Paničan strah

od usisavača :/ ... toliko se boji da se ta riječ ne smije izgovoriti, ne može čak vidjeti sliku a da ne počme drhtati od straha... Da ne govorim o izvlačenju pravog usisavača iz ormara. Ako kojim slučajem vidi sliku bježi u drugu sobu i ne prilazi cijeli dan bez obzira što mi objašnjavamo da je to samo slika, da se nema čega bojati, mama je tu, tata je tu, grlimo, ljubimo, nosimo, pričamo, ma nemam više inspiracije. Danas sam joj kupila igračku usisavač, mali rozi, sladak, nisam stavila baterije i dala sam joj samo onaj dio bez cijevi. Prošlo je OK, dok sam ga predstavljala kao mali čudni auto, pa čak je dobro prošlo i kad sam joj rekla da je to sad njen usisavač s kojim ona može čistit, ali kad sam donijela ostatak, dakle cijev... :shock: ...(očito se tog dijela najviše boji) pobjegla je u boravak, tražila cicu (ne doji već oko 4 mjeseca) i uz puno cendranja i nervoze nije prilazila sobi sve dok mm i ja nismo naizmjence otišli po 5 puta sami provjeriti da više nije tamo. I onda kad se uvjerila da ga nema je ok. Morali smo naravno i ambalažu ukloniti na nevidljivo mjesto. Nekidan je kod prijatelja u posjeti krajičkom oka ugledala njihov usisavač u sobi i onda smo na dvije morale zadnjih pola sata posjete provesti na balkonu.

Svi savjeti i iskustva su dobrodošli...hoće li strah trajati do 13-e? E, da, ona ima skoro 2 i pol godine.

nažalost, nemam ti neki savjet, prvi put čujem za takvo što, pogotov za usisavač jer su moji klinci u toj dobi obožavali usisavač.
Ne znam, zaista ne znam što bi ti savjetovala. Nadam se da će se uskora naći netko s pametnijim odgovorom. :)

Moja S. se isto panicno bojala usisivaca. Ja sam se trudila da joj objasnim na sve nacine kako to nije strasno, kupovala igracke kao ti...ali sve je bilo uzalud. Onda sam preokrenula taktiku i sakrivala od nje sve sto ima ikakve veze sa usisivacem. Kada bi negde ipak videla usisivac, uzimala sam je, govorila da znam da se boji i odlazila na drugo mesto(naravno, sasvim mirno i bez panike). Posle par meseci, cela stvar je bila zaboravljena, a ona otkrila usisivac kao nesto vrlo zanimljivo...sad mi ne da mira kada usisavam :lol: .

Ako će te utješit - M. (2 godine) se boji fena. Mene to ne brine, proći će je kad se počne sređivat ;)

Ja cu te jos utjesit da sam ja ko mala doslovno imala napadaje panike od kisobrana!!!

:lol:

A ni fen mi nije bas drag, stalno sam bjezala od njega.

Proslo je, kaze moja mama, samo od sebe....

Luka se bojao, ne u toj mjeri koju opisuješ, ali toliko da bi npr.
kad bi ja ili MM usisavali, on morao biti s onim drugim u drugoj sobi.
Iz početka je bio "normalan" prema usisavaču i onda se najednom počeo bojati, bez opravdanog razloga.
Samo sam jedan dan skužila da se stisao u čošak samo kad sam ga izvadila iz ormara.
Mi smo nekako izignorirali cijeli taj strah, nismo mu pridavali na važnosti i prestalo je, samo od sebe.
Valjda je vidio da mi ne obraćamo posebnu pažnju na to, niti smo njemu skretali pa je vidio da nije tak strašno.

Mislim, nisam ga ja sad šokirala, da se on tresao od straha dok se usisava, nego bi ga diskretno odveli u drugu sobu - nebi mu rekli "ajmo pobjeć od usisavaća" nego smo se išli poigrati u sobu, kao nevezano kaj se tu bude usisavalo.

I ona se bojala i fena i motora i kosilice i zapravo svega što radi jaku buku. Ali sve smo uspjeli savladat osim tog usisavača. Motore smo sretali na cesti, naravno spontano, i to bi opet bila panika, cicanje na sred ceste, drhtanje od straha i tako...ali s vremenom se nekako desenzibilizirala uz neke trikove kao mahanje motoru, vikanje: mi te se ne bojimo, ne možeš nam ništa, tralalala, :roll: pa smo onda nosili plišance koji bi se upoznavali s parkiranim motorima i onda se vraćali i objašnjavali njoj kako to nije ništa strašno i tako... Sad smo došli do toga da, kad vidi parkiran motor, zahtjeva da je stavim da ga "malo proba" :lol: ...
Fena se isto tako jako bojala, ali smo to skoro na silu rješili jer je nisam mogla pustiti zimi mokre kose (ima puno kose), pa smo prvih 15-ak puta sušili kosu s cicom u ustima, mm bi sušio sebe, mene, opet sve plišance, pa nju. I sad umire od smijeha kad se fenira, bježi po krevetu iz zezancije...
Kad vidimo vani kosilicu sama kaže: neću se ja toga bojati ili traži da stanemo da vidi kako striko kosi travu. Kupovali smo bagere i kamione i slične igračke, to je ok prihvatila i isto joj je tako sad zanimljivo vidjeti vani... Obožava kamione za smeće i pauke. I bušilice je ajde prihvatila.
Ali kad vani čuje išta bučno strese se i odmah razrogačenih očiju pita: mama što se to čuje? A odgovor mora upasti u kategoriju zanimljivih i prihvatljivih proizvođača buke. Ne daj bože da vidi da netko usisava balkon...

Nemam pojma zašto su ti strahovi počeli. Sjećam se da se jednom jako prepala usisavača kad je bila beba od 9 mjeseci (nitko je nije plašio, samo ga je vidjela), ali je onda recimo cijelo prošlo ljeto na moru kod none spavala u sobi tik pored njenog usisavača... :?

Ostaje mi valjda nadati se...

Koksy ovo s kišobranom me oduševilo :lol:

Citiraj:

---

titimita prvotno napisa

Koksy ovo s kišobranom me oduševilo :lol:

---

Krasno, tebi su smijesni moji najdublji strahovi :mrgreen:
Mojima sigurno nije bilo lako, nismo imali auto i ako je padala kisa samnom nisu mogli bas nigdje. Jer, naravno, ni kabanicu nisam htjela...
Moram priznat da ne znam zasto sam do negdje srednje skole izgubila bas svaki kisobran isti dan kad mi ga je mama kupila. Jel to bilo slucajno ili sam ja namjerno podsvjesno sabotirala ideju da nosim nesto tako prestrasno. :lol:

Salu na stranu, mislim da je to povezano sa mojom klaustrofobijom tj. vjerovatno mi je kisobran "zatvarao" prostor.

F. se objao miksera/multipraktika. Čim sam najavila da idem miksati on je šmugnuo iza fotelje ili negdje na sigurno. Trudila sam se miksati dok nije u blizini.
Strah je sam od sebe prošao (a i malo razgovora i pipkanja po mikseru je možda pridonijelo tome). :)

sad vidim zašto si prodavala onaj kokičar (mrak aparatić, inače, nama buka ne smeta a dijete se smije kao lud na brašno kad kokice frcaju van)

Jeste možda koristili onaj nosni aspirator (jel' se tako kaže?) koji se stavlja na usisavač?
L sad kad vidi usisavač ga izgura iz sobe ili viče "ne" jer misli da će ga mama opet maltretirati.

Mi smo ga koristili tj. još ga uvijek koristimo ako je neka jako šmrkljava situacija. Prvo su klinci naravno bježali od tog "čuda", ali su se onda naviknuli. Mislim da su skužili da im pomaže. A vole i vidjeti svoje šmrklje kako cure kroz onu cjevčicu :lol: . Uglavnom, nakon svakog zauganja njihovih noseva, oni "srede" i moj nos. I onda svi uživamo u prohodnosti naših dišnih putova!

koksy naravno, nisu to zapravo smiješne stvari, samo smiješno zvuči kad prvi put pročitaš...

Da, ručni mikser sam zaboravila. U vrijeme kad sam joj s njim radila kašice ona je morala biti s nekim u drugoj sobi ili čvrsto spavati. Sad ga se ne boji, doduše ne koristimo ga više često, ali i ona je porasla pa ga sama primi i pregledava.

Nismo koristili usisavač za usisavanje šmrklji, što bi tek onda bilo :shock:

Ali sad kad razmišlljam o svemu tome, sjetila sam se da se znala prepadati i nekih potpuno tihih stvari, kao jednog kipa kojeg je vidjela iz auta, pa jedno kratko vrijeme se bojala štapova :? , pa se prepala nekog drva neobičnog oblika...

Ne znam, nadam se da je normalno, možda samo više strašljivo i oprezno dijete...

napisala roman i pobjeze mi post (valjda podsvjesno, da vas ne ugnjavim previse :mrgreen: ). ugl. i moj Lovro se svega boji (usisavaca, nape, ves masine, miksera, svega sto proizvodi buku). ja mislim da su to samo malo osjetljivija djeca, i nadam se da ce s vremenom prestati taj strah. ali kada :?

uuuu....bas smo neki dan setali ulicom i svako malo se cuo ili motor ili auto,nisu prosli po nasoj ulici, dovoljno da ih ona cuje i onda nam setnja izgleda tako da hoda pa nakon dve minute ju moramo nosit, pa taman kad je nagovorimo da opet hoda, tek sto je spustimo opet je dizemo i tako u krug...

moj I. se također boji usisavača,ali on samo viče kroz plač" boji se boji se". ja prestanem i umirim ga i nastavim kad ga ima netko maziti dok ja usisavam.15 mjeseci

Kod mene je strah od usisavača ( plakala, bježala, tresla se ) izazvao aparat za snimanje pluća koji se spuštao prema pacijentu i imao zvuk sličan usisavaču ( pamte starije forumašice ako su kao djeca bila na takvom rengenu ), a koji sam nažalost u dobi od 10 mj. pa do cca 2 g. vidjela xy puta. Uglavnom, kada su moji uspjeli povezati zašto se bojim usisavača nije trebalo dugo da me uvjere da je to sasvim drugi aparat i da više neću biti u bolnici.
Puno duže sam se bojala očnjaka ( vuk, vampir, vukodlak itd. ).Razlog: bolnica+svakodnevno vađenje krvi= strah od igle ( to su svi znali uzrok ) + sve živine koje sišu krv ( tek sam u srednjoj na psihologiji uspjela povezati i kroz neko vrijeme riješiti se straha....naravno ne skroz :mrgreen: ).Bojala sam se i krvi !

Moji klinci su se isto znali "bojati" aparata koji su jako glasni ali nisu se tresli, histerično plakali itd.( istina znali su pobjeć u drugu sobu ili nekom starijem u zagrljaj ) tak da ja nisam kod njih imala potrebe tražiti uzroke tih strahova, a i nisu se zadržali.

usisavač je bio koma... nije bilo šansi usisavat ako je kikica bila blizu...
hit depo (i onaj vrisak) - imao je isti efekt. kad je bila špica na televiziji, vriska, plač... ma UŽAS. ja sam špicu nazvala "konj se dere" :lol: , i to je bio signal za bijeg :lol: ...

prošlo je samo od sebe. ;)

M. se bojao do prije mjesec-dva "crvenog svjetla". Da, da, male cvene lampice koja pokazuje jeftinu struju na ormariću s osiguračina i brojilom. Stoji visoko do stropa u hodniku. To mu je bila najgora noćna mora. Kako je jeftina struja predveče i po noći, on bi se bojao doći iz svoje sobe po mraku u našu(jer mora proći kroz hodnik), ili ne daj Bože ići sam piškiti u wc. Kad bi došli s njim u hodnik i pokušali vidjeti zašto se boji, on bi panično prekrivao oči rukicama i pokušavao pobjeći.

Prošlo samo od sebe, ali da je trajalo, je. I bilo je užasno frustrirajuće. Jer nama je to bilo tako nerealno, a njemu strašna noćna mora.

Ja sam mislila da će mu suočavanje sa strahom pomoći, ali nažalost u slučaju crvenog svjetla i nije. :/

Sad se boji čovjeka koji po noći hoda po krovu susjedne kuće koju vidi kroz prozor svoje sobe. I uporno mi "ga" pokazuje kad idemo spavati. Mislim da misli na dimnjak, i govorim mu to, ali ništa ne pomaže jer on vidi "strašnog čiku".

pa izmisli nešto što "strašni čiko" voli vidjeti na prozoru, pa na takve prozore ne ulazi :mrgreen: . možda medu, možda zeku, možda cvjetić, možda ... blabla... jer kad čiko to vidi - onda zna da je unutra dobro dijete, i razveseli se...

ma joj, imaš milijun mogućnosti da riješiš problem :mrgreen:

Viktor se bas u tom uzrastu takodjer plasio usisivaca i spomena istog. Brzo je proslo. Sad me zica da on usisava pa kad ne dam, kao slucajno prospe zemlju iz cvijeca.... :roll:

Ja sam se bojala ves masine. Toliko da sam morala van kuce dok ne zavrsi pranje.

Da vas utesim;
moj O.(sad punih 10 godina)se svega plasio oduvek.
Svakakve buke.Grmljavine,vetra,usisivaca....kao i vikanja i glasne muzike,tv-a...
S godinama je to popustilo,ali toliko da kada je jako vetrovito bezi k nama u krevet po noci :lol:
A kada povlaci vodu u wc-u,jedno uho prilepi sebi za rame,a slobodnom rukom zacepi drugo :shock:
Kada se tusira,trazi brata da mu "pravi drustvo",a svetlo u hodniku obavezno mora biti upaljeno kada se ide spavati...
Jednostavno,preosetljiv je oduvek.
Nista ne vredi suocavati dete sa strahovima,biva jos gore.
On nikakavih(za nas)realnih razloga za te strahove nema.
Raste u uravnotezenoj sredini,ne prisustvuje svadjama(jer ih nema),ne vicemo na njega...svejedno sam vec pomisljala na nekog decjeg psihologa...
Prolazi samo,s vremenom i rastom samopouzdanja.Nadam se... :/

Stara je tema, ali da ne otvaram novu.
R. se panicno boji fena. Cak i ugasenog.
Kosa joj je dosta gusta i iako je dobro istrljam rucnikom, premokra je da bih je takvu stavila spavati jer joj je u sobi malo hladnije jer voli takvu temperaturu.
Kako da joj olaksam borbu?
Probali smo na sve moguce zabavne nacine, ignoriranje, tjesenje, da ju drzim ja, da ju drzi tata i nista. Urla cim ga vidi.
Itko?

Mi ni sa skoro dvije i po ne palimo fen, al nemaju puno kose, mozda oprati u toku dana?
dok se jedna boji svega gore navedenog, druga to ni ne registrira

I V. se jos uvijek boji fena. Cekam da se osusi bez fena, u toplom dnevnom boravku.
A bojao se i kisobrana i mjeseca, to je proslo.
I paucine, kad dodje u goste samo gleda ima li gdje paucine :lol:

Citiraj:

---

bubekica prvotno napisa

Stara je tema, ali da ne otvaram novu.
R. se panicno boji fena. Cak i ugasenog.
Kosa joj je dosta gusta i iako je dobro istrljam rucnikom, premokra je da bih je takvu stavila spavati jer joj je u sobi malo hladnije jer voli takvu temperaturu.
Kako da joj olaksam borbu?
Probali smo na sve moguce zabavne nacine, ignoriranje, tjesenje, da ju drzim ja, da ju drzi tata i nista. Urla cim ga vidi.
Itko?

---

Nemoj susiti kosu. Stvarno joj se nema sto od toga dogoditi. Ako te bas jako muci, operi kosu ranije u danu.

Ja bi ju ipak pokušala navići na fen, naravno, ako strah od njega nije stvarno paničan.

Ja sam svojim kosatim sinovima, koji su se bojali fena, ali umjereno, pristupila ovako:
Kad je došla sezona fena, sušila sam svoju kosu tako da me mogu vidjeti iz prikrajka. Ako bi došli do mene, smanjila bi brzinu i malo im puhnula po zatiljku (po vratu je baš ugodno).
Nakon kupanja bi im prvo neuključeni fen pokazala, pričala o njemu, lupkala ga, dala im u ruke (kabel je obično zanimljiv dovoljno da probudi znatiželju).
I onda palim, na lagano, i brzinski osušim. Ako jako negoduje, okrenem upaljeni fen prema svom dlanu i ispustim neki smiješan zvuk da ga nasmijem.

Oba su se privikla u par dana.
Starijem je sad najdraža igra "mama, suši mi kosu, leđa, guzu..." ;-).

prema iskustvu s mojim sinom i njegovim paničnim strahovima, ako je moguće prvo bih ga na neko vrijeme izbjegla, ako možete prat kosu tokom dana i da je u toploj dnevnoj sobi, možda malo i skratit kosu da to brže ide..
moj je takav da "zacementira" strah od nečega ako puno po tome pilim, i tek kad ja popustim, on malo popusti, i onda bi moglo proć ovako kako maca papucarica piše

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Nemoj susiti kosu. Stvarno joj se nema sto od toga dogoditi. Ako te bas jako muci, operi kosu ranije u danu.

---

znam da na tvom kontinentu nikome nikad ništa ne bude od balkanskih boljki tipa propuh, boso hodanje, mokra kosa :mrgreen:

ali ja sam nekoliko puta išla spavat s vlažnom kosom, ili ljeti nakon mora, ako nije dovoljno vruće, a kosa mi je duga i gusta i ne osuši se dobro uz vrat - probudila bih se sutradan ukočenog vrata. tako da sam dobro zapamtila što mi se dogodi ako je ne osušim

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Ja bi ju ipak pokušala navići na fen, naravno, ako strah od njega nije stvarno paničan.

Ja sam svojim kosatim sinovima, koji su se bojali fena, ali umjereno, pristupila ovako:
Kad je došla sezona fena, sušila sam svoju kosu tako da me mogu vidjeti iz prikrajka. Ako bi došli do mene, smanjila bi brzinu i malo im puhnula po zatiljku (po vratu je baš ugodno).
Nakon kupanja bi im prvo neuključeni fen pokazala, pričala o njemu, lupkala ga, dala im u ruke (kabel je obično zanimljiv dovoljno da probudi znatiželju).
I onda palim, na lagano, i brzinski osušim. Ako jako negoduje, okrenem upaljeni fen prema svom dlanu i ispustim neki smiješan zvuk da ga nasmijem.

Oba su se privikla u par dana.
Starijem je sad najdraža igra "mama, suši mi kosu, leđa, guzu..." ;-).

---

Joj, ovo smo mi radili.... Već sam i zaboravila jer moji su klipani sad već veći od mene, he he he... Moj mlađi je veliki fan fena jer mu treba za oblikovanje frizure, ima jedan mali putni koji vuče sa sobom kamo god ide. A oba su se kao mali plašili i derali na taj zvuk. Baš smo ovako radili kako je opisano. Derali su se i na zvuk mašinice za šišanje - tu sam popustila i odvela ih u frizeraj. Tam se nisu derali, he he he .... Viš viš, možda bi to pomoglo, odlazak frizeru - pranje i sušenje kose, ali ja ipak glasam za ovo što je maca papucarica opisala.

Hvala cure.
Evo danas se igramo, a fen nam pravi drustvo.
Pa ga tak malo ugasenog gledamo, vucemo za zicu i slicno :-)
Mislim da ce proci brzo.
Opcija nesusenja kose ne dolazi u obzir, napravila sam to par puta i svaki put je grozno spavala tu noc.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

znam da na tvom kontinentu nikome nikad ništa ne bude od balkanskih boljki tipa propuh, boso hodanje, mokra kosa :mrgreen:

ali ja sam nekoliko puta išla spavat s vlažnom kosom, ili ljeti nakon mora, ako nije dovoljno vruće, a kosa mi je duga i gusta i ne osuši se dobro uz vrat - probudila bih se sutradan ukočenog vrata. tako da sam dobro zapamtila što mi se dogodi ako je ne osušim

---

Sumnjam da je do kontinenta, s obzirom da sam ja dosla s 32 godine, a bez problema spavam s mokrom, dugom, gustom kosom. Probudim se ujutro ok, samo mi je malo mokar jastuk. Tako spava i ovaj moj, rodjen s ove strane svijeta, samo sto njegova kosa nije gusta.

ok, to je super
ali to što se vama nije ništa dogodilo, ne znači da se ni drugima, kako si napisala "nema što dogoditi"
samo da se možda neće ništa dogoditi

Što se fena tiče,ja sam se sa svojom dugo zezala tokom sušenja kose jer ju,naravno nije htjela sušit,onako,fen se zabunio pa sušio mene i oko nas predmete,igračke...curica se smijala i sušenje je bezbolno prošlo.
Bojala se i usisavača,usisavalasam kad je ona bila u drugoj sobi ili kad sam sama bila kući.
Strah je prošao vremenski,a tome je možda pogodovala nabavka milozvučnijeg usisavača,tako da je ubrzo i sama htjela usisavat.

Što se tiče spavanja s mokrom kosom,to je isto kak i moja frendica i usred zime ne nosi potkošulju i može imat praktički gola leđa a ja nek to samo nakratko napravim,prehladim se pošteno.

moj sin je bio jako osjetljiv na glasne zvukove, pomalo je prolazilo
i danas je osjetljiviji i plasljiviji od mladje sestre kojoj apsolutno nista nije strasno :D

a moj zadnji ukoceni vrat je bio od spavanja s vlaznom kosom usred ljeta
inace ne patim od propuha i bosog hodanja, perem kosu svako drugi dan bez obzira na doba, al ovo sam dozivjela vise puta
a ne svidja mi se ni zamisao spavanja na mokrom jastuku

Prijateljice su me savjetovale da kupim igracku fen, to mi se cini kao dobra ideja.
Doduse morat cemo i lutke nabavit, to zasad nemamo :-)
Cesljat se hoce sama pa mozda tako nesto prodje i s fenom.

I mi smo u fazi strahova, fena i vešmašine se jedino ne boji. Svi ostali aparati mu smetaju i vrišti do kašlja, ali bez jedne prolivene suze. To je došlo odjednom, skoro isti dan kad i faza silnih protesta pa povezujem to dvoje. Djetetu smeta, ljuti se. Došli smo do toga da usisavamo zajedno držeći se za ruke.