emocionalno nezrela s 2 godine?!!

jooj, već 2 dana kiptim.. od bijesa i/ili jada ni sama ne znam..


naša vesela bistra curka krenula je u vrtić ovo proljeće s 22 mjeseca..
prvo nam je dijete i jako smo joj se posvetili, otvoreno i ponosno priznajem! :D

ali naravno, u odnosu na drugu djecu u jaslicama, nju je puuno teže hendlati i animirati..

imamo sreću da je išla samo prije podne, do ručka i sad smo bili na duugom godišnjem, tak da nije bila u jaslicama od sredine 06. mjeseca, kad su počeli spajati grupe (nešto ranije zbog bolovanja naših teta)

i prije par dana MM ode po uplatnicu za 06. mjesec i porazgovara s tetom, koja je inače teta iz susjedne grupe, i ona mu veli..

da je naše dijete inteligentno, ali emocionalno nezrelo pa da je bolje da, ak je ne moramo davati preko ljeta u jaslice, pričekamo 9. mjesec
.. da je i njezin sin bio takav..!!!

kako je uopće moguće da je dvogodišnje dijete emocionalno nezrelo!?!?!
i kako je uopće moguće da stručna osoba iz vrtića tak nekaj veli!!

jooj, i sad se ja pitam, tko zna kako oni sve između sebe djecu koja na bilo koji način su ili naprednija ili zahtjevnija u bilo kojem pogledu, "označavaju" i tretiraju???

draga mama ptičica, žao mi je što vam se to dogodilo, jer mi je poznat osjećaj. ja ne mogu suditi jer ne poznam dijete, no po meni tako nešto ne bi trebala reći teta, jer ona nije stručna osoba za procijeniti tako nešto, pa mi sve to zvuči kao klasično odgovaranje od dolaska u vrtić ljeti, kao da bismo mi dovodili djecu da nam nije neophodno i da imamo drugi izlaz

mislim da teta u vrtiću JE STRUČNA OSOBA, pa čak i za pripomenuti nešto takvo, ako smatra nužnim i potrebnim.
svoju djecu ostavljamo tetama na čuvanje, ali one nisu tamo samo radi čuvanja. One nešu djecu odgajaju, uče, promatraju, zadovoljavaju sve njihove potrebe i jedina su im podrška u satima koje provode tamo. Ne sviđa mi se da se uvijek optužuju tete kada kažu nešto o našoj djeci što nama možda nije najdraže za čuti. Ali njim je povjerena briga o njima, pa samim time imaju i pravo izreći svoje mišljenje. OK, možda je to trebao reći psiholog, a opet s druge strane, upravo su tete osobe koje su s s njima, a ne vrtićki ili bilo koji psihgolog.
Nas upravo takvi komentari i razgovor s tetama usmjeravju da shvatimo kako nam djeca funkcioniraju u vrtićkoj sredini, jer njihovo ponašanje tamo je potpuno drugačije od ponašanja u kući ili kad su s roditeljima. I najviše cijenim kad mi teta kaže nešto (neču reći negativno, ali..) što mi baš nije drago čuti, jer tada sam sigurna da se bavi mojim djetetom i da mu želi nešto pružiti i nešto ga naučiti. Najgore mi je kad roditelji pitaju kako je bilo danas, a tete kažu - sve u redu. I tako iz dana u dan. Pa ni najbolje djete ne može biti savršeno. Uvijek popričam kratko s tetom, komunikacija nam je kratka, ali jezgrovita. I savršeno funkcioniramo. Tete dobiju pregled nad situacijom (tipa loše je spavao, u fazi je nejedenja, nešto ga je rastužilo, ...), znaju kako se taj dan ponašati prema mom djetetu i na kraju dana mi kažu kako je prošlo ( nije ni ovdje htio spavati, loše je jeo, bio razdražljiv, nije se htiop igrati s XX jer mu jučer nij ehtio dati igračku,...) .
I sve uvijek ima svoje zašto i zato.

Jesi li popričala s tetom zašto ona tako misli?
A emocionalna nezrelost je moguća u bilo kojoj fazi života. To je pojam koji između ostalog označava i nemogućnost ili pak neprihvaćanje vlastitih osjećaja, ponašanja, iskustva ali i sredine i situacije u kojoj smo se našli. Možda joj jednostavno nije "leglo" biti u vrtiću.

Svakako popričajte s tetama, jer ipak - one brinu o našoj djeci i nevjerujem da je to bio samo način da vas odvrate od boravka u jaslicama.
:love:

polako ...
jaslice su za djecu od 6-36mj
vrtići su za više od 3.godine

tvoje 22-mj dijete je možda bistrije i pametnije od svojih 22-mj vršnjaka
ali nije spremno za stariju djecu, djecu iznad 3 godine

to ti nema veze sa IQ, sa vašom pameti, odgoju i sl. nego jednostavno ovisi o fizičkom razvoju mozga
između 26 i 36mj dječji mozak završava jednu fazu (teškog dvogodišnjaka) i prelazi na viši nivo

najvjerojatnije dijete još nije došlo do toga
moja mala se od 2-3g, u samo godinu dana toliko promjenila

AndrejaMa se djelomično dotakla onog što mene zanima. Što bi ustvari u toj dobi značilo EMOCIONALNO NEZRELO DIJETE?
Vjerujem da tete imaju ipak neki uvid u situaciju jer su svaki dan s djetetom, ali opet ima teta i "teta", teško se osloniti na rečeno ako osobi ne vjeruješ. :/

Andreja
upravo nešto slično je meni rekla teta i nakon što sam na forumu pitala za savjet, od strane stručnjaka, dakle i psihologa, a i od strane odgajatelja mi je rečeno da teta ne smije davati takve izjave jer nije dovoljno stručna. ili, može reći da nešto sluti, pa da se obratim psihologu

ivy, pa to sam i mislila...
Nisu tete te koje bi trebale takav ili sličan problem rješavati, ali one su ta prva karika koja može nešto takvo primjetiti i uputiti i roditelje i psihologa da obrate pažnju na to djete te da onda u suradnji s roditeljima daju savjete i sl. Pa ne provodi jaslički/vrtički psiholog svo vrijeme u jednoj grupi da bi mogao sve pratiti i zamjetiti kod svakog djeteta. Po meni su i dalje tete upravo dovoljno stručne da svaku promjenu ili ispoljeno ponašanje primjete, reagiraju i upute. Možda sam se krivo izrazila, ali upravo sam tako mislila. Teta je dovoljno "stručna" da problem primjeti, ocjeni ga kao problem, a ne samo loš dan ili fazu, te da reagira na adekvatan način.

Anemona, zašto ne vjeruješ tetama?
Ako nemate povjerenja u tete, kako se mirite s činjenicom da ostavljate djecu osobama u koje namate povjerenja? Ovo je samo pitanje, nije osuda..

Moje povjerenje u tete je bezgranično. Iako se ne slažem do u detalja s nekim metodama ili načinima (samo je imam savršene metode i one su jedine ispravne... :mrgreen: 8) ), mislim da dobro rade svoj posao. I kada me kritiziraju zašto ponekad jede rukama, i kad kažu da ima čudne rituale, i kad kažu da je taj dan bio nemoguće s njim bilo što raditi, i kad imaju komentar na moje pitanje - je li bio dobar? - pa zar on može biti dobar?....sve je to dio tog perioda odrastanja.
I moja su djeca u biti dobra, bistra, vrlo komunikativna, samostalna, ....
Ali M. je imao fazu kada je po meni bioo emocionalno nezreo za jaslice. Nakon punih godinu dana u jaslicama bez problema, slijedeće jeseni kad se vratio i došlo još nekoliko nove djece u grupu i mame na adaptaciju - nije htio ići u jaslice. Djete koje se super adaptiralo prilikom polaska, odlično komunicirao i sa djecom i sa tetama, ma bio pomoć tetama - odjednom se našao u situaciji koju nije mogao prihvatiti. Jednostavno nije bio emotivno zreo za tu situaciju. Tete su zamolile ako može ostati kod kuće koji tjeda, ja sam si tada to mogla organizirati, bili smo nakon ljetne stanke i jednog proplakanog tjena u jaslicama još tri tjedna kod kuće i nakon tih tri tjedna, uz malo razgovora i sl, bez problema krenuo u tu istu grupu, u isto okruženje i sve super. Eto, to je jedan moj primjer emocionalne nezrelosti. Ja sam pričla i sa vrtičkom psihologicom, ona me kratko uputila u ono što misli da je problem i kako da ga rješavamo. I to je bilo to. I ja sam im na tome zahvalna.

Smao da se i ovj pojam EMOCIONALNE NEZRELOSTi ne počinje zlorabiti i upotrebljavati u krivim konteksti kao i HIPERAKTIVNOST.

AndrejaMa je napisala:

Citiraj:

---

Anemona, zašto ne vjeruješ tetama?
Ako nemate povjerenja u tete, kako se mirite s činjenicom da ostavljate djecu osobama u koje namate povjerenja? [size=9]Ovo je samo pitanje, nije osuda..

---

Ne mirim se nikako s tom činjenicom i zato mi dijete ne ide u vrtić do daljnjega.
Zašto im ne vjerujem?
Opširna tema. Živim blizu vrtića i svaki dan vidim tete u interakciji s djecom i puuuuno puta vidim ono što mi se nikako ne sviđa, što smatram da bi moralo drugačije. Naravno, ostavljam prostora da je puno situacija "izvučeno iz konteksta" - ja vidim samo jedan trenutak, ne vidim njihovo cjelodnevno druženje. Zato imam vrlo negativan stav o vrtiću (dobro, naš vrtić jr još dodatno poseban slučaj), ali sam svjesna da nemam cijelu i jasnu sliku o vrtiću, a nemam je priliku stvoriti, jer nema načina da promatram tete u radu npr. tjedan dana 8 sati na dan pa da donesem ispravan sud.
Večinu teta koje rade u našem vrtiću poznajem osobno i ono što znam, mi se ne sviđa, mada, možda su totalno drugačije na poslu, a to ne znam. I eto, tu se stalno vrtim u krug.
Zato moje dijete ne ide u vrtić, a opet u nekoj dobi ga mislim dati (4 ili 5 godina), pa do tad moram u glavi srediti dojmove i stvarno vidjeti što valja, a što ne. :/

Da, razumijem te, dojmove je potrebno srediti.
Kada dođe vrijeme za odluku i kada nećeš moći drugačije i ako budu išla u vrtić, kakav će onda biti tvoj stav?
Mislim, ono što mene zanima je - kakav je osjećaj ostavljati djete nekome kome ne vjeruješ? I zašto ne vjerujovati? Zbog razlike u mišljenju, zbog loših postupaka, zbog loših iskustava (tuđih, svojih)...?
I ja smatram da bi MM ponekad možda trebao drugačije postupiti, odnosno da bih ja drugačije postupila. Ali to nema veza s tim vjerujem li ja njemu ili ne vezano za postupke i odgoj naše djece! Pa tako mislim i o tetama.

Citiraj:

---

AndrejaMa prvotno napisa

Da, razumijem te, dojmove je potrebno srediti.
Kada dođe vrijeme za odluku i kada nećeš moći drugačije i ako budu išla u vrtić, kakav će onda biti tvoj stav?
Mislim, ono što mene zanima je - kakav je osjećaj ostavljati djete nekome kome ne vjeruješ? I zašto ne vjerujovati? Zbog razlike u mišljenju, zbog loših postupaka, zbog loših iskustava (tuđih, svojih)...?
I ja smatram da bi MM ponekad možda trebao drugačije postupiti, odnosno da bih ja drugačije postupila. Ali to nema veza s tim vjerujem li ja njemu ili ne vezano za postupke i odgoj naše djece! Pa tako mislim i o tetama.

---

Možda, malo previše kompliciram oko svojih stavova oko djeteta, znam ga ga nitko ne može čuvati kao roditelji.
Osobe kojima vjerujem po tom pitanju su: naravno, djetetov tata (on je malo ležerniji od mene, ali znam da će sve napraviti kako treba), moji mama i tata (mama ga čuva več više od godinu dana i sve radi kako treba), šogorica i brat (s njima živim u istoj kući i puno puta su njihova djeca kod mene i oni isto tako najbolje poznaju navike i potrebe mojeg djeteta i mogli bi ga pričuvati).
Drugim osobama ne želim ostaviti dijete jer ili se razlikujemo u mišljenjima o odgoju, prehrani, i sl. ili ne poznaju dovoljno moje dijete da bi željelo s njima ostati.

Citiraj:

---

AndrejaMa prvotno napisa

... Tete su zamolile ako može ostati kod kuće koji tjeda, ja sam si tada to mogla organizirati, bili smo nakon ljetne stanke i jednog proplakanog tjena u jaslicama još tri tjedna kod kuće i nakon tih tri tjedna, uz malo razgovora i sl, bez problema krenuo u tu istu grupu, u isto okruženje i sve super. Eto, to je jedan moj primjer emocionalne nezrelosti. Ja sam pričla i sa vrtičkom psihologicom, ona me kratko uputila u ono što misli da je problem i kako da ga rješavamo. I to je bilo to. I ja sam im na tome zahvalna.

....

---

AndrejaMa to je upravo ono što bih ja željela!!
da ostvarimo komunikaciju s tetama takvu da mi kažu, da ostanemo 1 tjedan više doma ako treba, tj. da nam kažu i "dobro" i "loše"
da ne dobijem samo "kakala je, papala je dobro.. vidimo se sutra"..

znam da su mi očekivanja velika, ali imam dojam da su tete u "copy-paste mode-u" i prema njoj i prema nama (nekako mi je najbolje opisati ovako :oops: ) i da trenutno ne možemo ostvariti otvoreniju; iskreniju komunikaciju za koju smo mi potpuno otvoreni i to smo dali nekoliko puta tetama do znanja..

no, s druge strane, danas sam bila na kavi s dragom prijateljicom koja je radila kao psiholog u vrtiću i koju jaako cijenim i nakon kave zaključujem - nastavit ću pokušavati ostvariti bolju komunikaciju s tetama, ali ću isto tako pokušati prihvatiti da je njihov trud ionako već jaako veliki


eto :)

Citiraj:

---

mama pticica prvotno napisa

da je naše dijete inteligentno, ali emocionalno nezrelo pa da je bolje da, ak je ne moramo davati preko ljeta u jaslice, pričekamo 9. mjesec
.. da je i njezin sin bio takav..!!!

kako je uopće moguće da je dvogodišnje dijete emocionalno nezrelo!?!?!
i kako je uopće moguće da stručna osoba iz vrtića tak nekaj veli!!

---

ja smatram da su jaslice nužno zlo...

smatram da beba ili dijete od jedne ili dvije godine bi trebalo imati pažnju jedne bliske osobe samo za sebe...a ne to dijeliti sa drugih 15 bebača u grupi....mislim koliko se jedna (ili dvije tete) u jasličkim grupama mogu posvetit npr. 10-15 djece??? dok svakoga nahrane, dok im promjene pelene.....mislim da skoro nijedno ovako malo dijete NIJE EMOCIJONALNO ZRELO za ovako nešto a pogotovo u ljetnim mjesecima kada su dežurstva..

ali nažalost ne možemo svi danas priuštit djetetu od 1-3 godine dadilju ili nemamo svi baka servis na raspolaganju..

moja mala krenula je u vrtić sa 3 godine ali tek u 11 mjesec (znači dva mjeseca nakon što je počeo vrtić). prvu sedmicu sjedila sam ispred vrata od vrtičke sobe i po nekoliko sati (tete stvarno nisu bile oduševljene da baš previše vremena provodim tu). soba do bili su jasličari. iz te jasličarske sobe stalno je odjekivao plač........

uglavnom, možda ti teta nije željela reči nešto loše nego onako između redaka da i tvom dijetetu treba malo odmora od jaslica pogotovo sad kad su dežurstva....


ps. prošlo ljeto sam i ja išla u dežurni vrtić po uplatnicu a teta (dežurna- meni nepoznata) mi je rekla da ako ikako mogu ne dovodim malu u dežurstvo, jer se vidi da je mala nježnica a u dežurnoj grupi ima 29 muških i 1 curica i svi su divlji i jedva izlazi s njima na kraj

Citiraj:

---

AndrejaMa prvotno napisa

mislim da teta u vrtiću JE STRUČNA OSOBA, pa čak i za pripomenuti nešto takvo, ako smatra nužnim i potrebnim.
svoju djecu ostavljamo tetama na čuvanje, ali one nisu tamo samo radi čuvanja. One nešu djecu odgajaju, uče, promatraju, zadovoljavaju sve njihove potrebe i jedina su im podrška u satima koje provode tamo.
:love:

---

mala mi je krenila u vrtić prije dvije godine..nije bila baš oduševljena ( ja i MM odvojili smo mjesec dana godišnjeg za njenu prilagodbu)...u početku je bilo malo teško (svi me uvjeravaju da je teže meni nego maloj-ali ja i dalje ne vjerujem baš u to) jer je znala ujutro plakati kad bi je ostavljala ali teta mi je rekla (puno puta) da čim ja odem ona bude OK-dobro se uklopi, igra sa ostalom djecom i tako dalje...mala je tada imala tri godine i nije baš puno željela pričati o vrtiču tako da od nje nisam mogla nešto konkretno saznati....ali povela sam se za ovim tvojim navodima gore-zašto ne bi vjerovala teti - stručnoj osobi...

uglavno desilo mi se baš nedavno da smo ja i mala sreli u NEKOLIKO navrata djecu koja sad idu u školu i koja su išla sa mojoj malom u vrtičku grupu tu prvu godinu...bože, sva ta djeca su mi rekla da mi je mala plakala cijelo vrijeme....ja znam da joj je sada ok u vrtiču jer se već navikla i ima svoju ekipicu i priča šta je sve radila....


ali zar ja kao roditelj nisam imala pravo znati da mi je dijete prvih par mjeseci plakalo i nakon što bih je ja ostavila??

imam ja jednu pricicu za koju neznam sta da mislim mozda me netko prosvijetli...

moja curka ima 4god i ove god je krenula u vrtic ide sa svojom jako bliskom prijateljicom,obozavaju se ali djeci ko djeci vristanje im je in...one dvije kada se zaigraju i pocnu trcati vole vristati (ja zbilja ne vidim nista lose u tome) ipak se jos malene i tak imaju jos svojih par bisera...da bi teta u vrticu rekla da se ponasaju ko dvogodisnjakinje i predjetinjasto i da se to mora popraviti... :shock:

mozda me netko moze prosvijetliti jer ja zbilja ovako ne mislim?-