rastanak sa tetom cuvalicom
dakle, situacija je sljedeca- nakon godinu dana ugodne suradnje sa nasom tetom cuvalicom, na ljetovanju su isplivale neke neugodne stvari na povrsinu. mi kao obitelj ne mozemo preći preko toga tako da smo se rastali. sve se to dogodilo naglo i nenadano, te nas sve skupa usokiralo. no, ona i v. su se sjajno slagali, njene kvalitete na tom polju su neosporne i ja znam da je njemu to nakon sto su se druzili svaki dan po 6h unazad godinu dana ogroman sok i gubitak. trebam savjet kako da nastupim da mu tu situaciju sto je moguće više olakšam. sto da uradim da se on ne osjeti ostavljeno? koje objasnjenje da mu ponudim? ja pretpostavljam da je on osjetio tenzije... ali ne mislim da je pametno objasnjavati mu da smo se razisli zbog razlike u karakterima :/ ... uf... sto i kako biste vi u nasoj situaciji? v. ima 2.5 godina
Napustila nas je teta-moja sestra
Imam donekle sličnu situaciju, ali sa znatno manjim periodom čuvanja, cca 1 mj., i manjega djeteta 1 godina, ali isto friško - dogodilo se jučer.
Naime moja sestra (50 god, bez djece, koja živi izvan Zagreba) se s veseljem ponudila čuvati našega sina preko ljeta, jer je prosvjetni radnik pa je tijekom ljeta slobodna. U raspored koji nam je poslala je napisala da će biti na raspolaganju od 01.08.-15.09. Došla je 1/2 mjeseca ranije, pa se datum pomaknuo na 01.09. Od dolaska je svaki vikend išla baki i djedi izvan Zagreba, pa si je 'razlomila' svakodnevnicu. A zatim je poželjela otići i doma na par dana, točnije od srijede do nedjelje, na što smo ju suprug i ja pitali zašto treba ići doma, a ona se uvrijedila, točnije rekla je da ju držimo kao robinju jer nam treba objašnjavati zašto ide kući. Objasnili smo joj da za njeno odsustvno netko od nas dvoje treba uzeti godišnji, ali njoj su njene potrebe bile važnije. Rekla je da ide doma, jer se zaželjela biti doma (dodala je da će suprugu malo očistiti stan, srediti svoje stvari i sl.), a ja sam komentirala da ležerno pristupa stvarima. To ju je uvrijedilo. Nakon 2 sata je izašla iz svoje sobe, uzela stvari i rekla da ide kući, jer smo ju uvrijedili - rekla je da smo takvim stavom podcijenili njen posao i život. Ja sam upravo dojila, sin je na meni spavao i nisam se htjela ustajati i trčati za njom da ga ne probudim, ali sam ju molila da ostane. Međutim, rekla je da je prije 2 sata očekivala da se ispričam (ali ja naše ponašanje nisam procijenila uvređujućim, pa se nisam ispričala).
Vjerojatno bih se raspala da si stalno ne govorim da trebam ostati čvrsta zbog sina. Nedavno sam se vratila s rodiljnoga, suprug je dobio otkaz (ali još radi), u stan se (privremeno, na 1,5 mj.) doselila sestra, nedavno smo se preselili u novi stan, što znači - bilo je puno promjena i puno mi je značilo da je doma sve OK, jer je sin u dobrim rukama i jer je moj povratak na posao dobro prihvatio. Sada je suprug uzeo godišnji.
Sestra mi je i svjesna sam toga da ćemo i dalje morati nastaviti komunicirati, ali ovo nije prvi put da ona neplanirano i nenajavljeno odlazi (i prije sinovog rođenja). Mišljenja sam da čak i ako smo ju podcijenili da nije trebala otići naglo, tj. mogli smo o tome razgovarati ili nam je mogla najaviti odlazak, te otići za par dana. Ovakav postupak mi je nezreo i neodgovoran. Prema riječima roditelja ona se osjeća uvrijeđenom i čeka da se mi ispričamo. Ne znam što napraviti. Čak mi donekle nije problem za čuvanje sina, jer je suprug uzeo godišnji, a možda će jedno vrijeme biti i bez posla i, prema tome, doma, ali bih radi vlastitoga mira, a time i mira naše obitelji, to htjela riješiti. U takvim situacijama uvijek polazim od sebe i pitam se gdje griješim, pa tako i sada.
Molim vaše savjete i iskustva.
Unaprijed hvala,