prilagodba 1-godišnjaka na vrtić

Kai je krenuo na prilagodbu sa 1 godinom i tjedna dana starosti.
U prilagodbi smo proveli 2 tjedna.
Danas mu je prvi cijeli dan kao i meni prvi dan na poslu nakon 15 mjeseci.

U tih 10 radnih dana prilagodbe stvari su izgledale ovako:
1. dan - skupa smo u vrtiću od 9.30 do 11.15 - prvo smo u dvoristu gdje upoznaje prostor i djecu i tetu, a oko 11 se ulazi u nutra pere se i priprema za rucak, ja sam ga hranila. Plakao je kad bi neko dijete vrisnulo ili pocelo plakati.
2. dan - isto samo sto za vrijeme rucka ja izlazim van i pustam tetama da hrane. Nakon toga ulazim u nutra i on place kad me vidi. To traje minutu i opet je sretan
3. dan - od 9 do 11.15 - oko 10.00 ja odlazim i zapravo ga prvi put ostavljam potpuno bez mene u neposrednoj blizini. cim sam sejla u auto iz mene je krenula bujica, strasno je to sto moram ostaviti to maleno bice, sto stvari mi se vrti po glavi, kako ce on to prezivjeti, sta ako mu se nesto desi....uzas.
Vracam se po njega iza rucka, place cim me vidi i stisce se uz mene, to traje 1 min.
4. dan - od 9 do 11.15 - odmah ga ostavljam nakon poljubca. cujem ga da place, ali dok sam jos u ustanovi vise ne place.
Dolazim po njega iza rucka, place i cvrsto me stisce ali to opet traje 1 min.
5. dan - od 8 do 11.15 - isto samo je sada sat vremena duze. Kada ga ostavljam ne da se i place. Uzas! Po dolasku opet kratko plakanje i stiskanje. Ali cim to prode isao bi dolje, smije se tetama i djeci, zeli se igrati.
6. dan (2. tjedan) - od 7.45 do 11.15 - isto, neda se iz mog narucja ali sto prije odem brze se privikne. Po dolaski ista stvar.
7. dan - isto
8. dan - od 7.45 do 13.30 - danas prvi put ostaje na spavanju. Doma se uspavljuje ili dojenjem ili nosenjem i spava 40min.
U vrticu ga je teta nosila i spavao je 40min. Nakon budenja me zovu i govore da je o.k. i da ga ostavim jos malo.
Cvrsto me grli kad sam dosla, malo place, ali opet cim to prode smije se i igrao bi se.
9. dan - od 7.45 do 14.30 - sve je isto osim sto su ga uspavljivali 40 min, a spavao je 15 min. Znala sam da ce to biti najveci problem.
Kad sam dosla nije plakao samo me je jako stisnuo i osmjeh ''od uha do uha''
10. dan - 7.45 do 14.45 - isto i sa spavanjem. s tim da u jutro nije plakao kad sam ga ostavila, a popodne kad sam dosla me uopce nije skuzio pa sam ga malo promatrala sta radi - vesel je trckara, igra se, pa si malo prilegne na veliki jastuk (sto doma nikad nije) - i onda me na kraju ugleda trci prema meni s osmjehom i stisce mi se.

Sto se tice hranjenja tete tvrde da jede super, doma jede koma osim nekih gotovih kasica. U njemu vec u ova dva tjedna uocavam neke promjene, kao. npr. da svim daje svoje igraceke. nravno da zelim razmisljati da je to dobro jer ipak ovo je za mene i MM bio najbolji izbor kad si vec ne mozemo priustiti da ja osnaem doma.

Danas je dakle dan D povratak na posao i prvi najduzi dan boravka. Molim Boga da prode sto bezbolnije za Kaia. Ostao je super, nije se stiskao nije plakao, teta ga je odmah zaigrala.

Eto, samo sam htjela s vama podjeliti nase iskustvo. Koje nije lako za nikoga ali je nuzno.
Svima koji prolaze isto zelim puno ljubavi i zdravlja!

Baš si to lijepo opisala. Svima koji prolaze prilagodbu, želim puno sreće i lijepih trenutaka u novoj sredini. :*

i mi smo nedavno prosli prilagodbu, s time da smo prvi dan bile skupa u jaslicama, 15 min, drugi pola sata, pa sam ju ostavila na 15 min (s time da sam prije bila s njom oko pola sata), pa na 30 min pa tako polako dalje.
Kako je F isto velika dojilica, ja sam se jako bojala kako ce ta prilagodba ici, ali proslo je bez imalo problema. Prvih tjedan dana u vrticu uopce nije plakala, onda se nekih desetak dana ujutro malo bunila, ali bi se vrlo brzo smirila, u vrticu je projela, zaspi bez problema :)

a prvi dan na poslu - katastrofa, kao da mi fali dio mene. No, sve to brzo prodje, nakon par dana sve udje u svoju kolotecinu.

Sve tako lijepo zvuci, moja N je dojena beba na zahtjev u prosincu krece u jaslice, naravno da se bojim kako ce to ici, odvikavam je od dojenja preko dana, a cula sam da djeca u jaslicama moraju znati papati iz bocice sto moja N ne zeli ni vidjeti blizu, ni bocicu ni dudu varalicu, niti se vezala za neku stvar koju bi mogla nositi sa sobom, inace je dosta plasljiva bebica, kada cuje jaci zvuk odmah place.. doslovno se ukoci od straha :no: , jel ima netko tako stidljivu i uplasenu bebicu koja se privikla na jaslice

Combo, kako pije vodu? Iz čaše? Ako da, nemaš frke, zašto bi dijete u jaslicama moralo imati bočicu? AKo ju ne koristi doma, ni tamo joj neće faliti.
A što se tiče igračke za koju je posebno vezana, možda otkrijete jednu takvu već drugi dan :) Fora je u tome da ima nešto što je njeno, od doma, iz sigurnog poznatog okruženja.

moja isto ne koristi niti dudu niti kakve flasice inema nikakvih problema s time. Nije posebno vezana niti za kakvu igrackicu, pro forma smo mi to nosili par dana da umirimo tete a onda odustali :)

Citiraj:

---

odvikavam je od dojenja preko dana

---

ovaj dio ne kuzim. ako je zbog vrtica onda stvarno nema potrebe, no treba biti spreman na to da ce dijete u procesu adaptacije vise "nalijepi" na roditelja kada je doma. Tako moja 9 sati ne cica ali kada dodjemo doma prvu nju moram podojiti, bez pogovora, a i po noci puno cesce doji nego prije. Naporno je, ali je lakse kada znas da je to ocekivano i zasto se to dogadja.

aja, ja stvarno imam problem, vodu ne pije, UOPCE, nekad joj dam zlicom, ali to je stvarno malo, inace je napredna i dobro jede, ali voda NE ili bilo koja druga tekucina, samo ... najdraze joj mlijeko

ma nije ni moja nis bolja, moja je cijelo ljeto provela u vrticu a nije htjela piti, a onda je polako pocela - bitno je nuditi.

combo Kai je vrlo slican. S tim da se mi i dalje dojimo - nocu svaka 2 sata ili cesce, a preko dana cim dode iz vrtica i jos dva -tri puta. Mislim da mu to pomaze da lakse prevlada adaptaciju, a i nadam se da ce ga ipak stiti od bolesti koje nam sigurno sljede, bar malo.
On pije vodu u kojem god obliku, casa, boca, zlica, kljun, ali sam se ja za vrtic odlucila na bocu jer sam onda sigurna da ce piti. (on jedino pije vodu oko 2dl dnevno). Dudu nikad nije htio (probali smo) i nema omiljenu igracku, ali eto ipak nekako funkcionira.
Ja sam njega od rodenja navikavala na ljude i djecu tako sto sam dopustala svima da ga drze ili djeci u dvoristu da ga maze (cak i prljavim rucicama) i on stvarno jako voli ljude, ali smo na njegovom rodendanu otkrili da ipak ne regaira dobro na buku i mnostvo. Naime, MM i ja smo solo s njim vecinu vremena (99%), jer su nam bake i djed u Zagrebu. Tako da je to bio sok jer je on proplakao cijeli rodendan - cim bi neko vrisnuo ili sl. I to je u vrticu problem jer cim neko dijete zaplace - palce i Kai, cim neko vrisne - place Kai. Medutim tete su mi rekle da se uocava napredak (i to bez da sam ih pitala) jer sad kad se to desi onda on pogledom potrazi tetu, ona mu kaze da je sve o.k. i vise ne place.
Jutro je samo otisao od mene cim je ugledao neku novu igracku. Cak ga nisam stigla ni poljubiti. Slatki mali mravic :)

Krenula je adaptacija, a s njom i hrpa pitanja, briga... Da sva iskustva imamo na jednom mjestu molim nastavite na

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=82077