Jabuke i kruške iz vrta - kada brati, kako spremati

Zajedno s kućom sam se dočepala velikog lijepog stabla jabuka i krušaka i nemam blage veze kako i kad se jabuke beru i kako se spreme nekamo (kamo?) da ih čovjek ima i kroz zimu.

Jel treba brat dok su još zelene? Kad je pravi tren?

A drugo - imam tu krušku za koju su mi neki ljudi koji se kunu da znaju o čemu pričaju (pa se nadam da je to bar dijelom istina) rekli da je to neka koja ne dozori na drvetu nego je u pravi tren (koji je to majko moja?!) moraš brat i spremat (kako, gdje?!) pa ona dozori nekad u kasnu jesen. Inače, dosad smo je uvijek probavali i nikad nije bila fina... A onda popadaju i potrule.

Jel ima itko da nešto o svemu ovome zna?

Hvala, do groba sam zahvalna!

Hi, draga! :love: Welcome back!

Sad ću ja, kao "stručnjak" :roll: nešto probat odgovoriti... Nažalost, ove godine nemam jabuka (opalio ih je mraz ili nešto slično u periodu cvatnje, količina je zanemariva) ali lani... Imali smo svojih jabuka sa 2 prastara stabla (zlatni delišes) do proljeća.

Kako smo ih spremili? Jednostavno, zdravoseljački (sjetila se ja kako je to moja baka davnih godina činila): pobrali ispred Konzuma plitkih kašeta za voće koliko je trebalo, a u njih papir za zamatanje (bijeli, nisam se usudila uzeti novine da ne uđe olovo, iako to nisam nigdje čula). Nisam zamatala svaku posebno, samo poredala u slojeve, bez naguravanja, ostavljajući malo prostora između, tako da su bile u samo jednom redu, pa opet sloj papira i to je bilo to. Ubrali ih dok su bile bijelozelene i fino krckale pod zubima. Čuvali smo ih u vikendici (razina zemlje, čak malo ispod - kao plitki podrum) i nisu se smrzle. I na balkonu su mi dugo stajale u jednoj košari, samo s tim papirom između redova. Kasnije su dobile lijepu žutu boju i s vremenom se malo namreškale kako su gubile vlagu.

Kruške - ista stvar, samo za njih je dobro da su u mraku i ne traju tak dugo. Moja baka je imala "citronku" - to je stara sorta koja se bere kad je onak, svijetlozelena kao svježa delišes jabuka. Ima oblik ploda limuna (najšira na struku, he he) i kad dostoji upravo takvu boju. Kad ih se bere, još nisu fine i tvrde su ko kamen - treba im nekoliko tjedana da se dostoje ubrane. Ovisno o godini / udjelu vlage / temperaturi obično su najbolje nakon mjesec dana i tada ih treba brzo brzo pojesti ili potrošiti. Meni je ta berba krušaka u sjećanju vezana uz početak školske godine, ali to ovisi... Kad krušku zagrizeš, mora napraviti krc... ;) Kora smije bit gorka, ali meso (kad ju oguliš) bi već trebalo imati dobru komponentu voćnog šećera.

Ima još tih starih sorti (neke sa smeđom korom, koje imaju oblik koji meni nalikuje na tikvicu, sa zavinutim užim krajem) iznutra je krasno bijelo meso... Isto trebaju dostajati.

Druge sorte koje ranije dozrijevaju i mekše su ne mogu se baš lako čuvati, pa ih treba konzervirati (kompot, džem) , osušiti ili preraditi u rakiju. Ali to je samo teorija.... to nisam nikad probala. Mi doma obožavamo kruške kao takve i baš ti hvala na ovom topicu, spremam se već par godina probat posaditi koju.

A ti probaj kruške ubrat malo pomalo u više navrata (jer ne dozriju sve istovremeno, iako to nije velika razlika) i eksperimentiraj ... Ima i nekih koje se jedu kuhane (mislim da su to tepke, liče na divlje iako nisu, znalo ih je bit na utrinskom placu, nisam ih vidjela 100 godina).

Dobru zabavu!

Evo i ja sam friška u spremanju " zimnice ", ali da i ja kažem kako to radim. Jabuka imam puno starih sorti, i spremam ih isto u letvarice ili kartonske kutije, ali ja u svaku stavim samo po jedan sloj jabuka i čuvam na tavanu. Nisu mi smrznule, ali kako su nešpricane trunu pa ih svako toliko pregledam i bacim trule. Imam ih negdje do 2 mjeseca.
Kruške imam samo one koje dozore na stablu, ali moji u Lici su imali jednu sortu koja je bila onako sitna, brala se negdje krajem rujna i dozrijevala u žitu, jela se tek kad je izgledala malo kao da je strunula, ali okus je bio diivvan. Sad je li to ta tvoja stvarno ne znam.