu su mi uzeli i mene spakirali na odjel babinjaca. Tog dijela se ne zelim ni sjecati, grozne sestre jos gora pedijatrica, ali nakon 4 dana pustili su nas u nas mali raj.
Krvarila sam 51 dan i nakon toga jos svaki tjedan po par dana, do prve menstruacije, nakon koje sam ostala prirodno trudna i evo cekam sad drugi porod. Opet velikog decka, opet sam otvorena i cini mi se da ce sve biti kao i ova prica. Do deja vu price ostajte mi dobro.
:love:
