ovisnica o mami!!

ponekad šetam gradom i gledam svu tu djecu stariju ili malđu od moje curice (koja ima 11 mj.) koja mirno sjede u kolicima i igraju se sama sa sobom ili uživaju u okružju dok mame mirno ispijaju kavice ili čvrljaju o nebitnim temama... a ja... ja nju ne mogu niti minute ostaviti u kolicima...hranilici..hodalici... vrtiću... nigdje... da bih otišla na wc, oprala suđe ili nešto slično... kad smo u gradu najčešći scenarij je taj da ju ja ili muž nosamo a kolica prazna guramo...ali ona ne želi niti mirno bar 2 min. sjediti na nama ..konstantno ju nešto mora okupirati, pažnja joj je katastrofa pogleda igračku i ajmo dalje... dosta je hiperaktivna i zahtijevna. ali to stvarno već umara ona je po cijele dane mnje više meni na rukama... zna biti po 10 min u hodalici i toje to opet traži mene ... čak neće ni kod muža uvijek.... ako me vidi da odlazim iz sobe vrišti... ne znam što raditi.. da ju pustim da tako plaće kad ju ostavim u vrtiću recimo ili da jednostavno pustim da to ide tako kako ona želi...napominjem da za mj. dana počinjem raditi i ona će u jaslice i čisto me strah kako će se prilagoditi... imam osijeća da će uvenuti...od tuge..

i moji su bili takvi. OBADVOJE!!! ali ne bih ih mijenjala ni za jednu bebu koja ima dudu u ustima i mirno gleda u prazno dok joj mama prica s frendicom na kavi... :P

Da,sve bebe koje imaju dudu u ustima gledaju u prazno :roll:

:evil:

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

... ne znam što raditi.. da ju pustim da tako plaće kad ju ostavim u vrtiću recimo ili da jednostavno pustim da to ide tako kako ona želi...napominjem da za mj. dana počinjem raditi i ona će u jaslice i čisto me strah kako će se prilagoditi... imam osijeća da će uvenuti...od tuge..

---

to ti je faza straha od odvajanja
još ne shvaća da ti postojiš iako te ona ne vidi, odgovaraj joj na pozive, govori, neka te čuje ako te ne može vidjeti ...

moja ti je bila slična jedino je bila jako mirna beba
ja sam njen vrtić vukla po čitavoj kući

adaptacija će ići teže,zato ako možeš da osiguraš boravak uz nju prvih mjesec dana

moja je ošla u jaslice i pala u depresiju, nisu nam dali adaptaciju
na kraju je MM uzeo popodnevnu smjenu na poslu pa ju je on čuvao

I ja imam sličan problem. Mi imamo 6 mjeseci. Stalno traži moju pažnju. Čim izađem iz prostorije u kojoj se on nalazi, plač. Čak i ako je netko još s nama do tada bio u istoj toj prostoriji. Ja mu moram biti u vidokrugu. Jedino što je u šetnji relativno OK - voli gledati stabla, lišće, cvijeće pa ga to okupira u šetnji, a kad zaplače, ako ga ne uspije umiriti to što mu se pokažem i uhvatim ga za ruku, dignem ga, ali ne hodamo, nego stojimo na mjestu neko vrijeme dok se ne umiri, popričamo, pjevamo, mazimo se....i onda se vraćamo u kolica i nastavljamo dalje. Uglavnom upali. A ponekad ga uspijem ostaviti kod moje mame (s njom je svaki dan od rođenja) i bude OK kod nje, ali kad se ja pojavim, opet plač. Valjda skuži da me nije bilo. Nadam se da je to stvarno faza. Ja imam još 6 mjeseci fore do povratka na posao. Valjda ćemo do tada napredovati na tom polju.
I, btw. imamo i dudu! ;)

Marama za duge šetnje. I duge šetnje :)
Čemu hodalica :/

da, probala sam ja i pjevati i pričati dok je u vrtiću i ona mene vidi ali.. ništa od toga ne pali... tako da se tu baš i ne radi o tome da ona ne zna da sam ja tu iako me ne vidi... što se tiče mog posla i njenog vrtića to će biti malo teže ta njena adaptacija jer ja jesam teta i ići će u vrtić u kojem ja radim ali za nju je bolje da me ne vidi tjekom dana jer će stres biti još veći budem li ja konstantno odlazila i dolazila u njenu sobu a da je u mojoj skupini... to tek ne bi išlo.... e da probala sam ja i sa maramama i nosiljkama al ona je toliko nemirna u rukama da ju to živcira, tak da niš od toga... i da hodalica....pa recimo da ju ne koristim previše... a i počela sam ju tek stavljati kad se sama mogla podići na noge i tako stajati... a i ne vidim baš neke loše posljedice niti na meni i hrpe ljudi naše generacija... tak da...znači sve se svodi na to..pomiri se s situacijom i snađi kako znaš , naravno što manje štete djetetu.. samo se nadam da mi dr. kikač neće biti na sestricu :lol: al lijepo je znati da ona nije jedini hiperaktivac već u toj dobi!!

Sunčice, suosjećam. I nas to muči. Lucija ima 7 i pol mjeseci ali već dva mjeseca je ista priča. Ne brinem kako će biti poslije iako me mnogi plaše kako je previše naviknuta na mene (a na koga će bit, susjeda?? pa sa mnom je 24/7!) i kako će nam poslije biti teško (i šta da joj sad radim, da ju pustim da tuli?) :roll: To su gluposti.
Snalazim se tako da ju stavim u kolica kad moram izaći iz sobe na dulje vrijeme (oprati kosu) ili vučem baby gym po stanu. Nije rijetka situacija kad ja iz sveg glasa pjevam Mali mali pauk se popeo.... i perem suđe u kuhinji a ona je u boravku. Bar da me čuje. Nekad upali a nekad ne.
Što se kolica tiče, s tri mjeseca se više nije htjela voziti u njima jer nije vidjela ništa iznutra. Otkrili smo sling i preporodili se. Preporučam da nađete nosiljku koja vam odgovara.
Igranje i kratka pažnja - nemoj previše zahtjevati od bebe koja nema ni godinu dana. Ne može se ona sama zabavljati sat vremena. Još ako je živo i radoznalo dijete kao što izgleda je... Kad vidim druge bebe koje katatonično leže u kolicima i bulje u nebo* (s dudom ili bez nje, i moja ju zna imati) tješim se da imam inteligentno dijete zainteresirano za svijet koje se ne zadovoljava s mrvicama pažnje nego traži sadržaje i rad. Kako postaju veći, bit će lakše.

* molim mame koje imaju bebe koje mirno leže u kolicima i budne miruju po sat vremena bez a i be da spreme čavle i ne raspnu me :mrgreen: ovo iz mene samo progovara ljutnja koja me obuzme kad me pitaju zašto moje dijete nije takvo :roll: :evil:

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

da, probala sam ja i pjevati i pričati dok je u vrtiću i ona mene vidi ali.. ništa od toga ne pali... tako da se tu baš i ne radi o tome da ona ne zna da sam ja tu iako me ne vidi...

---

ponekad pali, nekad ne. mislim da je i dalje u pitanju strah od odvajanja. očito joj to što te čuje nije dovoljno.

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

što se tiče mog posla i njenog vrtića to će biti malo teže ta njena adaptacija jer ja jesam teta i ići će u vrtić u kojem ja radim ali za nju je bolje da me ne vidi tjekom dana jer će stres biti još veći budem li ja konstantno odlazila i dolazila u njenu sobu a da je u mojoj skupini... to tek ne bi išlo....

---

zašto bi to bilo teže? pa tek ti znaš kako adaptacije funkcioniraju. naravno da nećeš viriti svakih pet minuta i još da te vidi. dobro je da nije u tvojoj skupini.

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

e da probala sam ja i sa maramama i nosiljkama al ona je toliko nemirna u rukama da ju to živcira, tak da niš od toga...

---

nama je trebalo vremena dok nije shvatila da joj je u slingu sasvim ok, da vidi sve, blizu mene je....

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

al lijepo je znati da ona nije jedini hiperaktivac već u toj dobi!!

---

polako s dijagnozama :)

Iskreno, najiskrenije vjerujem u to da se tako male klince na ništa ne smije učiti, ni pod koju cijenu. Jer će sve doći na svoje. Sada, kao što je već netko rekao, ne shvaća da postojiš i kad te ne vidi. Shvatit će. Samo nemoj očekivati od nje da te promjene proživljava sama, dok još možeš biti s njom. I da je drukčija adaptacija bi joj teško pala, to tako ide, godinu dana je strašno malo. Budi uz nju, ona je malena jedinstvenost i skupa ćete polako naći način.

Nosiljke su zakon, probaj različite položaje, sigurno će nešto upaliti. Sa 11 mjeseci već i puže, zar ne? Zar nije bolje pustit je da puže za tobom i babyproofat kuću koliko se to da? Nadam se da vam okolnosti to dozvoljavaju.

Sretno :) :love:

:lol: nisam mislila na adhd nego onak u globalu puna energije!! i da ponekad mi je drago što je eto baš takva radoznala, sve ju zanima, sve hoće istražiti , ispipati, pomirisati, pocuclati :) isl. i isto tako znam da dijete od 1 god. nema nikakvu koncentraciju niti razvijen bilo koji oblik igre. niti to očekujem to bi bilo suludo, meni je problem što ja nju ne mogu ostaviti niti na 1 min. kraj mene a da to nije problem...al šta je tu je...i pogrešno ste me shvatili , ja ne mogu sudjelovati u njenoj adaptaciji jer radim u to vrijeme tak da... drage volje... ali mislim da će se nažalost morati snaći kao i dr. djeca. naravno ak ne bude išlo smislut ću nešto. ..puže ona al još ne sigurno tak da joj se zna zalomit da završi na nosiću pa ju ne mogu ostaviti bez nadzora.

Sunčice, a godišnji ili slobodni dani? Može li tata uzeti?

evo da te utješim (ili sebe) i moja zvijer je takva...hiperaktivan, nema mira nigdje i nikad i urla čim me ne vidi...vičem, derem se iz drugih prostorija no ne pomaže...moj ima za koji dan 14 mj i mislim da će uvijek biti više manje takav...jednostavno je takvog karaktera...najviše od svega mi ide na živce što se ni tati ne da uvijek pa ponekad posumnjam da smo sami za to krivi...možda bi trebali više forsirati da bude sa tatom...ali....i meni je teško kad nije pored mene...

a što se tiče ovih komentara o mirnoj djeci...ja kad se god požalim da mi je dijete zahtjevno i jako aktivno, svi ali baš svi mi kažu: hvala bogu da je takav a ne da sjedi i pilji u jednu točku...i svaki put i ja zaključim isto...

ovakav je poseban i nije mi teško s njim se boriti iz sata u sat, minute u minutu...naravno ponekad i meni dođe dosta ali me jako brzo prođe

3 mjeseca sam hodala pogrbljenih leđa jer od kad je stao na noge, hodao je na 1 ruku i više nije htio ni puzat a kamoli sjedit na jednom mjestu...samo hoda, trči ko muha bez glave ...evo sad je konačno prohodao pa sad samo trčim za njim...bar su mi leđa uspravna...

:D

ma niš od kombinacija nemožemo iskoristiti ja moram na posao mužu ne daju niš- privatnici- najrađe bih ostala još malo s njom al iz financiskih razloga moram nazad. ali bar me tješi što nisam jedina koja muku muči s klincima. to je dobro znati. :)

Da napomenem....moj kad se rodio, prva 2-3 tjedna je spavao na meni, doslovno na meni. Plakao je cijelo vrijeme ako nije bio na meni, ne pokraj mene, kao neka djeca, ,već na meni. Tih tjedana oka nisam sklopila po noći, a preko dana tu i tamo bi me mama ili MM spasili. Isto se bojim da je jednostavno takavog karaktera - mazast, boji se biti sam, a uz mene ima najveću sigurnost. Ali kad se sjetim tih prvih dana, tješim se kako je sada već napredovao. Spava uglavnom u svom krevetiću, u kolicima je više-manje OK, vrtić i sve ostalo može, ali da sam ja tu toliko blizu da me može vidjeti i dotaknuti.

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

ma niš od kombinacija nemožemo iskoristiti ja moram na posao mužu ne daju niš- privatnici- najrađe bih ostala još malo s njom al iz financiskih razloga moram nazad. ali bar me tješi što nisam jedina koja muku muči s klincima. to je dobro znati. :)

---

Ma slaba ti korist od utjehe, draga moja. Daj probaj s nekim iz stručnog tima razgovarati. Držim vam fige :love:

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

ponekad šetam gradom i gledam svu tu djecu stariju ili malđu od moje curice (koja ima 11 mj.) koja mirno sjede u kolicima i igraju se sama sa sobom ili uživaju u okružju dok mame mirno ispijaju kavice ili čvrljaju o nebitnim temama... a ja... ja nju ne mogu niti minute ostaviti u kolicima...hranilici..hodalici... vrtiću... nigdje... da bih otišla na wc, oprala suđe ili nešto slično... kad smo u gradu najčešći scenarij je taj da ju ja ili muž nosamo a kolica prazna guramo...ali ona ne želi niti mirno bar 2 min. sjediti na nama ..konstantno ju nešto mora okupirati, pažnja joj je katastrofa pogleda igračku i ajmo dalje... dosta je hiperaktivna i zahtijevna. ali to stvarno već umara ona je po cijele dane mnje više meni na rukama... zna biti po 10 min u hodalici i toje to opet traži mene ... čak neće ni kod muža uvijek.... ako me vidi da odlazim iz sobe vrišti... ne znam što raditi.. da ju pustim da tako plaće kad ju ostavim u vrtiću recimo ili da jednostavno pustim da to ide tako kako ona želi...napominjem da za mj. dana počinjem raditi i ona će u jaslice i čisto me strah kako će se prilagoditi... imam osijeća da će uvenuti...od tuge..

---

Kao da si opisala moju situaciju, :love:

hvala svima na podršci. evo još sam u dilemi i sve više razmišljam da bar do 1 mj. odustanem od posla ( toliko bih najviše financiski izdržali a i to je puno) ako ništa bar bi prohodala i hodala sama. ne znam...ludnica.... tako je još mala i tako nesamostalna da se bojim da će u vrtiću uvenuti... a tako je pametna ( ne zato što je moja :D ) i brzo uči i vesela i bojim se da bi sve to nestalo ako ju sad bacim u sobu s još 4 bebe i tetom koja niš ne radi nego čita novine i pazi da si neko ne razbije zube ( pošto sam i ja odgojitelj i znam kako vrtići rade...situacija mi je poznata) . Razmišljam. :?

ja nikada nisam vidjela bebu koja pilji u jednu točku... :?

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

ja nikada nisam vidjela bebu koja pilji u jednu točku... :?

---

niti ja ali malo karikiram....ima mirnije djece i nemirnije...o tome ovdje pričamo...

Citiraj:

---

iglica prvotno napisa

Citiraj:

---

sunčica vk prvotno napisa

ponekad šetam gradom i gledam svu tu djecu stariju ili malđu od moje curice (koja ima 11 mj.) koja mirno sjede u kolicima i igraju se sama sa sobom ili uživaju u okružju dok mame mirno ispijaju kavice ili čvrljaju o nebitnim temama... a ja... ja nju ne mogu niti minute ostaviti u kolicima...hranilici..hodalici... vrtiću... nigdje... da bih otišla na wc, oprala suđe ili nešto slično... kad smo u gradu najčešći scenarij je taj da ju ja ili muž nosamo a kolica prazna guramo...ali ona ne želi niti mirno bar 2 min. sjediti na nama ..konstantno ju nešto mora okupirati, pažnja joj je katastrofa pogleda igračku i ajmo dalje... dosta je hiperaktivna i zahtijevna. ali to stvarno već umara ona je po cijele dane mnje više meni na rukama... zna biti po 10 min u hodalici i toje to opet traži mene ... čak neće ni kod muža uvijek.... ako me vidi da odlazim iz sobe vrišti... ne znam što raditi.. da ju pustim da tako plaće kad ju ostavim u vrtiću recimo ili da jednostavno pustim da to ide tako kako ona želi...napominjem da za mj. dana počinjem raditi i ona će u jaslice i čisto me strah kako će se prilagoditi... imam osijeća da će uvenuti...od tuge..

---

Kao da si opisala moju situaciju, :love:

---

Apsolutno ista stvar i kod nas. Od prvog dana je tako.

ja imam takvu bebu. tj. imala sam, posto k. sad ima 16 mjeseci :)

ona bi pocela urlati cim bi osjetila da ju spustam u krevet ili na kauc. nikakav babygym, nikakva kolica, igracke, ma nista nije dolazilo u obzir kod nje, samo nosenje. nosila bi ju u slingu od kad bi se ja probudila do kad ne bi isla spavati, spavala je stalno na meni jer bi se inace budila nakon 10 minuta. bila sam na granici ocaja, mjesecima sama s njih dvoje a ona je bila takva, zahtjevna. ma ni sekunde nisam mogla bez nje, na wc sam ju nosila sa sobom, kuhala bi s njom u slingu, trpila urlanje dok se oblacim, oblacila bi starijeg s njom u slingu, po vani su nas znali kao onu koja bebu stalno nosi. bome me spasio taj sling :lol: , jer mi je od nosanja bio napukao biceps na lijevoj ruci. daleko od toga da je ona bila mirna kada ju se nosilo, sve je htjela vidjeti, pipnuti, skakala bi iz slinga da dohvati stvari koje nije smjela hvatati :roll:

najbolje mi je bilo kad bi mi netko pametan konstatirao da je ona takva jer sam ju ja tako naucila :roll: :roll: , ali bi se ubrzo maknuli kad bi vidli moj pogled. reko da, sigurno sam budala koja uziva u tome da ide sr*ti na wc s bebom u rukama :roll:

ali... sve se promijenilo s negdje godinu dana. ma drugo dijete. i sad je ona ziva i tvrdoglava, ali zna se zaigrati cak i sama, ili s burazom, zanimljiva su joj druga djeca, voli se voziti u vlakicima i te fore. stvarno, sad odem i na wc bez nje, uspijem se i otusirati i skuhati.

jedino kaj me i dalje muci je nespavanje, i nje i buraza joj, ali to je za neku drugu temu :)

pokušali smo ga u više navrata naviknuti na kolica, ali urlanje je bilo neizostavno i ne samo pri polijeganju u kolica nego u bilo kojoj horizontali. pomirili smo se da naše dijete ne podnosi horizontalan položaj i omogućili mu da odrasta u vetrikali. marama, sling, mei tai... pa crkla bi bez toga.
sada se čak i provoza tu i tamo u kolicima, a voli i svoju biciklu (onu sa štapom za guranje). ima 17 mjeseci i još uvijek se ne mogu otuširati, ako i on nije u kadi, ne mogu kuhati, ako i on ne sudjeluje, slažem suđe u mašinu, a on sjedi na njezinu poklopcu (samo čekam da ga odvali jedan dan...) i tako... ponavljam strpljen - spašen i uživam što se lijepo igra s drugom djecom, što je znatiželjno, vedro i zdravo dijete.

Ista stvar je meni bila s Jakovom. I dandanas je takav, svud prati po kući, ali sad TATU! :lol: Jer mene vjerojatno bojkotira zbog seke, pošto sam ja s njom doma,a tata ga vozi u vrtić.