da li je netko imao prilike ljetovati na nekom od nasih jadranskih svjetionika?
sto mislite o tome i kako vam se to cini?
ja bih vrlo rado probala jednog dana!!
http://www.adriatica.net/lighthouses/lighthouses_hr.htm
Printable View
da li je netko imao prilike ljetovati na nekom od nasih jadranskih svjetionika?
sto mislite o tome i kako vam se to cini?
ja bih vrlo rado probala jednog dana!!
http://www.adriatica.net/lighthouses/lighthouses_hr.htm
:shock: :shock: :shock:
Vec godinama samo... slinim.
Ja bih,
u slučaju da se životinjski zaljubim u vlastitog muža ili da nam se, ne daj Bože, šta dogodi, pa to sa mnom ipak bude neki drugi smrtno napaljiv frajer :mljac: kojeg želim 24 h samo za sebe, a jedini je način da ga zarobim na - svjetioniku.
Ili ako bih poželjela neznamkakvo duboko duhovno poniranje u samu sebe, prodiranje u dubine svoje duše (ih, šta bi se tamo našlo :mrgreen: ) i divljenje čudesima Gospodnjim.
Kako je vjerojatnost za obje solucije kod mene nikakva, svjetionik me neće vidjeti u ovom životu.
Dakle, ostaje dječurlija, cika-vriska :preskaceuze: , luftmadraci, lubenice i nektarine...
vrlo rado, kad se antionio banderas riješi one plave uspijuše :mrgreen:
ja bih voljela na 1 od tih svjetionika otici ne solo nego sa drustvom!Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
npr. nas 11 ove godine unajmljuje 1 kucu na otoku, a umjesto toga bi mogli jednom unajmit svjetionik na otoku!! :)
Ajme, toooo, kuća, ekipaaa, to zvuči super.Citiraj:
bucka prvotno napisa
Samo svjetionik, hm, ne znam, postoji bojazan da se u ekipi ipak nađe neka malo već razmaženkovićka kojoj fale tekovine civilizacije (ono, dobije mengu i sl.).
Da ne kažem da bi vas boduli proglasili svingerima. :lol: ;)
:shock: :lol: :lol: :lol:
ne samo boduli i žabari :mrgreen:
u nasoj ekipi nema razmaženkovića (ili se do danas jaaaaaaaako dobro skrivaju)!! :mrgreen:Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
ljetovat na svjetioniku mozes i ako imas prijatelje - svjetionicare
samo, razmazenkovicki se gadi svjeze izmuzeno kozje mlijeko, sve one uzasne skoljke i ribe sto ih je priroda izmislila, gustijerna u kojoj ti se ucinilo da si taman misa vidjela.... pa cu radije odabrat neku ipak manju osamu u kojoj bar na dva sata pjesacenja imas trgovinu mjesovitom robom
Od ovih s tvog linka, Veli rat mi djeluje dobro. Ako ništa, nisu preskupi kad se ljudi pokusuraju.
Ja sam se fakat dugo trudila pronaći išta zanimljivo u cijeloj toj priči oko svjetionika. Ne ide, pa ne ide.
Ne volim osamu, i tri tjedna na Dugom otoku s mm, klincima, psima i NJEGOVIM STARCIMA me ubilo. :evil: Brijem da bih na svjetioniku pojela sama sebe. :lol:
Predivno. To bi bilo savršeno. Inače, uz svjetionike idu jako lijepe i prostrane kuće jer nema dugo da su u tim kućama živili svjetioničari sa svojim obiteljima. Ne znam što bi mi moglo faliti na jednom takvom mjestu. Uz ekipu, puno vode i pive, muža koji lovi sve što se da izloviti u moru, mislim da bi to bilo genijalno. Jedino ne znam kako bi se mogla uživiti u taj sklad s prirodom i mir uz troje djece pa bi njih ostavila babi :mrgreen:
Zapravo nešto slično ćemo i napraviti za desetak dana ali u ne tako luksuznom izdanju. Idemo brodom na Kornate tri dana nas četvero prijatelja. Jedva čekam, odmor za dušu i tijelo. Svjetionik je teški luksuz prema tome
Trina, želim ti dobar provod na Kornatima, kud točno idete?
Svjetionik, da se mene pita, idem odmah, ma na cijelo ljeto ako treba, ne treba mi ni dućana ni ikakvih popratnih sadržaja.
Napraviti dobar plan što mi sve treba i odo ja bez problema.
Jedino kaj bi MM-a nakon tjedan dana poslala za Vrapče, a ja nastavila sama :mrgreen:
ne znamo di ćemo. Malo vamo, malo tamo. Malo odmora i zafrkancije, malo ribarenja..pa di bude pasalo
Mi ljetovali na svjetionicima 3 godine za redom, sad imamo malu bebu pa smo ove godine propustili :(, ali nadamo se ponovo ići iduće.
Na medenom mjesecu smo bili na Palagruži :mrgreen:, a onda dvije godine zaredom nakon toga na Sušcu.
Dojam - prekrasno, neopisiv mir, čisto more, riba na gradele svaki dan, svjetioničari prekrasni ljudi - postali naši prijatelji. Za naš ukus možda je prevelik komfor u svjetioniku, ima sve, cijelu kuhinju uključujući frižider, pećnicu, kupaonica s kadom, TV u sobi... a mi se nadali nekom robinzonskom svjetioniku. Nije za one kojima će faliti turistička vreva, dućan, restorani, kafići i ostalo, jer tamo nema ničeg osim svjetionika.
Jednom riječju - za preporučiti :D
e, to sam cekala!! :D :D
A da, mi bli prva dva puta sami u 4 krevetnom apartmanu svjetionika, a treći puta su s nama bili prijatelji, jedan par, on podvodni ribolovac i izlovio nam svaki dan i ručak i večeru :)
Tamo ne bi nikako išla s nekim parom s kojim se ne kužimo i koji nisu kao mi, jer ljudi koji ne podnose osamu i takav mir podivljaju tamo za manje od 2 dana, pa treba biti dosta oprezan s time.
To je dosta slično kao i boravak na jedrilici, ako ne ideš s dobrom ekipom, ljetovanje ti se pretvori u pakao ako krenu svađe.
Nas zanimaju samo ovi pučinski otoci, eventualno još dolazi u obzir svjetionik na Lastovu, jer ovi na naseljenim otocima nam nisu baš zanimljivi, nije to taj feeling :)
E da, Palagruža je prekrasna, ali nije baš za "nestabilne", jer otok ima dosta tešku vibru ako nisi skroz "posložen u sebi", to je zapravo maltene pa stijena na pučini i čuli smo priča da su neki gosti došli i nakon 24 sata otišli jer su skužili da to nije za njih :) A nama mrak, mogli bi tamo biti 2 mjeseca ako treba :) Jedino što nas je nerviralo da pojedine dane zna doći dosta jedrilica i turisti s njim oni tada remete onaj mir tamo s galamom...
Meni se uvijek sviđao ovaj tip odmora na svjetioniku sa djecom i društvom, samo ne znam kako ide to sa nabavkom, nije valjda da ne stižu niti kruh i novine?
:klap: :naklon:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
već sam mislila da sam jedina skrenula... :lol:
mislim da bih već nakon prvog dana plivala do kopna :lol: :lol:
mislim "jedina skrenula" - na način da jedina ne uočavam "divote" svjetionika :lol: :lol:
nama čak ni kruh ni novine ne bi falile,Citiraj:
piplica prvotno napisa
MM peče savršen kruh ispod peke (a sigurna sam da i to ima tamo), a umjesto novina imamo knjigice :)
ja bih bila u stanju i živjeti tako, a ne samo ljetovati 2 tjedna :smjalićkojimašta:
Draga, tamo nema nikakve dostave :), dakle nema kruha, novina, ničega. Sve što doneseš sa sobom to i jedete. Mi smo uzeli kruha, tosta i sličnih stvari, kruh stavili u zamrzivač i onda samo stavili u pećnicu da bude svjež. Obično smo radili pečene ploške kruha sa malo maslinovog ulja, soli i začinskih trava, to je bilo super.
A da, svjetioničareva žena je spekla par puta kruh pa je to bio pravi užitak (obožavamo domaći kruh).
Naravno, svježa riba se izlovi svaki dan, nauživali smo se ribe tamo... Ima i jastoga, ali mi ih ne volimo. Sad znam mužu reći uvijek kad negdje vani jedemo ribu da nije kao ona s Palagruže ili Sušca :(, naravno, to je ogromna razlika između ove koja se ulovi par minuta prije i baci na gradele od one što kupimo na tržnici ili što se dobije u restoranu.
ocem i jaaaaaaaaaaa!!!! :D
nije to za mene.
jel imaju net tamo? :mrgreen:
Mene sad ovo skroz zanima... Pojasni? :)Citiraj:
Nia_Zg prvotno napisa
Ma teško je to objasniti, ali probat ću :)
Ako ikad "osjećaš" prostor kroz neku vibru, ono ili ti neki prostor odgovara ili ne, na nekom mjestu postaneš nervozan, za neki stol ne želiš sjesti, a ne znaš zašto... e tako smo mi osjetili Palagružu. Kad smo kročili na otok, osjetili smo strahopoštovanje. Otok je visok, ima pola sata pješačenja od plaže na kojoj se iskrca brodom do svjetionika, vidiš ga maltene kao malu kućicu visoko gore.
Na par mjesta na otoku se odronjavaju stijene, pa treba paziti ako se šeće po hrptu otoka.
Noću da ne znaš kako se glasaju galebovi kaukali, vjerojatno bi se naježila od straha (zvuče strašnije od mačka koje se tjeraju u veljači), ali eto, i to spada u čari ljetovanja na svjetioniku.
Plus u 6.mj otok je prepun galebova koji tamo podižu mlade, pa kad vidiš kako je to surov opstanak među njima i da samo najjači mladunci prežive, dok ostale nejake ubiju ostali odrasli galebovi iz jata :( to dodatno čini otok "teškim".
Svjetionik je inače prekrasan, građen za vrijeme Austrougarske (kao uostalom i svi ostali svjetionici na Jadranu), u njemu je uvijek hladnije, zbog kamena od kojeg je građen. Građen je kao hram, odzvanja glas kad se priča na stepeništu, jer se nalazi točno ispod tornja u kojem se nalazi leća koja baca svjetlost na pučinu i to je noću nešto najljepše kad se gleda nekih 300 metara niže od svjetionika trake svjetlosti koje šaraju iz svjetionika, ili kad tu traku gledaš iz kreveta :) Zvjezdano nebo na svjetioniku je posebno prepuno zvijezda, jer noću se na svjetioniku zatvaraju škure i van ne smije izlaziti nikakva svjetlost osim trake svjetlosti iz tornja.
Teško je opisati osjećaj kad na bilo koju stranu na koju se okreneš ne vidiš nikakvo kopno, samo more. Tamo nema baš nikakve buke... potpuna tišina, tek nakon toga skužiš u kakvoj buci u gradovima zapravo živimo :(
Mi smo se totalno skompali s svjetioničarima i njihovim ženama i mladom ekipom arheologa koji su tamo imali nekakva iskapanja, tako da zabave i smijeha nije nedostajalo ni po danu, ni navečer.
Ali moja seka tamo na primjer ne bi izdržala ni sat vremena, jer ne voli pustoš i mislim da bi na nju Palagruža djelovala destruktivno i depresivno, ali ona naravno nikad ni ne bi poželjela doći tamo, a kamoli provesti tamo tjedan dana. I ona kad me pitala što smo radili tamo, rekla sam - ništa. Što bi radili, imali smo potpuno spontan dan, bez planiranja i bez ikakvih obaveza: odmarali smo se, uživali, kupali se, čitali, meditirali, išli ponekad u ribolov s svjetioničarima, brali kapare, fotkali, gledali zalaske, spavali, šetali, upoznali zanimljive ljude...
TV smo isti dan isključili iz zida jer tamo nismo došli gledati TV niti nas je zanimalo što se događa u civilizaciji. Mobitel tamo gotovo da i nema signala, ovisno kako vjetar puše, nekad se uhvati signal da pošalješ SMS, Interneta nije bilo ni pod razno.
Ma Palagruža je zbilja posve drugačiji od svih otoka na kojima smo bili, meni prekrasna, ali istovremeno moćna i budi strahopoštovanje u čovjeku. I definitivno nije za svakoga, mislim da se rijetkima svidi i rijetki će se "odvažiti" otići tamo. Da smo znali da su nas mogli svjetioničari oženiti, vjerojatno bi se tamo oženili :mrgreen: ovako smo tamo bili na medenom mjesecu, što je svjetioničarima bilo naravno "vau, ovo dvoje su zbilja freakovi ako su svjetionik i to baš Palagružu odabrali za medeni mjesec".
Sušac je recimo puno pitomiji otok i nije "težak" po vibri, puno je bliže i mi smo ga nazvali otok ružmarina, jer ružmarin prekriva valjda 80% otoka kao samoniklo grmlje. Nema opasnosti od odronjavanja stijena, puno je lakši i kraći uspon do njega, duži je i može se više šetati po njemu. Jedino nema baš lijepu veliku plažu kao Palagruža...
Svaki je lijep na svoj način. Ja bi najradije provela cijelo ljeto na oba dva otoka svake godine, ili barem tjedan dana na jednom i tjedan na drugom :)
cooooooooool!!! :mrgreen:
između ta dva, ja bih ipak izabrala sušac!!
ništa, nabacit ću ideju ekipi, pa ćemo vidjeti...
o, meni nije :lol: ..Citiraj:
Teško je opisati osjećaj kad na bilo koju stranu na koju se okreneš ne vidiš nikakvo kopno, samo more.
ja bih to nazvala: PRESTRAVLJENOST.
Rt Zub je svjetionik usred turističkog naselja. Al doslovce usred. Na 20 m je kafić, na 10 tenis igralište i na 50 restač. Mi često idemo na kupanje vrlo blizu njega.
Mislim da nema te razmaženkovićke kojoj bi išta falilo.
Pretpostavljam da su Savudrija i Sv. Petar slična priča.
Ja bih na Dugi otok ili Lastovo. Ni preblizu ni predaleko od civilizacije za moj ukus.
Nia_Zg, meni je ovaj tvoj opis Palagruže fenomenalan. Baš bi voljela to doživjeti (sa svojom femili, jelte).
Inače, moj brat je bio na Palagruži puno puta, poslovno, ne privatno :mrgreen: i nikad od njega nisam dobila dojam da je taj otok tako poseban (OK, nije on baš do neke velike priče).
Nama je za sada bijeg od civilizacije jednodnevni izlet barkom na obližnji otočić, zadnji prema pučini, naseljen samo galebovima i drugim živinama, bez ljudi. Slijedeći tjedan idemo i baš se veselimo...
Ajme, pokušavam zamisliti šok nekoga tko odabere ljetovanje na svjetioniku pa dođe u Sv. Petar u Makrskoj. :lol: Mislim da ne bi uspio proći od svjetionika do mora da skoči bez ga gazi po glavama i ručnicima a sumnjam da bi i po noći oka sklopio od pijančevanja po okolnim pločama.
Palagruža mi zvuči jako jako jako privlačno, ja bih odmah otišla tamo i isključila se iz svega. Nažalost, teško ostvarivo jer nemam društvo sličnih interesa.
Barbi, evo društvo se polako okuplja ;)
Pa za par godina, kad nam kikići poodrastu il da mogu s nama ili da ostanu kući - zašto ne?
Nia_Zg, super si to srocila, hvala! :)
(K'o da sam bila tamo.. ajd', skoro.)
:lol:Citiraj:
Barbi prvotno napisa
vidiš, ovakve je stvari dobro cuti!
a ja mislila (po fotkama ) mir, tisina, osama...
oduvijek mastam da cu jedno ljeto moci otici na par dana na odmor za srce i dusu ...na svjetionik
dali ima koja adresa na netu di se moze vidjet polozaj,...i sl ..koliko kosta npr 7 dana svjetionik-odmora
hihihihih
:D :heart: :heart: :heart:
Budući da sam upravo u Makarskoj otići ću slikati ovih dana kako izgleda područje oko svjetionika koji se btw. nalazi na poluotoku Sveti Petar, par minuta pješke od gradske plaže. Čisto da nekom ne bi palo na pamet da je to osama. :lol: