Razgovorljivci i šutljivci

(ova tema možda baš i nije tipična za ovaj PF, no opet, ne znam kud bi je drugdje stavio ... admini, ako vam se ne sviđa ovdje, molim vas, premjestite ju negdje drugdje!)

Kako to obično u životu biva, suprotnosti se često privlače pa tako u vezama vrlo često završe ljudi različitog stupnja otvorenosti ... često žena bude otvorena i pričljiva, dok muž preferira manje priče, a više djela, a ima i suprotnih primjera ... (taj sam ;) ). I u normalnim okolnostima to često sasvim dobro funkcionira, no tu i tamo, kad se zaglibi u nekim problemima, onda taj problem nemogućnosti potpuno otvorene komunikacije postane dosta velik.

Mi smo u našoj okolini više puta sretali parove koji su imali probleme tog tipa, a tu i tamo se i nama desi neki "zastoj" u komunikaciji ... pa bi me zanimalo kako vi drugi rješavate takve probleme.

Razgovorljivci, što radite kada vas frustrira vaš šutljivi partner s kojim ne uspijevate raspraviti ono što biste željeli?
Šutljivci, što radite kada vas vaš razgovorljivi partner želi pošto poto navesti na razgovor, a vi niste raspoloženi?
Kako na kraju nađete zajednički jezik?

ja nisam prava osoba za ovu temu, ali čitat ću je.

otvorena komunikacija jako ovisi o povjerenju, barem je kod mene tako.
moj je problem što sam prilično nepovjerljiva pa mi je i komunikacija sakata.
uvijek imam neku zadršku i važem što ću reći.
teško je sa mnom. :mrgreen:

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

ja nisam prava osoba za ovu temu, ali čitat ću je.

otvorena komunikacija jako ovisi o povjerenju, barem je kod mene tako.
moj je problem što sam prilično nepovjerljiva pa mi je i komunikacija sakata.
uvijek imam neku zadršku i važem što ću reći.
teško je sa mnom. :mrgreen:

---

I, kako to onda doživljava tvoj muž? :mrgreen:

ah, tema za mene, pratim.
Na temu komunikacije s mužem, komplicirano je to za objasniti, ali ukratko: Ja sam šutljiva, a on ne zatvara usta, ako nema pred sobom komp, novine ili tv i ako je situacija među nama normalna. Kad se posvadimo, nagli obrat. On šuti, a ja nema šanse, svrdlam i svrdlam. Nađemo zajednički jezik silom prilika nakon što izludimo oboje. Definitivno prilično loša kombinacija.

:lol:
misliš, bm!

ali nije to bio najvažniji razlog (iako i loša komunikacija ima udjela).
ja se nisam znala izboriti na pravi način za ono što mi je važno.
on je bio alkoholičar i mislim da je to jako utjecalo na moje nepovjerenje jer je stalno jedno govorio a sasvim suprotno činio.
živjela sam vrlo zbunjena uspoređujući ono što čujem i ono što vidim.
sada se liječim. :)

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

:lol:
misliš, bm!

ali nije to bio najvažniji razlog (iako i loša komunikacija ima udjela).
ja se nisam znala izboriti na pravi način za ono što mi je važno.
on je bio alkoholičar i mislim da je to jako utjecalo na moje nepovjerenje jer je stalno jedno govorio a sasvim suprotno činio.
živjela sam vrlo zbunjena uspoređujući ono što čujem i ono što vidim.
sada se liječim. :)

---

Joj, fegusti, oprosti, čim sam počeo čitati post sjetio sam se tvoje situacije! :oops:
Imaš pravo, to je bila vrlo nezgodna situacija za otvaranje partneru ... puno sreće u liječenju ... i nemoj se bojati, nisu svi takvi kao on! :love:

zato mislim da je najvažnije djeci stvoriti zdravu okolinu da se normalno razvijaju i osjećaju slobodni pa će im i komunikacija biti pis of kejk.
to su temelji da im i partnerska komunikacija bude uspješna.
mislim da je sloboda ključna riječ. ja sam se osjećala tako sputano da sam iznutra vrištala a reklo bi se da sam mrtva hladna.
znala sam da ono što kažem neće biti shvaćeno dobronamjerno i da će se smisao izokrenuti pa sam radije šutjela.
s njim mi se i danas to ponavlja a komuniciramo samo zbog djece.
previše mi se taj osjećaj usjekao u sve pore i trebat će vremena da ga se oslobodim... ali barem mogu disati... konačno!

i da, znam da nisu svi kao on i još nešto znam - znam što želim i očekujem, a pred xy godina to nisam znala.

Ja sam pisala o tome na onoj temi i mužu avionu-taj problem nisam još uspjela niti jednom metodom riješiti, pa sam zato našla utjehu u najboljem prijatelju :mrgreen:
Sjetit će se već ekipa koja je to popratila na spomenutom topicu.
Ali da me izluđuje, oh da!

Citiraj:

---

Razgovorljivci, što radite kada vas frustrira vaš šutljivi partner s kojim ne uspijevate raspraviti ono što biste željeli?

---

ja ću ti reći što sam napravila (jednom u prošlosti :mrgreen: ): tip nije puno pričao, a nije se htio ni (zdravo) posvaditi. rekao mi je nek se svađam sama sa sobom ako mi je gušt (a debelo je zaribao prije toga :x ).

pa sam ga zamijenila za noviji model s kojim je to funkcioniralo puno bolje :lol: :lol:

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Ja sam pisala o tome na onoj temi i mužu avionu-taj problem nisam još uspjela niti jednom metodom riješiti, pa sam zato našla utjehu u najboljem prijatelju :mrgreen:
Sjetit će se već ekipa koja je to popratila na spomenutom topicu.
Ali da me izluđuje, oh da!

---

Koji ti je to topik, rado bih ga pročitao!

Ajd mi pošalji link!
Hvala!

Evo mi smo bas te suprotnosti koje su se privukle. Muz cuti a ja ne zatvaram. Sto je problem o kome pricam(o) veci, to ja vise pricam a on se sve vise zatvara u sebe.
To je ujedno i najveci (da ne kazem jedini) problem u nasoj vezi. To njegovo cutanje me frustrira jer ga u afektu dozivljavam kao nezainteresovanost. Frustraciju lecim sa jos vise price...pricam i za njega, nagadjam sta bi mogao misliti...Ali ono sto je kljucno je, kao sto neko rece, poverenje. Da ga nemam, nema sanse da bih izdrzala njegovo cutanje. Tako da, kad se sve zbroji mi super funkcionisemo. Ja lecim frustracije kroz pricu, on ima strpljenja da me slusa(ili makar odlicno glumi) i zanemari gomilu gluposti koje sam u stanju reci u afektu.

i mi smo.
mm je jako odmjeren i ne priča bez razloga. Ja sam otvorena i meljem i kad me se ne pita.
Sva sreća, sa mnom je otvoren

Mi smo oboje pričljivi do bola, al samo jedno s drugim, s ostalima je on dosta društven a ja nemam baš nekog interesa za razgovore...zato dođem ovdje pa pišem li ga pišem :mrgreen:
Mogu sigurno reč da me je on naučio da razgovaram s njim, jednostavno s vremenom od kad smo počeli živjeti skupa, uvijek je započinjao razgovore, debate, diskusije...i tako sad naša jutra uz doručak obavezno prolaze pričljivo, ponekad se otegne na par sati!

Jedna stvar s mm-om je ta što ne gubi strpljenje, ako ne vidi baš nekog odgovora od mene, nastavi on sam pa me tako i uvuče u svoj vrtlog...ne znam dal ti želiš sa tž razgovarati o nekim opčenitim stvarima ili ti je cilj raspraviti neki problem, moj savjet ti je budi strpljiv i uporan.

moj bivsi je valjda prvi puta iskreno iskomunicirao kaj fakat osjeca - kad je zatrazio razvod :lol:

ja sam lajava, puno pricam, cesto i ono kaj ne bi trebala, al barem iskreno velim kaj mi je na srcu, i kad ne volim i kad volim.
eto takva sam, pomirila sam se s tim i ne zelim to mijenjati.
a valjda bude jednom i netko drugi zadovoljan tom cinjenicom :mrgreen:

Citiraj:

---

Ines prvotno napisa

moj bivsi je valjda prvi puta iskreno iskomunicirao kaj fakat osjeca - kad je zatrazio razvod :lol:

---

Joj, ovo je prestrašno, ali stvarno si me nasmijala :oops:

A mi oboje šutljivci :roll:.
S time da mi je kod mene to normalno (je, pa takva, sam, zar ne?), a kod njega me smeta, tj. pokušavam ga promijeniti :roll:.
A njegova familija sva pričljiva - roditelji, brat, ne mo'š od njih do riječi doć, samo je MM neki mislilac. On sve misli, ali malo kaj izlazi van :mrgreen:.

Citiraj:

---

Ines prvotno napisa

ja sam lajava, puno pricam, cesto i ono kaj ne bi trebala, al barem iskreno velim kaj mi je na srcu, i kad ne volim i kad volim.
eto takva sam, pomirila sam se s tim i ne zelim to mijenjati.
a valjda bude jednom i netko drugi zadovoljan tom cinjenicom :mrgreen:

---

kao da si napisala kaj sam ja mislila rec...
i jos se obje zovemo Ines :lol: :lol: :lol:

al nisam samo ja takva, i MM je takav...kad krenemo u diskusiju, pricamo u isto vrijeme i opce se ne skuzimo ko je kome sta rekao :lol:

salu na stranu, oboje smo vrlo drustvene, otvorene i komunikativne osobe...
on pak zna kad treba stat, al ja ne :mrgreen: ja ponekad pretjeram, pa se obicno pokacimo zbog mog lajavog jezika, al sve rijesimo razgovorom (a ponekad i vristanjem) :roll:

doduse, on je puno puno puuno stariji od mene, a ja jos prakticki tinejdzer, i istina bog proso je sito i reseto,i dost je inteligentniji od mene kad je rijec o prepucavanju, davanju argumenata itd pa ja u 95% slucajeva popusim rapravu..al dobro, ko ga .ebe, meni kroz jedno uho uslo,kroz drugo izaslo i napravim po svome :lol: :mrgreen:

Kad vidim da MMa nešto pati, a ne izlazi van, ja ga toliko rasp*im (namjerno, a nakon n godina braka znam kako) da poludi i onda sve ide van... Pa kad se ispuca možemo razgovarati o tome što ga je mučilo...

Ja sam lajava baba (bila sam još i lajavija), a mm je šutljivi muž (a bio je još šutljiviji).

Kako funkcioniramo? Više-manje dobro. Prestala sam brojiti koliko je razgovora bilo na moj poticaj (85% slobodna procjena) ali zadnje vrijeme me mm iznenadi kad pokrene neku temu...

Naučila sam da moram biti posebno oprezna ako šutljivi periodi i buljenje u tv pređu granicu dobrog ukusa, obično se nešto kuha u pozadini... MM isto tako zna moje znakove (možda ih čita bolje nego ja sama) pa može predosjetiti kad dostižem prag nezadovoljstva i obično to raspravimo...

Nije dobro držat jezik za zubima. Ali naučila sam da nije dobro baš uvijek sve reći. Zapravo, može se sve reći, ali treba voditi brigu o načinu I TRENUTKU... To je pravo umijeće. U početku braka teško mi je padalo privikavanje (i njemu) jer on je u tu zajednicu ušao iz vezane obitelji, a ja nakon skoro 20 godina samačkog života.

Kako smo se usklađivali? Metodom pokušaja i pogrešaka. I još se usklađujemo... Bitno je BITI UKLJUČEN i ne ispustiti partnera i djecu iz vida. Ako su prekidi u komunikaciji dugački, to ne valja, jer obično ispadne erupcija nezadovoljstva...

S druge strane, kako iz šutljivog partnera izvući mišljenje? Ne znam... Često mi uspije, ponekad ne. Isto kao što mi često uspije držat jezik na lajni, a ponekad ne. Trudim se uvažavati muža i djecu, a opet mi se (kao npr. jučer) dogodi da me tu i tamo netko izbaci iz cipela. Jučer je to bio mali sin koji je u prvih deset dana škole zaboravio hrpu obaveza, izgubio hrpu stvari, uspio se izgubiti u kvartu itd. da ne skrenem s teme... Pa je dobio od mene nekoliko desetaka visokofrekventnih rečenica. Pa je dobio od tate (a baš me ugodno iznenadilo :shock: ) nekoliko odmjerenih rečenica koje su vjerojatno bolje pogodile cilj. Pa je rekao da je razumio i pobrao se na kupanje i u krevet.

MM i ja ostali smo diskutirati izazove roditeljstva u dječjem pretpubertetu i posljedice predugih ljetnih praznika... Nije ga trebalo posebno poticati. Situacija ga je i te kako potakla. To me uvijek iznova oduševi kod njega - kad ga trebam - tu je. Vrijedi i za djecu... Nu, vidjet ćemo dalje kako će se dijete dalje ponašati. MM je dobro odigrao - istovremeno je podržao granice koje sam postavila djetetu i ublažio moj nastup jasnim smirenim stavom.

ALi da bi ljudi mogli u vezi / obitelji dobro funkcionirati, moraju biti zadovoljni sami sobom. Ja sam znala imati crne faze kad me mučila predstojeća promjena posla (nemam pojma kako je mm to preživio, ali je izdržao), a on zna imati crne faze zabrinutosti zbog maminog zdravlja... opet s razlogom.

Kad smo dobri svatko sebi, obično dobro funkcioniramo i zajedno.

Tatek, stvarno mi je žao što tek sad vidim post, linkam ti spominjanu (nedavno zaključanu) temu i svoj nevažni doprinos istoj :)
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...=asc&start=150

Dragi moji, izvinjavam se što sam zapustio ovu svoju temu (kad mene nekaj zanima onda obično pratim i potičem diskusiju, to ste vjerojatno već uočili :mrgreen: ), napisat ću uskoro ponešto ... ovaj čas sam još zauzet kojekakvim obavezama tako da se teško mogu koncentrirati da napišem nešto suvislo.

Stoga, samo naprijed sa iskustvima, čitam vas, a uskoro ću se i javiti malo duže!
Hvala! :love:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Razgovorljivci, što radite kada vas frustrira vaš šutljivi partner s kojim ne uspijevate raspraviti ono što biste željeli?

---

Galamim dok moj siroti muž ne popusti :mrgreen:

Ja sam navikla da je MM nerazgovorljiv kada je riječ o problemima, osjećajima.. i ne forsam ga. Nema tako bitnog problema da mu ja moram jašiti po glavi dok mi ne kaže kako se osjeća.
Ako mu nešto smeta (što se u ovih par godina nije desilo), onda promrmlja da mu se to ne sviđa.

U drugim stvarima je kao baba - tračamo bolje nego s curama.