Kompjuterske igrice

Da li vasa djeca igraju kompjuterske igrice?
Kad su poceli?
Koliko vremena dnevno im to dozvoljavate?

igraju oboje

S. je poceo sa cca 4 godine (komp.smo kupili kad je imao 3), sa nekih 5-6 god. je igrao dosta cesto, par puta tjedno po sat vremena (otprilike), s time da je to bila Suncica, bojanke, memory i sl. sadrzaji

Onda ga je to pustilo.
Danas igra obicno vikendom, jer dok mi dodjemo s posla vec je kasno i ne dam da se pali komp, jer je onda obicno svadja buduci da su vec nervozni i pospani, osim toga nakon cijelog dana odvojenosti zelim s njima pricati i druziti se a ne gledati ih kako bulje u ekran.
Imamo pravilo da nove igrice skidamo sa neta samo nedjeljom (jeftiniji impulsi, a i tako ipak kontroliram igranje na kompu)

Nina je pocela tipkati vec s 2 godine, igrice igra od prije cca 6 mjeseci kad je skuzila princip kako radi mis - i to bojanke, memory, Suncicu i neke jednostavnije tipa mace koje hranis, oblacis i sl.

vrijeme igranja je isto-vikendom

lucija je pocela nedavno.
igra suncicu u prometu i orasara ( ustvari- u orasaru najvise slusa muziku).
damo joj oko pola sata dnevno da bude za kompom, ali ne svaki dan- kad se sjeti, kad joj dodje onda se igra, ali isto tako prodje tjedan da uopce ne trazi.

ono sto mene fascinira je to kak je brzo naucila 'upravljat' misem.
meni jos zna 'pobjec', al njoj nakon dva dana sto je igrala- nista.

Sven je u zadnje vrijeme povremeno za kompom po 15-30 minuta. Voli tipkati slova u Wordu (lupa slovo T i govori to nije moj pravi tata), slagati u sunčici životinje u njihov okoliš, teletubiese i kišu slova.
S mišem brzo napreduje, malo ga još muče smjerovi - kordinacija oko-ruka.

Sto je to "Suncica"?

www.32bita.hr

Nekako se djeca previse "navuku" na te igrice :/

Zato su roditelji tu da ih kontroliraju i određuju kada i koliko.

slazem se s Brundom, ali iz iskustva - nakon nekog vremena intenzivnog igranja - jednostavno im dosadi, prestane biti zanimljivo
a posebno ako ne dajes uvijek nove i nove 8)

Nekima bome i ne dosadi, da im dozvoliš postali bi pravi manijaci. Mislim da je takav i moj sin, nikada nismo pokušali vidjeti kada bi se to zasitio jer mislim da bi postao mali zombi. U stanju je potjerati prijatelje koje obožava i cijeli dan se inače igra vani s njima, ako nanjuši da bi mogao igrati komp. Na to poludimo, uglavnom, stalno je pod kontrolom i isključivo radi dogovor. Ako je lijepo vrijeme, ne palimo komp i igra se vani, možda mu nekad dozvolimo pola sata navečer. Inače je limit oko jedan sat dnevno, ako je sve obaveze napravio, zadaću i sl. Nekad mu produžimo ako pada kiša i ne može van, a neradni dan je, ili kada igra zajedno s tatom.
Ima deset godina. I ne instaliramo divljačke igre s puno krvi i ubijanja, ratne tematike, bombe u usta pa glava eksplodira i masa nasilnog smeća koje su djeca u stanju nabaviti ako vam stalno nisu na oku.

Franu smo dozvolili s 2,5 godine da se približi kompu jer nam je stalno bio upaljen pa smo htjeli spriječiti štetu, po principu bolje da ga naučimo kako se koristiti, u granicama njegove dobi, nego da 'stišće gumbiće'. Stavili smo mu Telletubbies u favorites koje si je znao sam upaliti, a najviše što se igrao bilo je 2 do 3 puta dnevno po desetak minuta. Onda smo našli i neke druge igrice (twenies, archibald), a i Sunča je za 10. Do prije ljeta je znao igrati neki nogometni turnir, a to bi mu se zalomilo i duže, trebalo ga je dobro ograničavati. (Jednom je baku navuko na foru 'još samo da ovo završim', pa je umjesto završetka utakmice, završio cijeli turnir, naravno da je trajalo duže nego što je trebalo).
U zadnja dva i pol mjeseca nije mi spomenuo ni komp, ni igrice. Ipak je veći gušt biti na livadi.
Dille, Sunčica je super. Mi imamo među slovima i brojevima, i to ga je stvarno zanimalo. Može jako puno naučiti, i ne zasiti se s vremenom jer uvijek ima novih i težih zadataka.