readaptacija

nakon sta smo 2 mjeseca bile 24 sata dnevno skupa vratili smo se doma i imamo problem sa readaptacijom na tetu cuvalicu
u ponedjeljak smo bile sve 3 skupa, igrale se 2 sata. u utorak sam ja otisla bacit smece i ostavila ih na 10ak min same. u srijedu su se one prosetale do parkica i sve je bilo super. al onda je dosao cetvrtak kad sam ja morala ici na predavanja i KAOS! plakanje, vristanje, grcevito drzanje za mene i moljenje da ostanem...strasno. nikad nije tako reagirala. dosta cesto je znala plakati za mnom ali ovako nikad. ostala sam 5 min ispred vrata i prisluskivala. cak sam i lift pozvala i ispratila da me ne skuze. teta je bila super smirena, a ona je na nju vristala da ona ide za mamom da je pusti van i jos hrpu nerazumljivih stvari. kad sam se vratila spavala je i teta mi je rekla da je plakala 20ak minuta. nisam mogla vjerovat. inace se smiri prije nego dodem do lifta.
sinoc se cijelu noc budila i trazila me. kad bi skuzila da sam pokraj nje zagrlila bi me uz uzvik mama! kao da me nije vidjela danima i ispitivala me moram li ici. ja bih joj odgovorila da ne moram jer je noc i sad spavamo i nastavila bi spavat pa onda opet isto svakih pola sata.
u tetu cuvalicu imam povjerenja, cuva je duze od godinu dana i do sada nije napravila nista zbog cega bi posumnjala da je stvar u njoj. osim toga, ona ne zeli ostati s nikim, ukljucujuci mma.
meni je normalno da ona zaplace za mnom, mora dijete svoju frustraciju izbacit, ali ova histerija me je malo sokirala.
da li je to zbog tih nasih 2mj neodvajanja? ili jer je ona starija pa joj je teze odvratit paznju? jesu li li se i vasa djeca tako ponasala pri povratku u vrtic/cuvalice nakon godisnjeg? kako ste to rjesili?

normalno je...nakon što je moja mala u lipnju bila sa bakom (koja ju čuva godinu dana dok ja radim, a s njom je od rođenja) na moru dva tjedna, kad sam ja došla tjednima se nije odvajala od mene, kao da se boji da ću opet otići. i prvi puta u životu se probudila u noći i plakala za mnom...