Printable View
Jeste li imali slucaj da ste se morali vratiti kuci jer dijete nije prestajalo plakati za vama, recimo po par sati ili je vrlo intenzivno plakalo pa su vas osobe koje su cuvale dijete zvale na mobitel? Koja je granica tj. da li dijete mora otplakati svoje ili se u nekom trenutku treba vratiti ako se dogadja gore navedena situacija?
Nama je bilo tako prošlo ljeto. N je plakala par puta kad je ostala na spavanju kod moje mame, a mi smo išli van. Ja bi se vratila svaki put nakon pola sata vrištanja, uspavala je i opet otišla van.
Ako to ne bi bilo baš plakanje nego više njurganje, onda se ne bi vraćala.
Ja imam visoko postavljenu granicu, ako moje dijete plače više od 5 minuta, onda nešto nije dobro. I ne mogu se pomiriti s time da bi dijete trebalo "otplakati svoje".Citiraj:
sonata prvotno napisa
Ni ja do sada nisam prakticirala da dijete treba "otplakati svoje" niti dok je bila beba niti sada. Tu ne ubrajam situacije kada place jer nesto ne smije ili se inati. Svi mi govore da proces prilagodbe mora proci i da ce prvo vrijeme biti tesko. Ali ne znam koja bi mi trebala biti granica. Kad odem na posao-moram raditi. Posao je takav da mogu otici ali da li onda dijete ucim da cu doci ako dovoljno dugo ili jako bude plakalo?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Joj, sva sam u frasu, znam da to svi moramo proci ali tako je tesko :cry: Uopce se ne mogu veseliti povratku na posao kad se sjetim njezine reakcije :(
Ovo što ti kažeš je lijepo, ali mislim da je u većini slučajeva nerealno.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Vi se još niste odvojili? Vrtić? Posao?
Kad sam krenula na posao N je morala "otplakati svoje", srce mi se slamalo, ali alternative nije bilo.
Znam da nije realno i to je moj največi problem. Odvojili se na žalost jesmo, bila sam tri mjeseca na "mirovanju radnog odnosa" i nakon toga radim sad će biti več godinu dana, čuva ga baka.Citiraj:
arilu prvotno napisa
Ali i dalje stojim kod tvrdnje, ako moje dijete plače duže od 5 minuta, a baka nema načina da ga smiri, onda nešto nije u redu i neka me zove.
Do sad, hvala Bogu nije bilo potrebe za tim da me zove, jedino nedavno nismo išli van na ručak MM i ja za godišnjicu, jer je maleni neutješno plakao i nije želio ostati kod bake, odustali smo jer niti jedan ručak nije toga vrijedan.
Arilu-koliko je trajalo dok se nije privikla?
Mi smo počele oko 2 mjeseca prije N godinu dana i dosta brzo se navikla. Većinom je plakala po 5-10 min i onda ju je mama uspjela animirat s nečim. Periode dužeg plakanja imala je oko spavanja, ali to smo riješili da ju je u početku mama dolazila uspavati u naš stan, pa tek kad se skroz navikla, je spavala kod nje. I onda na moje veliko iznenađenje prvi dan posla samo mi je dala pa-pa i nikad više nije plakala zamnom. :heart:
Čak sam nekoliko mjeseci poslije imala probleme da nije od none htjela otići samnom doma, pa sam jecala tu na forumu!
Anemona i mi smo propustili i obljetnice i ručkove i roštilje...ni ja se nisam mogla otić negdje zabavljat ako mrvica neutješno plače zamnom. I kao što sam rekla u prvom postu, mi smo imali običaj uspavat je kod none i tek onda otić negdje. To je uvijek palilo.
nas dvije provodimo dosta vremena kod mojih kada mm radi a ja ne, tako da je malenoj normalno da ju baka nekad uspavljiva malo je bilo pobune mekošenja i sl,ali nismo joj baš popustile tako da ni ne primjeti razliku kada mi nekud idemo ili kada ostajemo tamo...
Moj svak jutro u autu ima monolog "ne tu, baba ne" a kad dođem k njoj 30 sek se neda odljepit od mene onda se počnemo s nečim igrat baka se ubaci (ili neka susjeda) i on zaboravi na mamu, ja kažem bok i odem, poslje kad me se sjeti komentar "mama nema" i sve ok.