kako da se psihički opustim?

Drage moje...evo trenutno sam u 35 tj. trudnoće ,koja nam je nastala nakon mpo i jedva čekam da ugledam našeg anđela kojeg smo dugo željeli...
sama trudnoća mi je prekrasna, ništa od specigičnih trudničkih tegoba nije me zakačilo,osim što od 28. tj. imam bh kontrakcije zbog kojih sam bila hospitalizirana 7 dana na partusistenu, koji naravno na njih nije imao učinka pa su me pustili kući. i dalje ih imam, ne bole, zatvorena i čekam..... :saint:

E a sad evo oko čega se brinem..inače sam medicinska sestra i radim na ginekologiji,odmah do rađaonice. i sad trebam doći roditi među svoje kolege i kolegice...Svi me znaju i poznaju , svaki put na kontrolama trče za mnom ispituju kako smo, brinu se i iznimno su dragi, ispituju kada dolazim roditi i tako..a meni nekak neugodno uoči samog poroda..
Trudnoću mi vodi liječnik kod kojeg smo započeli borbu s neplodnosti,predivan je i zaista se trudi držati sve u najboljem redu.
Čak me uvjerio da idem na prirodan porod, iako se kod nas češće rade carski rez kod mpo trudnoće. Inače, jako me strah hoću li izdržati bol na porodu, hoće li sve biti u redu, kako ću se ponašati...bilo bi mi jako neugodno vrištati pred ljudima s kojima radim..isto tako i plakati, kukati i sve ostalo što ide uz porod.
Znam i da je sve to normalno i svi imamo svoj prag boli,i da me to ne bi trebalo opterećivati..ali eto, opterećuje me sredina u kojoj ću rađati.
Znam da će svi biti predivni prema meni i truditi se ugoditi mi, ali svejedno ometat će me boravak tamo i prisustvo svih njih.

Imat ću uza sebe MM, i njegovu tetku koja je babica, i oni mi neće smetati, jer pružaju mi sigurnost i već znaju kako se ja ponašam u nekoj boli...gnjavim i kukam :mrgreen: ali ne volim iskazTti bol pred svim drugim ljudima.
Već sam razmišljala da bi bilo super kad bi mogla izdržati kući što duže,i nekako se nadam da će tako i biti . ali što ako sve krene nekim drugim putem..pukne vodenjak i sl..? Kako da suzbijem adrenalin koji me obuzima pri pomisli da ću roditi u radnoj okolini? bojim se da će mi sve te misli samo zakočiti porod..a tako bi htjela što opuštenije proživjeti dolazak naše bebe na svijet.
Evo i sad dok ovo pišem osjećam se blesavo,jer znam da bi neke žene možda bile presretne da mogu roditi u bliskoj okolini ali meni je nekako neugodno...znam da je glupo i bez veze osjećati neugodu u svezi s takvim lijepim događajem, ali ne znam kako da se opustim i zaboravim na sve oko sebe, osim na bebicu..
Imate li neki savjet? da tražim da me ne obilaze prečesto jer će me to ometati, da nas ostave same a ne trčkaraju oko nas , da im kažem da ću ih zvati kad zatrebam ili što? dajte neki savjet..što bi vi u mojoj situaciji?

kad sam radajala Novija, pre mene je u apartmanu radjala doktorka iz klinike u kojoj smo bili. bilo je strasno, sve vreme je jako vikala, pa i ono cuveno "ne mogu viseeee!!!".
Znaju oni da sve to sto si nabrojala, da smo svi razliciti i da je svaki porodjaj razlicit.

Ova je, ja mislim, uplasila sam nas par buducih rodilja iz predradjaonice. ;)

Probaj već sad iskopčati svoj mozak na okolinu. "Mantraj" svaki dan 10-ak minuta. Meni su u jednom trenutku zasmetale ženske u predrađaoni jer su počele glasno pričati, a ja se pokušavam koncentrirati na disanje. Znam da su one vjerojatno htjele mene nadglasat, ali nisam im dala :lol: . Sirote!Doslovce sam između trudova digla glavu (jedva) i "zamolila" ih da se stišaju jer se ja pokušavam koncentrirati. Vjeruj u tom trenutku sam bila totalno isključena iz neugode prema drugima, na viziti vrlo spremno raširila noge da vide koja je faza, i nisam se ustručavala jaukati ak me bolilo!
Kad sam krenula u boks samo sam im mahnula i zaželjela sreću i prešaltala se na to da sad idem pustiti zvijer s lanca! :lol: Vjeruj, tak i tak ti nebu niš drugo na pameti osim onog - daj da prođe čim prije! A onda da vidiš euforije- trans kakav nikad nisam doživjela- prekrasno! Moglo bi se reči orgazmički!

8) -smajliču fali samo pljuga! :lol:

to nadam se da će mi se uključit neki sklop za eliminaciju okoline..
valjda ću se uspjet skoncentrirat na bebicu i sebe, u nekom svom svijetu..
zaista ću biti presretna ako budem tako mogla. 8)

ja sam isto rađala na poslu i moram ti reći -bolila me neka stvar tko me gleda i tko je tamo.toliko te sve boli da si skoncentriran samo na to da si olakšaš i da sve završi brže i sretnije da te apsolutno nije briga.bar mene nije bilo.da je cijela ergela stala kraj mene i gledala ako je to značilo da će mene manje boljeti ili da će kraće trajati-ma gledajte do mile volje.baš me bilo briga.ti si ipak samo jedna u nizu i "tvoju" si ne budu zapamtili kao posebnu :lol: osim ako ne budeš bezobrazna ili neugodna prema njima,ne mislim da će ikome tvoj porod ostati u nekom sjećanju,a ti kad se vratiš raditi davno već sve zaboravljeno.
poslije tog poroda sam imala i kiretažu (missed ab.)i isto me kiretirao kolega-s tim da ona moja je bila pšoseba i za zapamtiti jer sam bila previše sašivena u porodu i to je otežavalo postupak.i onda poslije u dežurstvu sretnem kolegu na večeri i sl.sve je to za ljude i normalno,niti najmanje mi nije bilo neugodno.
probaj se opustiti-zaista nema razloga da ti bude neugodno.
makar jedna moja kolegica nije rodila kod nas jer ju je bilo sram.svi smo različiti.

mimi, toliko si toga prošla i sada te još malo, malo dijeli od zagrljaja malog,dragog mišića :love2:
to je sada jedino na što trebaš misliti i,vjeruj mi,bit će ti lakše podnijeti bilo što :)
a to što si među kolegama,a koliko se da iščitati,s kojima si u super odnosima,može ti samo pomoći. ne moraš razbijati glavu i gubiti snagu na ono što vjerojatno muči većinu nas: hoćeli poštovati naše želje, hoće li bespotrebno raditi to-i-to, hoće li zaboraviti zo-i-to....... :?
opusti se, ne razmišljaj o okolini i ponašaj se kako ti tog momenta dođe. pa ako ti se viče, viči ;)
MM je na oba poroda do sada bio samnom,ali ja ga se baš i ne sjećam :lol: čak ni na prvom koji je bio pod epiduralnom, nije boljelo,ali sam toliko bila koncentrirana na trudove i tiskanje da nisam bila svjesna da je tamo (ali mi je lijepo skratio vrijeme do te faze :love: )
a tko je još bio oko mene.........nemam pojma :P i baš me briga :) kad dobiješ bebu u ruke ionako je to neki novi i samo vaš svijet, beba,muž i ti.....nema ništa ljepše! :love:
zato zaboravi sve ovo što te muči, odmaraj ove zadnje dane i veseli se odlaskom u poznatu i prijateljsku sredinu na doček svoje mrvice ;)

sretno :*

cure hvala od :heart: ,nadam se da ću imati sportski porod pa se neću stići opterećivati svojim ludostima 8) .
evo imam još 16 dana do termina i ne mogu više dočekat da rodim, al neće mali zliki van,perem, ribam, hodam, sam što se ne verem po drveću al neće...
valjda se nisam zakočila mislima što ću i kako ću..
sad sam se umirila,pa sve moje kolegice su rodile u našem rodilištu pa zašto bi ja bila "posebna". eto,javim vam kako je prošlo kad krene. :)

sva sreća pa to ne možemo zakočiti :lol:

držim ti fige, uživaj u svemu i sretno :love:
javi kako je prošlo :bye:

i ja ti držim fige i sigurna sam da će sve biti u redu,dosad si iz priloženog vidim bila ustrajna i hrabra :D i sigurna sam da će i dalje biti tako!