Mama, mogu li plakati?

Olga je 3,5 godine,
prije dva tjedna krenula prvi puta u vrtić,
od tada plače svako ujutro prije vrtića i tamo,
a na to teta u vrtiću reagira: ako si tužna slobodno plačeš.
Taj period plakanja nije dug, ali,

Olga radi slijedeće:
kada se približava večer, i vrijeme za krevet
(sama spava od 1. godine u svojoj sobi i krevetu),
ona pita dal može plakati,
a šta će drugo mama nego onda velim što i teta u vrtiću,
i tako počinje plakati, ali nije to onaj histerični ili jaki plač, ali ipak plače,
i tako dok ne zaspi.
:(
???

nisam imala taj problem ... ali možda da joj probaš trenutke prije spavanja na neki poseban način učiniti lijepim, nikako tužnim

imam dijete od 3,5 god i mislim da bi joj uspjela objasniti da odlazak na spavanje ne mora biti tužan, da je to nešto lijepo jer kad spavaš da rasteš i da se mora odmoriti kako bi sutrašnji dan imala snage za igru

probajte sa nekim svojim ritualom, stavljanje mede na spavanje, čitanje, pričanje priča i neka zna da ju mama čuva i po noći dođe vidjeti :heart:

Pitaj je da li se nakon plakanja osjeca bolje. Ako da, super, ako joj to pomaze izbaciti tugu...
Ako ne predlozi joj nekaj drugo. Npr. da tebi isprica sto ju muci pa da o tome popricate.

Prije spavanja zajedno izmislite neke lijepe price ili neka ti isprica sto bi voljela sanjati, sto joj je taj dan bilo lijepo...

A meni se čini da dijete plače, jer ZNA, da kad se probudi, ide u vrtić :( . Dakle, nije samo spavanje problem već ono što slijedi ujutro. Tako mi se čini.

Naravno, ali jos uvijek traje adaptacija, nije to plakanje nista neobicno.

Ja mislim da je djetetu jako važno priznati da ima pravo biti tužno i da ima pravo plakati. Puno bolje nego da tu tugu skriva, zbog čega god bila tužna. Isto kao i s odraslima, uostalom.

Citiraj:

---

Loli prvotno napisa

Ja mislim da je djetetu jako važno priznati da ima pravo biti tužno i da ima pravo plakati. Puno bolje nego da tu tugu skriva, zbog čega god bila tužna. Isto kao i s odraslima, uostalom.

---

ovo naravno potpisujem ... isto tako je pohvalno od tete u vrtiću da potiče ispoljavanje osjećaja

Naravno da ima pravo biti tuzno i ima pravo plakati.
Plakanjem mozemo izbaciti i tugu i bijes i frustracije... Pitanje je da li ce se netko zakopati u tom plakanju ili ce se nakon toga/nakon nekog vremena osjecati bolje, smiriti se i krenuti dalje.

Ali ponavljam, traje adaptacija pa je ovo skroz normalno. I slazem se, super je kaj teta najnormalnije prihvaca to plakanje.

I ja sam mišljenja kao i cure da ako je dijete tužnio i plače mu se da onda plače. Ne govorim "velike cure/dečki ne plaču". Možda da probaš otkriti ZAŠTO plaće prije spavanja (najvjerojatnije je to sutrašnji odlazak u vrtić). Kad idete u krevet i kad te pita "Mogu li plakati?", reci: "Naravno da možeš, ali zašto ti se plače?" I možda će ti reći da ne zna jer ne zna riječima izraziti osjećaje, a možda će i reći zašto je tužna. Da li ti ostaneš s njom u sobi dok ne zaspe ili plače sama? Možda se poklopilo više faktora. Možda više ne želi zaspati sama.
Nisam baš prepametna, ali možeš probati razgovarati.

Najviše mi smeta kad dođu razni odrasli, a najčešće su to bake i djedovi, bar po mom iskustvu, pa svom silom hoće da djete prestane plakati, a zapravo da prestane biti tužno, pa ga tješe, a zapravo potkupljuju svim i svačim.
Negdje sam pročitala da je najsigurniji put u depresiju, nepriznavanje osjećaja tuge i ljutnje. Moramo odtugovati svoju tugu i to je to. Nekome traje kraće, nekome dulje, ali proces se mora odraditi. Djeca kao i odrasli.
Ja mislim da djevojčica, koja je toliko mudra da čak pita mamu smije li biti tužna, vrlo jasno daje do znanja koja joj je potreba. Mislim da je prije spavanja, kad je tako tužna, važno da joj mama ili tata ili oboje kažu da ju beskrajno vole i tužnu i veselu i da će biti uz nju, da je to njima ok što plače kad je tužna i da ako je tužna zbog vrtića, da će tamo sigurno naći neke dobre prijatelje, igračke i aktivnosti zbog kojih će njena tuga biti manja ili će skroz proći.

Olga, mi prolazimo istu stvar: adaptaciju na vrtić u dobi od tri godine i dva mjeseca. I moj se sin slično ponaša. Navečer se sjeti kako će ujutro morati u vrtić, pa krene plakanje, ponavlja da neće u vrtić, i tako on and off sve dok ne zaspe. Sve što mi možemo napraviti je razgovarati s njima, dati im do znanja da ih razumijemo, i grliti ih dok ne zaspu... Mislim da je ovo zadnje jako važno, da osjete da smo uz njih. Moj maleni, doduše, nikad nije zaspao sam, ali mislim da bi vrijedilo da malo odstupite od pravila da spava sama dok ne prođe adaptacija i da budeš uz nju, jer ovo što sada prolazi je jako teško i traumatično za nju. Držite se :love:

da, istina je u svemu što kažete,
nevjerojatno koliko je sretna tokom cijelog dana, pjeva, pleše, i kao da joj je to prošlo u rutinu kad ide spavati, i to zato jer zna da ide u vrtić kad se probudi, pa plaće.
isprobali smo sve, razgovor, maženja, pričanje priče, ali ona jednostavno veli da želi plakati. ali to nije onaj jaki i veliki plač, nego mrckanje,
nakon toga ja odem iz sobe, kao uvijek, ona to izvodi još 10 minuta i zaspi. ali se s tim probudi ujutro.

ah, tješimo se da je to sve adaptacija vrtića, i da će proći.
hvala

znam o čemu govoriš jer smo to prolazili, pa čak i sad povremeno zna biti tužna zbog vrtića. potrajat će, ali će i prestati. naša curica je već na izlasku iz vrtića bila tužna i plakala jer je znala da sutra ponovno ide u vrtić. a onda je "pronašla" prijateljice u vrtiću pa joj je bilo drago što ide. treba biti strpljiv i po 100x objašnjavati i pričati zašto ide u vrtić. pronaći nešto lijepo što joj se sviđa u vrtiću i pričati o tome. sretno!

poceli adaptaciju.
place kad je umorna - prije popodnevnog i nocnog spavanja jer zna da ide u vrtic.
razgovaramo o tome koliko moze.
predlozila sam joj kada joj je dosta da kaze "ajmo sada pricati o necem drugom".
preko dana zna reci da je tuzna jer ide u vrtic.
drago mi je sto jasno i cisto ispoljava osjecaje.
poticem je da se dode pomaziti kada god ima potrebu.
zaspi u cvrstom zagrljaju i grlim ju i mazim kada se probudi.

da, i evo nas već na početku četvrtog tjedna, a Olga još uvijek plače prije vrtića, nekoliko puta se rasplače tijekom boravka,
te prije spavanja, jer zna da sutra ide u vrtić.

ajme, nadam se da će proći..jer kako se približava večer, ona govori da želi plakati jer je žalosna...:-(

danas slavimo,
18 je dan vrtića i Olga nije plakala..

:-)))

:D

ja moram napisati:
Olga ne plaće već tjedan dana..a njezina teta u vrtiću:
kaže da Olgica ne skida osmijeh sa lica.

hvala svima.

Citiraj:

---

OLGA prvotno napisa

ja moram napisati:
Olga ne plaće već tjedan dana..a njezina teta u vrtiću:
kaže da Olgica ne skida osmijeh sa lica.

hvala svima.

---

:D

da li je prestalo i plakanje prije spavanja?

prije spavanja upita da li sutra ide u vrtić?
moj odgovor je da ide, a ona a zašto,
i 1000 x zašto, ali ne plaće.

a danas ujutro zamislite, opet ona pita da li
može plakati, ja joj velim da može ako je žalosna,
a ona odgovori da će doma plakati, ali u vrtiću neće
jer joj je tamo lijepo..
i sada si vi mislite...)))

naime, još uvijek je to valjda adaptacija,
i biti će još svega, jer ne može shvatiti još da
je pet dana u vrtiću, a dva doma,
ali biti će sve ok...moramo tako misliti.
mislili smo da plakanje nikada neće stati,
a onda jedno jutro presjek...hvala bogu...

pozdrav svima...)

Citiraj:

---

OLGA prvotno napisa

ali u vrtiću neće
jer joj je tamo lijepo..

---

:love:

Bravo za Olgicu!!! :love: