strahovi

Muce li vas iracionalni strahovi?
mene su poceli muciti, od toga gdje ide ovaj svijet, koliko siromasnih i nesretnih,preko toga kako li cu uspjeti nekako zastiti svoju djecu od svega toga i da li cu to uspjeti?
neki dan gledam na tv groznu pricu o tome kako zene iskoristavaju za prostituciju (one iz siromasnih zemalja, pa im uzmu putovnice i zaraduju na njima) poslije toga nisam mogla spavati od uzasa, sta ako se meni nesto desi,pa moja kcer ostane sama, pa je netko prevari,odvede u neki stan, iskoristava....
Ili kako sve poskupljuje,gdje to ide, hocemo li moci imati neki normalni standard u buducnosti?
pa tako u krug vrtim se nekad ...
procitala sam gomilu knjiga o svemu, znam da je ovo iracionalno ali mi se opet vraca, neugodni osjecaj zabrinutosti.
Imate li takvih problema?

O, da. Ali treba se tome oduprijeti. Kad bi se stvarno počelo o tome razmišljati gdje bi bio kraj.... Mora se od toga pobjeći. Zaboravili smo na "male" stvari: gledati izlazak i zalazak sunca....... To su stvari u kojima bi stvarno trebali uživati. Stati, ostaviti sve i uživati. Jer takav zalazak neće se ponoviti sutra...

Mene onako intelektualno brine pitanje pitke vode, kineske ekonomske dominacije, američanske prijetnje svjetskoj stabilnosti, srednjevjekovni mrak informacija u koje nas uvijaju kompromitirani mediji i tako.

Ali praktično - živim iz dana u dan, jedino se tako i može. Uvijek će se naći neka rupa za mene i moju obitelj, ako nigdje, a ono u glavi i srcima. Sloboda je uvijek sloboda misli. To me je naučio djed koji je u konclogoru organizirao čišćenje baraka - da ne žive ko životinje. MOžeš mislit kako je to imalo smisla i koliko su mogli napraviti - ali bar je ritual živio. Organizirao je kazališnu skupinu i pisao i režirao neke komade po sjećanju na tekstove koje je prije čitao, a budući da je bio u mađarskom logoru on je odlučio učiti mađarski od mađara u logoru, a i skupljao je odbačene mađarske novine koje su bacili stražari i čitao. Mislio si je kako će rat završit, a znanje jezika ostat. Kasnije je prevodio s mađarskog.
Na izblijedjele novine je pisao svoje neke priče. Eto, ako je mogao on u konclogoru - a to je isto moralo djelovati kao vrlo mračna i konačna situacija, mogu i ja štogod da se dogodi.

Ifi, za djeda duboki naklon - nevjerojatna priča! Moji su ujaci na Manjači pisali stotine recepata za kolače na komadićima kartona (hm, vidi se što je prioritet u mojoj obitelji :cer:).
MM-a jako brinu sve češći članci o skorom nestanku nafte i onome što to sve povlači za sobom. Mene brine sve veća zagađenost okoliša. Ali potpisujem Ifi - živimo iz dana u dan...

mette
sad me ifigenijina prica posjetila na jednu knjigu, istinitu pricu vikora frankla, psihijatra
knjiga se zove "zasto se niste ubili" i super je
nije tako crna kao sto naslov govori, nego se izmedju ostalog bavi logoterapijom tj terapijom smislom

a viktor frankl je takodjer prezivio logor, auschwitz i pricao je o tome sta ljude drzu na zivotu, u uvjetima kad apsolutno skoro pa nemas nista, osim samog sebe....

tako je zakljucio da ih vjera u smisao drzi, tj, oni koji su se necemu nadali, koji su i u neljudskim uvjetima nasli smisao i vidjeli da im nitko drugi osim njih samih ne moze oduzeti ljudsko dostojanstvo, da u svi uvjetima covjek moze biti covjek....

ma, knjiga je poticajna :)

Ifigenija, svaka cast tvom djedu,ako si na njega, nema problema za tebe.

Zivimo u svijetu koji je prilicno nemilosrdan i smjer kojim se krece meni se uopce ne svida...kao da mene netko pita da li mi svida ili ne.
Dok nisam imala djece, nije me puno toga uopce diralo, sad me itekako dira.
A zapravo je istina da se svi pocnemo tresti kako ce buducnost izgledati i gdje mi to idemo, ne bi ni primjetili svakodnevne lijepe trenutke.

Ne samo to, nego ako ćemo o tome razbijat glavu a ne možemo učinit ništa konkretno...da počnem tako razmišljat doslovno bi ubila svoju obitelj i sebe...

Na neke stvari možemo utjecat...ali na Ameriku i njenu vanjsku politiku ne možemo...
Na globalno zatopljenje više ne možemo, to je otišlo u nepovrat...

Možemo se samo nadat da to neće snaći nas i našu djecu još nekoliko generacija...i da će usporit do te mjere da djeca koju mi odgajamo danas sutra budu upravo ti koji odlučuju o bitnim stvarima i da mogu na njih utjecat...

Možda se među njima kriju biolozi i fizičari, misionari i ljudi koje će, kad nešto kažu, svijet saslušat...

To je jedino što možemo...

Citiraj:

---

Anči prvotno napisa

Možda se među njima kriju biolozi i fizičari, misionari i ljudi koje će, kad nešto kažu, svijet saslušat...

To je jedino što možemo...

---

Ovo je lijepo rečeno.

Kataklizme su toliko puta najvaljivane da se ja više ne bojim :ceer: Ali, s druge strane, već je bilo puno teških trenutaka za svijet i ljude pa se opet nekako preživjelo. Doduše, nisam napisala važnu stvar - mene drži i vjera. Ona stara, tradicionalna - u Boga i sve što s time ide. Ako ne bude dobro na ovom svijetu, bit će na onom :sliježe ramenima:

Plesačice, ujaci su ti zaaakon! Ali to je upravo ona filozofija koja je održala i mojega djeda...

Da ,istina, najgore je zivcirati se za nesto na sto ne mozes utjecati, kao ta americka politika (katastrofa) ili cijene nafte (kako cemo voziti aute u buducnosti) ili kako sve poskupljuje i poskupljuje ili kako je odvratno to trgovanje ljudima ili kako se sve zagaduje i kako je pocelo globalno zatopljivanje.... pa mozda ce se ljudi uspjeti svemu prilagoditi.
Nestaje nafte, pa ce vjerojatno vremenom biti auti na neki drugi pogon, sve ce se preorjentirati, sve poskupljuje ali uvijek postoje nacini da se zivi normalno, vecina nas to uspjeva.
Jedino jos da si dam objasnjenje kako ce se nekako rijesiti krivi potezi raznih kauboja preko Atlanskog oceana...

Zapravo, ne bi se trebalo zivcirati , ali bi trebalo imati otvorene oci i zapazati gdje svijet ide, da se i sami znamo postaviti i orjetirati u buducnosti, i sto je najvaznije, znati usmjeriti svoju djecu u pravom smjeru.

ovo je tema koja i mene vec dugo muci... znam da je jedino smisleno zivjeti svoj normalan zivot i ne opterecivati se stvarima na koje ne mozemo (direktno) utjecati.
ali imam problem s vjerom. naprosto, ne mogu shvatiti ovaj svijet u kojem si ljudi medjusobno cine toliko zla.
ako ima boga, ne mogu shvatiti da to dozvoljava. a ako ga nema, gdje je vjera za koju zrinka (slazem se) kaze da donosi spas??

To je zato, Felix, sto nas Bog toliko ljubi da nam je dao neogranicenu slobodu. Problem je sto vise On vjeruje nama nego mi Njemu.
On je, unatoc svemu, uvjeren da smo mi te slobode dostojni.

Ja osobno idem naprijed tako da se trudim koristiti sve darove koje mi je dao da utjecem na ono sto me rastuzuje koliko mogu, a sve s mirnim pouzdanjem da ce sve biti onako kako On bude htio i da ce upravo tako za mene i sve oko mene biti najbolje.

Cudan je ovaj internet, nekad kao da pocinje provoditi svoju volju...vec sam napisala svoj komentar i hocu poslati a na ekranu mi se pojavi neka stranica sa mikserima, svasta!
I evo vidim, nema mog komentara.
Ponovno pisem, pa budu li dva slicna, razlog je gore navedeni.

Dakle, ljudi kao Dianam su puno smireniji nego mi koji nismo vjernici.
Kad si sve znas objasniti, onda te vise nije strah.

Ja sam bila vjernik dok mi On nije uzeo najbolju prijateljicu u njenoj 24 godini.Od tada ja i On ili Ona vise ne komuniciramo.
Meni je jos i sad tesko kad se toga sjetim, a proslo je 10 godina.

hmmm... ali sto je s osjecajima ljudi? sto je sa silnim ruznim stvarima koje si ljudi medjusobno rade, sa ubojstvima, premlacivanjima, silovanjima, obrezivanjima zena, ponizavanjima...... sto je s ljudima koji su zrtve? sto je s njihovom patnjom i boli?
jedini odgovor koji mogu naci je da ono zemaljsko, osjecaji i tijelo, nisu bitni, nego je bitna jedino dusa, koja iz tih patnji izlazi cista. ali taj odgovor me ne zadovoljava :/