ne ide nam dojenje :((

Problemi su počeli već u rodilištu u kojem smo btw bile 12 dana jer je Vita morala primati antibiotsku terapiju. Mislila sam da će to vrijeme biti dovoljno da uz pomoć sestara uspostavimo pravilno dojenje, međutim...

Zadnje je dane počela na ciki "coktati", a kako od samog početka nije baš otvarala jako usta već je "u letu" hvatala bradavicu ko mala piranja, bradavica joj je pri svakom "coktu" bježala tj. kliznula bi joj iz "hvata". Tako se ona nagutava zraka a ja svojih suza jer je bol nepodnošljiva.

Mlijeka izgleda nemam dovoljno, ili se zbog takvog krivog cikanja ne proizvodi u dovoljnim količinama, pa sam počela s izdajanjem. Na kraju sam se dovela do toga da sam joj uvijek prvo nudila ciku (jednu pa drugu) na kojoj bi ona redovito zaspala ili je samo žvakala ili se nervirala u pokušajima da nešto izvuče. I tako po 2 sata. Kad bih je uspjela uspavati brže bolje sam se izdajala i spremala u hladnjak izdojeno mlijeko kojeg nikad nije bilo previše - izdajanje je ponekad trajalo po sat i pol a uspjela bih izdojiti samo 60 ml iz obje zajedno.

Kad smo primijetili da joj ni to više nije dovoljno ( a ja sam postala hodajući zombi), na inzistiranje moje mame, dali smo joj adaptirano mlijeko. Kad sam vidjela koliko je jadna mahnito sisala tu bočicu došlo mi je da plačem. Pa ja sam izgladnjivala svoje dijete!!

Jako sam tužna što ne mogu samo dojiti i kad god imam vremena ja se izdajam jer ako joj već moram dati bočicu, nek to bar bude moje mlijeko. Međutim moj se život sveo na druženje s izdajalicom. Čak ni oko bebe nisam toliko radila jer je moja mama preuzela na sebe većinu poslova, samo da mi omogući da se izdojim - jer ja sam izbjegavala adaptirano ko vraga.

Ja malu i dalje uporno stavljam na cicu i ponekad mi se čini da joj je čak dovoljno, ali ponekad jednostavno moramo dati adaptirano.

Znam sve o dojenju u teoriji: i važnost položaja i važnost učestalog dojenja i izdajanja radi uspostavljanja dostatne proizvodnje mlijeka- čak i čaj za dojilje pijem i natačem se vodom i juhama, ali ništa ne pomaže!

Što da radim? Da jednostavno odustanem ili da nastavim ovu torturu cikanja, pa zagrijavanja izdojenog pa komplicirane i dugotrajne pripreme adaptiranog??

A toliko želim dojiti :(

zaboravih napomenuti da mala "cokće" i dok bočicu siše :/

loonalee, molim te nazovi sos telefon, puno vise se moze doznati i rijesiti u direktnom razgovoru
01 6177-520, 091 22 77 220

nista nije gotovo ni izgubljeno, cikanje moze i prestat ce biti tortura i postati uzivanje u zajednickim trenucima, i tebi i Viti
nazovi :)

Moja bebica ima četiri mjeseca, više od osam kg, nikad nije bilo problema s dojenjem, ni s bradavicama (osim malo boli u početku - nisam znala da mora malo boljeti pa sam digla paniku oko toga..), ali od kad se rodio - pa i sad povremeno - cokće.

Isprva sam ga premještala, prekidala dojenje, svašta - ali kad je htio coktati, on je coktao. Niti mi je napravio štetu na bradavicama, niti se nagutao zraka - sve pet. Šta mu to znači - to samo on zna. Eto, da znaš da se to i drugima događa.

Cure s sos telefona će ti najviše pomoći (ja sam ih zvala zilion puta, hvala im do neba :pusice pusice pusice: ), ali ja ti mogu reći jednu važnu stvar, iz iskustva.

U jednom trenu sam vidjela da jednostavno nemam dovoljno mlijeka, nisam osjetila niti jedan let down po podoju, mali je tražio sto puta češće i žalio mi se, cice su bile drugačije nego inače, a kad sam probala izdojit nije bilo baš nekih mlazova, kao što inače ima. E, a i vidjela sam kad je mali dojio da nekako niš mu nije išlo niz grlo.

Pogledala sam u knjigu Penelope Leach i našla objašnjenje - mame često, nakon što prođe par tjedana od poroda pokušaju uhvatiti ritam sa životom, posjetama, ovim, onim i od stresa tijelo jednostavno napravi kuršlus - i fakat se ne proizvede dosta mlijeka.

Poslušala sam savjet iz te knjige - svima sam rekla da me puste na miru, uposlila dragog da kuha i sprema, a ja se s malim povukla u krevet i tamo više ili manje ostala dva dana. Mazili smo se, opuštali, dojili, čitali, malo prošetali, a ja sam iz tog kreveta dogovorila s mužem da više ništa ne radimo da ugodimo drugima (svi bi nas htjeli vidjeti, vidjeti bebu, bla bla) i da smo beba i ja prioritet nad prioritetima.

Drugi dan probudila sam se s cicama odavde do vječnosti. Mlijeka ko u priči, let down slijede jedan drugoga...

Eto, možda si i ti pod stresom. Zapravo, kad čitam tvoj post - gotovo sam sigurna da je tako - optužuješ se, bojiš se, tvoja okolina baš ne postupa u najboljem interesu dojenja... Probaj se opustiti i vjeruj majci prirodi da se brine i za tebe i za bebu.

Fino odi u krevet, jedi, pij, čitaj, slušaj glazbu, odi u kupku s malim - štogod će te veseliti, a svi nek plešu oko tebe. I zaboravi bočicu, adaptirano mlijeko, pritiske od strane majke i ostalo.

što se mama i svekrva tiče - one misle najbolje, ali vjerovatno nisu dojile ili ne znaju baš puno o dojenju i žele problem riješiti na instant način - bočicom. Ja sam zato svojim odmah rekla da neću nikakve savjete o prehrani bebe. I dobro da jesam. Tu i tamo neka rodbina brije da zašto mu ne dam još nešto - jel mu dosta. Da mu nije dosta ne bi imao više od osam kila, odbrusim.

loonalee, poslušaj emily i nazovi SOS telefon. iznenadila bi se koliko ti cure mogu pomoći da zajedno spasite vaše dojenje.

ima li novosti?

Moj sin nije coktao - on se davio, šljapkalo je na sve strane, cijeli se mrdao i bio nemiran, gušio se doslovce...

Mislila sam da nešta nije u redu s njim i bivala sve zabrinutija. Slušala sam savjete drugih mama koje su dojile, svaki dan provodila na forumu i skidajući tekstove učila sve više. Najviše mi je pomoglo kada sam dobro proučila kako me to stres blokira i neda mlijeku da poteče. Nakon toga sam se svjesno smirivala, duboko disala i potpuno opuštena stavljal sina na prsa.
I kada smo prebrodili tu najtežu fazu i nekoliko skokova u razvoju nakon toga - sve je sjelo na svoje mjesto. I sjedi već skoro 15 mjeseci.

Sada mi je trenutno jedini problem nositi se s primitivizmom određenih individua koje se iščuđavaju i pokušavaju me uvjeriti da moje mlijeko više ne valja i da mi je sin preveliki da ga dojim.

A mene baš živo boli briga - što i tebi od sveg srca želim da doživiš!

Evo javljam se nakon sto godina jer nisam imala pristp internetu neko vrijeme...

Situacija je slijedeća: Nisam odustala od dojenja, međutim i dalje nakon cike ide bočica jer očito je malecka i dlaje gladna nakon podoja.
Stalno sam je stavljala na ciku i ponekad je držala na ciki i po dva sata...

Sada se dešava da nakon podoja pojede puno manje iz bočice, a u zadnje vrijeme desi se i da preskoči bočicu što me jako veseli.

Ostavila sam se izdajalice, osim kad ju ne mogu podojjiti iz bilo kojeg razloga i odmah se bolje osjećam-nekako imam više vremena..

Malecka i dalje cokta, ali se to alternira sa kvalitetnim cikanjem i gutanjem (čuje se kako mlijeko ide i kako ona guta)

Vita ima skoro 2 i pol mjeseca i dobila je 2 i pol kg i narasla 10 cm.

Bojim se da je dobila previše (zbog formule) ali s druge strane drago mi je što dobro napreduje. Tješim se činjenicom da smo mm i ja oboje visoki i da ona neće biti debela beba već da će izrasti 8)

Ne namjeravam se ostaviti dojenja i uvjerena sam da će svakim danom biti sve bolje

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

U jednom trenu sam vidjela da jednostavno nemam dovoljno mlijeka, nisam osjetila niti jedan let down po podoju, mali je tražio sto puta češće i žalio mi se, cice su bile drugačije nego inače, a kad sam probala izdojit nije bilo baš nekih mlazova, kao što inače ima. E, a i vidjela sam kad je mali dojio da nekako niš mu nije išlo niz grlo.

Pogledala sam u knjigu Penelope Leach i našla objašnjenje - mame često, nakon što prođe par tjedana od poroda pokušaju uhvatiti ritam sa životom, posjetama, ovim, onim i od stresa tijelo jednostavno napravi kuršlus - i fakat se ne proizvede dosta mlijeka.

---

sorry ali penelopa nije u pravu . ka prvo zena ne moze znati koliko ima mlika u sisama. meni niti je curilo niti je na prve podoje islo naglo niti sam mogla neku vecu kolicinu izdojiti ( a adrian je bio ko bumbar).
dica sa 3 ipo-4 miseca se pocimaju interesirati za sve oko njih i ne ritko ce prestat sisati ako cuju neki zvuk i tako prekinit dojenje, biti brze gladni a mama ce imat osjecaj da ono stalno visi na sisi.
zato se savjetuje dojenje u tisini i bez nekih velikih zvukova.
uz to se u tom periodu pocima stvarati mliko onda kad beba sise a ne unaprid kao do tada pa puno mama misle da su im sise izdusile tj da nemaju dovoljno mlika

a sta se tice stresa...... zene su dojile i doje i u najtezim uvjetima ( dovoljno je pogledat u proslost ali i u sadasnjosti da zene kad znaju da su jedini izvor hrane za preziviti svojoj bebici i te kako doje)
sve je u glavi i kad se sve ne analizira previse

nisam procitala penelopu osim knjige 'djeca prva' i ne mogu komentirati ovo sto ifigenija citira, no s velikom sigurnoscu tvrdim da u takvoj situaciji moze blokirati let down i beba moze smanjiti dobivanje na tezini.

pogresno je to tumaciti kao presusivanje, jer mlijeka ima, samo ne moze van. zbog stresa je onemoguceno izlucivanje oksitocina koji omogucuje izlucivanje mlijeka. to je ona cesto spominjana situacija 'bila sam pod stresom pa sam ostala bez mlijeka' ili 'dozivjela sam sok i mlijeko je presusilo' ili dobronamjerni bapski savjeti 'ne sekiraj se, izgubit ces mlijeko'.

najbolje je rjesenje opustanje, tocno ovako kako ifigenija kaze - lezi i doji i skoncentriraj se iskljucivo na bebu, nista drugo nije vazno.

i znanje o dojenju, tocnije spoznaja da mlijeko ne moze nestati.

loonalee, ja sam mog sina isto dohranjivala 2 meseca, tako kao ti, i iz istih razloga. on je ne po dva sata, nego bukvalno po ceo dan cikio.
ja, kao prvo nisam imala uopšte mleka 10 dana (ne znam zbog čega, ja misla da je zbog stresa, jer nije htela izaći ni kap), ali stavljala sam ga na ciku non stop, pa na svaka 3 sata mu dam bočicu, bilo je jako teško, srećom, oboje smo bili uporni i uspelo nam je , nisam htela jednostavno prihvatiti da nemam mleka i da moje dete ne mogu da dojim! medjutim, kako je on zbog natezanja malo dobio u težini u prvih nedelja, ja se nisam smela odreći bočice, sve dok nije napunio dva meseca i kad sam na kontroli videla da ima 6,200kg. tad sam shvatila da treba da se opustim i nikad mu više nisam dala adaptirano. izdajala sam se nakon podoja svaki put do poslednje kapi, kako bih za sledeći put obezbedila malo više mleka i tako još mesec dana, i onda više nisam. sada on ima već preko 8 kg, a pet mu je meseci, dojimo na zahtev i ništa drugo. samo se opusti i mislim da možeš prekinuti sa adaptiranim.
btw, nikad mi grudi nisu bile prepune, nikad to nisam osetila, tako da sam se ja valjda zbog toga plašila da nemam mleka dovoljno, ali eto, to nije pravilo. nit se našao ko pametan da me poduči, a mi nemamo sos telefon. sreća naša te sam sledila instinkte.
loonalee srećno

Citiraj:

---

Fortuna prvotno napisa

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

U jednom trenu sam vidjela da jednostavno nemam dovoljno mlijeka, nisam osjetila niti jedan let down po podoju, mali je tražio sto puta češće i žalio mi se, cice su bile drugačije nego inače, a kad sam probala izdojit nije bilo baš nekih mlazova, kao što inače ima. E, a i vidjela sam kad je mali dojio da nekako niš mu nije išlo niz grlo.

Pogledala sam u knjigu Penelope Leach i našla objašnjenje - mame često, nakon što prođe par tjedana od poroda pokušaju uhvatiti ritam sa životom, posjetama, ovim, onim i od stresa tijelo jednostavno napravi kuršlus - i fakat se ne proizvede dosta mlijeka.

---

sorry ali penelopa nije u pravu . ka prvo zena ne moze znati koliko ima mlika u sisama. meni niti je curilo niti je na prve podoje islo naglo niti sam mogla neku vecu kolicinu izdojiti ( a adrian je bio ko bumbar).
dica sa 3 ipo-4 miseca se pocimaju interesirati za sve oko njih i ne ritko ce prestat sisati ako cuju neki zvuk i tako prekinit dojenje, biti brze gladni a mama ce imat osjecaj da ono stalno visi na sisi.
zato se savjetuje dojenje u tisini i bez nekih velikih zvukova.
uz to se u tom periodu pocima stvarati mliko onda kad beba sise a ne unaprid kao do tada pa puno mama misle da su im sise izdusile tj da nemaju dovoljno mlika

a sta se tice stresa...... zene su dojile i doje i u najtezim uvjetima ( dovoljno je pogledat u proslost ali i u sadasnjosti da zene kad znaju da su jedini izvor hrane za preziviti svojoj bebici i te kako doje)
sve je u glavi i kad se sve ne analizira previse

---

Ne znam, možda stvarno nije u pitanju bila količina mlijeka; ali meni je savjet pomogao. Nakon što smo ustali iz kreveta, beba je bila zadovoljna, nije stalno cicao, ja sam bila mirna i sretna - vrijedi probati...

i ja sam primijetila da kad je dojim ležeći na krevetu i u opuštenoj atmosferi bolje ide...Ja se znam i pokriti i zaspati skupa s njom.

Isto tako je činjenica da sam prvih mjesec dana bila pod užasnim stresom. U stalnom strahu da li je malecka dobro, da li je sve u redu, hoću li moći s njom, kako ću se snaći....sve je to bilo pogoršano situacijom što sam to vrijeme bila kod roditelja i što mi je mama pomagala. KAko ironično..mama mi je stvarno pomagala, preuzimala odgovornost na sebe, čak se ona dizala po noći da joj da jesti samo da mene oslobodi, a ja sam se sve više i više osjećala nesigurno.
NAkon poroda moj je organizam pretrpio užasnu iscrpljenost od koje se nisam dan danas oporavila. Stalno sam kod doktora i stalno mi rade pretrage i pretrage a nikako da skuže kaj mi je. Vele samo ekstremna iscrpljenost.

Zato pretpostavljam da sve to ima utjecaja na dojenje i na količinu mlijeka. Ja vidim da mlijeka ima, samo što se ona ne uspije najesti.

Od kad sam se malo više opustila i pogotovo kad se naspavam (kao danas), dojenje je pravi užitak. Pogotovo kad vidim da je ona zadovoljna. Danas je preskočila dvije bočice. JA sam joj ponudila nakon podoja, međutim odbila je. I to u dva obroka.
Nitko sretniji od mene!

Bravo, samo tako nastavi. Ja sam u dva navrata kupila po kutiju hrane i ponekad, kada je bilo najkriznije, dali smo mu i bočicu. No, odgađala sam to maksimalno i malo, po malo se sve normaliziralo i više nije nikada trebao bočicu. Kutija bi stajala, a kada je predugo bila otvorena, bez imalo žaljenja sam je bacila. Tada smo kupili drugu, frišku, da se nađe u kriznim trenucima. I ta druga je vrlo malo iskorištena pa smo skoro sve bacili. Treću nismo kupili nikada.