Bude mi dosta kuće

Doma sam već dugo, od čuvanja trudnoće s Lucianom, s njim do 2,5 god, pa druga trudnoća i sad opet porodiljni.....naravno da nezamislivo volim ovu bebu,ali zaista mi malo bude dosta kuće i svaki dan iste rutine...ponekad mi fali posao, da budem među ljudima, da se, u drugom smislu (ne čisto kao roditelj) osjećam vrijedna, korisna i da se moram trsiti za unapređenje, veću plaću i sve one druge "poslovne brige". Doduše, fali mi još malo do kraja faksa, pa to vrijeme koristim i za učenje, ali ne znam, svejedno sam malo "fed up" kuće, mašine, veša, trenirki itd...
Kako je s vama? Kako ne ispaliti ponekad na živce i ulogu mame/kućanice?

da, potpuno te kuzim o cemu pricas.
MIslim da bi bar sat vremena dnevno trebala izici iz kuce (bez djece), npr kad ti se M vrati s posla, odi ti u shopping, na masazu, na kavu sa prijateljicom, platiti racune ili sl.
Ako imas financijskih mogucnosti, priusti si pomoc u kuci, da te bar malo rastereti svakodnevnih poslova.
Posao ce doci tako brzo da ces poslje s nostalgijom se sjecati kuce....

ja mislim da nema mame koja te ne kuži :love:

eh da! kada mi dodija trenirka i za po kući se obučem ko' da idem negdje i dan mi bude ljepši. pa, makar napravim samo đir po kvartu!

evo da te utješim......ja sam doma već njegovih skoro 5 godina + trudnoća......i sad je u planu drugo što znači da mi ne gine bit doma još bar dvije, a možda i tri godine.....u međuvremenu sam išla na faks sad imam još nekoliko ispita do kraja..... ako nadam se ubrzo ostanem trudna onda neću uspet ni staž odradit, što znači da prvu put kad krenem radit ću imat oko 28 godina ( godina manje više) ..... znači s 28 tek staž od godine dana i onda moli boga da upadnem negdje....prije nego sam osatla trudna upsejla sam odrasit nekih 6-7 mjeseci i to je to!


več sam puno puta ludila i sl. ljeti je još bolje , zima zna malo ubijat...on je s 3 krenuo u vrtić pa imam to jutro slobodno pa sam se eto već i navikla....sad si govorim ma bit će vremena za radit od 30-60 ću molit boga da ostanem doma.....tako da sam ja kućanica i mirim se s time....iako da mi se pruži prilika za rad nekih 2-3 puta tjedno prihvatila bi odmah!

Kazo je da mu je dosta žene i djece i kuće i da ga nekakva nostalgija vuče i da će se vratiti kad mu bude ćeif..
Bila sam u petak na koncertu pa nisam mogla odoljeti 8)


Ma kome ponekad nije dosta biti u kući?
Ali i nemaš još tako puno, zar ne? Uživaj sa svojom dječicom, kasnije ćeš plakati što ne možeš biti više s njima.

i da dođu mi dani kada njunjam za sve i a ova četiri zida kuće.....a onda opet pretvorim to u nešto što i nije tako loše.....Maleni je u vrtiću, ponekad samo do podne po potrebi i odspava..imam slobodno jutro, provedem ga u čišćenju , kuhanju,odlasku u grad, učenju ili nečem trećem....odem po malog malo s njim po doma, pa dok je lijepo vrijem u park..onda dođe tata i pomalo vrijeme za sapvanje , kupanje večera i sl. a ako mi se da odem i na cugu navečer ( to se dogodi cca 4-5 puta mjsečno..ovisi o mojoj volji..ljeti češće, zimi rjeđe) ....kad sagledam netko bi sve dao za jedan takv dan...a naravno mi koji ih imamo previše i to dosadi, ali opet nije loše kreirat svoj dan....iako bi čak voljela da smislim nešto što bi me više usrećilo nešto da se bavim nečim u slobodno vrijeme, ali sam nedomišljata, a kad budem radila onda ću sigurno imat sto ideja šta bi mogla.....a to je valjda tako....

Danas bila prvi dan na poslu. Digla se u 5.45, popila kavu, našminkala se... Ma preporodila sam se. Super mi je bio dan.
(Jedino mi žao djeteta :( )

Potpuno te kužim :love:
Eva ti je još dosta mala ali kroz koji mjesec će ti biti lakše. Što misliš o nekakvom vježbanju? Razgibaš se na drugačiji način nego što to radiš dok si doma s klincima ili spremaš kuću, podružiš se s nekim novim facama, malo se makneš...

Ja sam doma već 3 i pol godine. Sa troje djece. Ne mogu reči da mi je dosadno, možda malo monotono, ali meni je super. Škola, aktivnosti, svaki dan kavica sa mamama u parku, kad je loše vrijeme kod neke od nas doma. Jednom mj. odem sa frendicama na pivce za živce na većer.
Upisala sam tečaj fotografije i to mi je super, nešto samo za mene.
Imam još godinu dana i sa strepnjom očekujem povratak u stvaran život. Čeka me traženje posla, nadam se i neki posao. A misli doma uz klince. Ne veselim se tome, nikako.

Ne znam, ja sam valjda prekratko bila doma (čuvanje trudnoće i porodiljni).
Nikad mi se nije išlo raditi, uvijek mi je bilo predivno doma s mojom djecom.

Al možda je razlika u tome što sam imala sreće pa sam imala oko sebe dobru ekipu, susjede trudne isto kad i ja, doma sam često imala posjete i mi smo išli kumovima i prijateljima, nekad sam uživala da smo samo doma i da nam nitko ne dolazi i mi nikud ne moramo ići.

I mislim da je kod mene važan faktor to što radim u vrtiću. Ja se na poslu potrošim 10 puta više nego doma i uvijek mi je krivo kad se drugoj djeci dajem, a onda dođem doma smoždena pa za svoju više nemam toliko živaca.

Često sam si razmišljala da radim neki drugi posao, npr. kancelarija ili nešta s odraslim ljudima, uglavnom da nije s djecom - vjerojatno bi mi to bilo interesantnije. Nije da ja ne volim svoj posao, ali uvijek sam svjesna da kad počnem raditi i dobijem "svoju" djecu i "svoje" roditelje moji doma su uskraćeni za veliki dio mene.

A isto tako, imam mali vrt, i svoju malu kućicu u krasnom kvartu i tip sam koji voli laganini bez gledanja na sat, u skladu s prirodom i potrebama... Za mene nije ovaj moderni svijet, meni je to prestresno iako uspješno plivam u tim vodama kad već moram.

Al da se mene pita najradije bi se odselila na neko seosko gospodarstvo u Vukomeričkim goricama ili negdje u Zagorju, gdje pogled puca samo na čistu prirodu i ništa više. Sad bi pravila zimnicu i pekla pekmez od šljiva...neguljenih...nesamljevenih... ;)

Ja sam bila negdje 3 godine kući , prvo porodiljni s jednim djetetom , pa nakon godine išla raditi par mj pa opet porodoljni i evo , nedavno se vratila na posao . Imam taj luksuz da su mi djeca kući , potpuno zbrinuta , ne moram ih vozati ovamo tamo , ima ih tko čuvati . Ja sam se preporodila otkad radim , Da sam ostala još koji mjesec kući mislim da bih pukla .

Sada mi je deset puta napornije , smršala sam 7 kg u 2 mjeseca pokušavajući sve stići , prekratak mi je dan , al ja sam zadovoljnija , mada i umornija .

Kuham navečerr , djecu češće izvodim vani , šetamo , družimo se , čak mi se i kuća čini urednija nego kad sam bila doma , djeca mi naravno fale kao i ja njima , al trudim se nadoknaditi im to i provesti s njima ono vrijeme koje imamo kvalitetno .

Naporno jest ali ne bih se zasad mijenjala , imam milijon obaveza , trudim se dobro organizirati , al sam mirnija i stresem se kad se sjetim da sam po cijele dane bila u kući stalno nešto kuhala , čistila , vrtila po istom , stresem se jer mi u ormaru još uvijek najviše mjesta zauzimaju kućne trenerke iz kojih nisam izlazila , al sad se ne dam smesti , posao mi je bijeg iz te monotonije , opet sve stignem , na dane mi se čini i više .

Potpuno te razumijem, ja sam već postala veoma nervozna, orjentisana gotovo stalno na kuću i djecu. Za par sedmica idem na posao, i zaista se radujem (uz tu sreću da su mi djeca adekvatno zbrinuta dok sam na poslu). A do prvog porodiljnog sam mislila kako bih najradije bila domaćica i bila stalno kući sa djecom :)

Da i meni se to događa. Nekad mi je stvarno dosta i još si mislim kako me tek čeka to da budem kod kuće jer očekujemo novu bebicu.
Ali trudim se da idemo često šetati ili u društvo ponekad.

5,5 godina doma-na čuvanju prve trudnoće, pa porodiljski pa drugo dijete koje je dijete s posebnim potrebama i još sigurno sam tri godine doma.
Ima dana kad se osjećam super zadovoljno i uživam u tome što mogu biti sa svojom djecom ali ima i onih drugih ( u posljednje vrijeme sve su češći) kad očajavam. Bilo bi lijepo ponovno se družiti s odraslima, pričati o nečemu što nema veze s djecom ali za sada i još dugo tako ništa se neće mjenjati.
a kao što netko već reče ljeta su ok ali zime su okidači depresije

Oh, sad mi je lakše, barem malo, jer sam mislila da sam usamljena u tim razmišljanima. Ma i kvart je malo zeznut, centar grada, nema previše parkova, ni djece, kad smo već kod toga. Svaki dan mi je isti, guram ta kolica k'o kakva klompa i Pale sam na svijetu... :cry: , čekam da stariji dođe iz vrtića i onda saznam pravo značenje riječi napor. Muž puno radi, kad ga doveze iz vrtića, opet mora nešto obavljati, ili je dežuran u bolnici cijeli dan, ili je na putu, pa sam sama s njih dvoje i imam osjećaj k'o da sam u ringu, vrlo često....
Mislim da je drugačije kad oko tebe postoje neki prijatelji, ili park gdje se okupljaju mame s djecom iste/slične dobi pa se em oni igraju, a i ti pronađeš koju temu za sebe....Ja toga ovdje nemam, a sa Evom od mjesec i pol mi je malo blesavo ići u dječji park jer ta još dugo neće na ljuljačku :) .
Jednostavno, baš mi fali to da me ponekad odrasla osoba pita da li može sastaviti takav i takav dopis ili da izračunam nešto, da potpišem nešto, a ne samo kad me malac pita ide li ova cipela na ovu nogu :roll: . A da ne govorimo o tome da se ujutro ustaneš, našminkaš, obučeš u nešto što nije opet pidžama ili trenirka i među ljude...
Moje frendice već rade (klinci imaju 1 god), a zaista je kvart malo problematičan što se tiče "parkovskih prijateljstva" pa nemam baš previše izbora....
Što se tiče vježbanja, ja sam za to jako zagrižena, i doma vježbam (imam samo kilu još od poroda - toliko o vježbanju), ali treba naći vrijeme za to i logistiku....nemam kome klince ostaviti obzirom da tate često nema, kakvo je to vježbanje ili tečaj kad ideš kad uhvatiš vremena, tipa jednom tjedno, ako i to....
Hm, neki dan sam išla u kino, dođem doma oko ponoći, a Eva i tata budni kao da je podne (očekivala sam ih u horizontali, da spavaju k'o klade) i onda sam opet morala oko nje motati, pa dok je zaspala, proklinjala sa samu sebe što sam išla u kino...,ali nisam mogla odolijeti, Gerard Butler i Katherine Heigl :roll: , neka romantična limunada, taman za mozak na pašu....

I ja sam prolazila kroz sve ovo. Prije četri mjeseca sam se vratila na posao sva orna, prvih mjesec dana se budila sat vremene ranije nego što sam trebala (bez sata), šminkala se, sređivala, a onda sve teže i teže buđenje. I sad došla do toga da bi tako rado ostala još samo malo u svom krevetu. Hoću reći, tako je to kad si u jednom misliš o drugom i obratno, a najbolje je kad sve možeš izbalansirati i uz to povremeno iskočiti iz kolotečine!

Ja sam jedna od onih (valjda ih ima još) koje lude dok su doma.

Obožavam L, no nakon par mj porodijskog sam mislila da ću poluditi. Išla sam van i družila se s mamama u kvartu, no to me nimalo nije ispunjavalo. Pa sam razvila opsesivni poremećaj čišćenja kuće (kao za inat je tada L spavao po cijele dane).

Sjećam se da bih sredila cijelu kuću, sebe, servirala ručak i onda čekala muža. I jadan ne bio ako bi ušao u stan minutu nakon 16.15h.
Mislim da smo svi odahnuli kada sam počela raditi.

Eh, Romy, kao da svoju situacju čitam. Također Zagreb, centar grada, prezaposleni muž. Frendice tu i tamo, ne prečesto, i one su prezaposlene ... Samo što ja imam jedno dijete, a ne dvoje.
Preporodih se u zadnje vrijeme od kad se navikavamo na tetu čuvalicu, pa mi ona pričuva malu na 2-3 sata. A uskoro se i vraćam na posao :)

mene najviše ljuti kad mi dođu dani za željenje, valjda onako pred stvari i sve kad od muhe radim slona..i onda se počnem žalit kako sam doma kako me izluđuje što samo čsitim perem i sl. a moj dragi to ne razumije on misli da ja to tebam voljet......a ja ne osjećam prema tome, ništa napravim to jer neće nitko drugi , srenta sma kadm ije čisto i kad uspjem par dana održat da kuća uvijek izgleda ok...ali kad mi se čudi da kako ja to ne obožavam dođe mi da ga ......... :mrgreen: ......malo ću mu dat da pročita malo ovo temu!





i da napomenem da mimimamo park idemo dva put dnevno po dva sata, barem je tako bilo po ljeti ujutro dve ure i popodne i trako skoro svaki dan...imam tamo svoju ekipicu pa mi to olakšava, baš volimi ć u park i onda ćakulamo a dječica dobiju svou dozu igre s drugima!!

zašto ne bi išla u aprk s bebom, ako imaš koga poznatog nema veze što se ona neće ljuljat , još tije jednostavnije što ćeš moć poppričat malo s drugima a ona će tinpr. spavat u kolicima . Imamo mi u parku mama koje dolaze s bebama, naši trče njihove nosimo!!!

Ja sam doma bila oko 20 mjeseci,i pred kraj sam jedva čekala da se vratim na posao,Sve su frendice radile tako da mi je jedino rješenje bilo otić u park s malom i tamo s drugim mamama se družit.Bilo je ugodno al meni je pred kraj trebalo drugih tema osim zubi,bolesti i sl stvari
Radim već god,dana i sada polako razmišljam o drugom bebaču i ponovnom ostanku doma :lol:

Ja sam bila kući cijelu trudnoću (strogo mirovanje) i porodiljni i bila sam pukla k'o kokica :lol: ...jedva sam čekala da se vratim na posao (iako mi je posao koma i mrzim ga iz dna duše :cry: ), a sada nakon 2 godine sve češće razmišljam o tome kako bi bilo lijepo biti kući :lol: , mada mislim da su moja razmišljanja uzrokovana mojim poslom :(



a ovo je kao da si mene opisala :P

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Za mene nije ovaj moderni svijet, meni je to prestresno iako uspješno plivam u tim vodama kad već moram.

Al da se mene pita najradije bi se odselila na neko seosko gospodarstvo u Vukomeričkim goricama ili negdje u Zagorju, gdje pogled puca samo na čistu prirodu i ništa više. Sad bi pravila zimnicu i pekla pekmez od šljiva...neguljenih...nesamljevenih... ;)

---

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Sjećam se da bih sredila cijelu kuću, sebe, servirala ručak i onda čekala muža. I jadan ne bio ako bi ušao u stan minutu nakon 16.15h.
Mislim da smo svi odahnuli kada sam počela raditi.

---

x
kao da si mene opisala.
i onda sam počela raditi, i mislila si kak mi je zapravo bilo doma lijepo.

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Al da se mene pita najradije bi se odselila na neko seosko gospodarstvo u Vukomeričkim goricama ili negdje u Zagorju, gdje pogled puca samo na čistu prirodu i ništa više. Sad bi pravila zimnicu i pekla pekmez od šljiva...neguljenih...nesamljevenih... ;)

---

Draga moja Ayla, ne mogu da odolim a da te ne pitam za recept :mrgreen:
A hoćeš li imati vremena za koju turu ajvara od cepkane paprike? :love:

Sad malo on- topic: ja sam od septembra 2006. što na čuvanju trudnoće, pa porodiljnom, pa opet čuvanju i porodiljnom.....i kad bih mogla da ubedim dragog, opet bih na još jedno održavenje i porodiljni :mrgreen: ....jedino me brine nastavak karijere, jer bi se morala konačno posvetiti i svojoj profesiji, ako imam nameru da se u njoj ostvarim onako kako sam zamišljala pre no što sam zaplivala ovim divnim roditeljskim vodama :heart:

i ja sam pet godina bila kuci sa djecom i kukumakala kako bi na posao. i evo u ponedjeljak idem na nekakav probni rad, pa ako bi sve pasalo (a mislim da necu moci uskladit radno vrijeme i vrtic), trebala bih pocet radit od 5 oktobra.

medjutim, meni se sad ne ide :lol: ej fakat, taman oboje djece krenulo u vrtic, ja prije podne sama ,slobodna za neke aktivnosti za koje ranije nisam imala vremena :mrgreen: :mrgreen:

nikad uskladit :mrgreen:

Možda pomogne moj recept ;) svaki dan se našminkam (make up, maskara i gloss) apsolutno svaki dan, čak i za u park. Trenirke ne nosim :-) radije traperice (trenutno je u điru trudnička odjeća)
S djetetom se ide dopodne u park, na plac, ponekad se popije i kava, ovisi o njezinom spavanju. Ima nepune tri godine, ponesemo knjižice, grožđice pa u miru popijem kavu, jer je naučila zabaviti se pol sata dok ja čitam novine. Ponekad u društvu pijemo kavu, ali rjeđe.
Kad zaspe za dnevni odmor onda kuham. Uspijem prileći na pol sata u tijeku njezina spavanja, taman da se odmorim, jer i bebuška u trbuhu treba maminu horizontalu.
Kad K. ustane ručamo (uvijek svi troje zajedno). Onda, oko 18 sati nastupa tata, vodi je u park, na bike, šetnju...A ja odmaram, surfam :-) postam, čitam... Ponekad im se pridružim.
Kad se moji najdraži vrate izvana, moje su baterije napunjene, pa mogu dati večeru (tata obavi kupanac i čitanje priče) i uspavljivati.

Ne znam kako će "raspored aktivnosti" izgledati kad bebuška dođe.

Važno mi je da se osjećam dobro i da nemam osjećaj izoliranosti i rutinizirane svakodnevice koja se svodi kuću, spremanje, čišćenje. Čak i kad kreativnija jela kuham, bolje se osjećam (šatro umjetnički :mrgreen: )

Danas sam otišla frizeru (ne mogu sama oprat kosu :mrgreen: ogromna sam), što je samo pol sata uzelo, ali me uveseljava cijeli dan.

Citiraj:

---

mama_jos_malo prvotno napisa

Možda pomogne moj recept ;) svaki dan se našminkam (make up, maskara i gloss) apsolutno svaki dan, čak i za u park. Trenirke ne nosim :-) radije traperice (trenutno je u điru trudnička odjeća)
S djetetom se ide dopodne u park, na plac, ponekad se popije i kava, ovisi o njezinom spavanju. Ima nepune tri godine, ponesemo knjižice, grožđice pa u miru popijem kavu, jer je naučila zabaviti se pol sata dok ja čitam novine. Ponekad u društvu pijemo kavu, ali rjeđe.
Kad zaspe za dnevni odmor onda kuham. Uspijem prileći na pol sata u tijeku njezina spavanja, taman da se odmorim, jer i bebuška u trbuhu treba maminu horizontalu.
Kad K. ustane ručamo (uvijek svi troje zajedno). Onda, oko 18 sati nastupa tata, vodi je u park, na bike, šetnju...A ja odmaram, surfam :-) postam, čitam... Ponekad im se pridružim.
Kad se moji najdraži vrate izvana, moje su baterije napunjene, pa mogu dati večeru (tata obavi kupanac i čitanje priče) i uspavljivati.

Ne znam kako će "raspored aktivnosti" izgledati kad bebuška dođe.

Važno mi je da se osjećam dobro i da nemam osjećaj izoliranosti i rutinizirane svakodnevice koja se svodi kuću, spremanje, čišćenje. Čak i kad kreativnija jela kuham, bolje se osjećam (šatro umjetnički :mrgreen: )

Danas sam otišla frizeru (ne mogu sama oprat kosu :mrgreen: ogromna sam), što je samo pol sata uzelo, ali me uveseljava cijeli dan.

---

Mama-još-malo je dala dobar recept.
Ima žena koje odluče biti doma, il se kolebaju, ili moraju, i koma je ako dobiju samo odgovore - i meni je užas, jedva čekam da idem na posao, da se javim sa svojim "receptom".
Ispočetka, naravno, je koma. Ko da dođeš u novi grad i ne znaš nikoga, i ništa i trebaš živit. A nemreš sama, to najviše ubija.
Meni je svanulo kad sam pronašla žene koje su isto doma, i imaju djecu doma. Druženje je apsolutni must! :heart: I onda oko druženja, oko šetnje, i dječjih potreba gradim ostatak dana (poslovi, kuća i to dolazi na drugo mjesto), imam neke važne trenutke u danu - ručak, odmor, kad dolazi mm, pa večeramo... i nastojim uglaviti da nešto radim za sebe (plemeniti hobi koji donosi i nešto novca :)), da odem nekamo, da napravim nešto za sebe.

Daklem, teško je, ali se može. Ako si organiziraš život, nađeš podršku, paziš na sebe.

ps Meni je glupost da se mora ić na posao da bi se sređivala. Kod mene nema pidžame osim za spavanje, ni trenirke osim kad mi se baš nosi trenirka. Odijevam se casual, ali onako kako bi i za casual posao... osim kad baš želim imati neki vojni-cargo-sportski look. Al to je jer želim :) Kad želim, i šminkam se i nosim šoseve, i lijepe cipele, i to za park, ako mi se hoće.

Citiraj:

---

Romy prvotno napisa

parkovskih prijateljstva" pa nemam baš previše izbora....
Što se tiče vježbanja, ja sam za to jako zagrižena, i doma vježbam (imam samo kilu još od poroda - toliko o vježbanju), ali treba naći vrijeme za to i logistiku....nemam kome klince ostaviti obzirom da tate često nema, kakvo je to vježbanje ili tečaj kad ideš kad uhvatiš vremena, tipa jednom tjedno, ako i to....

---

Romy,ja bi na tvom mjestu pod obavezno krenula na mame&bebe kod ive kolić u crnatkovoj!
2x tjedno u prijepodnevnim satima se druzis sa drugim mamama i bebama, vjezbas i uzivas!
raj! :D

ja ću još najmanje dvije godine biti doma s blizancima koji će skoro 2 mjeseca ....to mi je nastavak na prethodni porodiljni...
da, naporno je jer mada imam jako odgovoran posao uvijek sam smatrala da je biti majka i domaćica fakat jedan od najtežih ako zaista radiš sve sam.
No dok ću te dvije god još biti doma ja sam upravo to:majka, žena i domaćica. Posao je na mirovanju, i fizički i u mislima. No kada se vratim na njega onda tamo moram biti glavom i umom 1000% bez obzira što kada dođem doma moram 1000% biti djeci i mm na raspologanju. U svemu tome bilo posao ili doma mora se naći vremena za prijatelje i druženja. Jer osobno znam ljude koji jako puno rade (nemaju djecu ili sličnu situaciju) pa opet ne stignu se družiti ni malo bar.
Mi jesmo majke i da trebamo se donekle žrtvovati za svoju djecu ali...
Ali mi smo i žene koje žele još uvijek biti i privlačne (ponajviše same sebi) i ne biti van igre života. Sve se da stići uz dobru organizaciju i vrlo važno puuunooo dobre volje, humora i jednostavnosti.
Uz sve to blagodatna pomoć muža i okoline je dobrodošla. Evo meni mm daruje svaki mjesec neku vrstu iznenađenja. Ovaj mj je to spa tretman u trajanju od 3 sata. Samo za mene!
Bez obzira kaj je najstarija vikala "mogu li ja s tobom?"....mm je rekao : rekao sam to je da se mama odmori od nas, svih nas pa i tebe.

dakle izričitog savjet osim onogda nikada ne zaboravimo na sebe nemam...treba biti cjelovita osoba...
a posao? hmmm.....sjeti se samo kada si bila na poslu...to je kao kad dođeš s godišnjeg dugog ponovno na posao...vrlo brzo shvatiš da ti zapravo nije baš toliko nedostajao... 8)

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

i ja sam pet godina bila kuci sa djecom i kukumakala kako bi na posao. i evo u ponedjeljak idem na nekakav probni rad, pa ako bi sve pasalo (a mislim da necu moci uskladit radno vrijeme i vrtic), trebala bih pocet radit od 5 oktobra.

medjutim, meni se sad ne ide :lol: ej fakat, taman oboje djece krenulo u vrtic, ja prije podne sama ,slobodna za neke aktivnosti za koje ranije nisam imala vremena :mrgreen: :mrgreen:

nikad uskladit :mrgreen:

---

E pa to je recept - naravno . Ja sam doma na refule skoro 7 godina i moram priznati da sad kad moji imaju skoro 5 i skoro7 to je to. Sad mi se sviđa biti kućanica škola i vrtić do podneva, ručak, park, aktivnosti, a ujutro stignem i odraditi od doma neke suvisle stvari koje zahtjevaju punu koncentraciju :D , navečer nisam sluđena i iscrpljena mogu odvježbati ili normalna i svjesna sebe i okoline obaviti shopping, pogledati film u punom trajanju. Mislim da sad tek kužim da su male bebe i mala djeca dovoljno zahtjevna i bez ufuravanja u neke nove tokove - šteta što ja nisam imala pojma da bi mi život trebao biti bar malo posložen za boravljenje kod kuće prije nego dobijem klince :lol: pa sam to morala riješavati u hodu, a nisu krivi ni klinci ni kuća, eto.
i iskreno da uskoro dođe još koji bebač mislim da bi to sad konačno bilo to. Od kad sam se pomirila da je to više manje trajno stanje pao mi je kamen sa srca i da - kad sam shvatila ne moram "zaslužiti " da odem na kavu ili fitnes. Obiteljski život stvarno ne mora bit trenirka, znoj i suze.

Da ne bih bila nerealno optimistična - dovoljne su mi dvije neprospavane noći i dvije viroze za redom, da opet budem smotana, neorganizirana, da kasnim svugdje i svakome se ispričavam, ali ipak ti su periodi sve rijeđi i kraći i puno podnošljiviji kad su prestolonasljednici u stanju većinu vremena sami puhati nos i lakše ih je podnjet ikad se nazire kraj (u danima, ne godinama)
Ma dršte se sve redom tek kad se jednom naspavate i osvrnete vidjet ćete koji ste orden zaslužile :*

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

i ja sam pet godina bila kuci sa djecom i kukumakala kako bi na posao. i evo u ponedjeljak idem na nekakav probni rad, pa ako bi sve pasalo (a mislim da necu moci uskladit radno vrijeme i vrtic), trebala bih pocet radit od 5 oktobra.

medjutim, meni se sad ne ide :lol: ej fakat, taman oboje djece krenulo u vrtic, ja prije podne sama ,slobodna za neke aktivnosti za koje ranije nisam imala vremena :mrgreen: :mrgreen:

nikad uskladit :mrgreen:

---

E pa to je recept - naravno . Ja sam doma na refule skoro 7 godina i moram priznati da sad kad moji imaju skoro 5 i skoro7 to je to. Sad mi se sviđa biti kućanica škola i vrtić do podneva, ručak, park, aktivnosti, a ujutro stignem i odraditi od doma neke suvisle stvari koje zahtjevaju punu koncentraciju :D , navečer nisam sluđena i iscrpljena mogu odvježbati ili normalna i svjesna sebe i okoline obaviti shopping, pogledati film u punom trajanju. Mislim da sad tek kužim da su male bebe i mala djeca dovoljno zahtjevna i bez ufuravanja u neke nove tokove - šteta što ja nisam imala pojma da bi mi život trebao biti bar malo posložen za boravljenje kod kuće prije nego dobijem klince :lol: pa sam to morala riješavati u hodu, a nisu krivi ni klinci ni kuća, eto.
i iskreno da uskoro dođe još koji bebač mislim da bi to sad konačno bilo to. Od kad sam se pomirila da je to više manje trajno stanje pao mi je kamen sa srca i da - kad sam shvatila ne moram "zaslužiti " da odem na kavu ili fitnes. Obiteljski život stvarno ne mora bit trenirka, znoj i suze.

---

radim samo 20 h sedmicno i super. :mrgreen: u srijedu sam slobodna i to prijepodne cu iskoristiti za sebe :mrgreen:

hajd, trebace nam da se malo ustelimo. posao mi je stran, drzava nije moja maticna..., ali nekako ide :mrgreen:


najore mi je sto ce mi djeca morati sedam sati ostajati u vrticu (cetiri dana u sedmici). Vidim na njima da su umorni :(

zaboravih napisat da sam se ovih dana (bila sam na probnom radu), na poslu odmorila od kuce i frke. nekako cetiri, pet sati rada dodje bas taman i osvjezavajuce. :saint:

Ja nisam ni kužila koliko mi je dosta kuće dok nisam počela raditi. Iako ne radim "previše" (u školi sam pa dosta toga mogu obaviti od doma), meni je s njih dvoje i kućom sasvim dovoljno da malo "izađem". Kuća je prljavija, ali sam ja sretnija :mrgreen:

Ovo od snorki je dobra ideja: pola radnog vremena, taman da se ufuraš.

Je, par sati par puta tjedno je super. Hobi ili posao, svejedno, al je zdravo maknut se...

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Je, par sati par puta tjedno je super. Hobi ili posao, svejedno, al je zdravo maknut se...

---

Ja ne bih dobila zeleno svjetlo za "traćenje" vremena na hobi koji ne donosi zaradu :mrgreen: Barem ne u trenutnim financijskim uvjetima. Ali kad se radi... sve se može, i čuvati djecu, i spremati kuću, i grijati večeru ;)

meni je doma postalo naporno kad moje dijete nije htjelo ici van, i to je trajalo nekih godinu dana, svaki dan natezanje...do tad mi je bilo ok, puno je na moj dozivljaj cijele situacije utjecalo i to sto mi je bilo nezamislivo da ga ostavim u jaslicama, pa cak i s bakom na cijeli dan (mislim na minimalno 8 sati), negdje do druge godine.
sad ide u vrtic 3 sata dnevno i ne obavezno svaki dan. meni je to idealno za tu dob. plus jos spavanje kad dode doma, ponekad ga baka odvede u park, tata ima jedan dan u tjednu s njim rezerviran, plus jos vikend kad znaju oni nekud sami otic, ovisno o tome koliko mm ima vremena (inace dosta radi i po cijele dane ga nema doma)

ne bih mogla sad odmah na drugo dijete, jer mi ipak treba malo vremena da se oporavim i posvetim se i nekim drugim stvarima.

ako ti treba cisto mali odmak, a zivis u centru, onda te bas niko nece cudno gledati ako se normalno obuces i nasminkas za setnju, pa cak i u park, na postu, ili samo za dir oko kvarta
ili odes do knjiznice, na neku izlozbu, dogovoris neku kavu u gradu, odes na plac, sjednes na terasu...

a ako ti je stariji u vrticu kud ces bolje, barem njega nemas na brizi. a popodne ak je nemoguc doma ides s njim okolo po parkovima, radionicama...dok se stariji rekreira dopustas ostalim roditeljima da se dive tvojem mladem djetetu i da ga zabavljaju :mrgreen:

Ja sam prvu trudnoću imala spontani,drugu sam krvarila 5mj i morala mirovati i piti apaurine i dabrostone tako da mogu zamisliti kako je tebi koja si morala tako dugo mirovati.htijela sam reći zapravo kako pomalo sve vas razumijem jer kad nemaš mogućnost nekamo otići i odmoriti se iz bilo kojeg razloga to je frustrirajuće.ja sam nakon poroda još godinu i pol bila doma i užasno su mi falili razgovori o odraslim temama,neke nove osobe u životu,odlazak na kavu s prijateljicom na kojoj neću konstantno slušati˝ mama,mama˝ itd.a onog trena kad sam počela raditi,samo sam mislila na godišnji i kad ću ponovo biti sa svojim djetetom. sad sam u ravnoteži,jer shvaćam da mome dijeteu uz mene trebaju i baka i deda i neki drugi ljudi i samostalno vrijeme s njima pa je onda to na obostrano zadovoljstvo-ja se uspijem odmoriti,a dijete sretno i zadovoljno.

Ja sam nekakva mutant mama/zena. Bila sam punih 6 god. kuci sa djecom i prije 2 sedmice sam pocela raditi. (jel' moram nekad poceti??). Al' mi je fakat bilo bolje kuci. Naravno bilo je ponekad dosadno, ali smo vecinom bili nas troje 'na putu', kafice, plejdejt-i, soping, biblioteke, parkovi, setnje...ahhh kad se samo sjetim...


sada nam je sve nesto brzinski, nekakva panika, hocemo li zakasniti, stici, bejbisiter, guzve na cesti, barikade, spremi torbe, uzine,... :sick:

I ne ne fale mi nikakvi ljudi, samo moja djeca...

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Ja sam nekakva mutant mama/zena. Bila sam punih 6 god. kuci sa djecom i prije 2 sedmice sam pocela raditi. (jel' moram nekad poceti??). Al' mi je fakat bilo bolje kuci. Naravno bilo je ponekad dosadno, ali smo vecinom bili nas troje 'na putu', kafice, plejdejt-i, soping, biblioteke, parkovi, setnje...ahhh kad se samo sjetim...


sada nam je sve nesto brzinski, nekakva panika, hocemo li zakasniti, stici, bejbisiter, guzve na cesti, barikade, spremi torbe, uzine,... :sick:

I ne ne fale mi nikakvi ljudi, samo moja djeca...

---

Mejra drš se - baš si me dirnula