Printable View
eto... 1.9. prvi dan :) stigao i taj dan..
mi smo krenuli u novi vrtic, prilagodba pocinje.. moj mali je tetu super prihvatio, dosli smo dosta ranije dok jos nema djece, da se upoznaju, stvore neku komunikaciju i to je stvarno super proslo.
Danas ce doci baka po njega nakon rucka, a sutra ostaje na spavanju, i to je to...
zelim vam svima da ove prve tjedne provedete sa sto manje stresa!
:love:
Ajmo preimenovat u "Kako ide prilagodba, dan po dan", ako se slazes. Mene bas zanima kako ce biti s malim jaslicarima i vrticarcima, ali znamo da prilagodba, na zalost, nije samo 1 dan, nego - koliko? 2 tjedna? Pesimisti kazi i 3 mjeseca. Nama je ravnateljica rekla da ce do Bozica svi veselo jurit ka svojim Pilicima, Pcelicama, Zabicama ili kako im se vec grupe zovu. Meni se Bozic cini TAKO daleko! A ne moram vam ni rec kako je ona to rekla optimisticno!
Mi necemo krenuti jos na prilagodbu jer mi je dijete bolesno, ali uglavnom, imam vec tremu, na parne dane pozitivnu, na neparne negativnu. Veseli me sto znam da mi je dijete upisano u grupu jedne mame s foruma, a ta mama i njen malisa :heart: imaju lijepa iskustva s tim vrticem, tom grupom i tim tetama. Moja M ce sad 2 godine i upisana je u stariju jaslicku grupu.
Nadam se da cemo ovdje razmjenjivati jako puno lijepih iskustava i dojmova, sto manje onih ne bas tako lijepih.
Nama je prvi dan prošao po mom mišljenju katastrofalno!
Ivi je 14 mjeseci i jako je živo i aktivno dijete. Trči, penje se na stolce, hoda, priča....dosta je naprednija od druge djece u grupi. Naviknuta je igrati se s djecom koja su od nje starija 4-7 godina.
I to je danas rezultiralo time da je istukla svu drugu djecu u grupi. Mene je to fakat deprimiralo, i užasno mi je neugodno pred tetama i mamama druge djece.
Vani u parkiću su bila djeca predškolske grupe i kad smo krenule doma odmah je otrčala k njima i s njima se super igrala. grlila ih i ljubila, igrala se kao sa svojim sekama. Ali ove male naprosto ne podnosi...sve redom ih tuče, gura...
nažalost iz cijele grupe još samo jedna curica hoda samostalno i stabilno, a io ona je dosta mirna, za razliku od Ive pa joj ni ona ne paše.
Razgovarala sam sa tetom iz te veće grupe, ona je imala Ivinu seku do 6 mjeseca pa se znamo, i rekla je da se ne brinem, kad Iva krene po cijeli dan, ako će biti tako da ću ju oni uzimati k sebi da se igra s većima i tak, da će ju rotirati po grupama. Dobro je to što je to mali vrtić i što nas sve tete znaju i super su pa se nadam da će pomoći da Iva ne bude najveća beštija i agresivac prema drugoj djeci.
Eto i mi se vratili.
Bilo je bolje nego sam očekivala!!! Bili smo tamo cca 45 min i onda su nas poslali doma - za 1. dan dosta. :shock:
A moj Soren se onda na mene naljutio jer sam ga prekinula u igri i rekao da sam zločesta jer on voli vritć i hoće još ostat :shock: :shock:
Ujutro kad je došao je papao čokolino (svako jutor spremaju 2 doručka i onda kikači mogu birati kaj će jesti) i kad je završio, obrisao je usta i ruke sa salvetom, pa odnio tanjur i žlicu na kolica gdje ide zmazano suđe i onda se vratio i obrisao stol :mrgreen: . Ostala sam u šoku.
Kasnije sam se na inicijativu tete (koja je preeedobra btw, i zove se kao i njegova baka ;) ) otišla sjest u "dnevni boravak" (tamo imaju nekoliko fotelja, baš za roditelje) i tamo nas je čekala kavica i kapučino, ko je kaj htio i neki keksi. Ugl, S. se cijelo vrijeme igrao i samo je par puta iz daleka škicnuo da vidi da sam tam.
Nisam se mogla načuditi jer inače neće nikud bez mene.
Inače, tamo su samo dvije grupe. 3-4 godine i 5-6 (ili 7 ovisno kad kreću u školu) svaka grupa ima svoju sobu, ali se vani zajedno igraju i svi skupa spavaju u posebnoj sobi.
Ja sam oduševljena :D (što se i vidi po opširnom izvješću :lol: ).
E, da i još me S. zašpotal da kaj sam ja tam bila s njim jer sam mu rekla da ću otić doma i onda se vratiti, on je veliki dečko i da njemu mama u vrtiću ne treba :shock: :/
E, da, još kaj me iznenadilo. Nitko, ali baš NITKO od klinaca se nije plakao ;) . Teta je prokomentirala da još nikad nisu imali takvu djecu koja se ne plaću bar prvi dan i da će ovo biti super generacija....živi bili pa vidjeli.
21 mjesec.
Danas prvi dan bili na sat vremena.
Nije oduševljena.
Imam 6 radnih dana za prilagodbu.
Optimist sam :mrgreen: .
Sin, 2 godine i 8 mjeseci.
Danas 1. dan.
S tatom na adaptaciji, mama radi i cijeli dan ima knedlu u grlu...
Ali... prošlo super...dijete je veselo i bez traume.
Nakon prvotne sramežljivosti, sam se išao igrat s djecom, ručao, sve super. Ali je i tata bio s njim cijelo vrijeme, bolje reći - kraj njega. Poslije ručka su išli doma.
Bili su od 9-11,30 sati.
ZA koji dan će ga ostaviti na neko vrijeme samog u vrtiću. Nadam se da bude sve prošlo u redu.
Sad je važno da je led probijen.
Cura, 18 mjeseci, prvi dan (tj. sad - od 9-10) prilagodbe, bio tata. Dječica sva manja od nje, to me malo ražalostilo, znam da voli više veću, 5 curica i tipa 7 dečkiju, s tetama je lijepo komunicirala pokaži oko, pokaži prst itd., najviše je prčkala po stvarčicama, par puta rekla "nosi, tata" i par puta krenula prema vratima, bezu suza. Tati se vrtić svidio. Vidjet ćemo kako će to ići, iz dana u dan.
neznam dal su i padobranci pozvani al riskiram :)
krenule smo u jaslice sa navršenih godinu dana, prije 4 mj i još uvijek nismo ok s tim. mala je ljuta i ne želi nas ni pogledati kad dođemo po nju pa još nekih sat vremena doma :( :cry:
pitam se šta nije ok... adaptacija nam je izgledala ovako inače - 1.dan
pola sata zajedno pa skupa odlazimo.
-2.dan 15 min zajedno pa je puštam pola sata samu.
-3. dan puštam je samu sat vremena...itd još 2 dana svaki dan 1/2 sata više.
i onda smo se zaustavili na tome još dosta dugo jer je bila nervozna.
na spavanju smo ostale tek nakon nekih mj dana.
i od onda svaki puta kada je bolesna ili je vikend je super a kada se vrati u jaslice kao da krene adaptacija iznova. kažu tete da je inače dobra ali da se voli nositi i da bježi od druge djece...po meni ad nije izvedena kako treba, previše na brzinu :/
sada nakon 4 mj i njihovog godišnjeg od 2 tj najgora je do sada, a doma normalno veselo i radoznalo djete...ima li tko slična iskustva?
zakljucali ste nam temu prilagodba 1-godisnjaka na jaslice, meni se bas svidio topic jer mislim da je nama koji saljemo bebace koji jedva hodaju i nista ne razumiju u jaslice velika razlika od dvogodisnjaka koji nesto ipak razumiju
nema veze
hvala Ivana 2008 na komentaru, situacija nam je dosta slicna, N krece u prosincu nadam se da ce biti dobro
toga se bojim... :shock:Citiraj:
krenule smo u jaslice sa navršenih godinu dana, prije 4 mj i još uvijek nismo ok s tim. mala je ljuta i ne želi nas ni pogledati kad dođemo po nju pa još nekih sat vremena doma
a vama clee, zelim da dodju bolji dani za bubicu u jaslicama
:heart:
evo i nas.. za koji dan 14 mjeseci...
ja sam se već pripremila na plakanje i trganje od mene, al ove tete žele da roditelji budu s limačima.. barem prvih dana.. tako da je danas prošlo okej..
istražili smo sobu u detalje, igrali se.. sve u svemu okej. mada mislim da je za Limenog bolji agresivniji pristu, da mene nema. Jer ovo mi se čini kao produživanje agonije jer je JAKO vezan za mene... neznam.. vidjet ćemo kak bu sutreka..
imamo dva tjedna za adaptaciju pa valjda bumo se kolko tolko uspjeli prilagodit... :/
hvala combo :) bez vi ;)
i ja se nadam :( preporučen nam je razgovor sa pedagogom pa ćemo vidjeti...
ja bih toplo preporučila svim mamama koje mogu ostati doma sa svojom djecom dulje od godinu dana neka ostanu. godinu dana je definitivno premalo. kikići možda jesu pokretniji i nezavisniji onda al su povezaniji više nego prije...
sretno svima sa prilagodbama :heart: :heart: :heart:
da je bar nama tako...moju micu okreću od mene ili bježe s njom u drugu sobu, par puta se desilo da su me na fino potjerale kada sam je probala smiriti..Citiraj:
nanov prvotno napisa
Evo i nama je danas prvi dan. S je bila sama u jaslicama od 7:45 do 10:30h. Plakala je :cry: Naše tete ne daju da se ostaje s djecom, nakon par minuta me je poslala doma. Ne znam što je bolje, što je ispravnije, no treba se valjda slušati struka. Inače, teško je i S. i meni i tati. Što nam je ova civilizacija i ovaj tzv. napredak napravio, moramo ostavljat djecu drugim ženama da bismo išle raditi. Meni je sve to jako nelogično, no moramo gurati dalje. Pozdrav svima mamama, tatama i njihovim jasličarima.
I naš prvi dan je za nama.
Moj dječak ima 21 mjesec, najmlađi je u starijoj jasličkoj grupi od 19-tero djece, nitko od njih do sada nije polazio jaslice (novooformljena grupa). Bili smo od 7.30 do 11.30, doručkovao je i ručao tamo, jako je znatiželjan pa je uživao istraživajući i igrajući se, jedino je malo nastao problem dok mu je teta htjela staviti slinček za vrijeme obroka - taj predmet zaista mrzi...
Od cijele grupe, samo smo jedna mama i ja bile s djecom, ostala su bila sama - i svi su, ali baš svi skoro čitavo vrijeme plakali, dozivali mame - srce mi se zgrčilo od toliko suza i silnih jecaja, suzdržavala sam se od plača cijelo vrijeme :cry: Jedno se dijete od plača ispovraćalo...
Za doručak su dobili bijelu kavu - iz koje se dizala para kako je bila vruća. Limene šalice iz kojih piju se nisu mogle držati kako su bile vruće. Jel i u drugim jaslicama tako? Rekla sam tetama da je kava strašno vruća, nitko nije odreagirao, ali da se netko polio sigurno ne bi bilo ugodno... Sutra imaju čaj - baš me zanima kako će to proći...
Sutra ga planiram ostaviti samog od doručka i pokupiti ga nakon ručka, a prekosutra ostaviti na spavanju. Tetama nije drago što sam danas čitavo vrijeme bila tamo i sutra su mi ograničile vrijeme boravka u grupi na 1 sat :(
:shock: Normalno da je plakala, 1. put sama s nepoznatim ljudim ai u nepoznatom prostoru. Kaj su u Gradiski samo jedne jaslice?
to je normalno. U principu, adaptacija i pocinje kada roditelj ODE. Svo vrijeme dok si ti tamo, tvoje dijete se ne pocinje adaptirati.. Na zalost, tako je kako je..Citiraj:
kinka prvotno napisa
svi preplacu prve dane, neki vise, neki manje.. nama je tako bilo prosle godine i svima je koji krecu prvi puta.. nije to nista zabrinjavajuce, ali da je lagano nije nikome.
Ma samo hrabro, sa djetetom otiđi sretna i sretna ga pusti, daj veliku pusu i okreni se.. ubrzo ces ga ili ju vuci doma, jer mu se nece dati :)
znam da zvuci navjerojatno ali tako je...
Karlo - 3 god i 8 mj.
Oduševljen vrtićem, tetama, prijateljima :heart: Prvih 5 min je bio kao mačić stisnut uz mene, a već nakon 30min sam primijetila da mu smetam i otišla. Ah... kako me stisnulo u grlu... baš mi je bilo teško. Dogovorila sam se s tetom da dođem u 11h po njega. Došle D. i ja... oni sejde slatkići za stolićima, čekaju ručak i škicaju barbie crtić, ja velim, K. idemo doma... a on ustane, dođe mi u zagrljaj i počne tiho jecati (ja ne bih mama išao doma) :love: onda smo ostali još na ručku. tako mi je raspjevan došao kući, razigran, sretan, pun dojmova. Pa smo išli na sladoled, obiteljski i krug šetnje a proslavimo, a onda spavanjac. Zaspao je u 12:50 i još uvijek spava :shock: :lol:
Grozno mi je citati kako neki vrtici prakticiraju nasilno ostavljanje :(
Moja cura krece za 2 tj. Prilagodba u nasem vrticu traje 3-4 tjedna.
Roditelj ostaje koliko zeli s djetetom. Naravno da nije dobro ni previse odugovlaciti,ali prati se reakcija djeteta i sukladno tome se dalje postupa.
Nadam se da nece biti vecih problema :)
Kad sam konačno došla doma i vidjela malog, na pitanje kako je bilo u vrtiću, dobila sam odgovor - Rupeeeer!!!!!(Super)
Odmah mi je bilo lakše. Ispričal je da ima puno igračaka, da se nitko nije plakal, i da ide i sutra.
Hvala Bogu. Vidjet ćemo kako će ići dalje. Nadam se da ne bude puno suza.
moja ni dan danas ne ide potpuno slobodno u vrtić iako ide od druge godine.teško se ujutro oblači,sve odugovlači jer zna da ide,ponekad suze i plač u vrtiću a prije je bilo katastrofa ne znaš tko više plače ja ili ona :(
Sinčeku je danas bio prvi dan u jaslicama, ima nepunih 22mj. Bili smo zajedno 20 minuta i kako se lijepo odmah sam zaigrao - teta je prišapnula da bi bilo dobro da ga malo ostavim. Provela sam 40 tak minuta ispred sobe, ulažući krajnji napor da se ne zavirujem jer ako me vidi da virkam... bolje da sam ostala u sobi.
Svako plakanje koje sam čula mi se činilo da je on, ali kad bi pitala neku mamu koja ulazi/izlazi koje dijete plače - nije plakao moj Pingu. I teta je potvrdila da nije plakao. Najviše je plakao dečkić čiji tata je bio s njim unutra...
Većina mama ( njih 6-7 ) se nisu usudile izaći, a primijetila sam dok sam bila unutra i kasnije kad sam uzela sina da 2 dečkića nisu niti koračića napravila od mamina krila.
Nekako mi je onda moje maleno baš naraslo veliko u tom trenutku i sva sam se rastopila...
Daleko od toga da je bio dobrica... inzistirao je da opere žiraficu u bokalu s čajem, malo "presložio" inventar sobice i provjerio higijenu WC školjke.... Teta je rekla da je "malo nestašan" 8)
Mi smo danas bili prvi dan. Došli unutra, upoznali malo tetu i okolinu, dao mi pusu i poslao me kući. Došla sam po njega za 2 sata, kao prvi je dan, i onda sam ga jedva namolila da idemo doma. Sutra ću ga ostaviti 4 sata.
Nespretno sam se izrazila, nisu osjećale da dijete može ostati u sobi bez njih.Citiraj:
Većina mama ( njih 6-7 ) se nisu usudile izaći
Btw, nisam ni ja :oops: , ali nekako smo izgurali, oboje.
Mi smo danas bili četiri sata (od 8-12), sutra ću ga ostaviti dulje. Nije mu se išlo doma: "Čekaj još malo", "Zar već?" :D
mi smo isto danas bili prvi dan u vrticu i super je proslo. dorian je jedva izdrzao da ga poslikam ispred ulaza, skakao je od veselja da idemo :)
prvo je bilo predstavljanje, svi smo u dvoristu sjeli u krug i kratko se predstavili, uz mobil kojeg smo doma trebali napravit. ja i mm se ubili od rada, jucer se zurili doma s mora da to napravimo, i na kraju smo ispali turbo ambiciozni roditelji :lol:
onda su djeca dobila poklone, stariji su donosili mladima :ljubav: , dobio je 2 patuljka od vune, jednog veceg i jednog manjeg koji spava u orahovoj ljusci i jako su mu se svidjeli.
pa je bila predstava, dorian je pozorno pratio. nakon toga smo imali radionicu na temu predstave, a onda zakuska. sve skupa 2 sata.
jedino mi se cini da j dorian bio malo razocaran jer je ocekivao da ce biti vise igranja.
iducih dva tjedna cu ja dolaziti s njim na par sati i muvati se okolo ili nesto raditi u drugoj sobi. racunam na otpor kad ga krenem ostavljat, al ne brinem se previse, jer stvarno vise nije beba i kad se navikne super ce mu biti.
kod nas je dorian isto najmladi, ima ih 15, 3 tete, djeca su 3-6 godina, (tek od 3 godine primaju), al meni se to cini super, dorian ionako voli stariju djecu, i u parku stalno juri za starijima i super se snalazi, makar ga neki zovu beba, a neki od tih su stari ko i on, samo su duplo veci :D
rucak nece imati tamo, nema ni spavanja, ima uzina oko 11, tako da vjerujem da nece biti tako strasno s prilagodbom, ipak nece tamo biti cijeli dan.
eto, bas smo bili svi uzbudeni danas, i bas mi je drago da smo krenuli, pocinje novo poglavlje u nasem zivotu :)
3 godine - 1. dan vrtića GENIJALNO :D
Došli, jedva joj uspijela obuti šlapice a ona već otišla unutra i igrala se.
Ali kad sam došla po nju je bilo vike i bruke dali može još ostati, da želi šlapice odnijeti doma (iako ima doma iste).... i odmah skužim što joj je, dijete gladno! :shock:
Odmah smo kupili nešto za pojesti i poslije toga je bila super. Inače je pravi gurman ali ovo stvarno nisam očekivala. Sad mjenjamo našu rutinu i ujutro pravilo veeeliki doručak da opet nebi bila gladna jer je onda nemoguća (kao i svi, zar ne :mrgreen: ).
Još me brine što je u zadnje vrijeme počela zaboravljati na vrijeme otići na wc i popiški se u gaće (iako je bez pelene već godinu dana). Naravno to se i dogodilo 2 puta danas :/ .
Ja sam cijelo jutro bila nervozna, čekala dali će me nazvati da dođem po nju, no sve je prošlo bolje od očekivanog i ostala je prvi dan cijelo radno vrijeme vrtića od 8-12:30 :D
Držite nam fige za sutra i mi ćemo svima vama :love: :*
i nama danas prvi dan, 19 mjeseci. cim smo usli otrcao je do nekog deckica, pa igracke... sve ga je zanimalo. tete su komentirale da ce on bit super. nakon nekih 20 minuta poslale su me van, ja otisla, e al on im je zbrisao na balkon pa me vidio - nasmijao mi se i trk dalje... zvale me za nekih 15 min da je panika, plakao je i zvao me, kad sam dosla odma se smirio i rekao pa pa. i nis otisli doma, vidjet cemo sutra. danas je ostao prvi put bez mene ili tate tak da mi se ovo cini ok.
Mi smo jučer bili prvi dan u vrticu i super je proslo. Dora je išla tam s veseljem, odvela ju je mama i odma ju ostavila, do 12 h.
Dora ima 3.5 godine .
kad je mama došla po nju jučer i kad ju je Dora vidjela tek se onda jako rasplakala..
jučer je poslijepodne rekal da ne želi ići više u vrtić.
danas ujutro 2. dan vrtiča
nije htjela ići.
išli smo i tata i mama s njom.
rekli smo joj da idemo pozdraviti tetu.
tamo se držala mami za ruku i onda ŠOK !
teta je rekla da se ne treba puno opraštati, da je tako bolje i onda je povukla Doru k sebi i Dora je jako počela plakati , a mi smo otišli od nje i tako smo ju ostavili..
sad smo doma. mama je na bolovanju, a tata radi kasnije...
gledamo se i pitamo se pa, kako smo mogli biti tako glupi i ne pitati tetu da bi trebali ostati s Dorom neko vrijeme još tamo....
osjećamo se kao da smo izdali vlastito dijete....
sad kad čitam neka druga iskustva vidimo da neke tete dozvaoljavaju a neke ne da roditelji ostanu s djecom tamo u vrtiću
mi ćemo to sutra napraviti
ostat ćemo tamo s Dorom
ali žao nam je da je Dora preživjela danas tu mogli bismo reći traumu
vidimo da joj je sve to previše za prva 2 dana
i koliko joj je jučer bilo lijepo u vrtiću, krenula je puna entuzijazma, optimizma i veselja
a danas totalna suprotnost..
danas ćemo ići po nju u 11 h
a sutra ćemo tamo ostati s njom..
nadamo se da joj se vrtić danas nije toliko zamjerio...
može koji savjet nama roditeljima, da ne osjećamo takvu grižnju savjeti i da se oslobodimo strašnog osjećaja krivice koji nas trenutno muči?
i kakva su vaša iskustava u sličnim situacijama?
hvala
Evo i drugog dana... vrtić tj. jaslice mi se čine fakat OK, ne mislim u dilemama baka ili jaslice itd., nego kao institucija - uredno, tete mlade i kompetentne, lijepo je uređeno, zna se red, a nije atmosfera "rumunjskih čuvarica zatvora", da karikiram, u srcu je nekako osjećaj mira vis-a-vis njihove skrbi za naše pilence. Step by step, vidjet ćemo, zasad sam zadovoljna jaslicama, a kako će se A. snaći, to će biti izazov kao i za svakog jednoipolgodišnjaka.
2. dan.
Bili 3 sata tamo (tata i on).
Od početka se priključuje u igri s drugom djecom, razgovara s tetama, otvoren je, veseli.
Tata ne treba biti ni na vidiku, jedino kad su išli iz dvorišta u vrtić je potražio tatu da si i on mora papuče obuti.
Još nije ostajao sam u vrtiću. Možda sutra.
Sve u svemu, početak nam je više nego dobar.
Vidjet ćemo dalje.
e nama je jutros bilo ocekivano kacenje oko vrata ( mama nemoj ici ).. malo protesta ali se smirio i prije nego sam ja izasla iz sobe.
bio je sretan da ide, ocekivao je tetu koja nas je jucer ujutro docekala i ful joj se veselio, a kada je vidio da je sada druga teta,. e tu je nastao mali problem.. međutim, mislim da je i to ok proslo.. vidjeti cu sta ce mi reci sutra jer danas ostaje prvi dan na spavanju.
Ivi je danas bio drugi dan.
Danas nije toliko tukla drugu djecu i teta kaže da će to brzo prestati čim ih upozna sve. Nadam se.
Bile smo skupa unutra i ona se lijepo igra s igračkama, nekoj dječici je čak i pusu dala.
Nakon pola sata sam ja izašla van a ona je samo rekla : Mama ba-baj.
Kad sam se vratila po nju samo se smijala i sve je bilo ok. Bez suza.
Sutra ju ostavljam malo duže samu pa ćemo vidjeti.
Htjela sam vam svima uputit par riječi podrške, iako je adaptacija toliko široka tema da se i ne može svesti na par riječi...al evo...pokušat ću..Djeca su jako različita...neka prihvaćaju odmah jaslice i tako se to nastavi...neka negoduju burno i pred roditeljima i poslije i to traje i po mjesec dana...neka reagiraju burno samo pred roditeljima, a kad roditelj zatvori vrata, te sekunde se zaigraju...neka hrabro i bez suza roditelju mahnu, a kad roditelj ode, krenu suze...itditd (mogla bih ovdje još opisivati ali stat ću)..Kao što znate, djeca su različita...Isto tako, nije isto kad dijete krene u vrtić sa 3,5 godine, ili u jaslice s 1 godinom..."Starijem" djetetu se može sve objasniti, ono razumije da mama i tata moraju na posao...istina, ne razumije to srcem, ali razumije glavom, i dovoljno se na to pozvati da se dijete utješi...Ovi najmanji to ne razumiju...možete im pričati i pričati ali za njih to "mama i tata idu na posao pa će doći" ništa ne znači...oni znaju da mame i tate nema sad tu...I naravno da su tužni...I naravno da će se i rasplakati...Uvijek kažem, kad ne bi bilo tako, to bi bilo čudno i tada bi se roditelji trebali zabrinuti..A djeca...Cijeli njihov svijet se mijenja...osjećaju se napušteno, nesigurno, nezaštićeno...Tuguju...A kao što znate, tuga je proces...Treba vremena da se opuste, da prihvate novu sredinu, nove ljude...da shvate da su sigurni i zaštićeni...Možemo mi njima to pričati ( i trebamo), ali oni to moraju doživjeti...kontinuirano..Kao što znate maloj djeci je bitan taj ritam dana...Treba proći malo vremena, ponavljam...Da dožive, pa tako i shvate, da ujutro dolaze u jaslice, da se tamo igraju, da jedu, piju...da im je dobro, ugodno i zabavno...i da mama i tata uvijek na kraju dolaze...Treba proći malo vremena..
A kako roditelj može pri tom pomoć djetetu?Pogotovo onom najmanjem koje još ne razumije što se događa..Rekla bih tako da prvo pomogne sebi na način da iz svog srca izbaci tjeskobu, krivnju, zabrinutost...svaki negativizam...Kao što rekoh, najmanji vas manje razumiju, a više osjećaju,,,Oni su savršeno točni čitači vaših najskrivenijih emocija..Ne možete im lagati...Oni znaju kad se tuga skriva iza vašeg osmjeha..
Dakle "idemo u vrtić...juuupiii :D :D ", a ne "idemo u vrtić :) a u srcu :cry: ... Uvjerite prvo sebe da je sve ok...ako treba ponavljajte to kao mantru "bit će sve dobro, sve je u redu, u vrtiću će mom djetetu biti dobro, igrat će se, steći će prijatelje, proširiti vidike...jednom rječju odrastati..."...Složite si tu mantru kako vama odgovara...I znajte da to radite za dobro vašeg djeteta...Vaš stav je i njihov stav..Ako iz vašeg stava izvire sigurnost i povjerenje, neće biti problema..
I još nešto...prvih tjedana će nakon vrtića biti "zaljepljeni" uz vas...pripremite se...ostavite sve druge poslove i prepustite popodneva djeci...grlite se, mazite, potvrđujte im svoju ljubav..
Još jednom...čista pozitiva je potrebna "idemo u vrtić :sing: "..
uh, kakav post :cry:
Hvala :heart:
Zato mm ide s malim na adaptaciju.Citiraj:
anin prvotno napisa
On je puno smireniji od mene.
I kad znam da je sve u redu, stalno me nešto kopka i muči, i ja to teško mogu sakriti.
Btw, lijepo si to napisala. RAdiš s djecom?
x!Citiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
Citiraj:
anin prvotno napisa
ovo debelo potpisujem.....
Evo nas, nakon 6 i pol spavanja kod kuće jučer popodne nakon 3h vrtića 8) danas smo prošli cijeli boravak sa spavanjem i zadnji je išao kući. Jutros je rekao, mama ti možeš ići kući, ne trebaš ulaziti sa mnom, poslije ručka ćemo svi spavati u malim krevetićima. Eh da... mi smo već blizu 4god... Želimo Vam svima da se brzo naviknete i što prije počnete veseliti vrtiću i novim prijateljima :heart: