Mama je ljuta

Evo moj mali stalno meni govori da sam ljuta, da je seka ljuta, da smo svi ljuti, pitam se šta to treba značiti?
On ima mlađu seku od 11 mj., a sam je star 3od.i 3mj.,, ja hoću podmiriti sve pa skakućem od nje do njega, jednostavno se ne stignem igrati s njim koliko bi on htio, jesam na porodiljnom, ali skuhati ručak , počistiti , spremiti , oprati veš. On ide u vrtić ali je bio 3 mjeseca preko ljeta doma i sada je već tjedan dana doma radi bolesti.
Jesam nervozna radi toga jer mala stalno hoće mene, dojim još, a jako se grizem što nisam s njim onoliko koliko bi htjela biti i to mi smeta, pa sam nervozna i koji put "puknem". On meni sve češće kaže da sam ljuta i da je seka ljuta.
Isto tako ja drugo dijete ne doživljavam kao prvo, ono je tu onako " usput ", puno mi lakše puknu živci, kao da sam se "istrošila " na prvom.
Kada mu kažem nemoj lupat seku i sl. ,. on meni- ti si ljuta!
Jel i vama tako?? :?

kod mene je razlika bila manja, i bilo je trenutaka kad sam mislila da samo urlicem i da nista nije kako zelim, a da dajem sve od sebe. osjecaje kakve ti imas sam imala i ja puno puta, da mladje djete ne dobija sve sto sam njemu dala, da je on zanemaren jer nju dojim xy dnevno. da je moj cijeli zivot pred raspadom, jer nemam snage ni za sta na svijetu.
vremenom se sve mijenja, kod mene na srecu na bolje. kako je mala rasla bilo je sve lakse. kako vrijeme odmice imat ces sve vise snage. od kud dolazi ta snaga nemam pojma, ali bitno je da je tu.
inace ja nisam bila ljuta, kod nas je bilo opet place i kad nisam plakala :roll: , mislim da je to nacin da on pokaze svoje negodovanje.

I moj F. je imao fazu kad smo mu svi bili ljuti - i ja, i tete u vrtiću, i tata, a bome je i on sam često bio ljut... Prošlo je samo od sebe.

A moj je ljetos izvalio u razgovoru- "..kako se njegova mama nikad ne smije."

Niije da se stalno cerekam, ali baš da me mogao takvu doživjeti, :/ , sve me zabrinulo.Čak sam se malo preispitala.

probaj odvojiti neko vrijeme tokom dana samo za njega i igru s njim.
kuća te neće smatrati ljutom ako ne bude sjala i ne budeš joj se posvećivala u mjeri na koju je navikla. :mrgreen:

i ja bih voljela izvuci vise snage iz sebe....ali nema je...ni volje...ni zivosti...ma niceg.
samo pucam iz dana u dan po novom savu, ili tamo gdje sam jucer "pokrpala" zivce...

isto ne stizem nista vremena posvetit djeci, tj koliko mogu nije dovoljno, cini mi se....
obaveza je milion, i ne!- nije to glancanje kuce cetkicom za zube, stirkanje zavjesa ili lastenje srebrnine :roll: , nego ono N A J osnovnije....

stalno jesam ljuta, na sebe i cijeli svijet...dijete mi to ne treba niti reci, sama se vidim....i muka mi bude....

a kako me tek mora da me oni dozivljavaju... :(

mah-tuzno je to...

we&baby :love:
ja vidim veliku razliku u svom ponašanju kada sam sama sa sobom zadovoljna... to se odmah odrazi na odnos prema djeci.
ili kada odemo u šetnju... mene boravak u stanu frustrira i nastojim čim više vremena provoditi van kuće.
u kući me stalno nešto podsjeća da treba biti pospremljeno/oprano i ako to ne učinim peče me savjest.
kada sam u prirodi, shvatim da se vrijeme može provesti puno ugodnije i tako napunjenih baterija lakše svladam one poslove koje ne volim i koji me frustriraju.

moj sin ima 3 god i 8 mjes i ponekad me zna pitati "mama da li si ljuta?" i to je u situacijama kad sam recimo u nekom poslu ili kad sam zamisljena zbog raznih stvari pa onda imam kameni izraz lica

i kad mu se osmehnem i kazem da nisam ljuta, da nemam razloga za to samo da sam zauzeta i da nesto pazljivo radim on bude zadovoljan moj odgovorom i nastavi sa svojom igrom. obavezno se tada malo izljubimo i izgrlimo i resen problem.

u tim situacijama on kao da ispituje da i dalje ima moju podrsku, oslonac u meni... a zna da kad sam nasmejana sve je ok.

ono sto ja ponavljam kao papagaj je da ja budem ljuta zbog toga sto su napravili nesto sto se ne sme ili se nisu lijepo ponasali ali da ja njih uvek volim i kad sam ljuta i kad nisam. i verujte to pali :D