9 mjeseci u Peru

Evo već neko vrijeme je prošlo otkako sam se vratila iz Perua, gdje sam skupa s mojim mm provela 9 mj. brinući se o napuštenoj dječici. Još ništa nisam napisala o tom mojem putovanju i iskustvu ali eto smatram da je vrijeme da vam i o tome malopišem.
Kako smo se na to odlućili ???
Pa eto preko jedne misijske zajednice već više vremena materialno pomažemo toj djećici pa smo odlućili s njima provesti neko vrijeme. Tako smo 13.10.2008. krenuli za Peru, tamo su nas svi lijepo dočekali i ubrzo smo se smjestili.
Bili smo u Cuscu mjestu 3800 ndmorske visine što smo teško podnosili u početku ali s vremenom nam je bilo lakše. A brinuli smo se o 9 djece s cerebralnom paralizom i microcefaliom. Ana ( 2 god. ), Guadalupe (5) Luz (6) Analy (6) Javier (7) Nayomi (10) Jorge Luis (3) Blanca (3) Yeni (8).
Briga je bila 24 sata dnevno. Možda vam se to sada čini teško ali uopče nije bilo. Korak po korak sve ću vam opisati.

lijepo, jedva čekam priču :love:

Svaka Vam čast, predivno :heart:
S nestrpljenjem očekujem priče :)

Predivno zaista, i ja jedva čekam nastavak, i stvarno Bravo za vas, super je kako ste se na to odlučili! :heart:

Pa evo znam glavno pitanje je kako ste se odlučili na to, već duže vrijeme smo razmišljali provesti koju godinu u misijama s djecom pošto mi ne možemo imati djece. Tako smo započeli pripreme za Brazil, mislili smo otići u Brazil pripreme su bile duge i zahtjevne ipak jedan su nas dan nazvali i pitali dali bi pristali na Peru, i m smo pristali tako smo završili tamo. Sve u svemu odluka je bila laka....

Citiraj:

---

diba prvotno napisa

Pa evo znam glavno pitanje je kako ste se odlučili na to, već duže vrijeme smo razmišljali provesti koju godinu u misijama s djecom pošto mi ne možemo imati djece. Tako smo započeli pripreme za Brazil, mislili smo otići u Brazil pripreme su bile duge i zahtjevne ipak jedan su nas dan nazvali i pitali dali bi pristali na Peru, i m smo pristali tako smo završili tamo. Sve u svemu odluka je bila laka....

---

Opet, Bravo! Koja je to misija preko koje ste išli? Jeli planirate još nešto slično?

Evo ti jedne kolegice :*
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ed2a6894ff4020

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Evo ti jedne kolegice :*
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ed2a6894ff4020

---

Da samo što smo mi odlućili darovati godinu dana a mamasrce cijeli život...... bili smo u istoj kući....

Tako jedan smo dan krenuli, avionom Zagreb-Frankfurt
Frankfurt-Caracas
Caracas-Lima
Lima-Cusco
Krenuli smo u srijedu ujutro i stigli smo u četvrtak navečer....
Tamo su nas lijepo primili Cusco je grad na 3800 nadmorske visine, tako da smo se prvih par dana morali dobro odmorii. Pili smo čaj od koke, koja tamo djeluje ljekovito protiv visinske bolesti. A onda su nas poveli u obilazak svega onoga što tamo djeluje. Tjedan dana je trajao obilazak svega onoga što je zajednica osnovala. Prekrasno organizirano a nakon toga pokazali su nam gdje će biti naše mjesto i koja će biti naša dječica. Još nas je dijelio jedan dan da zauzmemo naš položaj, bili smo uzbuđeni, prestrašeni ali i sretni.

Citiraj:

---

diba prvotno napisa

Tako jedan smo dan krenuli, avionom Zagreb-Frankfurt
Frankfurt-Caracas
Caracas-Lima
Lima-Cusco

---

Diba :love: :* :*
MOram ti se javiti jer sam točno taj put i ja prošla prije desetak godina. Fascinantno mjesto i fascinantni ljudi. Najviše su mi se usjekla u pamćenje baš djeca koja su trčala za autobusom i oko njega, te ljudi koji su nam kroz prozor pokušavali prodati voće.
Mi smo tamo išli na izlet, dobili naravno, čaj od koke i kad smo išli nazad apsolutno svi smo onesvješteno spavali :lol: .
Svaka čast na ostanku na tom meni jako fascinantnom i pomalo zastrašujućem mjestu i zbog nadmorske visine i zbog nedostatka civilizacije i najviše naravno zbog vašeg humanitarnog rada. :naklon: :naklon: :naklon: To se može samo iz velike ljubavi.
Stvarno željno iščekujem sve detalje tvoje priče.
Piši :love:

Evo me nakon dužeg vremena ali nema veze ipak nastavljam s pričom.....
I tako je napukon krenulo privikavanje, prvih dva tjedna bila je s nama još jedna volonterka, trebalo je naučiti sve, kako držati takvo dijete, kako ga hraniti, kako presvlačiti itd....
Sve nas pomalo strašilo i nismo znali kako početi i odakle početi....
Ipak privikavanje je prošlo brzo djeca su nas odmah prihvatila što je bilo pravo čudo.....
A mi smo učili prihvačati njih,voljeti ih i brinuti se o njima iz dana u dan....

predivno! :heart:
baš je gušt čitati tvoju priču! samo nam piši! :love: