"Nemoj ju učiti na ruke"

Dakle, dilema je sljedeća. Znam da je bebama jedna od osnovnih potreba nošenje, maženje :heart: itd....zanima me da li stvarno stoji ona "ako ju naučiš na ruke, ništa drugo više neće paliti". Dakle, primjetila sam kad ju dugo nanašam, samo taj položaj joj odgovara i više ništa ne mogu napraviti, a imam i starijeg sina kojemu treba obrisati guzu, okupati, dati jesti, obući ga i tako....u to vrijeme, obzirom da ne mogu te radnje izvršiti s njom, bebu stavim na krevet/kauč/ležaljku ili slično, ali se ona tada toliko nesretno derači da ju je stvarno žalosno za čuti. Kako moje ruke posegnu za njom, prestane....Ako ju baš ne nanašam po cijeli dan, čini mi se kao da "zaboravi" na to, pa se može neko vrijeme i zabaviti sama. ....Ne znam, pitam se da li se bebe zaista mogu "razmaziti" u tom pogledu?
Kad malo promišljam, bebe dolaze na svijet, u neku ruku, kao "tabula rasa" i za puno stvari ovisi o tome kako ih naučiš....pomozite mi malo...ne znam da li sam na pravom tragu....

ja nikad ne bi rekla da bebe dolaze na svijet kao tabula raza :/

bas mislim da su hiper inteligentne i pametne.

ne znam kako ide kod tebe i tvoje bebe, ali meni su cesto znali "spocitnuti" da je k. takva zato jer sam ju ja "naucila na ruke". ja im uvijek odgovorim da je ona mene naucila, tj. prvo je ona htjela da ju ja stalno nosim, a onda sam ju ja pocela stalno nositi :mrgreen:

moja M. je imala fazu nošenja, i to duuguu i neprekidnu 8)
i nosili smo je, koliko god joj je trebalo.

i govorili su mi da ćemo je razmaziti, da će htjeti samo na rukama i slične nebuloze.

izgleda da je ona svoje nosanje odradila, jer sam (19 mjeseci) nema šanse da bi se nosila (osim u iznimnim slučajevima). kad je netko digne ona jednostavno poludi :roll:


ja bih to rekla ovako: ako misliš da je tvom djetetu potrebno nošenje, nosi. kad mu više ne bude potrebno...dat će ti do znanja.


i skroz se slažem s mikkom...djeca se definitivno ne rađaju ko tabula rasa :nope:

Citiraj:

---

prvo je ona htjela da ju ja stalno nosim, a onda sam ju ja pocela stalno nositi

---

Ovako i Leon, dok Sven nije imao tako izraženu tu potrebu.
Leon je još u rodilištu u onom ajmpideklu gmizao dok me ne bi dotaknuo.

kako je starija kćer tražila, a onda i bila stalno nošena, i mlađu sam automatski od rođenja počela puno nositi.
međutim, ona mi je vrlo brzo dala do znanja da njoj ne treba toliko nošenja.
banalan primjer:
starija kćer je ležala na krevetu i plakala dok je ne bi uzeo na ruke.
mlađa kćer je bila na rukama i plakala dok je ne bi spustio na krevet.
:lol:
tako da sam ju poslušala i prestala s intenzivnim nošenjem.

ono što hoću reći, stariju kćer nisam JA navikla na nošenje, nego je njoj to trebalo, a mi smo joj pružili to što joj je trebalo.
mlađu nisam mogla naviknuti na nošenje ni da sam htjela jer je jasno dala do znanja da joj to ne treba.

odnosno, priča o navikavanju na ruke je po meni totalna glupost :mrgreen:

Bebe se definitivno rađaju sa karakterom, jedne bi se nosile, jedne ne bi, jedne bi spavale sa roditeljima, drugima to smeta itd. Mikka je to izuzetno lijepo opisala. Ja sam takođe majka dvije suprotnosti po količini potrebe za intimnostima.

To je bapska priča i jedna od bedastoća iz prošlosti. Ako hoće da je nosaš- nosi je. Rodila si je valjda da je maziš, paziš i čuvas. Vjerujem da postoji razlog zašto to želi i pruži joj slobodno i takvu ljubav.

Prvi nije nikada volio biti na rukama, a drugi je stalno tražio da ga nosamo. I nama su svi govorili da ćemo ga razmaziti na što bi ja odgovorila da sam si ga zato i rodila i da neće tražiti da ga nosamo do 10 g. pa tako mi ne smeta. Kad je poćeo puzati, nije više tražio da bude na rukama.

E sad, probaj se organizirati sa nosiljkama da imaš malu na rukama, a da se možeš brinuti i o starijem.

I ja imam starijeg koji je jos u pelenama i juhu nejede sam i slicno,ali malu nosim kolko god trazi.Marama,sling su meni rijesenje,uz mene je a ja jurim po parku sa starijim ili kupujem ...
Nikada nisam vjerovala u to naucit ces na ruke :? .

hvala bogu da je netko otvoio ovaj topik, jer biga ja u supronome bila otvorila. svaki dan čujem kako sam ga navikla na ruke. ni ja tu ne vidim problem, ali valjda okolina misli da je dijete fikus pa da ga treba negdje stavit i gledat.
samo da mi još kažu kako da ga mazim tako na daljinu :lol: :evil:

Ja sam inace na takve komentare jos sa prvim odgovorala da sam ga nosila cjelu trudnocu i da cu ga nosit dok bude i da sam ga za to i rodila.Tu je uvjek bilo gundjanja kako ce mi kasnije bit zao al zato im sad zatvorim usta kad pocnu tako sto ih uzmem oboje na ruke :mrgreen: .

Starijeg sam nosila stalno , sad ne znam da li je to bila njegova potreba ili moja opsjdnutost njime , naravno da je bio mirniji kad bih ga podignula , pasala mu je moja blizina i maženje kao i njemu , ali ne mislim baš da ih treba nosati kad god zaplaču , jer nije baš jednostavno osluškivati djetetove želje za nošenjem dok drugu bebu dojiš ili se oporavljaš od operacije ili slično , kao što nije zgodno kuhati za štednjakom i držati dijete u naručju , prati kadu , ususavati i tako to , a sve te stvari radimo svakodnevno , mislim da bebi nije ugodno kao ni mami u tim situacijama , Svaka mama zna sigurno prepoznati djetetov plač i osjetiti što mu je tom trenu potrebno , ali ipak mislim da ne bismo trebali sto posto skakati na sve što beba želi , trebali bi ipak naći nekakvo rješenje pogodno za oboje , uostalom bebi je sigurno puno udobnije i zdravije spavati ispružen na krevetu , a ne sklupčan u maminim rukama .

I da slažem se definitivn , da se djeca takva i rode , netkome treba malo više , nekome manje . Moja cura nije bila od nošenja , djelomično jer sam uz nju imala puno više obaveza , pa joj to nisam mogla priuštiti , a djelomično i zbog toga što je navikla na svoj komod

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

kako je starija kćer tražila, a onda i bila stalno nošena, i mlađu sam automatski od rođenja počela puno nositi.
međutim, ona mi je vrlo brzo dala do znanja da njoj ne treba toliko nošenja.
banalan primjer:
starija kćer je ležala na krevetu i plakala dok je ne bi uzeo na ruke.
mlađa kćer je bila na rukama i plakala dok je ne bi spustio na krevet.
:lol:
tako da sam ju poslušala i prestala s intenzivnim nošenjem.

ono što hoću reći, stariju kćer nisam JA navikla na nošenje, nego je njoj to trebalo, a mi smo joj pružili to što joj je trebalo.
mlađu nisam mogla naviknuti na nošenje ni da sam htjela jer je jasno dala do znanja da joj to ne treba.

odnosno, priča o navikavanju na ruke je po meni totalna glupost :mrgreen:

---

Kao da si opisala moje dvije cure ;)
Starija me umorila nošenjem i uspavljivanjem na rukama. Marama nas je spašavala.
Kad se rodila mlađa bila sam spremna s još jednom maramom i mei taiem.
I rodilo se dijete koje zaspiva samo i obožava kolica, sisa kratko i učinkovito, nakon dojenja samo okrene glavu ( starija se naaaasisaaavala ).
Nekad mi malo bude žao što mlađa nikad nije naslonila glavu meni na rame i zaspala.
Ah, mi mame :)

Ja sam prvog sina nosila stalno, i nadala se da drugi neće biti takav.
Ali eto, ponovilo se...i dok ovo pišem on je u drugoj ruci.
Sve je to ok, i lijepo dok imaš jedno dijete, ali kad imaš i starije dijete kojem trebaš a ne možeš mu se posvetiti jer si s bebom od 0-24... :/

Citiraj:

---

petraa prvotno napisa

To je bapska priča i jedna od bedastoća iz prošlosti. Ako hoće da je nosaš- nosi je.

---

Potpisujem ovo.
I sama tako radim. Kad ona hoće da ju nosim, nosim.

ja isto smatram da je to prastara priča...i da dok možeš nosi je....meni moja sama isto da do znanja kad hoće da se nosi i kad neće :)
imala je jedan period kad bi je prije spavanja morala uspavljivati na rukama, a od ljeta nema šanse da mi tako zaspe nego se buni da je spustim na krevet i pustim na miru :lol: ...prava šefica...
dakle po mojem primjeru, uopće je nije 'pokvarilo' nosanje, već malecka ima već svoju volju...vjerojatno da je bilo obrnuto, izgledalo bi da je nosanje uzrok

Dijete se ne moze "nauciti na ruke", ono je vec nauceno.. nosili ste je 9 mjeseci 24 sata dnevno. Malo je kasno za "ucenje" na ruke nakon poroda :)

To je i mene zanimalo. Moj neće ništa osim ruke,ajme,kolica ne voli,a sling tak-tak.Dosta je to i naporno,sve si mislim da ga pustim da plače iako sam za to da se djeca ne ostavljaju da plaču. Ajme toliko sam umorna od toga a tako dugooo sam čekala na dijete. Meni isto prigovaraju za ruke,a pogotovo strani ljudi koje ne poznajem mi dolaze i govore naviknut ćeš ga,nemoj.

Ma, grozno,ja samo odem i ne komentiram jer nemožeš sa takvima komunicirati.

Citiraj:

---

TIGRICA prvotno napisa

To je i mene zanimalo. Moj neće ništa osim ruke,ajme,kolica ne voli,a sling tak-tak.Dosta je to i naporno,sve si mislim da ga pustim da plače iako sam za to da se djeca ne ostavljaju da plaču. Ajme toliko sam umorna od toga a tako dugooo sam čekala na dijete. Meni isto prigovaraju za ruke,a pogotovo strani ljudi koje ne poznajem mi dolaze i govore naviknut ćeš ga,nemoj.

Ma, grozno,ja samo odem i ne komentiram jer nemožeš sa takvima komunicirati.

---

Vjerujem da ti je naporno i teško, posebno ako beba nije lagana. Mislim da je to važan dio odrastanja, djetetu emocionalna hrana. Jako brzo prolazi taj period. :)

Lucija je imala fazu kad je voljela da bude na rukama u vrijeme uspavljivanja, pa ju je prošlo. Neko vrijeme se voljela nositi (par mjeseci na početku), onda više nije. Sad svima koji su govorili "nemoj ju nosit, naviknut će se" mogu reći "in your face!" Danas voli društvo i plače kad je sama. Pretpostavljam da bih ju trebala povremeno zatvarat u podrum da ju ne naučim da netko stalno mora biti tu :roll: Samo ti nju nosi koliko možeš. Nemoj se bedirati ako ju moraš spustiti jer starije dijete traži svoje ali nemoj ju ni ostavljati dolje namjerno kako se ne bi "naučila na ruke".

Ma bebe treba nositi, one su željne topline i dodira, a i na taj način mogu super istraživati i vidjeti nešto zanimljivije od njihovih igračaka; kako mama ili tata peru suđe, kako se kuha ručak, kako se sjecka raznobojno povrće, kako se kucka po tastaturi, kako je zanimljivo rukicom udarati u kartonsku kutiju muslija, kako je super uhvatiti nešto što šuška i gnječiti to po rukicama... Djeca su jednostavno znatiželjna i istražuju, žele "živjeti s nama" biti dio našeg života i aktivnosti.
Ima izvrstan tekst na Rodi upravo o tome:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2295
i uvijek ga iznova pročitam i nakon njega uvijek uživam nositi svoju bebu, pa makar me nekad boljele i ruke i leđa. Pitanje kako će još dugo željeti da ju se nosi, jer kad počne puzati, hodati i trčkarati, sumnjam da će njen mali svemir biti više toliko zainteresiran za nošenje. Jer činjenica je da joj je ovakvo nošenje ili npr. vožnja u kolicima jedini način da vidi nešto dalje od svojeg krevetića, prostirke na garnituri/podu ili svoje ležaljke-vipera.

Naša priča o nosanju seže još u početke moje trudnoće. Barem ja tako mislim. Često, baš često sam držala ruke na trbuhu. Već tada sam ga nosala :) ! Kada se je V rodio, svega par sati je bio star, pružio je svoju ruku prema meni. Naravno, dan danas se često držimo za ruke. Tooooliko sam ga nosala i ljuljala da je sa tri mjeseca starosti izveo smijuriju, vjerojatno slučajno, ali meni se je usjeklo u srce. Držala sam ga u naručju, sjedali smo u fotelji. Samo sam ga držala, bez ljuljanja. Nakon minutu- dvije, sam se je počeo ljuljati :lol: .

Danas ima 11 mjeseci. Povremeno se osjećam kao tuđi predmet sprdnje. Čim malo negoduje, čujem komentar- mamaaaa ljulja, mamaaaa nosiiiii. Ja se uopće ne obazirem. Nosila sam ga i nosit ću ga do kada god on bude imao potrebu za nosanjem. Leđa me ionako više ne bole, imam snage, želim to, vidim i osjetim da i njemu taj kontakt godi, pa zašto da ga ne nosim.

Naravno, ljuljam ga u naručju, pjevam mu i uspavljujem ga. Evo, punih 11 mjeseci to traje i traje. Nije mi teško, uživamo oboje.

Povremeno me pitaju, pa dobro R do kada ti njega misliš nosati? Eee tu mi se živac digne. Nosam ga ja i mm. I šta onda odgovorim- hvala, još uvijek mogu, kada neću moći, pozvat ću vas upomoć.

Napokon, sve dok V želi da ga nosam i ljuljam, ja ću to i raditi. Mislim da to nije njegov hir, navika, već jednostavno njegova potreba za bliskošću.
Ako mi je razum zdrav, mislim da sam mu tu bliskost dužna pružiti. Fizički mogu, pa zašto ne nosati???? Kada njemu dosadi, sigurna sam da će mi to i pokazati, a vjerojatno i reći budući da već ima 11 mjeseci. Tada mama više neće nosati, eto.

Ja sam za nosanje, V isto :lol:

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Dijete se ne moze "nauciti na ruke", ono je vec nauceno.. nosili ste je 9 mjeseci 24 sata dnevno. Malo je kasno za "ucenje" na ruke nakon poroda :)

---

nama su isto rekli nemojte ju nosati naviknut ce se na ruke pa ste onda u gabuli. i sjedim ja tako i razmisljam: pa cekaj malo nosila sam ju 9 mjeseci u trbuhu i ljuljala se, tresla i stasve nije u tom trbuhu. i sad da ju ostavim da lezi nepomicno (koliko moze)? ma daj!!! a da ne govorim da hoce biti blizu mene, nesto ju muci...kad bi plakala uzela bi ju i malo pomazila, pronosala... sad ju vise ne nosim (ima 28 mj). :)

Nia_Zg potpisujem

Citiraj:

---

petraa prvotno napisa

To je bapska priča i jedna od bedastoća iz prošlosti. Ako hoće da je nosaš- nosi je. Rodila si je valjda da je maziš, paziš i čuvas. Vjerujem da postoji razlog zašto to želi i pruži joj slobodno i takvu ljubav.

---

Potpis, nista lepse od nosanja i mazenja malih , rumenih bebica...i treba da se naviknu na neznost i toplinu :heart:

Citiraj:

---

nevenera prvotno napisa

hvala bogu da je netko otvoio ovaj topik, jer biga ja u supronome bila otvorila. svaki dan čujem kako sam ga navikla na ruke. ni ja tu ne vidim problem, ali valjda okolina misli da je dijete fikus pa da ga treba negdje stavit i gledat.
samo da mi još kažu kako da ga mazim tako na daljinu :lol: :evil:

---

X

potpisujem i da nema veze razmazit ću je i nosati koliko treba ,pa ona je moje dijete

nabavite nosiljku. ;)

ja sam mama dva nosača. dva noćna nespavača. dva cicoljupca. i s drugim sam se definitivno uvjerila da ih takve dobijem. :saint:

Citiraj:

---

kikiii prvotno napisa

uostalom bebi je sigurno puno udobnije i zdravije spavati ispružen na krevetu , a ne sklupčan u maminim rukama.

---

ne bi se slozila s ovim, iz vrlo jednostavnog razloga--dok je bila sklupcana u mojim rukama bi spavala, a kad bi ju stavila na krevet bi se probudila :)

to je ustvari, uz nosenje u slingu/mt-u, bio jedini nacin da ona malo odspava :/. ako bi ju uspavala u krevetu, budila se nakon doslovno 10 minuta, zivcana i umorna.

danas je vec drugacije, danas voli da zajedno legnemo pa kad se nasisa do besvijesti onda se okrene i zaspe.

Moji dečki su se obojica htjeli nosati kao manje bebe i jedino su tako mogli odspavati sat-sva u komadu. Sa starijim je to prestalo otprilike kad je prohodao (i počeo odbijati nošenje), a manji je prestao biti ovisan nešto ranije tražeći katkada svoj mir u kolicima, na podu, krevetu ili gdje već. Sad traži da ga se nosi kad je umoran, a ja ga nosim i češće nego što traži jer si ne mogu zamisliti da je gotovo s mojim nošenjem.

Nosiljka rješava jako puno poteškoća. Ne znam što bih bez njih.

Beba se ne uči na ruke, beba to zna i očekuje, jer je i to dio ljubavi koju dobije od majke i oca.
Prema tome nosaj i uživaj :heart:

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

Citiraj:

---

kikiii prvotno napisa

uostalom bebi je sigurno puno udobnije i zdravije spavati ispružen na krevetu , a ne sklupčan u maminim rukama.

---

ne bi se slozila s ovim, iz vrlo jednostavnog razloga--dok je bila sklupcana u mojim rukama bi spavala, a kad bi ju stavila na krevet bi se probudila :)

to je ustvari, uz nosenje u slingu/mt-u, bio jedini nacin da ona malo odspava :/. ako bi ju uspavala u krevetu, budila se nakon doslovno 10 minuta, zivcana i umorna.

danas je vec drugacije, danas voli da zajedno legnemo pa kad se nasisa do besvijesti onda se okrene i zaspe.

---

moj isto ovako...ako ga držim, može i po 2 sata odspavat
kad ga spustim u krevet ko da ga u vatru bacim

Nosimo Ivu i uzivamo u tome. A komentare da smo je razmazili i da je oducimo od ruku zanemarujemo.
Neki dan sam cula biser..jedna zena nas je pitala da zasto mucimo bebu nosenjem i neka je stavimo u kolica da se odmori (inace, spokojno je spavala u rukama moje frendice)

hmmm moja je zaista "friška" bebica pa nam vec govore da je ne nosamo nego pustimo al ona je toliko divna i dobra da ju budnu stavimo u kolica ili krevetic i sama zaspe tako da ju ovo ostalo vrijeme jednostavno mooooramo puno mazuljkati i ljubakati i nosati!

Ali ono sto smo MM i ja primjetili je bilo to da smo je par noci stavljali da spava izmedju nas i nakon toga je 2 noci vristala jer nije htjela bit u kreveticu.. pa sad dal to vec i kod tako malee bebe ima veze, neznam..

Bebe najbolje znaju sta im treba,moj stariji je bio na rukama stalno dok nije propuzao,od tada nema sanse.Mala je sad opet skoro stalno na rukama i neka je,proci ce to brzo pa ce mi biti zao sto je proslo.Za situacije kad moram nesto oko starijeg ili na wc stavim je u ljuljasku ili u krevetic i kraj nje na ogradicu neki sareni komad odjece.Dok ona pregleda boje i oblike i ja zavrsila pa mozemo opet dalje.

Mi se nosimo ali ne pretjerujemo jer imam starije dijete koje ima potrebe i mozda cak i vece u odnosu na malu bebicu koja za sada ipak vecinu vremena spava i jede. Mislim da nije lako odjednom postati starije dijete a pogotovo ako moras 24 sata gledati neku novu bebu u maminom krilu. I ja dojim u jednoj ruci, drugom drzim stariju a nogom okrecem slikovnicu ali ipak gledam da se svakome posvetim jedan na jedan. Ako je bebac dobro raspolozen rade cu ga spustiti u bouncer pored nas a u krilo uzeti kcer i citati knjigu.
Ja ipak mislim da se dijete moze razmaziti tj naviknuti na ruke ili spavanje s roditeljima ili stogod. A opet su i djeca razlicita i ako se uporno hoce nosat nema druge nego ga nosat. A ponekad mame vole da su maleni ovisni o njima.

Ja sam ludila prva 2 mjeseca jer je stalno htjela bit na rukama, ništa nisam mogla od nje...a onda nekim čudom se počela sama uspavljivat u krevetiću, igra se sama u ljuljačci, zavolila kolica :shock: .....još smo u šoku :lol: . Dakle, nosili smo je dok joj je trebalo, a sad joj više ne treba toliko, pa ja konačno imam vremena i za kućanske poslove :mrgreen: .
Mislim da je nošenje prestalo onda kad se u potpunosti adaptirala i stekla sigurnost ustaljivanjem dnevnog ritma....

L. je dite koje je stalno bilo na rukama. čim bi je spustila urlala bi ko da je kolju. danak toga nanašanja platila mi je kičma i to se sad "obilo o glavu" nikiju. njega stvarno minimalno nosim. ali i to minimalno me toliko boli da kad ga spustim imam osjećaj da se raspadam.
srića pa je on beba koja i ne voli bit puno na rukama. najzadovoljniji je kad ga stavim na veliki krevet di ima slobodu mahanja nogicama i rukicama. na rukama je kad ga triba nahranit, malo ga pronosat i povremeno uspavat. ostalo je u svojoj kolijevci ili na velikom krevetu.

i sve je definitivno stvar karaktera diteta. da triba i njega nosit nosila bi ga jer ko bi trpio urlanje, ali srićom ima mali razumijevanja za kičmu svoje majke :mrgreen:
ali mislim i da se dite može (uz njegov karakter) i izvicijat i naviknit na ruke. i razmazit.

Citiraj:

---

PUJA8 prvotno napisa

Ja ipak mislim da se dijete moze razmaziti tj naviknuti na ruke ili spavanje s roditeljima ili stogod. A opet su i djeca razlicita i ako se uporno hoce nosat nema druge nego ga nosat. A ponekad mame vole da su maleni ovisni o njima.

---

Kad pogledaš stvar iz drugog kuta, da, pretpostavljam da se zaista može. Jesu mali ali nisu bedasti. Brzo skuže da im je kod mame/tate u krilu lijepo, toplo, ugodno, slušaju otkucaje srca... nisu ludi da leže sami, na ravnom, u tišini! Na meni je da djetetu to omogućim, koliko god mogu.
Ja volim što sam tu zbog nje, što joj mogu pružiti puno toga i zadovoljiti njene potrebe. Ne bih rekla da ju držim "ovisnom o sebi", ružno mi to zvuči, kao da postupam iz nekih sebičnih razloga.

Naravno da smo tu zbog njih. I ja sad drzim moju strucu u krilu iako ne zato jer je on to trazio nego zato jer ja uzivam. Koristim svaku priliku da ga nosim i mazim jer ih nemam puno (dobar je spavac :mrgreen: ) ali opet se nekako nadam da necemo doci u fazu da zeli biti non stop na rukama i da place ako ga spustim u bouncer, jer moja starija curica isto treba mamu i zelim joj se posvetiti sto je vise moguce. Ima dana kad je ludnica, danijel bi se nosao, sara trazi paznju pa radi sve (sto ne treba, naravno) samo da je privuce, pa joj se piski svakih 5 min, pa bi sarala po namjestaju i sl. a ima i dana kad su savrseno uskladeni, odlicno raspolozeni, spavaju naizmjence i stignem se svakome posvetiti. Srecom, ti dobri dani prevladavaju.
Ali uglavnom mislim da 'razmaziti' mozda ruzno zvuci ali bebaci se definitivno mogu naviknuti na ruke. Kao sto kazes 'nisu bedasti' :)

Citiraj:

---

nevenera prvotno napisa

hvala bogu da je netko otvoio ovaj topik, jer biga ja u supronome bila otvorila. svaki dan čujem kako sam ga navikla na ruke. ni ja tu ne vidim problem, ali valjda okolina misli da je dijete fikus pa da ga treba negdje stavit i gledat.
samo da mi još kažu kako da ga mazim tako na daljinu :lol: :evil:

---

Predobro :lol:


Linkani tekst je predivan :heart:

Istina, nije nam previše ljudi govorilo da previše nosimo našu bebicu, osim sveki koja je imala teoriju da ju trebam dobro ušuškati u deku i da će onda biti isto kao da je ja nosim. Opetovano ponavljanje da to ne pali kod naše curice je nije omelo u sporadičnom ponavljanju navedene forumulacije.

Prvo sam ja krenula ponavljati, a onda MM kao papagaj za mnom da smo mi ti koji su nju doveli tu gdje je sad i da najmanje što možemo je da je nosimo, ako već tako želi i ako je to umiruje i usrećuje te da to može trajati najviše 7mjeseci, tj dok ne krene pomalo puzati. Ujedno, to se radi samo jednom u životu, neću je valjda nositi kad bude imala 10godina. S tim rečenicama, i najuporniji bi odustali :mrgreen

E sad, trajalo je manje, negdje do 4,5mjeseca (baš to intenzivno nošenje, uspavljivanje na rukama, ako nije htjela sisati).

Još uvijek je nosim, ali sad se voli voziti u kolicima i tek nakon nekog vremena traži da je uzmem. Gledano iz njene perspektive i ja bi radije da me netko nosi o boku (bolja preglednost, toplije, udobnije), nego da me gura. Sling nam otpočetka nije sjeo, ali problem je bio u vrsti slinga, dok smo maramu prakticirali prvih mjeseci.

Ja sam uvjerena u to da nošenje treba prepustiti djetetu, jer neka djeca se jako vole nositi, a nekima je očito sveisto.
Moja L se NIKAD nije dala uspavati noseći i općenito se nije voljela puno nositi, a sada viče i ljuti se kada je dignem :mrgreen: jer je sada na podu punoooo zanimljivije, da ne govorim kad se udruži sa psom, pa dobije napadaj ljutnje ako je dignem :roll:

Jednostavno djeca sama znaju što žele i treba ih zaista slušati.

Jednom prilikom sam šetala s L bez kolica, noseći je u rukama i sretnem poznanicu iz kvarta te se zapričam. Nakon nekog vremena ona meni kaže da me često vidi kako nosam L i da ću je naviknuti pa da će mi biti užasno teško kad oteža.
Ta ista moja pozanica ima malog psa kojeg stalno nosi, jer je mali pa ga neki pas može ugristi ako naleti, pa eto, od straha, pola puta ga nosi, a pola puta pas obavi svoje potrebe i čim sretne nekog i zapriča se odmah diže psa.
Naravno, kako je meni ponekad jezičina duga, morala sam joj prigovoriti pa sam je pitala da li njen pas više razumije njene potrebe da ga nosa, jer logično da pas to sam ne traži, ili pak moje dijete zaista može imati potrebu da bude u blizini majčina srca, lica i osmjeha.
Ušutila je, fala Bogu bar netko da je ostao bez teksta.