Molim vas pomozite!

Drage moje mame...
Nasla sam se u velikim problemima,dilemama i ne znam ni sama sto da radim.Moj malisan je krenio u vrtic ili bolje receno trebao je kreniti u vrtic.
Prosli tjedan je bio prvi tjedan i prva cetiri dana su prosla i vise nego zadovoljavajuca...peti dan je usljedio sok!Na putu do vrtica cilo vrime je plakao i trazio da ga grlim...isto tako i u vrticu...Poceo je histericno i panicno plakat da je kad sam izasla kroz vrata povratio cijeli rucak!Cak mi je i teta rekla da jos nije vidila bas ovakvu reakciju i da je bolje da ga odvedem doma.Strasno nesto...danas sam ga opet probala odvest u vrtic,prije toga pricala sa njim.Kako ce ic u vrtic dok ja odem do doktora...da ce ga cuvat njegova teta,kako ce gradit cestu,igrat se sa igrackama i djecom...i da cu brzo doc po njega i da ce dobit nagradu.Kad smo trebali krenut poceo je tako histericno ne mogu rec plakat nego vristat,ispovracao se...poceo se trest,molio me da ostane kuci...da nece ic u vrtic,da ce biti dobar.Kao da vrtic shvaca kao nekakvu kaznu!Urlanje,plakanje,vristanje...grli me,cili se oznojio.Ne znam sto da radim...dali da odustanem?Inace je jako vezan za mene,tvrdoglav i jako ziv.Problem je jos u tome sto ja trebam rodit za mjesec dana i ne bi htjela mu stvorit dodatne sokove i traume sad jos kad stize beba da se ne osjeti odbacenim...a doma smo sami nas dvoje...muz mi je na brodu,nemam nikakvu pomoc i ne vidim rijesenja...hormoni me operu,emocije,nemam srca ga silit a nisam bas ni u stanju...
:cry:

Ako si doma, na tvom mjestu ja ga nebi davala u vrtić :/
Ali to je moje mišljenje i stav.

Nemam pametni savjet, samo sam došla ti pružit rame za plakanje.
Nadam se da nije strašno i da će se maleni priviknuti na vrtić.
Možda se je nešto dogodilo u vrtiću čega se jako boji.
Sretno do kraja trudnoće :bye:

Naravno, nema potrebe da on ide u vrtić ako si ti doma, posebno sad kad treba nastupiti tako velika promjena u vašem domu, odnosno dolazak bebice. Nije mi čudno da to shvaća kao kaznu jer sigurno zna da dolazi beba i moguće je da misli da ga hoćeš maknuti zbog nje.
Ja bi ga svakako ostavila doma, gledaj to pozitivno, nećeš ga, kraj novorođene bebice, morati pripremati i odvoditi u vrtić.
Imala sam identičnu situaciju doma, s tom razlikom da starije nisam niti pomislila upisati u vrtić, dok god sam ja doma.
Psiholozi preporučuju ostanak djeteta u poznatom okružju do 3. godine, ljudi plaćaju po 3.500,00 čuvalice da bi djeci priuštili baš to..
Zato..uživajte u troje. ;)

a da li se njemu nešto konkretno zamjerilo?
da li ste mu vrtić spominjali u negativnom kontekstu?
da li mu je netko prijetio u stilu "ako budeš zločest, ići ćeš u vrtić"?

kako god i s obzirom na tvoje stanje, ja ne bih inzistirala na odlasku u vrtić.
prvo bih pokušala smiriti situaciju i pronaći uzroke takvog ponašanja.

možda da ostaješ s njim pola sata u vrtiću (ako je to moguće) pa vidiš kako se ponaša i postepeno produžuješ to vrijeme ako stvari krenu na bolje.

u svakom slučaju veliki :love:

Meni Brunci ima tri godine tj. napunit ce za 2 tjedna pa sam mislila cisto radi njega da ide u vrtic da mu ne bude dosadno...da se socijalizira sa djecom,igra.Ne zelim ga forsirat i svjesna sam da je i nova beba velika promjena u njegovom malom zivotu.On je dosta zahtjevno dijete.Strasno je ziv,tvrdoglav,energican...stalno smislja neke nove nestasluke a meni postaje sve teze to pratit psihicki i fizicki...nemam nikoga za cuvanje i svugdje ga vucem sa sobom...danas moramo u banku i vec mi je muka jer on ne moze ni sekunde izdrzat a da ne napravi neki nered :/
Vrtic sam gledala ko nekakav spas za mene i njega.Mislila sam napokon cu moc obavljat u miru poslove pa cak i odmorit sat vremena dnevno...a za njega sam mislila da ce se igrat...tete u vrticu me gledaju u cudu...i odmah prvi dan su rekli da je on jedan ko troje njih u grupi.a ja postajem stvarno iscrpljena i ne zelim da on radi toga ispasta. Izgubim zivce sa njim...Sad se mislim mozda platit cuvalicu da ga bar dva sata dnevno odvede u park...jer ja vise ne mogu trcat za njim :/

ma nitko mu nije prijetio sa vrticem...dapace uvik mu pricam o vrticu u najboljem svjetlu!Pokusala sam ja ostat sa njim malo u vrticu ali ne smjem pola sata...mozda pet minuta i zaigra se on ali cim krenem nema sanse...drzi me na oku...ne znam ni sama.Jer prva dva- tri dana je bilo sve super.Ali on je inace uvik bio takav...vjerovatno mu je onda bilo interesantno i sad kad je sve istrazio,mozda mu se neko od djece nije svidio jer inace ne voli kad netko od djece vice ili dize glas...kad mu rodica dode kod nas njegova vrsnjakinja i vrisne ili se nesto na njega na ljuti...odmah se prepadne i trci meni.Ne znam ni sama...mozda sam previse i pala na utjecaj okoline.Jer mi svi tupe kako je vec velik i vrijeme mu je za vrtic...kako sam ga razmazila,kako je divlji,kako ne slusa...

Kužim, onda napravi tako. Za ta dva sata će se iskakati i potrošiti energiju, a samim tim će biti i mirniji. Za njega bi dobro riješenje bio i neki sport prikladan njegovoj dobi.
:)

drage moje hvala vam puno na podrsci i savjetima!!!
Vec sam pomislila da nesto nije u redu s menom...jer kad te netko oko tebe stalno pritisce kako nemam cvrstoce,autoriteta,da ne smjem popustit,odustat...da dopustam djetetu da manipulira sa mnom,hvata me na emocije...Ja ipak mislim da je on jos malen i jednostavno je vezan za mene.Mozda sam ponekad previse popustljiva pogotovo sada u svom stanju...izgubim zivce pa vicem pa se posli grizem radi toga,totalni emocijonalni labirint u jednom danu.Eto veselim se da brzo rodim i da mi moj muz dode kuci.I to mi jako tesko pada...sve moram sama i nemam niti onih pet minuta da odem u sobu i smirim se,skuliram...sad se bacam na potragu dobre cuvalice.Hvala vam puno,puno!!!Sad sam sigurna da su ipak moje odluke ispravne :* :D

:love:
moj je ponekad tako nesnosan i nema mi druge nego put pod noge i na more ili u šumu, u prostranstvo gdje se može istrčati dok niz njega curi znoj.
ne ide u vrić već ga čuva baka i divim joj se.

a jel ima negdje neki sportski vrtić ili neka sportska aktivnost za kikiće pa da se oslobodi viška energije - barem na sat vremena, 2-3 x tjedno?

Teško je biti pametan i reći šta je najbolje za dijete. Ovo su sve njemu velike promjene i u njemu je velika nesigurnost. Pripremaš ga za dolazak bebice i to je njemu nešto imaginarno, nešto čega se boji. To ima veliki utjecaj na njegovu svakodnevicu, nešto se sprema, a on ne zna šta.
Sada si ga i odvela u vrtić i to je veeelika promjena.
MOžda stvarno ovo nije dobro vrijeme za odvajanje.
S druge strane teško ti je i tebi je rješenje vrtić.
Dobro razmisli. Ono šta ti mogu reći kao teta koja je prošla puno adaptacija četvri, pet dan je uvijek kritičan i dolazi do svakakvih reakcija. Na žalost i povračanje je jedna od tih reakcija i nije tako iznimna.
Pokušaj puuuno razgovarati s njim, objašnjavati. Jedno od mogućnosti je pošto ima već tri godine da mu pokažeš na sat i kažeš točno kad će mama doći po njega. Djeci trebaju konkretne činjenice, sigurnost.
Probaj mu možda dati još šanse sa vrtićem. Ipak je tek pet dana u vrtiću. Stigne se sve to posložiti u njegovoj glavici.
Sretno :love:

Veki pokusavala sam ja sa njim na sve moguce nacine....pricanje,ali inace je u komunikaciji jako tezak.Pridobit njegovu paznju i smirit ga na minutu za bilo kakav razgovor je uglavnom nemoguca misija...ponekad pomislim da je hiperaktivan.Ne moze mirno sjedit i pricat....ja mu nesto objasnjavam,govorim on gleda okolo i pocme pricat o skroz desetoj stvari.Sad u ova dva zadnja sata dobro da nisam u ludnicu zavrsila sta je sve radio po kuci...od penjanja na stol,otvaranja frizidera,penjanja na balkonski zid,kopanja po smecu,bacanja igracaka,izivljavanja na kompjuteru,lupanja vratima,kopanja po wc skoljci...to je samo dio njegovih nestasluka u roku od sat vremena :shock: strasno nesto...a o vrticu nece niti da cuje...odma pocme histerizirat.Inace prica samo o cemu on zeli pricat...svaki moj pokusaj razgovora ne samo o vrticu nego o bilo cemu odgovara ignoriranjem i nece da odgovori kad ga nesto pitam...vise nisam pametna kako doprijet do njega... :/

ja bih isto rekla da daš vrtiću šansu. meni to izgleda kao adaptacija, samo malo ekstremnija.
s druge strane, teško je teoretizirati. mi smo ostavili odluku što ćemo sa starijim kad se beba rodi (al već je išao u vrtić) za taj čas. i vrtić je stvarno bio spas, jer ja ga u prvih mjesec dana ne bih mogla ni izvesti iz kuće-mali je spavao tri puta na dan, ja šivana, pa kiretaža, pa bla bla..a ne bih mogla ni zadnji mjesec trudnoće jer sam završila u bolnici na čuvanju

Ivy problem je jos u tome sta adaptacija na vrtic je i za mene strasno stresna...Ja svejedno i da krene u vrtic nemam nikog da ga odvodi i dovodi i to je opet na meni.Ali trenutno mi njegova adaptacija najteze pada...ne znam dali sam u stanju boriti se i uhvatiti u kostac sa tim.Sama sam u svemu pa tako i u tome...tako da pokusavam pronaci najbezbolniji nacin za oboje.Mislim da bi bila upornija da je mm doma pa bi zajedno radili na tome...ali viruj mi nije mi ni malo lako sada samoj kad trebam rodit za mjesec dana.I fizicki i psihicki sam iscrpljena i stvarno ne znam kako da sve to poslozim...pokusavat cu sa vrticem jos do kraja mjeseca ali kako da ga navedem da uopce se priblizi zgradi...nije bas da ga mogu vuc sa ovim trbuhom ispred sebe a i ne zelim...to mi se cini bas strasno :/

a mišek mali :/
ma možemo mi tu mozgati, mama najbolje zna osjetiti što napraviti :love:

Kao da opisuješ moga, živ , tvrdoglav...još je moga teta čuvalica totalno razmazila-ali ona naša je bila exstrem! Pokušaj naći neku tetu na 2 sata dnevno i to je to! Susjedu najbolje ili tako nešto, nije bitno starija mlađa da ga može odvest van i zabaviti!

ja sam svakako za tetu čuvalicu 3-4 sata, ako već imaš mogućnosti i ako misliš da ćeš moći izdržati takav tempo sa dvoje male djece...

vrtić ga ionako vjerojatno čeka dogodine, a sad kad dolazi još nova bebica, to bi mu mogao bit još veći šok....

a ako ti ipak krene u vrtić ove godine, trebat će mu vremena da ojača imunitet, što znači da će ti često biti u virozama, upalicama i sl....a ti ćeš imati malu bebu kod kuće....



nisam za forsiranje vrtića kod djece koja pokažu takvu reakciju, ako čovjek ima drugih opcija...

Citiraj:

---

Zabica prvotno napisa

Ivy problem je jos u tome sta adaptacija na vrtic je i za mene strasno stresna...Ja svejedno i da krene u vrtic nemam nikog da ga odvodi i dovodi i to je opet na meni.

---

Citiraj:

---

Zabica prvotno napisa

I fizicki i psihicki sam iscrpljena i stvarno ne znam kako da sve to poslozim...pokusavat cu sa vrticem jos do kraja mjeseca

---

Mali savjet ako ga nitko osim tebe ne može voditi u vrtić.
Nemoj ga sada upisivati.
Dijete će sada krenuti u vrtić, proći jako tešku adaptaciju, a onda imati pauzu i sigurno neće ići kada ćeš ti biti u bolnici i prvo vrijeme sigurno nećeš imati ni snage ni vremena voditi ga u vrtić.
Tebi sada treba mir. Nađi si nekoga za pripomoć na par sati.
Polazak za vrtić odgodi za par mjeseci i onda lijepo mirno krenite na adaptaciju.
Djeci treba kontinuitet, rutina, a ne malo pokušavati ovako, pa onako. Dijete se još više zbunjuje.

Meni je bilo najteže pred drugi porod. A i moje dijete nije nikad bilo tako živo kao tvoje :mrgreen:

Vidi što ćeš s vrtićem, no imaj na umu da se može dogoditi da ti, nakon što rodiš, bude još teže. I tebi i njemu.
Sviđa mi se ovo zadnje što je Veki napisala.

Ako ga ostaviš doma, bilo sad, bilo kad rodiš, možda ako imaš nekog da ti pomogne oko kućanskih poslova, kuhanja i sl., ako si možeš priuštiti :) , to ti nije loše. Pa se ti možeš posvetiti djeci.

Probaj s njim razgovarat kad se malo smiri, navečer, tako moje vole.

Evo danas sam mislila ponovo pokusat sa vrticem ali ima laganu temperaturu 37.2 Vec puna tri jedna imunitet mu je koma...Bio je pod temperaturom skoro 2 tjedna,pedijatrica je rekla da je viroza...nakon 5 dana opet je dva dana imao temperaturu...evo danas opet mala.
lana bas sam se mislila o tome kako mu je vec ovo ljeto imunitet nekako oslabio....dva puta je bio bolestan i sad u zadnje vrijeme nesto strasno...bojim se kako ce tek na jesen biti kad krene prava sezona bolestina a doma bas tada stize bebica :/ Upravo sad se poklopilo da mi je prijateljica iz Rijeke koja nema apsolutno nikakvih obaveza ostala bez posla i dogovorile smo se da ce doci sljedeci tjedan i bit sa mnom dok se mm ne vrati sa broda 15.11. Ona ce bit s menom 24h dnevno...pomagat oko kucanskih poslova i naravno vodit Bruncija u park svakodnevno :D
Mislim da cu definitivno odustat od vrtica...a kad opet mm ode na brod ako bude potrebno mogu uzet cuvalicu na pola radnog vremena jer to si stvarno mozemo priustiti.Uh koje olaksanje...vec sam bila na totalnom rubu :roll:
Ma cijela okolina me malo sludila sa tim vrticem...kao mora ici,vec mu je vrijeme.Onda kad ti tako peru mozak pocmes sumnjat u svoje instinkte i pomislis da nesto nije u redu s tobom.Ali sad kad vidim da nisam jedina sto tako misli puno mi je lakse!Hvala vam svima puno na savjetima i podrsci :love: :*

Jako mi je drago što ti se sve posložilo na način da tebi tj.vama bude lakše :) !

Moja curica je bila samnom 24 sata cijelu trudnoću i nakon, a imala je samo 20 mj. Izdržati ćete. Možda je bolje da je s vama nego da misli kako si ga udaljila od sebe kada dođe beba. Ja niti trenutka nisam požalila šta je nisam dala u vrtić. Samo da beba malo poraste, uživati ćete svi zajedno. A ova reakcija tete:

Citiraj:

---

Zabica prvotno napisa

.
Cak mi je i teta rekla da jos nije vidila bas ovakvu reakciju i da je bolje da ga odvedem doma.
:cry:

---

mislim :roll:
Kada je moja krenula s 2 i pol godine u vrtić isto je tako rekla teta "u 25 god. staža nije to vidjela" (jer nije htjela jesti, stavila bi u usta i pljunula). Sva djeca reagiraju nekako na promjenu, neka više, neka manje, mislim da se neke tete ne žele malo pozabaviti osjećajnijom djecom, njima je sve to rutina, žalosno.

Zabica, ako imas mogucnosti, uzmi tetu cuvalicu najmanje 4 sata dnevno. Trudna si, sama, ako si mozes priustit, ne vidim razloga da to sve odradjujes sama.

Citiraj:

---

Enoa prvotno napisa

Kada je moja krenula s 2 i pol godine u vrtić isto je tako rekla teta "u 25 god. staža nije to vidjela" (jer nije htjela jesti, stavila bi u usta i pljunula). Sva djeca reagiraju nekako na promjenu, neka više, neka manje, mislim da se neke tete ne žele malo pozabaviti osjećajnijom djecom, njima je sve to rutina, žalosno.

---

Ovo mi je jako čudna izjava tete jer djeca baš vrlo često reagiraju tako da odbijaju hranu. To je njihov protest koji na taj način izražavaju. Ima djece koja odbijaju hranu i po mjesec, dva. To je problem! Ta djeca ne jedu po deset sati dnevno i potrebno je veliko umjeće odgajatelja da taj krug prekinu. POtrebno je puno truda i rada, ali kad stavi prvi zalogaj u usta to je prekrasan osjećaj :love:

Zabice vidim da si našla rješenje svom problemu. :love:
Grli Brunčija i bušicu.
Ovo ti je zapravo ispalo i bolje nego vrtić. Ionako nakon što bi rodila Bruno bio kući jer ga prvih dana ne bi mogla voditi u vrtić, a i bolje da ti ne donese neku boleštinu iz vtića kad doma imaš tako malu bebu.
Erik ide u vrtić, ali kad odem u bolnicu ostat će doma, a i narednih 10-tak dana dok se malo svi ne adaptiramo na novonastalo stanje.

Htjela sam ti predložiti da uzmeš čuvalicu koja bi s Brunom prošla adaptaciju. Njih dvoje da si odu u šetnju, pa malo do vrtića, postepeno dok to ne dođe do neka tri-četiri sata ostanka, a onda i ti možeš po njega.

Ali vidim da si našla odlučnu soluciju.
Normalno je da je trogodišnjak živahan, nije to ništa čudno, bar ne iz moje perspektive, a normalno je i da tebi treba malo predaha.
Pred porod si i prijeko ti je potrebna koja sekundica samo za tebe.
S vrtićem ili bez njega Bruno mora dobiti priliku izđipati se svaki dan, a ti opet vrijeme za tebe i bebu, bez da strepiš hoće li se njemu u tom trenu nešto dogoditi.

Definitivno tetu čuvalicu, naravno ako možeš priuštiti, a kažeš da možeš. Pogotovo nakon poroda ti je bitno da imaš nekoga tko će ti odraditi i kućanske poslove tako da se ti možeš baviti s njima dvojicom.

Evo da javim daljnji razvoj price...ispisala sam svog djecaka ipak iz vrtica.Ne zelim mu nametat tolike promjene u njegovom malom svijetu...trenutno je prijateljica kod mene ali svejedno mama je mama i uvijek se oslanja samo na mene...ne da joj da mu obuce tenisice,nece joj dat ruku preko ceste nego meni,nece da ga tusira,da ga obuce...tu i tamo ce se poigrat i to je to...koliko god mi ponekad to bilo naporno toliko se raznjezim kad vidim koliko me to maleno stvorenje voli,treba i koliko mi vjeruje.Zato mi je prijateljica tu da mi pomogne oko kucanskih poslova a ja sam vecinom posvecena svom malisanu i bas uzivam u posljednjim tjednima trudnoce!Jedva cekam zagrlit i drugog malenog andela pa da docekamo naseg tatu :love:

Malo se kasnije uključujem na temu ali možda nekome i pomognem.

Elem, kad su moji malci krenuli u vrtić (tačnije u jaslice) bilo je plakanja naravno i ja kao i svaka druga majka patila zbog toga deset puta više. Kad sam nakon nekoliko dana razgovarala sa tetom i pitala je šta da radim ona mi je rekla da je plakanje normalna reakcija, da je u neku ruku dobro jer plaču (ne zadržavaju tugu a i pokazuju da im je dobro sa mamom) i da treba ispisati samo dete koje zbog stresa povraća. Kaže da je imala x slučajeva takve dece, da se ona čiji je problem ignorisan nikad nisu pravo navikla a da su se ona koju su ispisali bez problema navikla na vrtić godinu dana kasnije :)

eto!to samo potvrduje samo moj osjecaj! Hvala ti clumsy mom! :love:

Ciao Zabica i sve ostale mame,
htjela bi se nadovezati na ovu temu. Dakle, moj mali ima 3,5 godine i isto tako je krenuo u vrtic u rujnu. Super se priviknuo, imali smo doduše malo poteškoca sa odvajanjem od mene, ale sve smo to postepeno savladali. Čim se on naviknuo na tete i cijelu ekipu, bilo je sve ok, U VRTICU! Napominjem U VRTIĆU!Tete su super, zaista profesionalne, tako da sam prezadovoljna.No, doma je postao još veća maza, vratio se u faze ranog djetinjstva, ne mogu bez njega niti na WC, postao je dosta nervozan, samo viče, udara nas. To bi bilo sve ok, nadam se da će proći. Povezujem to sa nekim inatom zato što mu je odlazak u vrtić ipak neka obaveza a ja radim kod kuće. Ne želim poduzimati nikakve radikalne mjere, da ga ne bi povrijedila, ali on je stvarno postao nepodnošljiv i radi to svijesno. Sve to prelazi u neku vrstu manipulacije. Još dakle čekam. Ali stvarno bi ga htjela polako priviknuti da ode i sam na spavanje, pa spavati u drugu sobu,.... No, ako ga ja ne budem morala svaki put uspavljivati i to će biti veliki napredak. Molim vas savjet, kako? Kako na suptilan način uvesti i ovu naviku? Jako je vezan uz mene, isto sam sada u drugom stanju, ali tek na početku, tako da ćemo imati dovoljno vremena, a da se ne osjeti odbačenim. Ali ovih devet mjeseci moramo stvarno uspjeti, jer si ne mogu zamisliti sebe u Wc-u sa dvoje djece. :) Molim vas, dajte nešto konstruktivno!

ma ne radi on to svjesno, odnosno s namjerom da te naživcira.
vjerojatno mu fali pažnje koje je sada manje barem za toliko koliko je u vrtiću.
meni je znimljivo kako ti malci s mamama budu najnepodnošljiviji.
kada sam sa svojim u trgovini nema šanse da bude van kolica jer bi napravio dar-mar.
jučer je bio s mojom prijateljicom u trgovini dok sam ja bila u banci i hodao uz kolica ništa ne dirajući. ja sam ostala :shock:.
sasvim drugo dijete!
s nama se osjećaju slobodnije.
i mi sami smo najgori prema onima do kojih nam je najviše stalo iz nekog razloga što valjda osjećamo da na to imamo pravo jer je to nešto "naše".

baš razmišljam o tome kako bih voljela da se uzajamno odnosimo na način kako je to izgledalo tada u trgovini.

Ma imaš pravo, ali znaš mi smo zajedno prošli već toliko faza. Zaista mu posvećujemo dovoljno vremena, rješavamo zajednički sve situacije, učimo u tijeku. Ja sama sam odgajateljica, surađujem sa njegovim odgajateljicama i zaista svaki dan je novi dan i svaki dan te čekaju neki neočekivani trenutci. Ali kažem, ja mislim da se trudimo postupiti najispravnije. Pa na kraju zaista tražim vaše mišljenje ili ga želim podijeliti, jer bi htjela biti još bolja.Ali hvala, eto vidiš još jedno tvoje iskustvo i zaista mi je lakše da nisam sama. Jer ja imam dosta prijateljica i na kraju krajeva i mama koje su bile u istoj situaciji na privikavanju u njegovom vrtiću ali svatko dijete to prihvatilo drugačije. Svi su neki školski primjeri iz knjiga da li problematičniji ili ne. Ali moj mali je u svemu ekstrem. :)