Printable View
Ne znam jeli pogođen naslov,ali se odnosi na slijedeće:
Sin mi ima pet godina i otkad znam za njega toliko je širokogrudan da bez problema daje svoje stvari (igračke) drugima. Još nisam doživjela da ga netko pita dva puta da mu nešto da, a kamo li da neda, pa makar se radilo o igrački s kojom se trenutno igra. Prije mi se ta njegova osobina sviđala, ali sad mi počinje smetati jer mi se čini da nema nikakav osjećaj vlasništva. Kako je kod vas?
takva je situacija i kod nas. samo što sam ja ta koja je nema osjećaj za vlasništvo :roll:Citiraj:
rusi prvotno napisa
a imam više od 5 godina.
tako da nemam pametan savjet ali pozorno čitam ;)
Potpisujem Punticu!
A i MM je takav.
Pa valjda ova naša jabučica neće pasti daleko od stabla :mrgreen:
Ali to niti me brine, niti mislim da je loše. Bolje da dijeli nego da ne dijeli. :)
zašto te smeta?
ja sam iz naslova mislila da uništava ono što ima.
B je isto imao tu fazu, smetalo me je jer bi mu danas kupila igracku od 100 kn a on bi ju sutra nekome poklonio u vrticu :mrgreen: Vrhunac je bio kada je u prvom razredu OŠ, iz nekog razloga ponio sve svoje medalje u školu (ima ih hrpu iz juda i orijentacijskog trcanja s time da su ove iz juda zarađene ne samo sudjelovanjem negi i postignutim rezultatom) i sve ih podijelio, jer eto "drugi nemaju medalja".
Strpljen, spasen - polako prolazi.
Rjesavala sam to razgovorom i trazila da pita svoje stvari natrag.
Mene više smeta što moj sin to radi selektivno, promišljeno, ne poklanja svima, samo onima čiju pažnju želi pridobiti, onima koji mu imponiraju, obično starijima od sebe.
To mi je kupovanje prijateljstva i uopće mi se ne sviđa, da to nije moje dijete pomislila bih da taj obrazac ponašanja nosi od kuće... :mrgreen: