Dobar dan... očuh... posao...mnogo pitanja
Drage supatnice,
u fazi sam kad ozbiljno razmišljam da napustim muža. Imam dvoje male djece.
Brak kao brak odavno nema smisla, a mislim da nikad nije ni imao. Ipak mi je teško donijeti odluku jer se bojim nekih stvari.
Zanima me koje od vas su imale očuha - kako je to bilo? Jeste li imali dobar odnos? I koje od vas imaju drugog muža? Kako to funkcionira s djecom. Ja nemam nikoga, nije da bih zato ostavila muža, ali teško mi je zamisliti da ovako mlada ostanem zauvijek sama, i onda mi se to pitanje automatski nameće...
A posao... eh, radim filantropski i plemenit posao, ali slabo plaćen. I previše vremena, previše smjena, previše je to teško za mene ako budem morala sama brinuti o svojoj djeci.
Razmišljam o svom biznisu, baziranom doma, pa ako i radim, da sam bar kraj djece; ako i platim nekog da ih pričuva, da sam im pri ruci.
Jel imate kakvih pozitivnih iskustava, da me ohrabrite? Ima li koja od vas da uspješno vodi svoj posao uz djecu, i to tako da je ipak posvećena prije svega djeci?
I zanima me ima li koja od vas da je ipak uspjela dotjerati muža u red, i ostati u braku - zbog djece? Moj muž je lijen, sebičan, egocentričan i tvrdoglav, i s godinama sam mu puštala sve da bude kako on hoće, jer bi se inače svađali dok ja ne bih popustila. Njemu je problem išta dati meni na volju, ma to ne možete zamisliti.
I tako ja živim unutar svojeg tijela, znači oblačim što hoću, i jedem što hoću, i isto tako za djecu, ali naša kuća, naše vrijeme, naši planovi, novci - sve to moj muž upravlja, i to loše jer se neće ništa dogovoriti.
On je zapravo vrlo željan toga da budemo skladni, on bi to htio, i nesretan je kad vidi da sam ja tužna, ili ljuta, i kune se da će promijeniti ovo ili ono, ali ne razumije nikako da nije poniženje dati drugome da odluči nešto tu i tamo, da bude kako druga osoba hoće. On želi - ali je razmažen, iz bogate obitelji, roditelji su ga dadiljali kao da je invalidan i on nije sposoban živjeti...
Jel neka od vas utjerala red u takvog čovjeka i ostala s mužem?
Nisam sigurna što je pametno.
Re: Dobar dan... očuh... posao...mnogo pitanja
aandreeja, teško je iz tako malo podataka shvatiti i doživjeti tko je u stvari uistinu tvoj muž, da bi ti se dao pravilan i sveobuhvatan savjet, mada će ti siguran sam velika većina ovdje jedva dočekati uzvratiti slijepom podrškom i pljuvačinom prema takvom čovjeku, što će tebi možda i goditi iako u konačnici sigurno nije ni jedino, ni najbolje rješenje... uostalom i sama si dala tendenciju podrške prozivajući sa "moje supatnice", iako patništvo doista nema spola, pa čak niti ovdje...
Pa obzirom da nisam "supatnica", a svakako sam prošao kroz kalvariju patništva i ponižavajućeg života u braku i raskida i razdvojenog života od svog djeteta, pokušao bih ti dati savjet da prije negu učiniš taj drastičan korak probaš vašoj zajednici dati šansu preko nekog Obiteljskog savjetovališta. Prvenstveno me na to ponukao slijedeći citat:
Citiraj:
On je zapravo vrlo željan toga da budemo skladni, on bi to htio, i nesretan je kad vidi da sam ja tužna, ili ljuta, i kune se da će promijeniti ovo ili ono, ali ne razumije nikako da nije poniženje dati drugome da odluči nešto tu i tamo
Dakle on doista ima volju i želju za sretnom obitelji, iako očito ne može dokučiti razloge tvoje tuge i nezadovoljstva, pa ako dopustiš da neka autoritativna osoba, sa deklaracijom psihologa, pokuša razjasniti mu da ti proživljavaš veliko nezadovoljstvo i frustraciju time što ti se neda sloboda u odlučivanju, možda ga to duboko zamisli i poluči velikih rezultata i promjena u njegovom ponašanju. Osim toga doista se isplati i vis-a-vis djece... imate dvoje djece, nemožeš ni zamisliti koji će to kaos izazvati u njihovim glavicama i dušicama, a kad se i to nekako smiri da kako tako klapa, ostat će ti paklena borba razapetosti između novog poduzetnog pothvata i skrbi i brige za djecu. Nije to mala stvar!
Ako još uvijek postoji ljubavi prema ocu tvoje djece, ako nije iščezlo ni poštovanje i osjećaš li da se možete pomaknuti s mjesta ukoliko se promjene neke stvari, daj šansu svojoj zajednici i pronađite savjet stručne nepristrane osobe! Pa ako ni to ne poluči rezultata onda ćeš bar mirnije savjesti imati alibi za slijedeći korak, uvjerena da si doista dala sve od sebe.
Sretno!
